sufizam izvan islama

[Nurudin]

prilikom mog forumskog itikafa, pročitao sam dvije knjige (svako zlo za neko dobro, opet se potvrđuje)
prva je od šejh-ul-ekbera , Muhydina ibn Arebija
- Ko samog sebe poznaje

i druga je od Rejnold A. Nikolson (Reynold Alleyne Nicholson), (18. avgust, 1868. — 27. avgust, 1945.) je bio eminentni engleski orijentalista, stručnjak za islamsku literaturu i islamski misticizam, naširoko priznat kao jedan od najvećih stručnjaka za Rumija i napriznatijih prevodilaca Rumijevog dela na engleski jezik.
Zove se

-Sufizam, mistici islama

Obje knjige potvrđuju većinu mojih teza, koje sam ja ovdje spontano iznosio. O sufizmu i porijeklu istoga, kao i o velikom izlasku
iz okvira mejnstrim islama i dogmatske bogospoznaje (akide) , šejh-ul-ekbera ili najvećeg šejha, kako ga sufije zovu, ibn Arebija.
Tako da sam izvadio dosta dijelova iz pomenutih knjiga, koje to potvrđuju, a obje se mogu naći online, ko hoće da provjeri.

Da napomenem da mnogim forumašima na ovoj temi i o ovoj temi, ovdje neću odgovarati ni replicirati , iz jednog jedinog razloga,
a to je da sam vremenom vidio da kod tih osoba ne postoji uopće nikakva želja da se razumiju tuđi i drukčiji pogledi na islam i
na sam sufizam, nego je tu samo riječ o tome da se pita nešto i onda se traži u odgovoru bilo šta, što bi izgledalo zgodno za neku
pljuvačinu. Jednostavno, vremenom se pokazalo da komunikacija oko toga nije moguća, pa su tako sretni dobitnici :
Smrčak, Arzuhal, Irsar, Bloo, Gojeni, mali jomu...i ne znam, ako bude još kandidata ima mjesta za dopunske brojeve.
Mogu ja i svakom ponaosob objasniti zašto mislim da nije moguća komunikacija ali upozoravam da vam se neće svidjeti, pa s obzirom
na vašu osjetljivost , bolje je da ne idemo u detalje.

[dadinjo33]

Banned user for reason “kršenje pravila foruma”
» dadinjo33
7 dana
Loša transkripcija.

Hajde da se ograničimo na islamske demone sa mog mlina (kažu da oni obitavaju u napuštenim vodenicama ). Zar islamska postavka pomalo ne baca na shizofreniju. Naime, prema islamskom vjerovanju, svako sve vrijeme ima svoga "karina", stalnog sudruga, pratioca. Karin je džinn, odnosno šejtan. Šejtan kola našom krvlju. Jedino je Muhamed islamizirao, potčinio, svog karina. Ako je to istina, ako u nama, na neki način integrisani u nas, stvarno postoje takvi inteligentni entiteti koji nas nagovaraju na zlo, onda smo po definiciji svi opsjednuti, u svakom od nas ima džinn. Paralele takve opsjednutosti i njoj imanentnog stalnog unutrašnjeg sukoba sa definicijom shizofrenije i njenih simptoma su očite.

Pitanje koje se nameće iz tvog posta je sljedeće: Jesmo li (nekom) dužni vjerovati, je li to moralnije ili ispravnije nego suprotno, priče o stvarima o kojima se nismo osvjedočili, a ne postoje ni valjani dokazi da se osvjedočio neko drugi?

Drugo pitanje je o racionalnosti takvih vjerovanja. Da ne uzimamo za primjer Boga ili džinne, uzećemo vanzemaljce. Ok, možda ih ima, možda nema. Ali, zašto bi takve nepotvrđene pretpostavke trebale biti nekom osnova oko koje mu se vrti čitav život? Poštujem da nekome jeste, i, dok je to neka bezopasna ideologija i njena praksa, nije me briga. Ali, većina tih ideologija bi drugima da nameću, uređuju, ili, kao npr. islam, ubija za suprotna ili promijenjena vjerovanja, nameće glavarinu drugima, postavljajući ih za građane drugog reda i slično...

Glavno pitanje je nešto drugo. Ako vjeruješ u postavke tvoje religije (analogija i za druge religije, to je u pet deka) o "u tebe integrisanom" "šejtanu", "džinnu", "karinu", koji u tebe iz tebe ubacuje loše misli u tvoja prsa...pitanje je onda postoji li i na koji način je povučena linija između njega i tebe. Zanemarićemo ulogu "dobrog, ali mudrog Boga" koji je postavio takvu scenografiju. Pitanje koje ostaje je: Ko si ti?

