Stihovi, citati... za srce i dušu

[LaLuna]

I will remember the kisses
our lips raw with love
and how you gave me
everything you had
and how I
offered you what was left of
me,
and I will remember your small room
the feel of you
the light in the window
your records
your books
our morning coffee
our noons our nights
our bodies spilled together
sleeping
the klix flowing currents
immediate and forever
your leg my leg
your arm my arm
your smile and the warmth
of you
who made me laugh
again.
Bukowski

[jedva ikako]

Usput, dok zaboravljam

već danima
slažem knjige na police -
pažljivo brišem prašinu -
iseljavam paukove -
otvaram prozor -
razmičem zavjesu -
podmazujem vrata
ili mijenjam sijalicu -
između radnji koje vršim
napravim pauzu za kafu
i zapalim cigaretu -
trudim se srediti stvari
posložiti detalje
objasniti sebe
urediti životni prostor -
zaboraviti kako sam nekad:
sipao deterdžent na psa
a prošetao posuđe -
bacao smeće u WC školju
dezinficirao korpu za otpatke -
pročitao hranu
i skuhao pjesme -
u svemu pogriješio

Marko Tomaš

[victom]

radim noću radim danju,
cijepam drva i lupam po panju

[jedva ikako]

Isplovim, ujutru,
iz snova : sami sretni anđeo!
Blista duša, žarom žari tijelo.
Uveče legnem: svinja doslovna.
Šta sam to činio između?
S ljudima sa družio,
ljudska prebir`o govna.

Abdulah Sidran

[ptičica]

LJUBIŠ MI MISLI

Ljubiš mi misli, jer ti se hoće, jer ti se može,
jer su za ljubljenje, jer su zaljubljene u ljubljenje,
jer misle da je krajnje vreme da prestanu da misle
na bilo šta što nema veze sa tvojim usnama i mislima.
Ljubiš mi misli, a ne zna se da li su tvoje, ili moje.
Isto smo pomislili čim smo se ugledali i isto poželeli,
pa nam se, evo, iste misli i iste usne ostvaruju.
Tvoje usne prate naše misli, naše misli prate naše usne,
jer nam se hoće, jer nam se može, jer su za ljubljenje,
jer nema smisla ovakve misli propustiti.

Goran Tadić

[ptičica]

Ja snivam tvoje oči

Ja snivan tvoje oči,
dva crna,lijepa cvijeta
dva tiha svjetla svijeta
dvje južne tople noći.
I one rone u me,
baš ko što sumrak roni
u polja i u šume
kad pozdrav Gospin zvoni.
I kako tiho padnu
te crne oči u me
svu noć u meni šume
Ko zvijezde svjetle jasne
zelenoj vodi na dnu.
Ja snivan tvoje oči
Dan gasne.

G. Krklec

[ptičica]

Kad me pitaš zašto te volim
I tvoje se lijepe obrve namršte
i osmjeh ti vidim na licu
kao da se duga poslije kiše rasprostrla po tebi
i u svakome oku po jednu pticu
ugledam odjednom bez ikakvog straha
kad me pitaš zašto te volim
ja pomislim na oceane tople i hladne
na sunce koje se rađa svakoga dana
i znam da sve to počinje
ovdje sa tvoga dlana
i volim te kažem
a ne znam ti reći
jer nisam još bio nadohvat sreći
kakvu si donijela sa sobom
i miču ti se usne
o kako slatko i kako toplo
ljubavi moja
kad me pitaš zašto te volim
ja kažem da volim
jer postojiš i brojiš sve dane
jer ti duša bremenita dobrotom
ljubavlju plane
i znam da te volim
jer boli kad te nema
jer srce je moje na tvome tijelu
moj je život tvoja najljepša priča
i kažem ti volim
u meni stanuješ i ne dam da odeš
kad me pitaš zašto te volim
pogledaj samo u moj pogled sneni
tu svi tvoji odgovori žive
uvijek ih možeš naći kad želiš
i kad kiša zamuti rijeke i oči
znaš ti moje milo
u moju ljubav samo ti ćeš moći.

