Svi mi razvedeni - tuspasimo se :)

[Ammaar]

Bolje se navuci na zutaru nego na brak, ako nista to je tu nregdje u par deka.

[moonca]

Samo da kazem--u braku sam i nije lose. Ne gubite nadu, samo vam treba ne pretenciozan razgovor i tu ste.

[Ramzess Veliki]

Pa ramke ja sam tebe zamisljo nekako ko kakvog motordziju jebenog... a ti se raspekmezio o potocima i shumicama nista to ne prolazi u palestini... borben narod

Elem sto se teme tice, ovi sto su se ozenili pa razveli jel im bolje prije il poslije braka

Hladna piva u hladovini pored potoka ...
J... ga, volim snijeg a ovdje ga ima samo bogda u zamrzivacu.

Al' da se drzimo teme ...

[Ramzess Veliki]

Tuspas mene

..... i onda je ona pomenula brak. Samo to što je pomenula, prvo kao zajednički život pa onda i brak, meni je bilo isto kao da je uzela tup žilet i po organu mi lagano ispisivala a svoje ime (koje i nije baš kratko ). Automatsko hlađenje, kao da je uz sve navedeno aktivirala i neki prekidač u meni kojim je isključila ili ugasila svaku moguću želju za razgovor, a kamoli za bilo što drugo s njom. Logično, došlo je do razlaza.

.... ona je jednom, kao slučajno, sama upitala šta mislim o ideji da zajedno živimo. I opet onaj isti osjećaj kao i prvi put (iako sam mislio da sam spreman na taj iskorak). Znači, mrak mi na oči pao! Kako sam se ja više hladio od te veze i svega, tako je sve ono što sam ranije naveo s njene strane prešlo u kontru: sve je češće zvala, provjeravala gdje sam i šta sam, zbog čega kasnim 5 fakin minuta...Uslijedio je buran kraj.

Isto ...
Sve mi je ok, dok ne spomene ONA bilo kakav vid obaveze.
Cak i ako sam ja to pozelio ranije, ako ona to izgovori ko da mi neko odvali samar.
Traume iz braka? Koliko se covjek sjebe ...

[supercali]

?اللُّغَة العَرَبِيّة هي أكثر اللغات تحدثاً kafa ونطقاً ضمن مجموعة

Hahahahahvalane

Sta ne kad ne znas ni sta sam te pitao

[Paco]

Paco, super post i hvala ti sto si opisao zivot nakon razvoda jednog muskarca. Ne znam da li je tako i kod zena, glede sema, veza koje si opisao. Ono sto sam ja rascisatila sama sa sobom, nakon razvoda, jeste da ne zelim srljati i upadati u novo vezivanje samo i iz razloga jer nije moguce da budem emotivno cista i spremna na nekog novog ma kako neslavno zavrsila prethodna veza tj. brak. Da, eto, zanemarim drugu stranu i otupim na to da li cu povrijediti nekoga, na kraju samo i jedino sranje sebi mogu prirediti. Neke statistike kazu da si, nakon razvoda, "spreman" uci u novu vezu tek nakon 1.5 - 2 god. Mislim da je to pristojan vremenski period i da je sve prije toga srljanje u gresku bas tako kako si i naveo.
Bitno je trezveno sagledati sta je ispravno, pustiti da sve one emocije, nakon razvoda, odrade svoj dio i ne potiskivati ih. Prolazne su i jako korisne ma koliko nekad imali zelju da iskocimo iz svoje koze i da prestanu.
E tu si ti, mozda, napravio gresku pa dobio po prstima

E pa sad...da mi je ova pamet i ono vrijeme, znao bih i bolje uraditi
Kod mene je bio prisutan strah od samoće. Kontam ono, jbt šta ću ako ostanem sam? Kud' ću? Kako ću? Mislio sam da ne bih mogao podnijeti samoću i da je to kraj svijeta. U tom emotivnom rastrojstvu potpuno sam izignorisao činjenicu da imam i prijatelje, familiju, poznanike...sve te drage ljude uz koje sigurno ne bih ostao sam. Ali, kao što već napisah, ta emotivna rastrojenost nije mi dozvoljavala da stvari rezonujem onako kako bi trebalo, odnosno kako ih danas doživljavam (a nadam se da je način na koji danas razmišljam bolji, prvenstveno za moje dobro).

