ZASTAVA
GRB
Što vam prvo padne na pamet ako vam spomenemo Bjelorusiju? Lukašenkova diktatura? Policijska država?
Odagnajte konotacije jer vrlo je izvjesno kako neznate gotovo ništa o današnjoj Bjelorusiji.
Bjelorusija je država od nekih 9,5 milijuna stanovnika. Graniči s Rusijom, Ukrajinom, Poljskom, Litvom i Latvijom.
Rusi i Bjelorusi nisu uopće toliko slični koliko bi ime moglo sugerirati. Činjenica je da Rusi gotovo uopće ne razumiju Bjeloruski, dok je većina Bjelorusa bilingvalno i dobro poznaje ruski – naročito starije generacije (Poznato? Slovenija).
Šta znamo o Bjelorusiji?
Znamo kako je Bjelorusija bila dio Sovjetskog Saveza. Izuzetno industrijalizirana država funkcionirala je besprijekorno kao bitan kotačić u sovjetskom stroju. Materijali i sirovine bi stizali iz udaljenih krajeva, mahom Sibira, a Bjelorusija je bila zadnja faza proizvodnje. Gotovo svi proizvodi sastavljali su se upravo u Bjelorusiji.
Pretpostavit ćemo kako o Sovjetskom modelu znamo dosta - maksimalno napredna proizvodnja, centralno planiranje, nepostojeća nezaposlenost itd.
Također dobro znamo i što se desilo nakon "demokratskih" promjena i pada SSSR-a. Milijuni ljudi koji jedva preživljavaju (ili gore), kolosalna disproporcija između bogatih i siromašnih, gradovi duhovi, sveprisutni kriminal, oligarsi i njihovi karteli.
Bjelorusija danas
Jednu te istu sudbinu doživjele su sve bivše članice Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika, s jednom iznimkom – Bjelorusijom.
Upravo tako. Nakon pada socijalizma u SSSR-u, ekonomski model je ostao nedirnut u Bjelorusiji. Dok se u drugim državama standard toliko pogoršao da je drastično počeo opadati i prosječni životni vijek, Bjelorusija je napredovala.
Nije došlo do deindustrijalizacije, svi pogoni nastavili su s radom i proizvodnjom. U Bjelorusiji su kolkhozi* i danas najveći poljoprivredni sektor. * Kolhoz – kolektivno poljoprivredno gospodarstvo kojim upravlja država – dijametralno suprotno od privatnih i obiteljskih gospodarstava. Privatni sektor čini oko 30% ekonomije, no privatne kompanije čine većinom srednja poduzeća. Sve tvornice, proizvodni pogoni, transport i ostali bitni elementi su u vlasništvu države.
U ova teška vremena kada se svi bojimo za vlastitu egzistenciju, što mislite kolika je nezaposlenost danas u Bjelorusiji? Oko 1%
Životne potrebe su mahom pokrivene, a umirovljenici bez straha žive svoje posljednje godine.
Država nimalo ne kaska za ostatkom svijeta, internet je raširen, svi novi gadgeti poput iPhone-a i sličnih su dostupni. Mladi gledaju najnovije filmove i igraju nove računalne igre.
No u čemu je onda problem? Zašto zapadni mediji već godinama (posljednjih mjeseci s pojačanim intenzitetom) prozivaju i napadaju Bjelorusiju pozivajući na svrgavanje njihovog "režima"?
Zato što je u Bjeloruski grb ukomponirana crvena zvijezda i nitko s time nema problema? Zato što je jedna od najvećih proslava obljetnica Oktobarske revolucije? Možda ipak ponajviše zato što država nije ni približno eksploatirana od strane stranog kapitala kao što je to slučaj u ostalim post-socijalističkim republikama (Bosna i Hercegovina je jedan od boljih primjera).
Koliko zapravo ima istine u optužbama koje idu na račun predsjednika Lukašenka i općeg stanja u Bjelorusiji? Poprilično.