Uvažena profesorice, možeš li, za slučaj da o tome budem pisao ubuduće, napisati kako bi u tebi svojstvenom, a u ovim okolnostima za moje pisanje relevantnom, ortografskom pogledu izgledala ispravna transkripcija, pošto sam o karinima pisao i prije par godina, kad ista transkripcija nikom nije bila sporna.

Hvala puno.

[Nurudin]

Nikolson ovdje govori u poglavlju o porijeklu sufizma, da je to vrlo kompleksno i da postoje razni utjecaji, a ovdje govori
o utjecaju budizma. Inače, kroz cijelu knjigu odaje jaku dozu objektivnosti i naučnog pristupa,
vrlo često proglašavajući zapadno-kršćanske pisce koji su se bavili sufizmom, površnim i pristrasnim.

[Nurudin]

[asurbanipal]

Još jedan "otpadnik" od "prave vjere", "mainstream islama", "murted", "zindik", "heretik" i "ćafir"








A danas mu se ilahije i poezija koju je pisao izvode na koncertima Ilahija i kasida pod pokroviteljstvom IZ.

[arzuhal]

Vas dvojica trebate - kao duhovno zreliji, obrazovani ljudi skloni slobodnom, kritičkom promišljanju, koji streme moralnim kvalitetima koje nisu nužno određene tim tamo nazadnim religijskim standardima - da najprije i najbolje shvatite sve one koji su i dalje ostali na onim niskim stepenima razumijevanja sufizma na kojima ste i vas dva bili dok ste strpljivo, iz dana u dan, tumačili razne sadržaje tesavufa, stepene duše, zikr, itd. sve selameći se i bodreći jedni druge, uz rahatluk i čaj, želeći da što veći broj dobronamjernih forumaša upoznate sa ljepotama tesavufa, uz svu blagost i ahlak svijeta

[Nurudin]

ako može bez ad hominem trolanja ...

[arzuhal]

Ja iznosim činjenice. Ako budeš htio ili zahtijevao, svaku ću buduću svoju izjavu sličnu ovoj potkrijepiti mnoštvom tvojih i Asurovih postova.

[Nurudin]

ok, svoj ti po'so Sinan beže

[Nurudin]

..u slijedećim stranicama Rejnolds objašnjava kako i zašto se sufizam tako lako primio u ranom islamu, maltene
kao njegova suprotnost, te kako je , vremenom , uspio da se proširi i bude prihvaćen kod muslimana, a ni dan danas do kraja
kod muslimanske uleme..

[asurbanipal]

Ja iznosim činjenice. Ako budeš htio ili zahtijevao, svaku ću buduću svoju izjavu sličnu ovoj potkrijepiti mnoštvom tvojih i Asurovih postova.

[zagortenej]

[arzuhal]

Džuma mubarek olsun


Tarikat kao zaboravljeni dragulj


Razgovor sa šejhom, hadži Fejzulahom ef. Hadžibajrićem

Pitanja: Mustafa Prljača

Objavljeno u časopisu za islamske znanosti i praksu “ISLAMSKA MISAO” godina XI, broj 129, Muharrem-Safer 1410. / Septembar, 1989. godine


Sufijski tarikati (ili derviški redovi) kod nas su prisutni faktički od samog prisustva islama u našim krajevima. U različitim periodima, u različitim društveno-političkim i vjerskim prilikama, različito su i tretirani od ogromnog uvažavanja i poštivanja, do totalnog ignorisanja. Jedno je, međutim, sigurno: tarikati su, kroz sav taj period, uživali veliki ugled među muslimanima. Predstavljali su oličenje poštenja i čestitosti i bili uzor moralne usavršenosti. U njima su nalazili i pribježište mnogi duhovnosti i božanske Ijubavi željni ljudi, mnogi tragaoci za dubljim smislovima života i svega postojećeg, mnoge nesrećne duše ali i griješnici koji su se žeIjeli očistiti od ružnih postupaka svojih, koji su se željeli približiti Bogu i od Njega zatražiti oprost za grijehe svoje i grijehe ostalih Ijudi...Tarikati su im vraćali izgubljenu nadu, u njihova srca ulijevali sigurnost i usađivali Ijubav i milosrđe prema svim Božijim stvorenjima.
Pripadnici nekog od tarikata bili su i mnogi velikani pisane riječi, mnogi pjesnici i kaligrafi. Žar svoje ljubavi prema Bogu, žar svoga aška, pretakali su u riječ. Iza njih su ostajala monumentalna djela islamske kaligrafije, stotine primjeraka Kur’ana ispisane vještom derviškom rukom, mnoga vrsna djela iz područja šerijatskog prava, akaida, tefsira, hadisa... Nije mali broj ni onih koji su od silne svoje ljubavi satkali pjesmu i prostirali je na okolinu. Eho mnogih tih pjesama dopire i do nas.

