Jugoslavija je imala jednu veliku šansu da opstane kao temeljito reformirana država u Hagu 1991. godine, koji su ponudli Evropljani i čak potpisao Momir Bulatović. Međutim dva krvnika Jugoslavije Milošević i Tuđiman, u namjeri da ostvare svoje velikodržavne fantazije, morali su kako ne bi bili usamljeni napraviti tenziju, u vidu raketrianja Zagreba i pritiska na Bulatovića da povuće potpis sa dokumenta čija je radna verzija bila Ustavna povelja Konfederacije Jugoslavije (jugoslavenskih republika-država). Dokument citiram u cjelosti:
USTAVNA POVELJA KONFEDERACIJE JUGOSLAVIJE
I Opće odredbe
Konfederacija
Član 1.
Konfederacija Jugoslavija je realna državna unija dobrovoljno ujedinjenih država u jedinstven subjekt međunarodnog prava u skladu sa načelima utvrđenim ovom Ustavnom poveljom.
Sastav
Član 2.
Konfederacija Jugoslavija sastoji se od dobrovoljno ujedinjenih država članica:
Republike Bosne i Hercegovine,
Republike Crne Gore,
Republike Hrvatske,
Republike Makedonije,
Republike Slovenije i
Republike Srbije.
Odgovornosti Konfederacije Jugoslavije
Član 3.
Konfederacija Jugoslavija u ime država članica i njihovih građana, preuzima slijedeće državne odgovornosti:
1. Vođenje vanjskih poslova i odnosa sa inostranstvom.
2. Uključivanje u evropske strukture i saradnju sa Evropskom zajednicom.
3. Organizaciju odbrane i uspostavu sistema kolektivne sigurnosti.
4. Utvrđivanje propisa u vezi državljanstva, regulisanje azila i kontrole migracija.
5. Ostvarivanja pune zaštite i primjene međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda čovjeka, uključujući direktnu primjenu Evropskih protokola o ljudskim pravima.
6. Razvoj tržišne ekonomije koja se zasniva na slobodi preduzetništva, konkurenciji, socijalnoj pravdi, nesmetanom protoku ljudi, roba, usluga i kapitala.
7. Uspostavljanje neometanog funkcionisanja zajedničkog tržišta, kroz koordinaciju i harmonizaciju ekonomskih sistema država članica Konfederacije.
8. Regulaciju monetarne i fiskalne politike, kontrolu rada finansijskih institucija i uspostava zajedničkog finansijskog okvira neophodnog za finansiranje institucija i međunarodnih obaveza Konfederacije.
9. Očuvanje i unapređenje vladavine prava, provođenje međunarodnih i krivično- -pravnih propisa Konfederacije, te uspostavu efektivnih mehanizama saradnje sa Interpolom.
10. Uspostavljanje zajedničkog pravnog okvira i standarda u oblasti zaštite životne sredine.
11. Uspostavljanje i funkcionisanje zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih sredstava.
12. Upravljanja energetskom politikom i infrastrukturom, uključujući uspostavu i održavanje zajedničkih sistema rezervi i distribucije energenata.
Simboli
Član 4.
Konfederacija Jugoslavija ima zastavu, amblem i svečanu pjesmu.
Zastava, amblem i svečana pjesma Konfederacije Jugoslavije utvrditi će se posebnim zakonom.
Teritorija
Član 5.
Teritoriju Konfederacije Jugoslavije čine teritorije država članica.
Granica Konfederacije Jugoslavije je nepovrediva.
Granica između država članica je nepromjenljiva, osim uz obostranu saglasnost.
Glavni grad
Član 6.
Glavni grad i administrativni centar - sjedište Parlamenta i Vijeća ministara Konfederacije Jugoslavije je u Beogradu.
Sjedište slijedećih institucija Konfederacije Jugoslavije se dislocira u glavne gradove država članica: Ministarstva pri Vijeću ministara Konfederacije Jugoslavije, Sud Konfederacije Jugoslavije, Komitet za ljudska prava Konfederacije Jugoslavije, Vrhovni savjet odbrane Konfederacije Jugoslavije, Zapovjedništvo Oružanih snaga Konfederacije Jugoslavije i Centralna banka Konfederacije Jugoslavije.
Sjedišta ostalih institucija Konfederacije Jugoslavije utvrditi će se dogovorom između država članica i nadležnih tijela Konfederacije Jugoslavije.
Državljanstvo
Član 7.
Svi državljani svake od država članica su državljani Konfederacije Jugoslavije.
Državljanin države članice ima jednaka prava i obaveze u drugoj državi članici kao i njen državljanin, izuzev izbornog prava.
Državljani Konfederacije Jugoslavije i njenih država članica uživaju zaštitu Konfederacije Jugoslavije izvan zemlje.
II Povelja o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama
Član 8.
Povelja o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama, koja je sastavni dio
Ustavne povelje, usvaja se po postupku i na način predviđen za usvajanje Ustavne povelje.
Ostvarivanje ljudskih i manjinskih prava i građanskih sloboda.
Član 9.
Države članice uređuju, obezbjeđuju i štite ljudska i manjinska prava i građanske slobode na svojoj teritoriji.
Dostignuti nivo ljudskih i manjinskih prava, individualnih, kolektivnih i građanskih sloboda ne može se smanjivati.
Konfederacija Jugoslavija prati ostvarivanje ljudskih i manjinskih prava i građanskih sloboda i obezbjeđuje njihovu zaštitu, u slučaju ako zaštita istih nije obezbjeđena u državama članicama.
