Što bi Evropa bila gnijezdo kukavičjim jajima?

[hukagrad]

Bosnjaci su isto promjenili vjeru dva-tri puta,paganisticke vjere ne mozes racunati jer to nikada i nisu bile organizovane vjere i svako selo je imalo ono svoju "vjeru".

Smatram, većina Bošnjana je u staroslavenski panteon "primila" islam. Što bi, u biti, značilo da je neposredno "primila" i judizam i kršćanstvo. To bi bio i centralni generator bosanske hereze, aktuelan i dandanas.

Čovjek, suočen sa pošašću (pa i u vrijeme – po formi: srednjovjekovne; po sadržaju: moderne – opsade Sarajeva), ovako razmišlja: ukoliko je „suđeno“ da zlo vlada svijetom, onda ja takvom svijetu i ne pripadam. U takvim supozicijama događaju se društvene (i da li samo one!?) pojave, čija je naknadna interpretacija (pravna, politička, historijska, ...), poprilično zahtjevna. A nadasve, ukoliko se – sticajem raznoraznih, uglavnom inputiranih okolnosti – sataniziraju ključni činioci razvoja takvih pojava i, uporno, protežiraju destrukcija i košmar. Nakon daytonskog potpisa, može se reći da je u Bosni doista okončan oružani sukob. Tumačenja, po kojim je zato zaslužan respektabilan multinacionalni kontingent nisu uvjerljiva, jer je više prostora gdje takva zaslužnost ne funkcionira. S druge strane, kada bi o sudbini Bosne odlučivali pojedinci – vjerovatno - oružani sukob ne bi nikad ni prestajao. Šta je, onda, posrijedi? Sklon sam tvrdnji, da je bosanska komunikacija (pojmovno definirana kao: komšiluk!) na nivou populacije još vitalna. U prilog takvoj tvrdnji su i kontinuirano uzastopni, višestoljetni, pokušaji (propali!) sataniziranja Bosne. Tim slijedom, destruktivna simbioza „domaćih“ i „inozemnih“ mentora - koji Bosnu izmještaju iz središta mira u „zemlju rata“ – morala bi završiti propašću. Naravno, postdaytonci (političke, ekonomske, pravne, kulturne i historijske struke) ratne činjenice – bez obzira što su one genocidnog karaktera - materijaliziraju u „mirnoj“ Bosni i, po toj osnovi, javo ističu svoje zasluge za mir (i prosperitet). Morbidno, zar nije! Njihova komunikacija je brza i efikasna! – jer nije uvjetovana ikakvim obzirima.
TEK U RATU SHVATIMO KOLIKO JE ŽIVOT DRAGOCJEN. U MIRU TO ZAČAS ZABORAVIMO I ISPRED SEBE PROPUSTIMO ONE KOJI NI U RATU NI U MIRU NE MOGU SHVATITI KOLIKO JE ŽIVOT DRAGOCJEN. I VRTIMO SE U ANTROPOFAGIČNOM KRUGU HISTORIJE.