Medutim, val opće materijalizacije, potisnuo je tarikat u stranu i izbacio ga iz kolotečine života. Još od početka ovoga stoljeća na njega počinje padati prašina zaborava. Vremenom ga je skoro potpuno prekrila. Islamska zajednica ga je, 1952. godine, ekskomunicirala, proglasivši ga preživjelim i nepotrebnim. Ljudi su, u općoj trci za što većim materijalnim dobrima, zaboravljali i Boga i svoju dušu. Ispunjavalo se Kur'ansko upozorenje: “I nemojte biti kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da zaborave i sami sebe!?” Tarikat se, prepušten sam sebi, nebrizi i nehaju, sve više topio. Članstvo se smanjivalo a šejhovi izumirali. Srećom,tarikata nije nestalo.
Islamska zajednica je, uvidjevši najzad vrijednosti tarikata, ove godine odlučila ponovo ga vratiti u svoje okrilje i uključiti ga u program svojih ukupnih vjerskih aktivnosti. Tim povodom, a u ciIju predstavljanja tarikata našoj široj javnosti, razgovarali smo sa hadži Fejzulahom ef. Hadžibajrićem, autorom mnogih radova iz područja sufijske misli i šejhom kaderijskog tarikata...





. . .


Kod nas se, osobito posljednjih godina, mnogo piše o tesawufu i tesawufskoj misli u islamu. No, tesawwufska misao je, na neki način, usko vezana za tarikat. Upravo je tarikat taj koji je baštini u sebi, koji je njeguje i razvija i koji se, na kraju, bitno karakterizira njome. Ne možemo se požaliti da se i o tarikatima nije pisalo. Međutim, ta pisanja su se, uglavnom, svodila na nastanak, razvoj i rasprostranjenost pojedinih sufijskih redova i vrlo malo su se bavila njihovom praktičnom stranom, praktičnim ustrojstvom tih redova. Odluka Vrhovnog starješinstva da se tarikati ponovo vrate u okrilje Islamske zajednice dobar je povod da se nešto više kaže o tome. Tarikati su naša stvarnost, ali, nažalost, i naša nepoznanica. Veliki broj naših muslimana skoro ništa ne zna o njima, naročito u krajevima u kojima ta tradicija nije nikako ni postojala. Hoćete li nam reći kako izgleda hijerarhija jednog tarikata? Počnimo od šejha koji se nalazi na njegovom čelu - kako on postaje šejh i u čemu se sastoji njegova funkcija ?

Hadžibajrić: Da, na čelu svakog tarikata se nalazi šejh. Promovisanjem u tu funkciju, on postaje el-me'mur bil-iršad (onaj čija je dužnost upućivati, op. autora) i to nakon što dobije dopuštenje da to čini, što zavisi od uviđajnosti onog ko¬žji to dopuštenje daje, tj. kada procijeni da on posjeduje intelektualne, moralne i duhovne kvalitete za to. To su dosta komplicirane stvari, jer onaj koji daje dopuštenje mora ispitati i shvaćanje onog kome daje, odnosno dubinu njegova poimanja i stepen duhovnog uzdignuća.
O tome postoji i određena literatura, sufijska literatura, koja uči da postoji sedam tzv. tawrowa (stupnjeva) kroz koje mora proći svaki šejh, ali se u nekom od tih tawrowa mora nalaziti i svaki pripadnik tarikata.
Prvi tawr se karakterizira time što je njegov objekat la ilahe ill Allah. To podrazumijeva da se onaj ko se nalazi u njemu mora paziti da ne iziđe iz njegova okvira, tj. da mora znati da je sve, baš sve, podredeno Bogu i da tu nema izuzetka. Drugo, što je takoder vrlo važno, je to da čovjek u ovom stupnju, na ovom nivou spoznaje, u svemu može, i mora, vidjeti nekakav znak (ajet) koji ga upućuje na Boga. Može to biti drvo, kamen ili bilo što drugo. Sve to, na svoj način, upućuje na Jednog Boga, Allaha...

Eto, to je uglavnom područje koje obuhvaća prvi tawr. Objekat drugog tawra je - Allah. Područje ovog stupnja je, dakle, uže od onog prvog. Kod trećeg je ono još uže - samo Hu.

Kakva je razlika između, recimo, stupnja Allah i stupnja Hu ?