Član 10.
Odredbe međunarodnih ugovora o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama koji važe na teritoriji Konfederacije Jugoslavije neposredno se primenjuju.
III Principi tržišne ekonomije
Član 11.
Ekonomski odnosi u Konfederaciji Jugoslaviji zasnivaju se na tržišnoj ekonomiji utemeljenoj na slobodnom preduzetništvu, konkurenciji, liberalnoj spoljno-trgovinskoj politici i zaštiti imovine.
Konfederacija Jugoslavija sa državama članicama koordinira i harmonizuje ekonomske sisteme.
Zajedničko tržište
Član 12.
Konfederacija Jugoslavija ima zajedničko tržište.
Za nesmetano funkcionisanje zajedničkog tržišta odgovorne su države članice.
Sloboda kretanja
Član 13.
U Konfederaciji Jugoslaviji slobodno je kretanje radne snage, roba, usluga i kapitala.
Zabranjeno je spriječavanje slobodnog protoka radne snage, robe, usluga i kapitala između država članica Konfederacije Jugoslavije.
IV Međunarodni subjektivitet
Član 14.
Konfederacija Jugoslavija je jedan subjekt međunarodnog prava i član međunarodnih i regionalnih organizacija za čije članstvo je uslov međunarodni subjektivitet.
Države članice Konfederacije Jugoslavije mogu biti članice međunarodnih i regionalnih organizacija za čije članstvo nije uslov međunarodni subjektivitet.
Uspostavljanje i održavanje međunarodnih odnosa
Član 15.
Konfederacija Jugoslavija uspostavlja međunarodne odnose sa drugim državama i međunarodnim organizacijama i zaključuje međunarodne ugovore i sporazume.
Države članice mogu održavati međunarodne odnose, zaključivati međunarodne sporazume i osnivati predstavništva u drugim državama, ako to nije u suprotnosti sa nadležnostima Konfederacije Jugoslavije i interesima druge države članice.
Države članice obvezuju se da neće sklapati nikakve međunarodne ugovore koji bi bili upereni protiv Konfederacije Jugoslavije ili bili u neskladu s Ustavnom poveljom ili na štetu bilo koje druge države članice.
Primjena međunarodnog prava
Član 16
Opšteprihvaćene norme i pravila međunarodnog prava i potvrđeni međunarodni ugovori sastavni su dio pravnog poretka Konfederacije Jugoslavije i neposredno se primenjuju.
Potvrđeni međunarodni ugovori i opšteprihvaćene norme i pravila međunarodnog prava istovremeno su dio su pravnog poretka država članica.
Zakoni i drugi akti donjeti u zakonodavnim tijelima država članica ne smiju biti u suprotnosti sa potvrđenim međunarodnim ugovorima i opšteprihvaćenim normama i pravilima međunarodnog prava.
Potvrđeni međunarodni ugovori moraju biti u skladu s Ustavnom poveljom Konfederacije Jugoslavije.
V Utvrđivanje nadležnosti Konfederacije Jugoslavije
Član 17.
Konfederacija Jugoslavija ima one nadležnosti koje su joj povjerene Ustavnom poveljom.
Države članice mogu uz obostranu saglasnost povjeriti Konfederaciji Jugoslaviji vršenje dodatnih poslova iz svoje nadležnosti.
Finansiranje Konfederacije Jugoslavije
Član 18.
Države članice će obezbjediti finansijska sredstva za obavljanje povjerenih nadležnosti i dodatnih poslova Konfederacije Jugoslavije.
Svaka država članica ustupa prostor i zgrade, finansira održavanje institucija i organa čije sjedište je na njenom teritoriju.
Opšti i zajednički troškovi djelovanja Konfederacije Jugoslavije, kao i oni koji se ne mogu locirati ili se o njima postigne konsenzus država članica, financiraju se kotizacijom svih država članica na osnovu društvenog proizvoda po stanovniku, veličinom državnog teritorija i brojem stanovništva.
VI Institucije Konfederacije Jugoslavije
1. PARLAMENT KONFEDERACIJE JUGOSLAVIJE
Nadležnost
Član 19.
Parlament Konfederacije Jugoslavije 2/3 većinom odlučuje o Ustavnoj povelji Konfederacije Jugoslavije uz predhodnu saglasnost svih država članica.
Parlament Konfederacije Jugoslavije samostalno donosi zakone, propise i druge pravne akate kojima se uređuje:
1. osnivanje i funkcionisanje institucija Konfederacije Jugoslavije;
2. budžet i završni račun institucija Konfederacije Jugoslavije;
3. finansiranje međunarodnih obaveza Konfederacije Jugoslavije;
4. godišnji prihod i rashode neophodne za finansiranje nadležnosti povjerenih Konfederaciji Jugoslaviji, na prijedlog Vijeća ministara;
5. sistem kolektivne sigurnosti i odbrane, uključujući proglašenje i ukidanje ratnog stanja, uz saglasnost zakonodavnih tijela država članica;
6. ratifikovanje međunarodnih ugovora i sporazuma Konfederacije Jugoslavije;
7. ratifikacija članstva, prava i obaveza Konfederacije Jugoslavije u međunarodnim organizacijama, uz prethodnu saglasnost nadležnih organa država članica;
8. granica Konfederacije Jugoslavije, uz prethodnu saglasnost zakonodavnog tijela države članice na čijoj teritoriji je ta granica;
9. pitanja koja se odnose na standardizaciju, intelektualno vlasništvo, mjerne sisteme. dragocjene metale i statistiku;
10. politika useljavanja, davanja azila, viznog sistema i integrisanog upravljanja pograničnim poslovima;
11. sprečavanje i uklanjanje prepreka slobodnom kretanju ljudi, robe, usluga i kapitala u okviru Konfederacije Jugoslavije;
12. izboru Vijeća ministara Konfederacije Jugoslavije;
Parlament Konfederacije Jugoslavije obavlja i druge poslove u skladu sa Ustavnom poveljom.