Ž. Krznarić

[vryzas]

Za tebe, ljubavi moja


Išao sam na trg cvijeća
I kupio cvijeće
Za tebe
Ljubavi moja

Išao sam na trg ptica
I kupio sam ptice
Za tebe
Ljubavi moja

Išao sam na trg zeljeza
I kupio okove, teške okove
Za tebe
Ljubavi moja

A zatim sam otišao na trg robova
I tražio tebe
Ali te ne nisam našao
Ljubavi moja



Jacques Prévert

[ptičica]

PRINESI USNAMA NOĆ

Prinesi usnama noć, dahom je zagolicaj
i slatkim, bezobraznim rečima pozlati,
onako kako to meni radiš
kad ti se hoće,
a uvek ti se hoće,
jer ti se može,
pa se i meni može
kad si toliko lepa
(a lepa si koliko si voljena).
Prinesi usnama noć, dahom je zagrej,
nek’ se preznoji od želje da te ima,
nek’ drhti od treme kao da si joj prva,
nek’ strepi da ćeš jutrom nestati,
nek’ se potrudi da te nikad ne izgubi.
Prinesi usnama noć,
nek’ joj bude onako
kako bi noćas trebalo biti meni.

Goran Tadić

[ptičica]

Zapisano

Sigurno se postidiš kada pročitaš

da sam prepisao tvoje misli i želje?

Zapravo, svoje misli i želje pripisujem tebi,

jer me stid koliko sam slobodan i maštovit,

pa mi je lakše da podelimo odgovornost

pred svedocima kojih ima više no što mislimo.

Zadrhtim kad pomislim da drhtiš

dok čitaš o čemu misliš i šta želiš

i dok se čudiš i diviš i sebi i meni

na hrabrosti da pristanemo

da budemo ovakvi, posebni.

Sigurno se postidiš kada dok čitaš

doživiš ono što dosad nisi doživela?

Sigurno na tren skreneš pogled,

misleći da će želja proći ako ne čitaš,

da ne bi imala razlog za postiđenost i slatku nelagodu

zbog neprimerene iskrenosti napisanog,

kao da su slova bezobraznija od onoga što želiš?


Ako pronađeš reči koje više od mojih

liče na ono što misliš i želiš,

prestaću to da zapisujem i biće me stid

što sam izneverio očekivanje

da imam dar da nas zapišem

za sva vremena.

G. Tadić

[eifel]

Ivan Cankar - Šoljica kafe

Često sam u svom životu učinio krivnju čovjeku kojeg sam volio. Takva krivnja nalik je na grijeh protiv Duha Svetoga; ne oprašta se ni na ovom ni na onom svijetu. Neizbrisiva je, ne mže se zaboraviti. Ponekad dugo godina miruje, kao da se ugasila u srcu, izgubila, utopila u nemirnom životu. Iznenada, u nekom veselom času, ili noću, kada se prestrašen trgneš iz teških snova, padne na dušu teška uspomena, zaboli i zapeče takvom snagom kao da je grijeh učinjen tek u tom trenutku. Sve druge uspomene mogu se izbrisati kajanjem i blagom mišlju - tu nije moguće izbrisati. To je crna mrlja na srcu i ostaje zauvijek.

Čovijek bi volio lagati sam sebi u duši:"Nije bilo tako! To je samo tvoja nemirna misao od prozirne sjene napravila noć! To je bila sitnica, svagdašnja, kakvih se na stotine i tisuće čini od jutra do večeri!"

Utjeha je lažna; i čovjek sam i s gorčinom osjeti da je lažna. Grijeh je grijeh, bio on učinjen jednom ili tisuću puta, bio on svakidašnji ili nepoznat. Srce nije kazneni zakonik da može razlikovati prijestup i zločin, ubojstvo i umorstvo. Srce zna da "kukavica to pogledom čini, a hrabar čovjek mačem"; i radije bi oprostilo maču nego pogledu. Srce nije katekizam da bi razlikovalo male grijehe od smrtnih, da bi ih razlikovalo po riječi i vanjskim znakovima. Srce je pravedan i nepogrješiv sudac. Sudi i osudi grješnika po skrivenoj, jedva svjesnoj kretnji, po trenutačnom pogledu što ga nitko nije primijetio, po neizgovorenoj, jedva na čelu zapisanoj misli, čak po koraku, po kucanju na vrata, po srkanju čaja. Samo malo grijeha zapisano je u katekizmu, a ni oni nisu smrtni. Kad bi srce bilo ispovjednik - duga i strašna bila bi ta ispovijed !

Oprostiv je grijeh što ga je moguće izreći riječju, izbrisati ga pokorom. Težak i pretežak, do zadnjeg časa krvavi grijeh koji je ostao samo u srcu kao sjećanje bez riječi i bez oblika.Čovjek ga samo sebi ispovijeda kada zuri u noć i kada mu je pokrivač na prsima teži od kamena.

"Nisam krao ni ubijao niti sam bio preljubnik, čista je moja duša!"