Kad sam već krenuo elaborirati, onda da napišem da je tu bio prisutan još jedan strah. Moje reakcije na na one prijedloge o zajedničkom životu bile su posljedica još jednog straha - straha od neuspjeha. Znaš ono, mislio sam šta ako i ovo ne uspije? Tek onda sam zabrljao. Iza sebe ću imati dva braka i ko će me onda takvog? Znači, totalni haos u glavi, tijelu, duši i srcu. Ukratko rečeno - emotivna katastrofa!

Tek nakon ovog perioda "sabiranja sa samim sobom" shvatio sam da je strah od samoće bio neopravdan, dok se nadam da ću strah od još jednog neuspjeha uspjeti savladati kad za to dođe vrijeme. Ali ne na silu i ne nekim ishitrenim potezima.

Isto ...
Sve mi je ok, dok ne spomene ONA bilo kakav vid obaveze.
Cak i ako sam ja to pozelio ranije, ako ona to izgovori ko da mi neko odvali samar.
Traume iz braka? Koliko se covjek sjebe ...

Ima li te i u ovom gore što sam naveo? Ako te ima, onda su nam sudbine *ebeno iste

[superiska]

Zivjeli ti dobri ljudi, porodica, prijatelji, a za ostale (bivse), sto otpjeva Aleksandra, ziveo kraj!
Zivot ide dalje i nije uopste tako lose kako se cini na pocetku. Sve je samo stvar kako odlucis gledati na to

[natascha]

Citam ovo sto je Paco napisao, i majke mi je sto posto tako
Ja sam vec odaaaaavno razvedena, kratak ali buran brak, jos mi je nejasno odakle me s njim u tom braku, ali haj dobro mladost ludost
Danas, 20 godina poslije razvoda, sa uspješnim djetetom na fakultetu koje je je takvo zahvaljujući meni, jer on nije nikad ni po čemu učestvovao, ni finansijski ni po čemu drugom, mogu reći da mi jeste fino ovako bez obaveza, ali isto tako dođe čovjeku da poželi da ima nekoga. I čim se počne nazirati da bi moglo prerasti u nešto ozbiljno, automatski izgubi čovjek interesovanje, barem ja
Za ovih 20 godina moram reći da sam više bila sama nego da sam imala nekoga. Samo jednu vezu sam imala da je mogu nazvati vezom, i to i ona je trajala samo par mjeseci. Isto kao da sam na sebe prije tih 20 dana bacila neki sihir , pa mi se ne da. Ali stvarno. Imam veliko dijete, fin posao, samostalna sto posto, i onda kontam da mi valjda godi ta samostalnost i možda nesvjesno odbijam potencijalne od sebe. A vala nije ni da ih ima nešto puno. Hodam, izlazim, družim se, biću "skromna" pa ću reći da puno neko ne ostaje ravnodušan na mene, ali jednostavno ne da mi se i tačka. Ne žalim se da mi je loše, ali poželi čovjek da ima nekoga pored sebe, ne 24 sata na dan, nego eto da znaš da neko negdje misli na tebe. Ali ne ono da te zove 16 puta na dan, da vidi šta radiš i tako(što je kod mene bio slučaj, pa sam možda zbog toga i ohladila), nego eto ima neko negdje kome se obraduješ kad ga vidiš, i jedva čekaš da ga vidiš i tako......

[Dr. Kuca]

Sta znaci kad ljudi kazu sretno razveden/a? Sta se to desi u braku a nije se desavolo u vezi? hajd razumijem one koji se spandjaju mjesec dva, ona ostane trudna 19/20 im godina probaju, razmazeni su, nespremni pa ne ide. Ali ljudi koji provedu godine veze i onda se razvedu nakon 5 mjeseci braka.