Parlament Konfederacije Jugoslavije donosi poslovnik o svom radu.
Sastav i izbor
Član 20.
Parlament Konfederacije Jugoslavije je jednodomi i čini čini ga 210 zastupnika, od kojih iz svake države članice bira po 35 zastupnika.
Zastupnici Konfederacije Jugoslavije biraju se na izborima iz svake države članice, u skladu sa evropskim i demokratskim standardima, na osnovu zakona država članica.
Mandat poslanika u pravilu traje četiri godine.
Izbor Predsjednika i potpredsjednika Parlamenta Konfederacije Jugoslavije
Član 21.
Parlament Konfederacije Jugoslavije iz reda svojih članova imenuje Kolegij Paralamenta Konfederacije Jugoslavije, koji se sastoji od šest zastupnika koji ne mogu biti izabrani iz iste države članica.
Kolegij Parlamenta Konfederacije Jugoslavije potom između svojih članova svakih 8 mjeseci imenuje Predsjednika Parlamenta Konfederacije Jugoslavije, dok ostali članovi Kolegija vrše funkciju potpredsjednika Parlamenta Konfederacije Jugoslavije.
Sva pitanja od značaja za rad Kolegija, Predsjednika i potpredsjednika Parlamenta Konfederacije Jugoslavije uređuju se Poslovnikom radu Parlamenta Konfederacije Jugoslavije.
Nespojivost funkcija
Član 22.
Predsjednik i potpredsjednici Parlamenta Konfederacije Jugoslavije za vrijeme trajanja mandata ne mogu vršiti javne funkcije u državama članicama.
Način odlučivanja
Član 23.
Parlament Konfederacije Jugoslavije donosi odluke većinom glasova od ukupnog broja zastupnika, s tim da za odluku glasa većina od ukupnog broja zastupnika izabranih iz svake države članice.
Sloboda govora i imunitet
Član 24.
Zastupnik ima slobodu govora u Parlamentu Konfederacije Jugoslavije i uživa imunitet za izgovorene riječi i druga djela izvršena u svojstvu zastupnika.
Zastupnik ne može biti pozvan na odgovornost, pritvoren ili kažnjen bez odobrenja Parlamenta Konfederacije Jugoslavije, osim ako je zatečen u vršenju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina.
Predsjednik i članovi Vijeća ministara, sudije Konfederalnog suda i članovi Komiteta za ljudska prava uživaju imunitet kao zastupnici.
Pravo predlaganja zakona
Član 25.
Zakone i druge akte u Parlamentu Konfederacije Jugoslavije može prijedložiti Vijeće ministara, zastupnik i zakonodavno tijelo svake od države članice.
2. VIJEĆE MINISTARA
Član 26.
Mandat i nadležnosti
Mandat Predsjednika, potpredsjednika i ministara u Vijeću ministara Konfederacije Jugoslavije u pravilu traje četiri godine.
Vijeće ministara:
1. utvrđuje i sprovodi politiku Konfederacije Jugoslavije, saglasno zajedničkoj politici i interesima država članica;
2. donosi poslovnik o radu Vijeća ministara i koordinira rad ministarstava;
3. predlaže Parlamentu Konfederacije Jugoslavije zakone i druge akte iz nadležnosti ministarstava;
4. imenuje i razrješava šefove diplomatsko-konzularnih predstavništava Konfederacije Jugoslavije i druge funkcionere, u skladu sa zakonom;
5. donosi podzakonske akte, odluke i druge opšte akte za izvršavanje zakona Konfederacije Jugoslavije;
6. obavlja i druge izvršne funkcije, u skladu s Ustavnom poveljom.
Sastav Vijeća ministara Konfederacije Jugoslavije
Član 27.
Vijeće ministara Konfederacije Jugoslavije čine Predsjednik, tri potpredsjednika, dvanaest ministara i dva sekretara.
Sastav Vijeća ministara Konfederacije Jugoslavije mora biti u skladu s načelom ravnopravnosti i paritetne zastupljenosti država članica.
Iz svake države članice se imenuju se po dva ministra u Vijeću ministara Konfederacije Jugoslavije.
Predsjednik Vijeća ministara, tri potpredsjednika Vijeća ministara i dva sekretara Vijeća Ministara biraju se tako da se svakoj državi članice pripada jedna od funkcija.
Prilikom imenovanja novog saziva Vijeća ministara Konfederacije Jugoslavije imenovanim ministrima iz svake države članice ne mogu se povjeriti ministarstva iz predhodnog saziva.
Izbor
Član 28.
Predsjednik Parlamenta Konfederacije Jugoslavije za sastav Vijeća ministara Konfederacije Jugoslavije, daje mandat onom zastupniku koji dobije potpise podrške za sastav Vijeća ministara Konfederacije Jugoslavije od većine zastupnika izabranih iz svake države članice.
U roku od 45 dana od dana imenovanja mandatar za sastav Vijeća ministara Konfederacije Jugoslavije u obliku prijedloga sastav Vijeća ministara dostavlja na potvrdu u Parlament Konfederacije Jugoslavije.