Hadžibajrić: Razlika je u spoznaji Boga, isključivo u spoznaji. Tako će, npr. čovjek dok je u prvom stupnju, spoznati da je cjelokupna egzistencija bitno vezana za Boga, da iza svega postojećeg, u stvari, stoji Bog, Allah. Kada se to spozna, onda se sva pažnja usmjerava prema Allahu. Tako se objekat spoznavanja sužava a sama spoznaja se uzdiže na viši nivo. I tako redom...

Da li svaki pripadnik tarikata, odnosno bilo koji drugi vjernik, može sam znati u kojem se od tih sedam stupnjeva nalazi ili o tome prosuđuje samo šejh ? Zatim, postoje li nekakva obilježja, znaci ili pojave, koje su karakteristične za svaki od ovih stupnjeva ?

Hadžibajrić: Svaki pripadnik tarikata može s velikom vjerojatnoćom pretpostaviti u kojem se stupnju nalazi. To je opet u zavisnosti od dubine njihove spoznaje. Postoje i odredena obilježja, čak i fizički znaci. Vide se, recimo, pojedine boje, čuju specifični zvuci... Prvi stupanj se, npr. karakterizira mnoštvom išareta (aluzija), a već smo rekli da sve može biti išaret.
No, nastavimo sa nabrajanjem tawrowa. Stigli smo do trećeg tawra, Hu. Objekat spoznaje je, kako vidiš, tu još uži, još svedeniji. La ilahe ill Allah je golemo, dosta široko i prostrano, pa čak i ime Allah, iako je ono jedno od Njegovih vlastitih imena. Hu je; uže, mnogo uže, a u jezičkom smislu je to zamjenica i znači ON, dakle zamjenjuje ime. On. Ko ? Allah...

Poslije ovog nivoa spoznaje, čovjek se uzdiže u četvrti stupanj. To je hakk, istina. Znači, put kojim idemo je hakk. Istinit je i pravi. Povodimo se za Hakkom i utapimo u Njega, u Allaha. Znači, istina je ono do čega smo došli. Ovdje se ne radi o tome da čovjek postaje identičan s Bogom, već da biva aktivno uključen u određene procese koje je Bog uspostavio...
Eto, to bi bila četiri tzv. početna stupnja, odnosno niži stupnjevi spoznaje. Potom slijede tri viša, stupnja. To su: hajj, kajjum i kahhar. Sa ova prva dva stupnja, odnosno petim i šestim, završava se napredovanje u spoznaji kod pripadnika tarikata. S tim on postaje zreo za šejha.

Medutim, ko može znati, odnosno kako se može ustanoviti da je pripadnik tarikata prošao kroz sve ove faze, da je njegova spoznaja dostigla nivo koji mu omogućuje da se uvede u društvo šejhova ?

Hadžibajrić: To može samo šejh njegova tarikata. On ga je nadzirao i pratio njegov duhovni razvoj, njegovo duhovno uzdizanje. U isto vrijeme duhovna bliskost izmedu njih dvojice biva sve izraženija, i oni to osjećaju. Završni stupanj duhovne spoznaje šejh ustanovljuje iz samih razgovora koje vodi s pripadnikom tarikata, ali i iz njegova ponašanja, odnosa prema svemu postojećem itd. Šejh tako uvida da takav postaje el-me'mur bil-iršad, da mu se stavlja u dužnost iršad, upućivanje. I on preuzima dužnost, osamostaljuje se.
Napomenuo bih da se ovaj posljednji stupanj - kahhar, odnosi na Muhammeda, a.s., Naime, riječ je o uspostavljanju duhovne veze s njim, o srčanoj bliskosti s njim, o bliskosti misli i osjećanja. To je tô nasljeđivanje Poslanika, premda Poslanik kao takav nema i ne može imati pravog nasljednika s obzirom na to da je on nebijj, poslanik, i da poslije njega više neće biti nikoga njegova ranga. Na neki način ga zamjenjuju, odnosno nasljeđuju, samo istaknuti učenjaci njegova ummeta čiji su otkucaji srcâ slični njegovim, i čija su shvatanja bliska njegovim...I sve dok učenjak ne bude u duhovnoj vezi s Alejhisselamom, nije njegov istinski nasljednik.

Ali, na koji način se uspostavlja ta duhovna veza s Poslanikom ?

Hadžibajrić: Uspostavlja se preko onih stupnjeva (tawrowa) koje smo nabrojali. Uzdizanjem na posljednji, sedmi tawr duhovne spoznaje, dolazi do uspostavljanja duhovne veze s Poslanikom, a. s.

Dok smo još kod ovih tawrowa, zanimalo bi nas da li je za svaki tawr predviđen i tačno odredeni način zikra, koji se razlikuje od jednog tawra do drugog ?