Lažljivac ! Zar nisi gulio jabuku idući pokraj gladnoga, gledajući ga bez srama? To je gore nego da si krao, ubijao i bio preljubnik! Pravedan sudac, srce, radije će oprostiti ubojici koji je idući na vješala pogladio uplakanog dječaka nego tebi čistom ! Jer srce ne poznaje sitnice ni paragrafe.

"„Jednom sam tako zaželio crnu kavu. Ne znam kako mi je tako što palo na pamet; zaželio sam je. Možda samo zato jer sam znao da u kući nemam ni kruha, a kamoli kave. Čovjek je u svojoj rastresenosti i zloban i nemilosrdan. Majka me je pogledala svojim krupnim, bojažljivim očima i nije odgovorila...

Začuo sam tihe korake na stepenicama. Dolazila je majka; penjala se polako i oprezno, u ruci je nosila šalicu kave. Sad se sjećam da nikad nije bila tako lijepa kao u tom času. Kroz vrata je koso padao pramen podnevna sunca, pravo u majčine oči; bile su krupne i čistije, sva nebeska svjetlost sjala je iz njih, sva blagost i ljubav nebeska. Usne su joj se smiješile kao u djeteta što nosi radostan dar.

A ja sam se osvrnuo i rekao zlobnim glasom: „Ostavi me na miru! Sad više neću!“

Nije još bila navrh stepenica; vidio sam je samo do pasa. Kad je čula moje riječi, nije se pomakla; samo joj zadrhtala ruka kojom je držala šalicu. Gledala me uplašeno, svjetlost u očima je umirala. Od stida mi udari krv u obraze, zakoračih joj ususret brzim koracima.

„Dajte, majko!“ Bilo je prekasno; svjetlost se više nije vratila u njene oči, ni osmijeh na njene usne.

Popio sam kavu i tješio sam se: „Navečer ću joj reći onu riječ, onu ljubaznu, za koju sam prevario njenu ljubav.“ Ne rekoh joj ni navečer, ni drugog dana, pa ni na rastanku. Tri ili četiri godine kasnije tuđa mi je žena u tuđini donijela kavu u sobu. Tad sam pretrnuo, zapeklo me u srcu jako da sam htio kriknuti od bola. Jer srce je pravedan sudac i ne zna za sitnice...“

[ptičica]

'Sve počne kad ti pred nekim stane srce,
pa zaboraviš na igru
zaboraviš sve one mangupske fore,
za ego napraviš lomaču,
uspavaš strahove,
na večni počinak pošalješ cedulje
pijanom rukom ispisane adrese i telefone,
nemaš ništa pred sobom sem želje i nade
snova koji su se odjednom slili u tvoju glavu
kao iznenadni letnji pljusak,
i tako, plešeš i pevaš po kiši,
a ona priča
ona se smeje
kosa joj izvodi piruete po tvome licu,
a ti ništa,
ni reči,
vezana vreća,
nema te u svome telu,
nema te u svojoj glavi,
izgubljen lutaš,
mirišeš snove''

(Charles Bukowski)

[ptičica]

HOĆU

Hoću da te ljubim, da prođe
sve loše, što su ti ikada rekli.
I kad po tebe zli mesec opet dođe,
bez straha se mojom ljubavlju prekri.

Hoću da te grlim za svaki onaj put
kad nije imao ko da stane uz tebe.
Kad ti je neko hladan i sasvim krut
posek'o snove mlade, još pre berbe.

Hoću da ljubim sve te ožiljke tvoje
svaki, koji su ti mila ikad, ikad zadali!
Da te čuvam,od onih što ti setu kroje
i koji su tvoju ljubav večito potkradali

R. Petrović

[dragma]

Ja snivam tvoje oči

Ja snivan tvoje oči,
dva crna,lijepa cvijeta
dva tiha svjetla svijeta
dvje južne tople noći.
I one rone u me,
baš ko što sumrak roni
u polja i u šume
kad pozdrav Gospin zvoni.
I kako tiho padnu
te crne oči u me
svu noć u meni šume
Ko zvijezde svjetle jasne
zelenoj vodi na dnu.
Ja snivan tvoje oči
Dan gasne.

G. Krklec

[dragma]

[Zaitsev]

"Ljude treba pustiti pa neka ako hoće budu nacionalno neopredijeljeni građani Jugoslavije. Neka taj čovjek bude Bosanac, Hercegovac. Vani vas i ne zovu drugačije nego imenom Bosanac, pa bio to Musliman, Srbin ili Hrvat."

[edo_79]

Ne pitaj me gdje su moja ljeta!
Ni sam ne znam šta se desi s njima -
Mladost planu k’o zlatna kometa,
Samo bljesak osta pred očima.
Sretno jato razdraganih dana,
Dotače me krilima u letu…
Odleprša mladost razdragana
I ostavi uzdahe i sjetu.
Zlatni sjaj se rasu nemilice,
K’o vatromet najdivnijih boja
I zapljusnu začuđeno lice,
Što ostade puno nespokoja....