Vijeće ministara Konfederacije Jugoslavije stupa na dužnost kada za predloženi sastav Vijeća ministara Konfederacije Jugoslavije glasa većina zastupnika, uključujući većinu zastupnika iz svake države članice.
Ukoliko se ni nakon tri uzastopna pokušaja Parlament Konfederacije Jugoslavije ne izabere Vijeće ministara Konfederacije Jugoslavije, raspisuju se novi izbori za izbor zastupnika u Parlamentu Konfederacije Jugoslavije.
Način odlučivanja
Član 29.
Vijeće ministara Konfederacije Jugoslavije odluke donosi većinom glasova Predsjednika i ministara, s tim da za odluku mora glasati najmanje po jedan ministar izabran iz svake države članice.
U slučaju jednakog broja glasova, odlučujući je glas Predsjednika vijeća ministara.
Sekretari Vijeća ministara Konfederacije Jugoslavije
Član 30.
U sastav Vijeća ministara Konfederacije Jugoslavije imenuju se dva sekretara:
- sekretar za administrativno-tehničke poslove i javnost rada Vijeća ministara i
- sekretar za korespodenciju Vijeća ministara sa državama članicama.
Djelokrug rada sekretara pri Vijeću ministara urediti će se Poslovnikom o radu Vijeća ministara Konfederacije Jugoslavije.
Trajanje mandata
Član 31.
Mandat Predsjednika, potpredsjednika, ministara i sekretara u Vijeću ministara Konfederacije Jugoslavije u pravilu traje četiri godine.
Za vrijeme trajanja mandata Vijeće ministara Konfederacije Jugoslavije za svoj rad u cjelini odgovara Parlamentu Konfederacije Jugoslavije.
Prestanak mandata
Član 32.
Mandat Predsjednika, podpredsjednika i ministara u Vijeću ministara Konfederacije Jugoslavije može prestati prije vremena na koje su izabrani - ostavkom, izglasavanjem nepovjerenja, razriješenjem ili raspuštanjem Parlamenta Konfederacije Jugoslavije
Predsjednik, potpredsjednici i ministri kojima je prestao mandat obavljaju funkciju do izbora novih.
Ministarstva Vijeća ministara Konfederacije Jugoslavije
Član 33.
Vijeće ministara Konfederacije Jugoslavije čine slijedeća ministarstva:
1. Ministarstvo vanjskih poslova
2. Ministarstvo odbrane i kolektivne sigurnosti.
3. Ministarstvo za evropske poslove
4. Ministarstvo civilnih poslova
5. Ministarstvo za ljudska i manjinska prava
6. Ministarstvo za trgovinu i međunarodne ekonomske odnose
7. Ministarstvo ekonomije i koordinacije razvoja
8. Ministarstvo finansija i trezora
9. Ministarstvo pravde
10. Ministarstvo zaštite životne sredine
11. Ministarstvo saobraćaja i komunikacija
12. Ministarstvo energije i tehnologije
Ministri
Član 34.
Ministar vanjskih poslova sprovodi i odgovoran je za sprovođenje vanjske politike Konfederacije Jugoslavije, pregovara o međunarodnim sporazumima i predlaže Vijeću ministara kandidate za šefove diplomatsko-konzularnih predstavništava Konfederacije Jugoslavije, te koordinira utvrđivanje spoljne politike sa nadležnim organima država članica.
Član 35.
Ministar odbrane i kolektivne sigurnosti koordinira i sprovodi utvrđenu odbrambenu politiku, stara se o bezbjedonosnim rizicima, rukovodi Oružanim snagama i bezbjedonosnim institucijama u skladu sa zakonom i ovlaštenjima Vrhovnog savjeta odbrane.
Ministar odbrane i kolektivne sigurnosti je civilno lice.
Član 36.
Ministar evropskih poslova je odgovoran za sprovođenje politike stvaranja bliskih odnosa sa Evropskom ekonomskom zajednicom, zemljama članicama Evropske zone slobodne trgovine i drugim evropskim strukturama, rukovodi radom ekonomskih i privrednih predstavništava Konfederacije Jugoslavije i njenih država članica u evropskim zemljama, te se brine o provođenju obavezujućih međudržavnih dokumenata na evropskom prostoru.
Član 36.
Ministar za ljudska i manjinska prava stara se o sprovođenju pravnih propisa, strateškom planiranju i praćenju stanja u oblasti: ljudskih prava i građanskih sloboda, prava pripadnika manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, odnosa sa vjerskim zajednicama i poslova ravnopravnosti spolova, prati primjenu međunarodnih konvencija i drugih obavezujućih dokumenata iz oblasti zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda čovjeka.
Član 37.
Ministar civilnih poslova je odgovoran za poslove državljanstva, koordiniše sa državama članicama dodjeljivanje identifikacionih dokumenata i zaštitu identifikacionih podataka građana, vrši poslove vezane za azil i kontrolu migracija, kontroliše rad statističkog ureda Konfederacije Jugoslavije, upravlja Medicinskim centrom za odnose za Svjetskom zadravstvenom organizacijom i usklađuje temeljna načela djelovanja Konfederacije Jugoslavije i država članica na međunarodnom planu u područjima: socijalne zaštite, penzija, nauke, školstva, rada i zapošljavanja, kulture i sporta, geodetskih, geoloških i meteoroloških poslova.
Član 38.