Hadžibajrić: Svaki tawr, kao što smo već rekli, ima odredene pojave, odnosno manifestacije, koje su mu svojstvene. No, za svaki tawr postoji i određeni zikr. U stvari, na ovaj početni stadij zikra iz prvog tawra, tawra La ilahe ill Allah, samo se dodaju nove kvalitete, dodatni zikrovi. Tako, kako raste i razvija se sama spoznaja, raste i povećava se i zikr, paralelno.

Je li to specifikum samo jednog tarikata ili je kod svih isti slučaj ?

Hadžibajrić: To je tako kod svih tarikata. U tom pogledu, kao i u pogledu onih sedam tawrowa, svi tarikati su jednaki. Oni se međusobno razlikuju samo zbog toga što se razlikuju i ljudi koji ih vode, već prema njihovu shvaćanju. Tako su neki tarikati vrlo strogi, dok su drugi prilično liberalni, što zavisi od šejha koji ih je osnovao.

Dakle, kada pripadnik tarikata dostigne onaj nivo duhovne spoznaje koji ga čini zrelim i sposobnim da preuzme ulogu šejha i kada to sam njegov šejh ustanovi, dobija pismenu potvrdu, idžazu, da je postao šejh. Kao takav, može samostalno da vodi tarikat. Međutim, u slučaju njegova odsustva, ko može da ga zamjenjuje i kakve su njegove kompetencije ?

Hadžibajrić: Kada je šejh odsutan, on nekog iz tarikata ovlašćuje da vrši njegovu dužnost. Takva osoba se zove wekil (opunomoćenik) i hijerarhijski se nalazi na drugom mjestu, odmah poslije šejha.
Na trećem, posljednjem mjestu, nalazi se rehber. To je riječ perzijskog porjekla i označava osobu koja se nalazi kod šejha, prima i najavljuje posjete, ugošćava posjetioce i slično. Ostali pripadnici tarikata se zovu muridi, koji se biraju iz redova simpatizera (muhibba). Za wekila se određuje izrasliji čovjek i on ima sve kompetencije koje ima i šejh, s tom razlikom što on, kao wekil, ne može u tarikat primati nove članove. Za to je ovlašćen samo šejh.

Kod nas, u Bosni i Hercegovini, trenutno imaju četiri šejha. To su: Beha ef. u Živčićima, šejh Fočak u Sarajevu, hadži Omer u Visokom i moja malenkost u Sarajevu. Njih trojica pripadaju nakšibendijskom tarikatu a ja kaderijskom, koji je i najstariji. To su, dakle, šejhovi koji imaju svoje tekije a u Visokom ima i šejh Sulhi ef., koji ima zvanje šejha, ima idžazu, ali nema svoje tekije. On je imao funkciju predsjednika Nakšibendijske komisije.

U Bosni i Hercegovini ima ukupno sedam tekija a osma je u opravci. To su tekije u Foči, Sarajevu, Travniku, Visokom, Mostaru, Živčićima i na Oglavku. Funkciju tekije vrši i Kaimino turbe u Zvorniku. Postoji tekija i u Diviču, za koju kažu da je od starina, no ona još nije aktivna. Čuo sam da je popravljena, međutim, još nema wekila za nju, nemamo pogodnu osobu. Radimo na tome da uskoro i nju aktiviramo.

Znate li, možda, koliki je ukupan broj pripadnika tarikata ?

Hadžibajrić: Meni lično to nije poznato, ali je moguće da to zna neki od trojice drugih šejhova. Ja sam, npr., šejhluk primio 9. avgusta, 1965. god., u Istanbulu, od šejha Muhjiddina, i do sada sam u tarikat uveo samo devet derviša. Svi su oni, prije stupanja u tarikat, imali određene doživljaje, tzv. džezbe, privlačnosti koje su ih vukle ovamo, a koje mogu biti otvorene i zatvorene. Otvorene džezbe su vidljive i manifestacione i njih primjećuju i drugi ljudi, dok su one zatvorene nevidljive i poznate su samo onome ko ih doživljava...

Hoćete li nam reći kakav je način primanja u tarikat ? Postoje li tu određeni kriteriji ?

Hadžibajrić: To se razlikuje od tarikata do tarikata. U obzir se uzimaju doživljaji...

Ako bih ja, npr., htio pristupiti Vašem tarikatu, šta biste Vi učinili ?

Hadžibajrić: Dao bih ti nešto da učiš. Poslije izvjesnog vremena, zavisno od toga kakva si osoba, u tebi bi se pojavio jedan poseban hâl, jedno specifično duhovno stanje o kojem bi ti meni ispričao. Na osnovu toga ja bih donio odluku, već prema tome u kakvu bih te stanju vidio. Zatim, vrlo su važni i snovi, naravno oni istiniti. I oni igraju veliku ulogu...

