Susjedski odnosi!

[nezasticena]

Eh...... Mi smo nakon godina i godina slanja molbi, zahtjeva, izjava uspjeli pokrenuti policiju da samo radi svoj posao po pitanju jednog sličnog problema. I na kraju se riješilo ali ne u onoj mjeri u kojoj je trebalo jer je osoba prošla nekažnjeno. I to upravo zbog tih internih dojava, zataškavanja, namjernog ignorisanja, obećavanja da će biti to riješeno..... uglavnom na pravdi Boga sve ali pravde u gramima jedva. A ostale su traume od svega toga.

Znači, puno nas je sa sličnim iskustvima? Nažalost! I onda neko može zamjeriti pojedincu kad uzme pravdu u svoje ruke?! Ne kažem da hoćemo ali konstatujem da nas sistem tjera na to. Meni rekoše da postoji i pravo na samopomoć! To mi reče jedan prijatelj. Ne bih da ga koristim ali bar znam da imam pravo. Zato sam i uradila sve kako jesam. Obavijestila sve koje treba pa u slučaju da dođe do toga da se moramo sami braniti, nek se ima u vidu da smo tražili pomoć a nismo ju dobili.
Traume ostaju ali šta raditi? Mislim da bismo imali još veće kad bismo se suprotstavili!

Sikirom ih, diskretno, u šumarku.

Hahaha, da samo znate koliko smo sličnih savjeta čuli! Ipak, imamo jedan problem. Nemamo šumarak

a iz kojeg ste grada?

E, kad bih to rekla svi biste znali ko sam. Odnosno oni koji su iz mog grada Ako nudite konkretnu pomoć, reći ću Vam

[FrozenCastle]

Običan narod neće zamjeriti kad te sistem ne štiti, već od male raje država primjer pravi. Ja da na crveno pješački pređem, iskočio bi policajac iz obližnjeg grma da me kazni. A onom liku što je imao 82 saobraćajna prekršaja jedva oduzeli motor (i ovo dođe kao banalnost preko kakvih ozbiljnih stvari se prelazi).

[nezasticena]

Kad kažeš za pješački prelaz i mene su „ganjali“ jer sam prešla mimo pješačkog. Zamisli, ja trudna, stomak do zuba, prelazim i vidim da mi u susret ide policijsko auto. Znala sam šta slijedi. Stali su, otvorili prozor i izbacili palicu „STOP“: Priđem ja, kad ono priča, prelaz mimo pješačkog, prekršaj, blabla. Pitaju imam li ličnu kartu, kažem nemam, a imala sam. Pitaju kako se zovem, ja kažem kako. Fol zvaće oni CIPS provjeravati. Fol zovu pa zauzeto. Ja se počnem smijati. Čekam ishod. Kad ono, kažu, eto napravila si dva prekršaja, nemaš LK i prelaziš mimo pješačkog, ali ovaj put opraštamo. Kažu, nemoj da se ponovi. Ja se nasmijem i kažem:“Opraštam i ja vama.“ I nastavim svoj put.... Okrenem se i dodam: "Nemojte ni vama da se ponovi."
Oni nisu znali da sam ja dipl. pravnica i da znam da ako prelazim mimo pješačkog koji je udaljen više od 100 m ne mogu me kazniti. To mi je rekao jedan policajac.

Eto to su te banalne situacije gdje prosipaju silu, da tako kažem. A tamo gdje treba ništa. Sagnu glavu i još zaprijete onom kome ne treba (meni rekoše da će protiv mene podnijeti prijavu ). Al dobro, sve prođe, pa će i to. Državu prave vladajuće strukture pa štite i sami sebe a ne nas građane. Onaj ko je bliži vatri i ogrijaće se. Ostalima kako bude. Samo, ničija nije do zore.

[Drinski]

A ti si dipl. pravnik?

[nezasticena]

A ti si dipl. pravnik?

Da.

Iznenađeni? Jesam pravnik i sad shvatite, ako ja ne znam i ne mogu da nađem određena zakonita i zakonska rješenja u ovoj našoj državi, kako će neko ko nije pravnik!