Ministar za trgovinu i međunarodne ekonomske odnose utvrđuje vanjskotrgovinsku i zajedničku carinsko-tarifnu politiku, odgovoran je za pregovaranje i koordinaciju implementacije međunarodnih sporazuma, uključujući pripremanje ugovora, sporazuma i drugih akata iz oblasti međunarodne trgovine i ekonomskih odnosa, i vrši koordinaciju odnosa s međunarodnim ekonomskim i finansijskim institucijama, nakon konsultacija s nadležnim ministrima država članica.
Član 39.
Ministar ekonomije i koordinacije razvoja je odgovoran za koordinaciju i harmonizaciju ekonomskih sistema država članica u cilju uspostavljanja neometanog funkcionisanja zajedničkog tržišta, uključujući slobodno kretanje ljudi, robe, usluga i kapitala. Također koordinira izradu razvojnog okvira Konfederacije Jugoslavije na bazi strateških dokumenata država članica i upravlja registrom stranih ulaganja koja pokrivaju više država članica.
Član 40.
Ministar finansija i trezora odgovoran je za monetarnu politiku i fiskalnu stabilnost Konfederacije Jugoslavije, uspostavljanje zajedničkog okvira poreske politike, upravljanje novčanim sredstvima, fondovima i trezorom institucija Konfederacije Jugoslavije, kao i za praćenje preuzimanja i izvršenja kreditnih i drugih finansijskih obaveza Konfederacije Jugoslavije i država članica prema međunarodnim kreditorima i finansijskim instituacijama.
Član 41.
Ministar pravde odgovoran je za primjenu pravno obavezujućih propisa instituicija Konfederacije Jugoslavije, kao i praćenje rada i izvršavanja odluka Suda Konfederacije Jugoslavije i Visokog suda za ljudska prava Konfederacije Jugoslavije, osigurava unutrašnju i međunarodnu pravnu saradnju Konfederacije Jugoslavije i država članica, te se u koordinaciji sa državama članicama stara za izradu međunarodnih bilateralnih i multilateralnih sporazuma, provođenje međunarodnih pravnih obaveza Konfederacije Jugoslavije i država članica i harmonizaciju pravnih propisa između država članica Konfederacije Jugoslavije.
Član 42.
Ministar za zaštitu životne sredine osigurava primjenu međunarodnih ugovora i drugih akata o zaštiti i unapređenju okoline, usaglašava zajednički pravni okvir u oblasti zaštite okoline i standarde potrebne za uvođenje, primjenu i ocjenjivanje sistema upravljanja zaštitom životne sredine. Nadležan je za uspostavljanje i upravljanje integrisanim sistemom za kontrolu zagađenja prirodne okoline i prevenciju ekoloških incidenata. U saradnji sa državama članicama u okviru Konfederacije Jugoslavije osigurava uspostavu Fonda za zaštitu okoline.
Član 43.
Ministar saobraćaja i komunikacija osigurava neometano odvijanje međunarodnog i zajedničkog saobraćaja, vrši poslove vezane za civilnu kontrolu međunarodnog vazdušnog prometa, osigurava primjenu jedinstvenih tehnoloških standarda u oblasti željezničkog, drumskog, avionskog, poštanskog i telekomunikacijskog saobraćaja, nadležan je za uspostavljanje integrisnaog sistema upravljanja saobraćajnom infrastrukturom i komunikacionim uređajima od značaja za međunarodni promet i promet između država članica.
Član 44.
Ministar energije i tehnologije nadležan je za uspostavu zajedničke strategije i politike energetske nezavisnosti i bezbjednosti država članica, te osigurava mehanizme za nesmetan pristup novim tehnologijama. Između država članica osigurava koordinaciju u oblasti eksplotacije čvrstih energenata, proizvodnje, distribucije i prijenosa električne energije, bezbjednog cjevovodnog transporta gasa, nafte i drugih tečnih energenata, izrade efektivnih mehanizama kontrole rada nukleranih energetskih postrojenja i sigurnog odlaganja radioaktivnog otpada, te osigurava materijalne i druge uslove za realizaciju programa koordinacije. Nadležan je za promociju racionalne energetske potrošnje, zaštitu životne sredine u procesu proizvodnje energije i primjenu savremenih tehnologija u svim oblastima života.
3. INSTITUCIJE I ORGANI KONFEDERACIJE JUGOSLAVIJE
Osnivanje institucija i organa Konfederacije Jugoslavije
Član 45.
U svrhu provođenja nadležnosti iz Ustavne povelje, kao i odluka Parlamenta i Vijeća ministara Konfederacije Jugoslavije uz uzajamnu saglasnost država članica osnivaju se institucije i organi Konfederacije Jugoslavije.
Radi izvršenja povjerenih im nadležnosti i zadataka institucije i organi Konfederacije Jugoslavije mogu osnivati stalna i ad hoc pomoćna tijela.
Posebnim ugovorima između Konfederacije Jugoslavije i država članica, a u cilju izvršenja zajedničkih nadležnosti i interesa, mogu se osnovati i drugi organi Konfederacije Jugoslavije.
Nepovredivost institucija
Član 46.
Zgrade i prostorije institucija i organa Konfederacije Jugoslavije su nepovredive.
Organi države članice na čijem području se nalaze zgrade i prostorije institucija i organa Konfederacije Jugoslavije ne smiju u njih ući bez pristanka nadležnih organa Konfederacije Jugoslavije.
Država članica u kojoj se nalaze institucije Konfederacije Jugoslavije dužna je poduzeti sve mjere kako bi spriječila da te zgrade i prostorije budu nasilno zaposjednute ili oštećene, te narušen mir ili povrijeđeno dostojanstvo Konfederacije Jugoslavije.