Kriteriji za primanje u tarikat su vrlo strogi i to je svojstveno svim tarikatima. Stoga su svi tarikati hakk, ispravni. Jedan profesor, npr., za nečiji odgovor da peticu ili šesticu, a za nečiji desetku. U krajnjoj konzekvenci ipak je to njegovo subjektivno viđenje, i tu veliku ulogu igra njegova savjest.
Pravilo je da se ne smije krivo postupiti. U tarikat se ne smije primiti niko za nečiji hatar, nekome za ljubav. Stoga onaj koji uvodi u tarikat, šejh, mora ispunjavati tri uvjeta: muhakkak, muselsel i musedždžel. Muhakkak znači da je uistinu prošao kroz one faze koje smo objasnili (tawrowe) i da je poslije njih postao šejh. Muselsel znači da se veže za nekog drugog šejha, tj. za onog koji mu je izdao idžazu (dopuštenje za samostalan rad u ulozi šejha) i da se zna ko je on. Musedždžel znači da je to negdje zabilježeno i da se idžaza ima napismeno. Ispunjavanje tih uvjeta se traži zato da bi samo pouzdan i provjeren čovjek mogao biti šejh, da bi se zatvorila vrata Iažima i prevarama...

Da bi neko postao šejh, sigurno mora zadovoljavati određene kriterije. Koji su ti kriteriji ?

Hadžibajrić: A koje kriterije mora zadovoljavati učitelj da bi bio učitelj ?! Pored moralnih, intelektualnih i duhovnih kvaliteta i pored obaveznog puta i tretmana koji mora preći, a o kojem smo ranije govorili, šejh mora posjedovati i široko vjersko obrazovanje. Mora dobro poznavati Kur'an, hadis, fikh, akaid i sufijsku misao. Na koju će sufijsku literaturu staviti akcenat zavisi od šejha kao osobe. Ja, npr., najčešće iščitavam Ibn Arebijeva djela i to posljednjih godina. Ranije sam, uglavnom, čitao nešto drugo, Ibn Arebija nisam dovoljno razumijevao...

Mogu li tarikatu pristupiti i žene ili je ta mogućnost ostavljena samo muškarcima ?

Hadžibajrić: Nije mi poznato da su se kod nas u nekom tarikatu nalazile i žene premda tu ne postoji nikakva zabrana. Žena, međutim, ne može biti šejh, iz prostog razloga što ona ne može biti imam; ne može, dakle, voditi zikr. Neki naši prvaci, ipak, smatraju da je ženin najbolji tarikat - hizmet, poslušnost svom mužu...

Kakvo je trenutno stanje u našim tarikatima ? Postoje li tu neke oscilacije, određena pomjeranja ?

Hadžibajrić: Sve do dolaska Austro-Ugarske stanje u našim tarikatima je bilo zadovoljavajuće. Od toga pa sve do danas ono se konstantno pogoršava. Glavni razlog što je to tako je džehalet, neznanje u koje je bila zapala naša zvanična ulema. Oni su nas okvalificirali kao nešto što je preživjelo i što je nepotrebno. Bila je to fatalna greška. Tarikati su bili prepušteni sami sebi i Zajednica o njima nije vodila nikakva računa. Tako su tekije počele ubrzano propadati a dobar broj ih je i zatvoren. Nedostajala su elementarna sredstva za njihovo održavanje. Svijet je sve više zaboravljao da tarikati uopće i postoje. Čak se ni u medresama ništa nije predavalo o tome. Jesi li ti, npr., o tome išta učio u Medresi ? A da su tarikati mogli raditi u normalnim uslovima, sigurno je da bi oni vršili stanovit uticaj na ljude i stanje u njima bi bilo znatno bolje. A vidiš, Zajednica je, 1952. god., zvaničnim dekretom stavila tekije van okvira Islamske zajednice ! Tekije su tad pozatvarane, pozaključavane. One koje su bile van Sarajeva pretvorene su u mesdžide. Tako je to bilo 20-ak godina, sve do izbora za reisa hadži Naima ef. On i dr. Čemerlić su lično došli kod mene i zamolili me da podnesem pismenu molbu za ponovno otvaranje tekija i za njihovo vraćanje u okrilje Islamske zajednice. Učinili su to nakon njihova putovanja po Kosovu, kada su vidjeli da su tamošnje tekije otvorene...

U Starješinstvu je tada bio dr. Smajlović i mi smo uveli koordinaciju, jer se vidjelo da su tarikati još živi. Bilo je potrebno uskladiti njihov rad sa radom Starješinstva. Oformili smo svoj centar i ja sam bio njegov koordinator. Na taj način mi smo ponovno oživjeli, nečujno i bez ikakve pompe. Ovogodišnje zvanično vraćanje tekija u okrilje Zajednice nas, stoga, nije nimalo iznenadilo, iako nas je mnogo obradovalo. To je, medutim, ponajviše zasluga Jakuba ef. Selimovskog.