Da sad ne bude gužve, nisam vas zamajavala. U vezi slučaja koji sam iznijela, iskorostila sam stvarno sva pravna sredstva i to kako sam mislila da treba i kako su me pametniji posavjetovali. Ipak, ništa nisam uspjela. Izgleda da nema ni lijeka ni kazne protiv primitivizma (mislim na komšije), a ni pravog postupka pred nadležnima.

[Drinski]

Pa kolegice, prvo ako si dipl.pravnik, sta ti ima policajac govoriti gdje se smije prelaziti pjesacki prelaz a gdje ne, a drugo sto se tice ....

Iznenađeni? Jesam pravnik i sad shvatite, ako ja ne znam i ne mogu da nađem određena zakonita i zakonska rješenja u ovoj našoj državi, kako će neko ko nije pravnik!

Da sad ne bude gužve, nisam vas zamajavala. U vezi slučaja koji sam iznijela, iskorostila sam stvarno sva pravna sredstva i to kako sam mislila da treba i kako su me pametniji posavjetovali. Ipak, ništa nisam uspjela. Izgleda da nema ni lijeka ni kazne protiv primitivizma (mislim na komšije), a ni pravog postupka pred nadležnima.

...meni je jasno o čemu se radi.

[nezasticena]

Pa, kolega, šta da kažem, uvijek treba pitati nadležne kako se šta radi. Kao pravnici znamo da zakon može biti i ovakakv i onakakv u zavisnosti na koga se odnosi. Zato sam pitala policajca gdje smijem preći ulicu.

[Drinski]

Pa, kolega, šta da kažem, uvijek treba pitati nadležne kako se šta radi. Kao pravnici znamo da zakon može biti i ovakakv i onakakv u zavisnosti na koga se odnosi. Zato sam pitala policajca gdje smijem preći ulicu.

Ma čuj sad.
Lijepo sam ja kazao da mi je priče šuplja.

[nezasticena]

Kamo sreće da jeste.

Šta je šupljo u cijeloj priči? Pazi ovako, duplex kuća, jedna strana pripadala dvojici braće. Jedan brat s porodicom živio u prizemlju (porodica konfliktnog komšije), sprat tog dijela koristio drugi brat. Takav je bio neformalan dogovor u vrijeme kad je kuća pravljena (1969.) godine. Brat koji je živio u prizemlju je davno umro. Ostali su njegova žena i djeca da žive u prizemlju. Žena je uviijek bila na svoju ruku što bi se narodski reklo. .....Onda sin odluči da obije sprat kuće, koji pripada stricu i nasilno useli u njega. Stric inače živi u inostranstvu. Dakle, obio je, uselio i stric ga nakon par godina zvao da se iseli da bi mogao svoj dio koristiti. Nije htio i slučaj stigao do suda. Na sudu postupak nikakav. On (komšija) stalno izvrdava. Donosi lažne potvrde da je na bolničkom liječenju i slično. Strica je zvao i prijetio da će ubiti njega i pobiti mu djecu. Stričevom advokatu je prijetio da će ga ubiti.

U međuvremenu moji roditelji ulaze u posjed drugog dijela duplexa. Njima (komšijama) se to ne sviđa jer su nekako mislili da i taj dio pripada njima. Inače, taj dio je dio trećeg brata (komšijinog strica drugog), mog djeda. Radili su sve da nas otjeraju. Pokušavali smo s njima fino, pa nije išlo. Zvali smo policiju, pa nije išlo. Sve je završilo na dolasku i odlasku bez konkretnih mjera. Postupak koji je sproveden (prekršajni) nakon godinu i po, samo je ponovo probudio njihove strasti. Ja kežam, kad nisu do tad ništa preduzeli nisu trebali ni tad.
Sad smo ostavljeni na milost i nemilost.
Jel sad skroz jasno? Nije vjeruj mi scenaro za neki film i ima mnogo toga još što nije za priči i pisanje. Pošto smo mi već iscrpili sve moguće metode i ne znamo šta raditi, potražila sam savjet ovdje. Mislila sam da će mi neko sličnog iskustva ponuditi neko konkretno rješenje. Sad, nije da nije bilo i toga ali ....