Pravna sigurnost institucija
Član 47.
Kofederacija Jugoslavija uživa na području svake države članice pravnu sigurnost potrebnu za vršenje svojih nadležnosti i za postizanje svojih ciljeva.
Predstavnici i službenici Konfederacije Jugoslavije uživaju pravnu sigurnost potrebnu za nezavisno obavljanje povjerenih dužnosti i funkcija.
Predstavljanje institucija i organa Konfederacije Jugoslavije u inozemstvu
Član 48.
U predstavništvima Konfederacije Jugoslavije u međunarodnim organizacijama, Ujedinjenim nacijama, Konferenciji za evropsku bezbjednost i saradnju i drugim evropskim strukturama države članice su predstavljene na paritetnoj osnovi, putem sistema rotacije.
Način predstavljanja i zastupljenosti država članica u međunarodnim finansijskim organizacijama utvrđuje Vijeće ministara Konfederacije Jugoslavije, uz saglasnost nadležnih organa država članica.
Zastupljenost država članica u diplomatsko konzularnim predstavništvima Konfederacije Jugoslavije određuje Vijeće ministara, uz saglasnost nadležnih organa država članica.
4. SUD KONFEDERACIJE JUGOSLAVIJE
Nadležnost
Član 49.
Sud Konfederacije Jugoslavije:
1. rješava sporove između institucija Konfederacije Jugoslavije o pitanjima njihove nadležnosti iz Ustavne povelje;
2. rješava sporove između Konfederacije Jugoslavije i država članice ili između država članica o pitanjima iz njihove nadležnosti;
3. odlučuje o žalbama građana, kada im institucija Konfederacije Jugoslavije ugrozi prava ili slobode garantovane Ustavnom poveljom, ukoliko nije predviđen drugi postupak pravne zaštite;
4. odlučuje o usklađenosti Ustava država članica s Ustavnom poveljom;
5. odlučuje o usklađenosti zakona Konfederacije Jugoslavije s Ustavnom poveljom;
6. odlučuje o usklađenosti zakona država članica sa zakonom Konfederacije Jugoslavije;
7. odlučuje o zakonitosti konačnih upravnih akata institucija Konfederacije Jugoslavije.
Ujednačavanje sudske prakse
Član 50.
Sud Konfederacije Jugoslavije zauzima pravne stavove i mišljenja koji se odnose na ujednačavanje sudske prakse.
Sastav i izbor
Član 51.
Sud Konfederacije Jugoslavije čini jednak broj sudija iz svake države članice.
Sudije Suda Konfederacije Jugoslavije na prijedlog Vijeća ministara, bira zakonodavno tijelo države članice iz koje dolazi sudija na period od šest godina.
Uslovi za izbor sudija
Član 52.
Za sudije Suda Konfederacije imenuju se diplomirani pravnici sa najmanje 20 godina iskustva u sudskoj praksi.
Sudije Suda Konfederacije mogu biti samo jednom birane.
Sudije Suda Konfederacije su nezavisne u svom radu i ne mogu biti razrješeni dužnosti prije isteka vremena na koje su birani, izuzev u slučajevima propisanim zakonom.
Za sudiju Suda Konfederacije ne može biti izabrana osoba koja je u periodu od pet godina prije izbora vršila bilo koju političku dužnost.
Odluke Suda
Član 53.
Odluke Suda Konfederacije Jugoslavije su obavezujuće i bez prava žalbe.
Sud je ovlašten da stavi van snage zakone, druge propise i akte institucija Konfederacije Jugoslavije koji su u suprotnosti s Ustavnom poveljom i zakonima Konfederacije Jugoslavije.
Rad Suda
Član 54.
Kada se ocjenjuje usklađenost zakona ili nadležnosti država članica sa zakonima ili nadležnostima Konfederacije Jugoslavije ili država članica međusobno, u radu sjednice Suda
Konfederacije Jugoslavije u raspravi učestvuju i odlučuju i sudije ustavnih sudova država članica.
Organizacija, funkcionisanje i način odlučivanja
Član 55.
Organizacija, funkcionisanje i način odlučivanja Suda Konfederacije Jugoslavije pobliže se uređuju zakonom.
5. KOMITET ZA LJUDSKA PRAVA
KONFEDERACIJE JUGOSLAVIJE
Nadležnost
Član 56.
Komitet za ljudska prava Konfederacije Jugoslavije, dužan je da štiti ljudsko dostojanstvo, prava i slobode čovjeka zajamčene Ustavnom poveljom Konfederacije Jugoslavije, ustavima država članica i drugim važećim instrumentima zaštite ljudskih prava .
Nezavisnost
Član 57.
Komitet za ljudska prava Konfederacije Jugoslavije je nezavisan organ u vršenju svojih funkcija i nijedna osoba niti organ vlasti unutar Konfederacije Jugoslavije ni države članice ne mogu se miješati u funkcije komiteta.
Sastav
Član 58.
U sastav Komiteta za ljudska prava Konfederacije Jugoslavije zakonodavno tijelo svake države članice imenuje po dva člana i njihove zamjenike.
Svaki član i zamjenici članova Komiteta za ljudska prava Konfederacije Jugoslavije dužni su podnjeti godišnji izvještaj o svom radu tijelu koje ga imenuje, Predsjedniku Vijeća ministara i Konferenciji za evropsku bezbjednost i saradnju.
Nadležnosti članova Komiteta za ljudska prava
Član 59.