Šta vama, u stvari, znači ovo ponovno uključivanje u Islamsku zajednicu ?

Hadžibajrić: Znači slobodu i nesputanost u vršenju naših aktivnosti. Zatim, to znači priznavanje našega mjesta i uloge u ukupnom radu Islamske zajednice, te naše aktivno uključivanje u njene programe. Mi od Zajednice očekujemo konkretne zadatke. Ona, eto, ima predavače, ima vaize, muallime i intelektualce različitih profila, ali joj je jedno vrlo važno područje ostalo nepokriveno. To je područje zikra i iršada (upućivanje od slučaja do slučaja, od osobe do osobe), upravo ono što čini suštinu našega rada. Neka nas Zajednica zaduži za to, kao sastavni dio svojih vjerskih aktivnosti, tako će pomoći i nama i sebi, još više se obogatiti i dati nove sadržaje svome ukupnom radu...

Mi bismo, kao tarikat, zadržali svoj Centar, jer bismo se tu mogli sastajati i razmjenjivati misli. A Starješinstvo neka prouči sve mogućnosti kako da nas na najbolji način uključi u svoj rad...

[arzuhal]

Hazreti Gazali je u svom vaktu bio autoritet br 1 i bio je nenadmašan u fikhu i šerijatskim propisima, logici ,filozofiji i svim umnim naukama tog vremena pa je nazvan "hudžetul islam- dokaz islama" i postavljen od vladara za vrhovni vjerski autoritet tog doba.
Do tad je sufizam bio stalno preziran od ortodoxne uleme i neshvaćen ali kad je hz.Gazali na vrhuncu svoje "karijere" priznao da je došao do zida i nakon teoretskog izučavanja sufizma shvatio da se u njemu nalaze odgovori ali odgovri koji nisu u knjigama i definicijama nego u kušanju u marifetu (spoznaji), te nakon 10 godina sufijske prakse napisao djela u kojima jasno kaže da je sufijski put jedini put kojim se dolazi do vrhunskih spoznaja.
Onda ortodoxna ulema nije imala više izbora nego da potpuno prihvati tesavuf/ sufizam kao nauk o spoznaji Allaha dž.š. i božanskih istina. Naročito kad je hz.Gazali napisao svoje autobiografsko djelo "Izbavljenje od zablude" u kojoj jasno objašnjava svoj put ka sufizmu kao perfekciji islama. Također je napisao i djelo "sufijske zablude" koje samo naslovom zvuče ono "vehabijski" ali se tu samo racionalon obrazlažu neke greške samozvanih sufija i šejhova ali se još više potvrđuje njegova privrženost sufizmu . Mnogi koji od knjiga čitaju samo naslove znaju često izvaliti glupost
kako je hz.Gazali napisao knjige u kojima se "izbavio od sufizma" što je samo dokaz da ih nisu uopće pročitali.
Ima tako i nekih "magistara" islamskih nauka koji su diplome dobili u Saudiji koji pričaju kako se hz.Gazali pokajao od sufizma ,što je sramota za insana koji za sebe tvrdi da je magistrirao islamske nauke

U pravu si potpuno za to da je uputa samo od Boga dragoga. Međutim zar te onda ne intersuje i odgovor kako to da će ljudi koje ne uputi u džehenem? To je isto kao i pitanje kadera (sudbine) i svih 6 imanskih šarta!
Odgovori koji se nude od strane "racionalista" su plitke konstrukcije da ne kažem gluposti kojima se može na neko vrijeme potisnuti sumnja ili se zamajavati ali ti odgovori nisu tačni i nisu pravi
Postoje i ljudi koji su jednostavno nadišli to svojim imanom stigli do potvrde o imanskim šartima i takvi su recimo bili naši stari predaci ali oni koji forsiraju racionalizam jednostavno se tješe lažima ,a islam nije laž i ne trpi laž!
Odgovori naravno postoje ali oni nisu umni niti postoji neka definicija ,već su spoznajni,oni su proizvod stanja kušanja i zato ti ih niko ne može dati. Postoje neka intelektulana pojašnjenja ali i ona su došla nakon stanja kušanja i malo ih ko može razumjeti ispravno.
Stanje kušanja je jednostavno . Ti recimo ne znaš šta je ananas i osoba koja zna u detalje ti ga opiše ,znaš čak i koliko su centimetara one vanjske ljuskice ,koje je veličine itd .Međutim svemu tome svom "znanju" ćeš se nasmijati kad kušaš ananas...Znakovi (ajeti) u Kur'anu te usmjeravaju i potiču ka stanju kušanja , ono je po vrijednosti iznad svega.
Pa tako se i recimo na pitanje o kaderu (sudbini) nema umni odgovor ,jer kako to da ti imaš volju ,a opet je sve određeno i svi pokušaji i umne konstrukcije ostaju jalovi jer ne odzvanjaju tvojim bićem kao stanje spoznaje

[Nurudin]

vidi što sam nekad bio mali i sladak ...

