nasa wrote:
Kako god, ima tih prica, mnoge jako fine, nemam nista protiv....vise sam te pitala sta mislis koja im je uloga unutar vjere
Učinilo mi se da sam bio pročitao da pitaš za hadise, a ne hikaje.
Ima jedna sufijska priča o ulozi hadisa:
bio jednom jedan poslanik i imao ashabe (ucenike) koji su isli sa njim i trudili se da sve rade kao i on, jer je to ispravno. jednom se desi da je ucenik asif bio sa poslanikom kad su otisli u goste kod jednog covjeka, a ucenik huzn tada nije bio tu. domacinova zena iznese im kolace, ali poslanik se uljudno zahvali i rece da ne moze pojesti kolac. domacin navali sa nudjenjem, rece da barem njemu za hatar treba pojesti, ali poslanik kolac ne pojede. po odlasku od domacina, poslanik rece ucenicima da ne trebaju stvari raditi ili ne raditi samo za hatar drugima. drugom prilikom kad su otisli u goste kod nekog drugog covjeka, sa poslanikom nije bio asif, nego huzn. domacin ponudi kolac, poslanik se uljudno zahvali i odbi, domacin navali, te poslanik pojede kolac i rece "vala, domacine, ovo sam samo tebi za hatar uradio, nije mi se jeo kolac". huzn je to sve pazljivo posmatrao i pamtio.
jedne prilike, nakon sto je poslanik umro, huzn i asif su zajedno otisli kod jednog prijatelja u goste. ovaj iznese kolace, a asif se uljudno zahvali i odbi. huzn ga napade da nije trebao tako uraditi, jer ih je poslanik ucio da se stvari trebaju raditi za hatar drugima, iako ti se mozda ne rade, a posebno pojesti kolac, jer je huzn bio sa poslanikom kad je ovaj za hatar domacinu pojeo kolac. asif se zacrveni i nazva huzna lascem, jer je asif licno bio sa poslanikom kad je ovaj odbio pojesti kolac za hatar domacinu i jos im objasnio da stvari ne treba raditi drugima za hatar, ako se ne rade od srca. i tako se posvadjase, izvrijedjase, proglasise jedan drugom nevjernikom. medjutim, sa njima je sjedio ucenik (ashab) adzib, koji je slucajno u obje sporne prilike bio u drustvu poslanika, i kad je ovaj odbio, i kad je pojeo kolac. gledajuci svadju asifa i huzna i njene razloge, prvo bijase zbunjen, a potom se blago nasmija kao kad mu neko isprica dobar vic na njegov racun, i pomisli "oprosti mi, poslanice, sto sam sve vrijeme dok si bio s nama bio tako glup i nisam ti priustio zadovoljstvo da za se za svog zivota osvjedocis u to da si dobar ucitelj. ali, sada sam shvatio. hvala ti na strpljenju i ljubavi".
A što se tiče hikaja, one pomažu preći Sirat-ćupriju. Neko je prelazi godinama, uz puno muke, truda, kaže hadis da nekima treba 50.000 godina da je pređu, a neki to učine u trenu koji traje poput bljeska munje. Hikaje kod nekog stvaraju fleševe, a neke uspavaju i mogli bi ih slušati i 50.000 godina.