(1) Član Komiteta za ljudska prava Konfederacije Jugoslavije može ispitivati djelatnosti bilo koje institucije Konfederacije, svakog organa vlasti država članica, kao i bilo koje druge institucije ili osobe koje su negirale ljudsko dostojanstvo, prava ili slobode čovjeka.
(2) Član Komiteta za ljudska prava Konfederacije Jugoslavije ima pravo pokretati postupak pred nadležnim sudovima i intervenirati u postupcima koji su u toku.
(3) U izvršavanju svojih funkcija član Komiteta za ljudska prava Konfederacije Jugoslavije može istraživati sva službena dokumenta, uključujući i tajna, kao i sudske i upravne spise i zahtijevati saradnju od svake osobe, uključujući bilo kog službenika, posebno u pribavljanju informacija, dokumenata i spisa.
(4) Član Komiteta za ljudska prava Konfederacije Jugoslavije može prisustvovati sudskim i upravnim postupcima, kao i sastancima drugih organa, te može pristupiti svim mjestima gdje su osobe lišene slobode zatvorene ili gdje rade i kontrolisati njihov rad s aspekta poštivanja ljudskih prava.
(5) Članovi Komiteta za ljudska prava Konfederacije Jugoslavije, kao i njegovi zamjenici i svaka osoba koja istražuje kršenje i povredu ljudkih prava i sloboda čovjeka, dužni su čuvati tajnost dobivenih informacija, i pri tome, prema svim dokumentima i spisima postupati u skladu sa vežećim propisima.
Propisi Komiteta za ljudska prava
Član 60.
Komitet za ljudska prava propisat će organizaciju i način obavljanja svojih funkcija. Ti se propisi objavljuju kao zvančni propisi Konfederacije Jugoslavije.
Parlament Konfederacije Jugoslavije može zakonom promijeniti ove propise.
VII Usklađenost pravnih akata
Član 61.
Ustavna povelja, zakoni i nadležnosti Konfederacije Jugoslavije i ustavi, kao zakoni i nadležnosti država članica moraju biti međusobno usklađeni.
Objavljivanje i stupanje na snagu zakona i odluka
Član 62.
Zakoni i odluke institucija Konfederacije Jugoslavije objavljuju se u Službenom listu Konfederacije Jugoslavije i stupaju na snagu najranije osmog dana od dana objavljivanja.
Izuzetno, kada za to postoje razlozi utvrđeni u postupku njegovog donošenja, može se predvidjeti da zakon i odluke institucija Konfederacije Jugoslavije stupe na snagu najranije danom objavljivanja.
Povratno dejstvo
Član 63.
Zakoni i drugi opšti akti institucija Konfederacije Jugoslavije ne mogu imati povratno dejstvo.
Izuzetno, pojedine odredbe zakona, ako to zahteva javni interes utvrđen u postupku donošenja zakona, mogu imati povratno dejstvo.
VIII Oružane snage Konfederacije Jugoslavije
Osnovna načela
Član 64.
Države članice Konfederacije Jugoslavije, poštujući Član 51. Povelje Organizacije ujedinjenih nacija, obvezuju se da će štiti od svakog vanjskog napada nezavisnost i teritorijalnu cjelokupnost Konfederacije Jugoslavije i u tu svrhu uspostavljaju zajedničke Oružene snage i institucije zadužene za obezbjeđivanje kolektivne sigurnosti.
Osnovno načelo djelovanja Oružanih snaga Konfederacije Jugoslavije jest saglasnost država članica da će oružani napad prema Konfederaciji Jugoslaviji ili državi članici smatrati napadom na sve države članice i da će Oružane snage Konfederacije Jugoslavije polazeći od prava na pojedinačnu i zajedničku odbranu, preduzeti zajedničku vojnu akciju u cilju uspostavljanja mira i sigurnosti na cijelom prostoru Konfederacije Jugoslavije.
Sastav oružanih snaga
Član 65.
Oružane snage Konfederacije Jugoslavije čine zajednički sastav kopnenih snaga, snage vojnog vazduhoplovstva i snage vojne mornarice.
Države članice Konfederacije Jugoslavije zadržavaju pravo da formiraju zasebne kopnene snage, koje neće prijetiti silom niti upotrebljavati vojnu silu protiv druge države članice i ni pod kakvim okolnostima ući niti boraviti na teritoriji druge države članice bez njene saglasnosti i odobrenja Oružanih snaga Konfederacije Jugoslavije.
Za zajedničke djelove Oružanih snaga Konfederacije Jugoslavije uspostavlja se Zapovjedništvo oružanih snaga, koje odlučuje i izvršava operacije neophodne za očuvanje kolektivne sigurnosti, podrške miru i samoodbrani Konfederacije Jugoslavije.
Kontrola djelovanja Oružanih snaga
Član 66.
Oružane snage Konfederacije Jugoslavije su pod civilnom kontrolom, koju vrši Vrhovni savjet odbrane Konfederacije Jugoslavije.
Vrhovni savjet odbrane
Član 67.
Vrhovni savjet odbrane čine predsjednik Vijeća ministara i Ministar odbrane Konfederacije Jugoslavije, predsjednici i ministri za odbranu država članica.
Vrhovni savjet odbrane odluke donosi konsenzusom.
Služenje vojnog roka
Član 68.
Regruti vojni rok služe na teritoriji države članice čiji su državljani, uz mogućnost služenja na teritoriji druge države članice po svojoj slobodnoj volji.
Prigovor savjesti
Član 69.
