Klas je poklopljen od 2002. do 2005.Adriatic wrote:
Mislim da se prodaja ovih firmi obavila znatno ranije.
Treba vidjeti ko su tada bili direktori agencije za privatizaciju.....
Od 200. do 2007. Federalnu agenciju za privatizaciju predvodili su Rešad Žutić, direktor Agencije, i Božidar Matić, predsjednik Nadzornog odbora Agencije, oba istaknuti članovi SDP-a.
Par postova iz 2008:
Banksy wrote:
poratnu privatizaciju je uglavnom provodio SDP.
Od 2000. do 2007. direktor Agencije za privatizaciju FBiH bio je Rešad Žutić, istaknuti član SDP-a, a predsjednik Upravnog odbora Agencije za privatizaciju FBiH, drugi istaknuti član SDP-a Božidar Matić.
U periodu kad su oni držali agenciju obavljena je glavnina posla, uz brojne sumnjive slučajeve i naknadne sudske procese od kojih je onaj vezan za Feroelektro i Staniće javnosti najpoznatiji.
Razlog što SDA nikad nije postavljala pitanje oko ovih mutnih poslova je taj što je nekoliko istaknutih članova njihove stranke bilo ''poslovno povezano'' s vrhom SDP-a koji je radio prljavi posao za njihovu ''opštu korist''.[/b]
Kao i tada i danas su svi uvezani i premreženi, a njihova pripadnost različitim političkim strankama ne predstavlja problem i prepreku za zajedničku pljačku. Tako je uvijek bilo i biće.
Banksy wrote:Klas je i kupljen s namjerom da se sruši jer je bio konkurencija Selimovićevom Sprindu. Nikada nije ni postaojala namjera da se firma razvija i širi.VjecitiStudent wrote:"Klas" Muje Selimovica je upravo otpustio 200 radnika.
Da li ce o tome izaci i jedno slovo u "Oslobodjenju"????
Sjećam se super uspješnog direktora Huseina Ahmovića koji je Klas vodio od 1973, i tokom i poslije agresije, sve dok ga Selimović nije skinuo. Bili su primjer uspješne, profitabilne firme, zapošljavali su nove ljude, dizali plate, širili proizvodnju, prvi u BiH dobili sve potrebne certifikate za evropske standarde, izvozili u EU, Ameriku, neposredno pred smjenu pokrenuli ogroman izvoz u Libiju, radnici su živjeli odlično, Ahmović bio menadžer godine, više puta.
Nažalost, takvi kakvi su bili, smetali su Selimovićevom malom, marginalnom Sprindu. Kupio ih je da ih sruši.
Ko se danas još sjeća prevara s dionicama, novog nadzornog odbora, nelegalne smjene Ahmovića ...
Žali bože, i radnika i Ahmovića i cijele firme.
Husein Ahmović
"Klas" je dobio novog generalnog direktora: Husein Ahmović je glatko otpisan ne zato što su tako htjeli dioničari - ma kakve izjave tim povodom davao Midhat Pašić, predsjednik Nadzornog odbora, koji je prošlog utorka ozvaničio ovu odluku - već zato što je tako htio Hilmo Selimović! Ofanziva na "Klas" počela je prije nekoliko mjeseci, a bolji poznavaoci prilika tvrde da je Ahmović tek prva pregažena prepreka na putu ka kontroli jedne od sarajevskih banaka, koja je, je li, neophodan element za Selimovićevo zaokruživanje sarajevskog carstva?!
No, vratimo se Ahmoviću, koji je, zapravo, slika i prilika domaćeg odnosa spram uspješnog poslovanja. Ovaj 65-godišnji magistar ekonomije na čelo "Klasa" - tadašnjeg UPI-jevog OOUR-a - došao je još 1973. i odmah nametnuo ubrzani razvoj firmi sa 4.500 zaposlenih: za četiri godine otvoreno je novih 18 industrijskih pekara i povećan kapacitet mlina sa 120 na 240 tona, puštena u pogon nova tvornica kolača, preuzeta odgovornost za rekonstrukciju "Zore", tvornice čokolade i bombona, napravljen program Maksa, tvornica tjestenine… Iako je tokom rata današnji "Klas" pretrpio štetu procijenjenu na 18,5 miliona maraka, iako je "Velepekara" tri puta zapaljena, mlin nestajao u požarima, iako je gotovo 90 vozila potpuno uništeno - hljeb samo u rijetkim danima nije stizao do Sarajlija, a ranjenici, ljekari, bolničari i vojnici su svakoga dana dobili svoje parče zahvaljujući upravo ovoj kući. Evo i cifri za pamćenje: 127 miliona vekni hljeba tokom opsade grada, 25 mrtvih radnika i 50 ranjenih. Umjesto kuknjave državi, "Klas" je krenuo u obnovu svojih pogona.
No, trebalo je da napravi asortiman od 320 različitih proizvoda, da svakoga dana u svojim pogonima proizvede preko šest stotina tona robe koja se distribuira ne samo u BiH i u regionu već i na područje Evropske unije, ali i Sjedinjenih Američkih Država, da na svom platnom spisku ima 1.370 radnika, da razvije mrežu od 2.600 kooperanata, da postane najveća regionalna kompanija u proizvodnji i distribuciji hrane na jugoistoku Evrope - pa da se sav taj trud nagradi razrješenjem sa direktorske pozicije. Gdje je zapravo pogriješio Ahmović?
Njegov neoprostivi grijeh je u insistiranju da "Klas" ostane domaća firma, da se odbrani od apetita zapadnog susjeda u ekspanziji, Todorićevog "Agrokora", te njemu sličnih istočnih pretendenata. Gledajući globalno, Ahmović je zanemario lokalne parazite; poslujući sa Evropom i Amerikom i planirajući izvoz do Japana - Ahmović je zaboravio na sitnošićardžijske transakcije, domaću korupciju i pravila igre u kojima je baš sve na prodaju. A najjeftinija roba - ljudi. I nije naročito važno što su, samo 12 sati nakon sjednice Nadzornog odbora na kojoj je onaj Pašić sa početka priče obznanio ime novog generalnog direktora "Klasa", ka Nadzornom odboru krenuli dokazi da je lažno nastupao na samoj sjednici, nije uopće bitno što će nekad i biti zakazana skupština dioničara, što će sve skupa dobiti sudski epilog… Važna je istina koja je i na ovaj način demonstrirana: nema tog uspjeha niti tog rezultata koji u Sarajevu ne može biti srušen i osporen, samo ako to poželi neki od lokalnih moćnika. Zvao se on Hilmo ili Fahro, svejedno je.
(05.11.2004. Dani)