[Truba]

Tuspas mene

znači minimalno si tri trebe guzio fino

uglavnom neko dole reče da je ovo opis života muškarca nakon razvoda...
ovo je samo jedan segment života muškarca koji zna sa ženama
takih je 25%
obično se ne javljaju oni koji se nakon razvoda sjebu ko roletne i upadnu u depresiju... takvi ne postoje a takvih je najviše vjerujem

[Ramzess Veliki]

Sta znaci kad ljudi kazu sretno razveden/a? Sta se to desi u braku a nije se desavolo u vezi? hajd razumijem one koji se spandjaju mjesec dva, ona ostane trudna 19/20 im godina probaju, razmazeni su, nespremni pa ne ide. Ali ljudi koji provedu godine veze i onda se razvedu nakon 5 mjeseci braka.

Dobro zapazanje ... izgleda da brakovi duze traju ako se akteri nisu poznavali mnogo od ranije.

[Ramzess Veliki]

Ima li te i u ovom gore što sam naveo? Ako te ima, onda su nam sudbine *ebeno iste

Ne bas ... svako ima drugaciju sudbinu.

[Ramzess Veliki]

... ali poželi čovjek da ima nekoga pored sebe, ne 24 sata na dan, nego eto da znaš da neko negdje misli na tebe. Ali ne ono da te zove 16 puta na dan, da vidi šta radiš i tako(što je kod mene bio slučaj, pa sam možda zbog toga i ohladila), nego eto ima neko negdje kome se obraduješ kad ga vidiš, i jedva čekaš da ga vidiš i tako......

[moonca]

Sta znaci kad ljudi kazu sretno razveden/a? Sta se to desi u braku a nije se desavolo u vezi? hajd razumijem one koji se spandjaju mjesec dva, ona ostane trudna 19/20 im godina probaju, razmazeni su, nespremni pa ne ide. Ali ljudi koji provedu godine veze i onda se razvedu nakon 5 mjeseci braka.

Dobro zapazanje ... izgleda da brakovi duze traju ako se akteri nisu poznavali mnogo od ranije.

Vjerujem da je u pitanju da jedna strana promjeni ponasanje. Shvati brak stegom. Nema slobode, samostalnog planiranja.
Tu se doda i familija njema/njegova, koja zna da upropasti svaki brak.

[Zejnep]

Ovi razvedeni...što ste se razveli?

[natascha]

Mi bili premladi kad smo se uzeli, iskreno ne mogu reći da se kajem, ali ni danas mi nije jasno kako sam popustila pod njegovim pritiskom. Ali izvlačim se na mladost i neiskustvo. Zato sam danas nenormalno jaka psihički i stabilna(barem mislim da sam haha). Ja bila mirno dijete, maštala koji fakultet da upišem, a on sve kontra. I ja sve to ozbiljno prihvatim, ali on izdržao deset dana i po starom, pijančenja i to sve što možda priliči muškarcu od 19-20 godina, ali ne baš oženjenom. Ja trpila dok više nisam mogla. I to sa malim djetetom
I da, jedva se iščupala iz toga. I hvala bogu da sam, ko zna bi li danas bila živa ili bih možda bila na psihijatriji, dijete bi mi možda bilo maloljetni delikvent. Ovako je odličan i uspješan student, samostalno dijete... Ja sama svoj čovjek I tako evo 20 godina, a tek mi je 40-ak

[Paco]