Regrutu se garantuje pravo na prigovor savjesti.
IX Centralna banka Konfederacije Jugoslavije
Nadležnosti
Član 70.
Centralna banka Konfederacije Jugoslavije je samostalna i jedinstvena emisiona ustanova monetarnog sistema Konfederacije Jugoslavije, odgovorna za monetarnu politiku i stabilnost valute, finansijsku disciplinu, funkcionisanje bankarskog sistema i obavljanje drugih poslova određenih zakonima Konfederacije Jugoslavije.
Prijelazni sastav
Član 71.
Centralnom bankom Konfederacije Jugoslavije rukovodi Upravni odbor od 12 članova, a zastupa je guverner. Po dva člana Upravnog odbora imenuju nadležna zakonodavna tijela država članica, a prvog guverner imenuje Vijeće ministara na mandat od 5 godina.
Redovni sastav
Član 72.
Nakon prijelaznog perioda, Upravni odbor Konfederacije Jugoslavije će se sastojati od šest članova koja na prijedlog država članica imenuje Predsjednik Vijeća ministara na period od 6 godina. Odbor će među svojim članovima imenovati guvernera na period od 6 godina.
X Imovina Konfederacije Jugoslavije
Član 73.
Imovina Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije potrebna za rad institucija Konfederacije Jugoslavije imovina je Konfederacije Jugoslavije.
Imovina Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u inostranstvu imovina je Konfederacije Jugoslavije.
Imovina Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije koju više ne koriste institucije Konfederacije Jugoslavije na teritoriji država članica imovina je država članica po teritorijalnom principu.
Imovina Konfederacije Jugoslavije ne može biti podvrgnuta pretresu, oduzimanju, zapljeni ili mjeri izvršenja od strane organa država članica.
XI Istupanje iz Konfederacije Jugoslavije
Član 74.
Po isteku perioda od deset godina, države članice imaju pravo da pokrenu postupak za promjenu državnog statusa Konfederacije Jugoslavije, odnosno za istupanje iz Konfederacije Jugoslavije.
Odluka o istupanju iz Konfederacije Jugoslavije donosi se nakon referenduma.
Zakon o referendumu donosi država članica, vodeći računa o međunarodno priznatim demokratskim standardima.
Država članica koja iskoristi pravo istupanja ne nasleđuje pravo na međunarodno-pravni subjektivitet, a sva sporna pitanja posebno se regulišu između Konfederacije Jugoslavije i osamostaljene države.
U slučaju da se sve države članice u referendumskom postupku izjasne za promjenu državnog statusa, odnosno nezavisnost, ne temelju međunarodnog prava države članice uzajamno pokreću postupak sukcesije Konfederacije Jugoslavije.
XII Prijelazne i završne odrebe
Član 75.
Ustavna povelja usvaja se u Skupštini Republike Bosne i Hercegovine, Skupštini Republike Crne Gore, Saboru Republike Hrvatske, Sobranju Republike Makedonije, Narodnoj skupštini Republike Srbije i Državnom zboru Republike Slovenije u istovjetnom tekstu i stupa na snagu kada ga u istovjetnom tekstu potvrdi Savezno vijeće Skupštine Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (Parlament Konfederacije Jugoslavije).
Izmjene Ustavne povelje
Član 76.
Promjena Ustavne povelje vrši se po postupku i na način na koji se donosi Ustavna povelja.
Prenošenje prava i obaveza
Član 77.
Nakon stupanja na snagu Ustavne povelje, sva prava i obaveze Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije prelaze na Konfederaciju Jugoslaviju, u skladu s Ustavnom poveljom.
Primjena zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije
Član 78.
Zakoni Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u poslovima Konfederacije Jugoslavije primenjivat će se kao zakoni Konfederacije Jugoslavije.
Zakoni Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije izvan poslova Konfederacije Jugoslavije primjenjivat će se kao zakoni država članica, do donošenja novih propisa od strane država članica, osim zakona za koje zakonodavno tijelo države članice odluči da se ne primenjuje.
Usklađivanje s Ustavnom poveljom
Član 79.
Države članice će izvršiti izmenu svojih ustava ili donjeti nove ustave radi usklađivanja s
Ustavnom poveljom, u roku od šest meseci od dana usvajanja Ustavne povelje.
Primjena Ustavne povelje
Član 80.
Primjena Ustavne povelje vrši se na osnovu Zakona o primjeni Ustavne povelje, koji se donosi se na isti način i istovremeno s Ustavnom poveljom.
Nedoraslost Evrope, i politička nezrelost lidera u Jugoslaviji, poglavito Miloševića i Tuđmana, koji su ovaj jednostavan i sadržajan akt demolirali već na prvom čitanju, nakon kog je i prekinuta Konferencija o Jugoslaviji, te Evropa nastavila primjenu netom usvojenih načela za priznavanje država u Istočnoj Evropi. Ovaj akt je ponuđen ako se ne varam 28. septembra 1991. godine. Uz isti se nudila pomoć od 8 milijardi tadašnjih ekija (6 milijardi dolara) i akt o prijemu Jugoslavije u EZZ zajedno sa nekadašnjim DDR do 1995. Međutim te 1995. umjesto članstva u EU, jugoslavenska saga okončana je u Daytonu, sa ogromnim posljedicama po postjugoslavneski prostor, koji se nakon svega ponovo gura u zajednički okvir MINI ŠENGEN. Puno je budala ovdje na Balkanu i posljedice toga ćemo osjećati još 100 godina, kad nam predviđaju svima na Balkanu izumiranje.