[Nurudin]

nastaviću dalje sa citiranjem pomenute knjige...
u nastavku čitanja sam opet dobio potvrdu o suvišnosti definisanja sufizma :

[Nurudin]

[HardcoreMX]

[Nurudin]

[Nurudin]

meni zanimljiv pogled na sufizam i prvake istoga, je dao jedan naš daija i učenjak fikha, Zijad Ljakić.
Jes' da on , kao zahir ulema (učenjak koji poznaje samo vanjštinu, a ne i suštinu) ,je na momente urnebesno smiješan
sa svojim nerazumjevanjem sufijskih hikaja (metaforičnih, poučnih priča). Međutim, Zijad je originalni predstavnik onoga
što islam jest , kad se od njega odstrane svi elementi koji su ušli u islamsko učenje , nakon onog "sporog i bolnog otvaranja svijetu"
kako gore dobro reče Rejnolds.
Zato Zijada cijenim kao autentičnog, iskrenog i dosljednog sebi, predstavnika islamske dogme. Zijo nije, što bi rekli , piš-kaka
(ne zna da li bi kakio ili piškio ) , kao većina prosječnih majnstrim alima u Bosni, nego je jasno određen po svim pitanjima i
akide i šerijata i odnosa istih prema sufizmu i prema velikanima sufizma.
Ovo što on govori, je sve tačno i istina po svojoj spoljašnosti (kad se radi o događajima iz npr Rumijevog života , gdje govori
da je Šems , njegov učitelj, pio alkohol, da su imali velike sexualne slobode itd , sve je to vrlo vjerovatno tačno. Ja sam isto nailazio
u više izvora koji su simpatisali Rumija, da govore o takvom Rumijevom ponašanju, a i Zijad navodi knjigu Rumijevog unuka za
izvor , što je samo po sebi dovoljno validno), a i istina je i suštinski, naročito po pitanju sufijske akide (bogospoznaje), koja je za
islamsku dogmu "kufr nad kufrom". Dakle, ne da je sufizam izašao iz okvira islama, nego je najgori mogući oblik nevjerstva,
za onog ko prihvata temeljne principe islamske dogme.
Zijad Ljakić ima dva predavanja koja se mogu naći na yt , a dio o kojem ja gore govorim se može pogledati od 50-te minute.

[Gojeni H]

... pa su tako sretni dobitnici :
Smrčak, Arzuhal, Irsar, Bloo, Gojeni, mali jomu...

[dadinjo33]

Gulkan Hog je bio straśan kečer.

[Nurudin]

Sad malo ovdje da pokažem potvrdu ibn Arebijeve akide, njegovim riječima, gdje on ne da kaže kako je on "enel Hakk", kao
Mensur Haladž, već ustvrđuje da ništa drugo i ne postoji osim boga, a sufijsku fennu (poništavanje ili utapanje ličnosti u
Allahu) naziva pogrešno definisanom, jer po njemu nema tu nikakvog poništavanja, nego je stanje zasebnog i odvojenog postojanja
potpuna iluzija , stvorena od neznanja samog sebe. Po njegovim riječima je, dakle, spoznaja sebe onoga što zaista jesi , jedino
moguća ako spoznaš da nema ništa drugo osim boga, nikakve drugosti.
To je, po mejnstrim islamskoj dogmi, potpuna hereza, uvreda bogu, kufr nad kufrom , i to daleko gori od onog ekstatičnog Mensurovog
jer ovdje Arebi piše , bez ikakvog opijanja halovima, nego pri punoj svijesti .
Evo jedan, a ima tuce primjera :

[Bloo]

Čitajući zadnji par postova, čini se da se o sufizmu i ne može pričati izvan okvira islama i islamske terminologije.

[Nurudin]

Čitajući zadnji par postova, čini se da se o sufizmu i ne može pričati izvan okvira islama i islamske terminologije.

ne razumijem šta znači ovo , osim ako ti ne poistovjećuješ terminologiju sa okvirima islama? jer to nije isto
ako Rumi kaže , npr da su ples sema i zvuk naja, njegova molitva odnosno čin klanjanja , to ne znači da je to u okvirima islama
naprotiv