Citam ovo sto je Paco napisao, i majke mi je sto posto tako
Ja sam vec odaaaaavno razvedena, kratak ali buran brak, jos mi je nejasno odakle me s njim u tom braku, ali haj dobro mladost ludost
Danas, 20 godina poslije razvoda, sa uspješnim djetetom na fakultetu koje je je takvo zahvaljujući meni, jer on nije nikad ni po čemu učestvovao, ni finansijski ni po čemu drugom, mogu reći da mi jeste fino ovako bez obaveza, ali isto tako dođe čovjeku da poželi da ima nekoga. I čim se počne nazirati da bi moglo prerasti u nešto ozbiljno, automatski izgubi čovjek interesovanje, barem ja
Za ovih 20 godina moram reći da sam više bila sama nego da sam imala nekoga. Samo jednu vezu sam imala da je mogu nazvati vezom, i to i ona je trajala samo par mjeseci. Isto kao da sam na sebe prije tih 20 dana bacila neki sihir , pa mi se ne da. Ali stvarno. Imam veliko dijete, fin posao, samostalna sto posto, i onda kontam da mi valjda godi ta samostalnost i možda nesvjesno odbijam potencijalne od sebe. A vala nije ni da ih ima nešto puno. Hodam, izlazim, družim se, biću "skromna" pa ću reći da puno neko ne ostaje ravnodušan na mene, ali jednostavno ne da mi se i tačka. Ne žalim se da mi je loše, ali poželi čovjek da ima nekoga pored sebe, ne 24 sata na dan, nego eto da znaš da neko negdje misli na tebe. Ali ne ono da te zove 16 puta na dan, da vidi šta radiš i tako(što je kod mene bio slučaj, pa sam možda zbog toga i ohladila), nego eto ima neko negdje kome se obraduješ kad ga vidiš, i jedva čekaš da ga vidiš i tako......

Pa dobro, nije dug period 20 dana. Imaš još fore da nadođeš

Sve nešto kontam ovako će i meni biti na kraju. Toliko mi godi ova sloboda i samostalnost i toliko sam navikao na to da mi "niko ne smeta" da mislim da će nakon svega biti ono: "đe si, šta ima, haj'mo kod mene (ili kod tebe)", izljubimo se, izgrlimo, ispričamo... i onda svak' na svoju stranu do sljedećeg susreta.

[natascha]

Joj mene, ma nije 20 dana, nego 20 godina hahahaha. Nisam ni vidjela da sam napisala 20 dana.... Kuku nebilo. Toliko o tome koliko sam stabilna
De da još jednom pročitam, da vidim gdje sam fulala )

[edo_79]

Joj mene, ma nije 20 dana, nego 20 godina hahahaha. Nisam ni vidjela da sam napisala 20 dana.... Kuku nebilo. Toliko o tome koliko sam stabilna
De da još jednom pročitam, da vidim gdje sam fulala )

de malo te prenijelo .... nije strašno ba hajd

[natascha]

Citam ovo sto je Paco napisao, i majke mi je sto posto tako
Ja sam vec odaaaaavno razvedena, kratak ali buran brak, jos mi je nejasno odakle me s njim u tom braku, ali haj dobro mladost ludost
Danas, 20 godina poslije razvoda, sa uspješnim djetetom na fakultetu koje je je takvo zahvaljujući meni, jer on nije nikad ni po čemu učestvovao, ni finansijski ni po čemu drugom, mogu reći da mi jeste fino ovako bez obaveza, ali isto tako dođe čovjeku da poželi da ima nekoga. I čim se počne nazirati da bi moglo prerasti u nešto ozbiljno, automatski izgubi čovjek interesovanje, barem ja
Za ovih 20 godina moram reći da sam više bila sama nego da sam imala nekoga. Samo jednu vezu sam imala da je mogu nazvati vezom, i to i ona je trajala samo par mjeseci. Isto kao da sam na sebe prije tih 20 dana bacila neki sihir , pa mi se ne da. Ali stvarno. Imam veliko dijete, fin posao, samostalna sto posto, i onda kontam da mi valjda godi ta samostalnost i možda nesvjesno odbijam potencijalne od sebe. A vala nije ni da ih ima nešto puno. Hodam, izlazim, družim se, biću "skromna" pa ću reći da puno neko ne ostaje ravnodušan na mene, ali jednostavno ne da mi se i tačka. Ne žalim se da mi je loše, ali poželi čovjek da ima nekoga pored sebe, ne 24 sata na dan, nego eto da znaš da neko negdje misli na tebe. Ali ne ono da te zove 16 puta na dan, da vidi šta radiš i tako(što je kod mene bio slučaj, pa sam možda zbog toga i ohladila), nego eto ima neko negdje kome se obraduješ kad ga vidiš, i jedva čekaš da ga vidiš i tako......