I, na kraju, htjela sam da se zna. Bar negdje da ostane napisano ako dođe do težih i neželejnih posljedica da se ima uvid u stanje stvari. Znaju to komšije i cijelo naselje ali nekia se zna i šire. To su mi bili ciljevi. Ako i dalje misliš da je šuplja priča javi se na pp. Pojasniću!

[reha123456]

Ne znam gdje bih postavio ovo pitanje, pa se nadam da ce neko imati konkretne savjete za rjesavanje mog problema sa susjedom. Kupio sam u prizemlju stan, prije 8 mjeseci, i do mojih ulaznih vrata, ispod stepenista, je susjed sa 3 sprata taj prostor pretvorio u svoju ostavu, zatvarajuci taj dio vratima. Problem je u tome, sto su tu smjestene glavne vodovodne cijevi, i sto se meni u dnevnom boravku stvara vlaga. Medutim, on i ne pomislja da napusti taj prostor. Do sad sam se obratio vodovodu, kucepazitelju, i svi govore da to nije u njihovoj nadleznosti. Stvarno ne znam sta da radim i kome da se obratim???

[nlt]

Kamo sreće da jeste.

Šta je šupljo u cijeloj priči? Pazi ovako, duplex kuća, jedna strana pripadala dvojici braće. Jedan brat s porodicom živio u prizemlju (porodica konfliktnog komšije), sprat tog dijela koristio drugi brat. Takav je bio neformalan dogovor u vrijeme kad je kuća pravljena (1969.) godine. Brat koji je živio u prizemlju je davno umro. Ostali su njegova žena i djeca da žive u prizemlju. Žena je uviijek bila na svoju ruku što bi se narodski reklo. .....Onda sin odluči da obije sprat kuće, koji pripada stricu i nasilno useli u njega. Stric inače živi u inostranstvu. Dakle, obio je, uselio i stric ga nakon par godina zvao da se iseli da bi mogao svoj dio koristiti. Nije htio i slučaj stigao do suda. Na sudu postupak nikakav. On (komšija) stalno izvrdava. Donosi lažne potvrde da je na bolničkom liječenju i slično. Strica je zvao i prijetio da će ubiti njega i pobiti mu djecu. Stričevom advokatu je prijetio da će ga ubiti.

U međuvremenu moji roditelji ulaze u posjed drugog dijela duplexa. Njima (komšijama) se to ne sviđa jer su nekako mislili da i taj dio pripada njima. Inače, taj dio je dio trećeg brata (komšijinog strica drugog), mog djeda. Radili su sve da nas otjeraju. Pokušavali smo s njima fino, pa nije išlo. Zvali smo policiju, pa nije išlo. Sve je završilo na dolasku i odlasku bez konkretnih mjera. Postupak koji je sproveden (prekršajni) nakon godinu i po, samo je ponovo probudio njihove strasti. Ja kežam, kad nisu do tad ništa preduzeli nisu trebali ni tad.
Sad smo ostavljeni na milost i nemilost.
Jel sad skroz jasno? Nije vjeruj mi scenaro za neki film i ima mnogo toga još što nije za priči i pisanje. Pošto smo mi već iscrpili sve moguće metode i ne znamo šta raditi, potražila sam savjet ovdje. Mislila sam da će mi neko sličnog iskustva ponuditi neko konkretno rješenje. Sad, nije da nije bilo i toga ali ....

I, na kraju, htjela sam da se zna. Bar negdje da ostane napisano ako dođe do težih i neželejnih posljedica da se ima uvid u stanje stvari. Znaju to komšije i cijelo naselje ali nekia se zna i šire. To su mi bili ciljevi. Ako i dalje misliš da je šuplja priča javi se na pp. Pojasniću!

ja ti iz ličnog iskustva kažem, sa policijom- nikad ali nikad neces nista rijesiti po ovom pitanju
nazalost
jedino ako imas koga od rodbine da je inspektor ili sl. pa da ga on po službenoj dužnosti kroz šake malo provuče
nema druge opcije od batina, vjeruj, nemaaa