Nastasia wrote:
Heh
Obožavam svepametne i svevideće ljude.
Rekoh već nekom gore, neko sam sa kim su roditelji o svemu pričali, tako da stvarno ne vidim razlog zašto ne bi jednostavno rekli da sam im se omakla. Imam 24 godine, vrlo dobro sam svjesna šta se radi kad ti se omakne neželjeno dijete
I u to vrijeme je postojao abortus inače.
Na moju zalost, nisam svepametan i svevideci ali imam dovoljno zivotnog iskustva da mogu poceti praviti generalne zakljucke o ljudima u odredjenim zivotnim dobima, pogotovo ako uzmes u obzir da je u pitanju ratna 94-a godina... To je bila cudna godina imas ti jos dobrih 10 godina da dodjes u taj period. Veoma uzbudljiv period.
Tad se u potpunosti odvojis od roditelja zato sto velika vecina tada i postane roditelj i shvati neke stvari. Evo recimo, kad dobijes dijete tek onda shvatis da ono u tebi vidi Boga. Vidi nepogresivog i savrsenog lika koji je nepogresiv i sta god da im kazes ono to prihvati kao istinu. Ti ovo mozes razumjeti i ja sam ovaj klimao glavom kad su mi objasnjavali ali kada sam dobio svoju djecu onda sam tek shvatio sta to zapravo znaci. Koju moc imas nad tim bicem. Mozes ga sjebat u potpunosti a mozes ga i izgraditi u stabilnu individu-u.
Eh vidis, shvatis da tvoje dijete u tebi vidi savrsenog boga a ti znas da to nisi. Ti znas da si obicni smrtnik, sa svojim strahovima, sa svojim nesposobnostima. I onda to dijete malo poraste i ti sebe uhvatis kako mu govoris iste rijeci koje su tebi tvoji roditelji govorili. Ja sam jedno vrijeme poceo sebe hvatati kako se izgalamim na njih na isti nacin na koji je to radila moja mama nad nama.
I onda pocnes praviti paralele. Ako ja nisam nikakav bog nego je to samo iluzija koju moja djeca imaju o meni, onda je ista stvar i sa mojim roditeljima koje sam ja gledao kao bogove. Nepogresivi ljudi koji uvijek imaju dobar savjet i koji su moje utociste kad mi je tesko u zivotu. I onda shvatis da su oni maleni i da su obicni. I tek se onda odvojis od njih. Mentalno.
I onda shvatis da zapravo ne postoje nikakva pravila nego da ti sam sebi kreiras pravila. I onda odjednom shvatis da ti imas glavnu ulogu i kod tvoje djece i kod tvojih roditelja. To je zato sto su oni usli u drugi mentalni sklop, jer su shvatili neke druge stvari koje ti jos nisi al necu da te smaram s tim.
Helem, tad pocinje nesto sto se zove kriza srednjih godina jer je sav teret odluka na tebi i svi gledaju u tebe a ti nemas vise koga da gledas. I tad se desavaju cudne stvari i donose cudne odluke. Tad je seks najbolji. Tad se zaprave testiraju granice. Tad se omakne trece dijete. Tad se prevari bracni partner. Tad se ponovo upisuju kursevi koje nisi zavrsio u 20tim. Tad ponovo pocnes trenirati.
I tako... probaj ovo negdje snimiti u kraju tvoj mozga jer ce ti trebati za desetak godina. Kad budes prolazila kroz ovo da se sjetis da nisi jedina i da je to nesto sasvim normalno za zivotnu dob u kojoj se nalazis.
U tom periodu (ratne godine) oni su bili u zivotnoj dobi kad je seks najbolji i kad je bilo sredstvo praznjenja protiv svih ratnih stresova. I jebiga, omaklo se. Kasnije se rodilo i valja da odgajati. Usput zabavilo tvoju mamu od razmisljanja o tome da li ce otac doci kuci s linije.
Izvini sto ti ja ovako direktno ovo pricam ali to je tako. Ja tvoje roditelje gledam kao ljude. Kao obicne normalne ljude. Za tebe su bogovi i trebace ti jos 10tak godina dok u potpunosti shvatis da to nisu i da nikada nisu ni bili.