[zijancer]

''U prošlosti sam imao brata u ime Boga. Bio je ugledan u očima mojim, jer svijet ovaj bijaše nizak u očima njegovim.
On bijaše izvan vlasti trbuha svoga; nije čeznuo za onim što nije imao, niti je tražio uvećanje onoga što bi našao.
Najviše bi vremena šutio. A ako bi progovorio,ušutkao bi govornike i gasio bi žeđ pitalaca. Bio je slab i onemoćao.
Ali u dobru borbe bio je poput lava gorskog ili zmije iz nizine. On ne bi iznosio dokaz sve dok ne bi došao presuditelju.
Nikog ne bi korio u nečemu oprostivom sve dok ne bi saslušao opravdanje njegovo. Ni na kakvu bol se nije žalio sve dok
ne bi prošla. Radio je ono što je govorio i nije govorio ono što nije radio. Kad bi bio nadjačan u govoru, ne bi bio nadjačan u šutnji.
Nastojao je više slušati nego govoriti. Kada bi iznenada dospio pred dvoje, gledao je ono što je bliže strasti, pa bi se tome suprotstavio.
Držite se zato svojstava ovih. slijedite ih stalno i natječite se u njima. A ako niste sposobni za njih, onda znjte da je bolje slijeđenje
jednog dijela nego napuštanje cjeline.''

[eifel]

Giga recituje

https://www.youtube.com/watch?v=SFXV5z0EB8U

[LaLuna]

Ako me do jutra nema, nema me.
Biće prazno, ali neću nedostajati,
jer ako noćas bez mene možeš,
moći ćeš bez mene zauvek.
Proći će noći i noći, snovi i snovi,
a onda će se sasvim slučajno
neko umesto mene roditi u tebi
i umesto mene živeti moj život.
Ako me do jutra nema,
nije me ni bilo.

[zijancer]

Koren

Iz korena snaga šikne,
kiše deo, zemlje deo,
san mu snežnobeo.

Iz dubine k suncu svrdla
koren lukav i prepreden,
ruka mu ko konop preden.

Na mišici crv mu spava,
na kolenu crv mu dremlje,
svet procrvlja iznad zemlje.

Ali koren živi dalje,
ne brine za rane dana,
san mu - grana rascvetana.

Njoj se divi i nju hrani,
sokove joj šalje sveže,
sokovima k sebi veže.

Sad sam i ja, evo koren,
međ crvima živim, tih,
tu se rađa i taj stih.

Postah koren, cvet sam bio,
teški me je nanos skrio,
sudbine me rani mač,
nada mnom testere plač.

[ptičica]

[Boateng]

.

[ptičica]

Smrknem se, al’ ti svaneš,
pa vidim da postojim
i vidim da imam šta da vidim.
Podsetiš me da ni život, ni svet
bez tebe nemaju boje
(znam ja to, al’ volim da me podsetiš).
Smrknut sam, jer mi se oduvek crno piše,
a ti prkosiš zapisanom i sijaš mi u očima,
kao što mi duša sija dok je greješ,
pa pišem tobom, očima i dušom.
Smrknut sam, jer su me gasili
oni što nisu razumeli zašto sam sijao,
a ti me pališ i ložiš,
pa se radujem što još uvek umem
i što imam za koga da gorim.

G. Tadić

[ZenaZbrkovima]

Sjecate li se ove pjesmice?
Ko dijete sam je voljela, a jutros sam je cula nakon dosta vremena i bas me rastuzila nekako

Ti si dobro i pametno dijete,
oči ti se od bistrine sjaje,
i zato ti kažem, mali cvijete,
ČUVAJ MAMU DA TI DUŽE TRAJE.

Ne daj da je premore poslići,
ne daj da se ni u brigu daje,
gdje su tvoji junački mišići?!
ČUVAJ MAMU DA TI DUŽE TRAJE.

Nemoj da je sekiraš i mučiš,
smijeh joj ljepše od suza pristaje,
budi dobar, i dobro da učiš -
ČUVAJ MAMU DA TI DUŽE TRAJE.

Ja ne volim što ti moram reći:
budi dobar, ne pravi problema,
al' shvatićeš kada budeš veći -
MAMA BUDE, BUDE - PA JE NEMA...

KO GOD NEĆE POSLIJE DA SE KAJE
NEK JE ČUVA DA MU DUŽE TRAJE..


Simo Esic