Mediji su strogo cenzurirani po pitanju politike. Na TV-u nikada nećete gledati raspravu o političkim alternativama, no sav zabavni sadržaj je uvijek u toku – najnovije serije iz SAD-a redovno se emitiraju.
Ne postoji tolerancije za političku oporbu.
Policija za koju će većina Bjelorusa reći kako je izrazito susretljiva i uvijek spremna pomoći u potrebi, političke prosvjede će slomiti na najžešći mogući način.
Sve dok ne počnete razmišljati o svrgavanju tržišnog socijalizma koji je preuzet iz sovjetskih vremena, možete se osjećati mirno i uživati u životu bez previše briga.
Stan ili kuću možete kupiti svojim novcem, no ukoliko vam se ne žuri potrebno je samo – strpljenje. Zato jer država brine o vama i dodijelit će vam kuću ili stan nakon nekoliko godina radnog staža.
Velika većina stanovnika Bjelorusije živi u državnim stanovima.
Plaće i penzije nikada ne kasne, a posao će za vas pronaći država.
Velika većina stanovnika jako je dobro upoznata sa općom degradacijom koja je zahvatila njihovo susjedstvo, stoga ni ne čudi kako je potpora za ovaj ekonomski model izuzetno visoka.
Bjelorusija i danas koristi mnoga obilježja iz doba marksizma-lenjinizma kao što su srp i čekić, crvena zvijezda itd. No svakako treba napomenuti kako se obilježja koriste više u povijesne svrhe. Bjelorusija više nije država opterećena propagandom i ideologijom.
Činjenica je upravo ta da većina stanovnika ne mari previše da li će se sistem zvati socijalistički, tržišno-socijalni ili nekako treće – ono što je svima bitno je da ostane upravo takav kakav je.
Izvoz zapadnjačke demokratije i nesvrstani heretici
Ipak, u današnje doba kada se zapadnjački vid demokracije (čitaj: većina siromašna, manjina prebogata) izvozi "milom ili silom", koliko dugo može Bjeloruski model opstati?
Možda ćemo odgovor dobiti ako detaljnije razmotrimo slijedeću situaciju.
Što mislite koji ekonomski model nudi:
- besplatno studiranje
- ukoliko student nakon diplome nemože pronaći posao, država mu isplaćuje mjesečnu plaću za njezinu/njegovu profesiju do pronalaska posla
- po stupanju u brak država vas dariva stanom ili kućom (manji stan dobivate već nakon 18-e godine)
- troškovi koji se NE naplaćuju – struja, telefon, voda itd
- besplatno zdravstvo. Ukoliko se nalazite negdje u inozemstvu, država će vam pokriti sve zdravstvene troškove
-mogućnost akademskog usavršavanja bilo gdje u svijetu – sve plaća država
- 0 dolara vanjskog duga Poznato?
Pogodili ste? Da, radi se upravo o onom modelu koji je u vrijeme ovog pisanja nemilosrdno bombardiran iz zraka sve u svrhu uvoza "demokracije".
Pukovnik Muamar Gadaffi imao je viziju zemlje u kojoj ljudi žive dostojno, zbog toga je zapad odlučio da mora platiti glavom.
Može li Alexander Lukašenko ili bilo koji drugi "nesvrstani heretik" izbjeći ovakvu sudbinu ukoliko dođe na nišan zapadnjačke propagande?
Samoopredjeljenje i nesvrstanost postale su "opasne" ideologije koje zapad neće tolerirati.
Srećom mi se takvih scenarija više nemamo što bojati..
Vidjeo sam da nema teme o Bjelorusiji koja je prikazana u potpuno drugacijem svijetlu, e pa narode nadam se da ste uzivali citajuci kao sto narod Bjelorusije uziva u svome zivotu! Dosta informacija su kopirane sa nekih hrvatskih sajtova, tako da nemojte da se zalite ako naletite na neke rijeci i ako bude nepravilno napisanih rijeci tipa (neznam, naj bolje etc..), meni to ne smeta ali ne znam kakvi su ovi nasi ekstremisti
Bio sam u Bjelorusiji više puta.
, pa onda i ova sad