Pa dobro, nije dug period 20 dana. Imaš još fore da nadođeš

Sve nešto kontam ovako će i meni biti na kraju. Toliko mi godi ova sloboda i samostalnost i toliko sam navikao na to da mi "niko ne smeta" da mislim da će nakon svega biti ono: "đe si, šta ima, haj'mo kod mene (ili kod tebe)", izljubimo se, izgrlimo, ispričamo... i onda svak' na svoju stranu do sljedećeg susreta.

Da Paco, toliko čovjeku godi sloboda i samostalnost, da se na kraju svede sve na to. Zamisli koliko sam se ja odvikla obaveze za 20 godina. Ne znam kako bih se sad navikla na tu vrstu obaveze, iako ne smijem ništa reći, možda mi za godinu dana baš to bude trebalo. ALi jednostavno, super mi ovako i ne bih se bunila da tako i ostane

[Paco]

Tuspas mene

znači minimalno si tri trebe guzio fino

uglavnom neko dole reče da je ovo opis života muškarca nakon razvoda...
ovo je samo jedan segment života muškarca koji zna sa ženama
takih je 25%
obično se ne javljaju oni koji se nakon razvoda sjebu ko roletne i upadnu u depresiju... takvi ne postoje a takvih je najviše vjerujem

De brato upisi jos jednu crticu...od sinoć

Šalim se. Evo dok nisi napisao, nisam ni razmišljao o tome na takav način. Ipak, bitnije mi je koliko sam puta vodio ljubav, a ono ostalo možeš i sa šakom svakog trenutka radit'

[edo_79]

Tuspas mene

Ako moze na temu nesto, a da se ne naljute ovi sto su tu da traze "ucviljene pušćenice"

Elem, razveden sam i nakon razvoda redovno skakao iz greske u gresku. Procitah temu od pocetka, izuzev postova gorepomenutih tragača, i pronađoh se u par smislenih postova.

Greška prva: oženio sam se vrlo mlad (21 godina) misleći da sam prošao dosta, da sam dovoljno zreo i samostalan da zasnujem porodicu i naravno, da je ona TA!

Greška druga:
Priča ide ovako - mislim da se sudsko rješenje o razvodu braka još nije ni isprintalo, a ja sam već uletio u novu šemu. Da, trebalo je da bude samo šema, ali je preraslo u neku, kao, vezu. Godinu dana je to trajalo i onda je ona pomenula brak. Samo to što je pomenula, prvo kao zajednički život pa onda i brak, meni je bilo isto kao da je uzela tup žilet i po organu mi lagano ispisivala a svoje ime (koje i nije baš kratko ). Automatsko hlađenje, kao da je uz sve navedeno aktivirala i neki prekidač u meni kojim je isključila ili ugasila svaku moguću želju za razgovor, a kamoli za bilo što drugo s njom. Logično, došlo je do razlaza.

Greška treća: Još u fazi dok sam razmišljao kako da na najbezbolniji način okončam tu vezu, u moj svijet se nekako ušetala djevojka s kojom sam pričao o svemu i koja me, kao, razumjela. Pretpostavljate, krenula je "afera", a nakon okončanja ranije pomenute veze ova koja "me razumije" je postala moj partner, u svakom smislu. Godinu i po je bilo fenomenalno, bez pritisaka, bespotrebnih poziva svakog minuta i provjere gdje sam, s kim sam i sta radim (a nije bilo ni potrebe za provjerom, fakat...kuća-pos'o kad sam bez nje). Izlasci, provodi i općenito vrijeme koje smo zajedno provodili bili su ispunjeni i sadržajni. Nakon godinu i po mislio sam da je vrijeme da joj sam predložim da dođe kod mene i da započnemo zajednički život. Dok sam razmišljao o tome da li je vrijeme da joj predložim da dođe kod mene, ona je jednom, kao slučajno, sama upitala šta mislim o ideji da zajedno živimo. I opet onaj isti osjećaj kao i prvi put (iako sam mislio da sam spreman na taj iskorak). Znači, mrak mi na oči pao! Kako sam se ja više hladio od te veze i svega, tako je sve ono što sam ranije naveo s njene strane prešlo u kontru: sve je češće zvala, provjeravala gdje sam i šta sam, zbog čega kasnim 5 fakin minuta...Uslijedio je buran kraj.

Sve ovo je sada već godinu dana iza mene. Godina dana u kojoj sam emocije stavio na "off" i otišao daleko od svih izazova koji bi me mogli nagnati na iskušenje da ponovim greške iz prošlosti. A griješio jesam. To sam znao i onda dok sam (polu)svjesno ulazio u veze a da se čestito i ne okupam nakon izlaska iz prethodne (veze ). Toga sam posebno postao svjestan dok u miru i tišini mogu razmišljati o svemu što je bilo. Do kada će trajati ovo stanje, kada ću i da li ću opet nekada biti spreman da se upustim u vezu - vidjećemo

Sve ovo napisao sam vezano za temu i analizu stanja u kojem se čovjek nalazi u periodu nakon razvoda, pa možda neko na mom primjeru nešto i nauči i skonta kakve greške ne treba da pravi

Aferim jarane .... I kod mene je nešto slično bilo, samo ja nisam baš toliko uskakao u veze, jer neznam, morebit do mene, al ne mogu se ja tek tako uvalit nekom u krevet za jednu noć, treba mi nešto više od čiste mehanike i trljanja ..... ja sam već 6 godina solo, emocije nisu na ''off'' al jednostavno nisam još uvijek uspio naći nekog ko će popaliti sve one, što ti kažeš ''prekidače'' u meni, pa da opet pobudaludim kako sam nekad znao.
Imam neku svoju rutinu, uzeo sam sebi neki pravac u životu, poslije razvoda se iščupao iz prilično nezavidne situacije, dobio pristojan posao, kupio sebi stan, e sad .... idemo jedan po jedan korak, jedan po jedan dan .... pa valjda se desi nešto ..... ko zna.....

P.S. Nisam na tebi da bih tražio "ucviljene pušćenice"

[Paco]

... Ne znam kako bih se sad navikla na tu vrstu obaveze, iako ne smijem ništa reći, možda mi za godinu dana baš to bude trebalo...

Sve dok o tome razmisljaš kao o obavezi, onda sigurno neće doći niti će ti trebati. Kad postane potreba, onda je druga priča

[edo_79]

Tuspas mene

znači minimalno si tri trebe guzio fino

uglavnom neko dole reče da je ovo opis života muškarca nakon razvoda...
ovo je samo jedan segment života muškarca koji zna sa ženama
takih je 25%
obično se ne javljaju oni koji se nakon razvoda sjebu ko roletne i upadnu u depresiju... takvi ne postoje a takvih je najviše vjerujem

De mi nađi ti jednog, ALI JEDNOG ILI JEDNU, koji su iz braka izašli s osmijehom na licu .... jarane to je normalna faza poslije razvoda, da se sjebeš, upadneš u depresiju i uhvatiš sam sebe kako kontaš ''e živote spuštena roletno'' ..... Taj ko ti kaže da je razvod braka prošao 'nako ... vjeruj mi LAŽE TI KO PAS ....

[edo_79]

... Ne znam kako bih se sad navikla na tu vrstu obaveze, iako ne smijem ništa reći, možda mi za godinu dana baš to bude trebalo...

Sve dok o tome razmisljaš kao o obavezi, onda sigurno neće doći niti će ti trebati. Kad postane potreba, onda je druga priča

Nije tu jarane obaveza, tu je ono da imaš s kim kafu popit, lijepu riječ progovorit, smijati se, svađati se, šutiti skupa ako treba, jer lakše se šuti udvoje nego kad si sam, nije to više ni seks jer jarane na ovom vaktu sad .... p**ke i qrca na sve strane .....