Stihovi, citati... za srce i dušu

[pashasolidni]

Podji kud bilo
put neba,
put mora,
na lednik
ili siđi u ravnice.

Traži šta bilo
rad
ljepotu
ljubav!

Učini to sa dušom
punom snova
i svjetlosti
sa dušom
punom dobrote i snage
za praštanje.

Ako se već desi da
padneš
ustani!
iznova kreni
iznova počni,
uporno,
mirno,
kao što to rade djeca na
plaži
gradeći od školjki
morskih i šljunka
brodove
koje prva plima zbriše
a djeca novu lađu,dvorac
novi
naprave opet već sljedećeg jutra.

Pođi,
uprkos svemu!
Samo,
okončaj započeto djelo!
Voli
i stvaraj!
Kuj!
Prekuj zemlju,
nebo i more!
Ali okončaj započeto
djelo.
I djelo tvoje
nek ljepotom zrači!

Tin Ujevic

[Poezija]

Zoveš li me ti to ponovo?
Dođe veče. Umor se obavija oko mene kao ruke žedne ljubavi.
Zoveš li me ti to?
Sav svoj dan dao sam ti,svirepa vladarko,moraš li me lišiti i noći moje?
Negde se sve završava, a nama pripada samoća tame.
Zar je morao glas tvoj da je probije i mene da pogodi?
Zar veče ne svira svoju svirku sna pred tvojim vratima?
I krilate zvezde zar se nikada ne pružaju tiho na nebu iznad tvoje nemilosrdne kule?

Ne umire li cveće u tvom cvetnjaku nikada blago u prašini?
Moraš li me zvati, nemirnice?
Neka onda tužne oči ljubavi uzalud bde i plaču.
Neka žižak gori u samotnoj kući.
Neka splav vrati domovima umorne radnike.
Ja se otimam od svojih snova i hitam na tvoj poziv.

[Poezija]

Noć te uništava da bih te tražio
kao ludak, u tami, u snu, u smrti.
Moje srce izgara kao osamljena ptica.
Tvoja me odsutnost ruši, život se zatvorio.

Kakva samoća i mrak, kakav suh mesec na nebu,
kakvi daleki putnici po nepoznatim telesima
pitaju za tvoju krv, za poljupce, za kucanje tvog srca,
za tvoju neočekivanu odsutnost u noći koja raste.
Moje ruke te ne stežu i moje oči te ne poznaju.
Moje su reči uspravne trazeći te utaman.

Spokojna noć u meni, horizontalna i duga,
pružena kao reka sa samostalnim obalama.
Ali idem da te tražim, otimam te i čupam
iz tame, iz sna, prikrivam te za svoje sećanje.
Tišina gradi tvoju neobjašnjivu istinu.
Svet se zatvorio. Sa mnom ostaješ.

[Poezija]

And when I'm gone, just carry on, don't mourn
Rejoice every time you hear the sound of my voice
Just know that I'm looking down on you smiling
And I didn't feel a thing, So baby don't feel no pain
Just smile back

[pashasolidni]

Uznesenost

Iznad svih jezera i iznad dolina,
i iznad najvišeg planinskog vrhunca,
i dalje od zvijezda i dalje od sunca,
i iznad granica svemirskih dubina

Kreće se misao sa toliko strasti,
kao dobar plivač među valovima,
i ostavlja brazdu među prostorima
sa neizrecivom i mužijačkom slasti.

Odleti što dalje od gnjilih močvara,
pročisti se gore u bistrome zraku
i pij kao nektar u ovome mraku
vatru koja vrata nebeska otvara!

Iz briga i jada od kojih se gine,
od kojih se duša mutno zamaglila,
sretan je tko može u zamahu krila
uznijeti se prema poljima vedrine!

I nalik na ševu samo zato mari
da svakoga jutra čistog zraka kuša,
- tko nad svime lebdi i bez muke sluša
razgovore cvijeća i svih nijemih stvari!
Šarl Bodler

[Aurelia Bronski]

Vrati unazad

Vrati nazad svo vrijeme, 
znaš da to možeš, 
samo jednim osmjehom obriši
sve bore sa mog lica,
vrati se da se ljubimo u posljednjim
redovima biblioteke,
da se miris starih knjiga opet pomješa
sa mirisom tvoje kože, 
ea vrijeme opet stane kao
onda kad si rekla nisam ja stvorena
da budem bez tebe.

No ipak negdje postojiš, 
miljama daleko od mene
nekoga budi taj miris tvoje kose
i neko drugi postoji zbog tebe.
Vrati se unazad, 
evo znaš da ću opet
biti isti onaj koji te je znao nasmijat
ikad je sve plakalo u tebi.
No vrijeme je kurva koja odlazi
i ne vraća se,
i ja to znam, 
ali valjda mi je lakše ovako,
prošlost mi niko ne može oduzeti.

Bojan Zdrale ♡

[ptičica]

ZAMISLIO SAM

Zamislio sam da imam krila

Kao ti od duge i setena

I da umem ploviti nebom

Po tvojim brazdama snova

Zamislio sam da sam od zlata

Od kojeg ti tkana kosa

I da sam s' tvoga nosa

Mala kapljica znoja

Zamislio sam da si ..

Zamislio sam

Da si moja.


Uuu, lepote u mome srcu

Obale Lete se dižu

I srme bacaju zlatne

Po obalama mlečnoga puta

A na hridini orla

Cvrkuću šarene ptice

I gnezdi se zraka sunca

U moje veselo lice…


..I da me svuda nosiš

U predele iza mora

I iza zvezdanog neba

Tamo gde košute trče

Kroz staklene cvetove kala

Zamislio sam da sam tvoja

čestica sasvim mala

Koja ti u duši titra

I svetli najlepše boje..

Zamislio sam da si

Jedino, najlepše

Najdraže

moje…

Boris Staparac

[ptičica]

Iz kojeg si ti svijeta
I kojeg cvijeta ime nosiš
Zašto nisi kao druge žene,
Koje prodju kao sjene?
Čija se imena ni ne pamte,
Čiji se poljupci zaborave
S prvim jutrom...
Iz koje si ti ljubavi?
Iz koje knjige?
Iz kojeg romana?
Kad mi tako bez ikakvog plana,
Bez namjere,
U srce ulaziš,i godiš,i boliš,
I noći mi pretvaraš u dane...
Koja si ti žena,
Kad mi pola života u tebe stane,
Zbog tebe žalim što vrijeme
Prebrzo ide,i što su jeseni bliže
I što mi se suze prvi puta vide.
Jedino si s neba mogla doći,
Jer druge puteve sve poznam
A na njima sam sa drugima bio sam...
Iz kojeg si ti svijeta
Iz kojeg cvijeta miris nosiš,
Da te volim
I nikad ne prebolim...

Željko Krznaric

[jon_jovi]

MODRA RIJEKA

Mak Dizdar

Nikto ne zna gdje je ona
Malo znamo al je znano

Iza gore iza dola
Iza sedam iza osam

I još huđe i još luđe
Preko gorkih preko mornih

Preko gloga preko drače
Preko žege preko stege

Preko slutnje preko sumnje
Iza devet iza deset

Tamo dolje ispod zemlje
I onamo ispod neba

I još dublje i još jače
Iza šutnje iza tmače

Gdje pijetlovi ne pjevaju
Gdje se ne zna za glas roga

I još huđe i još luđe
Iza uma iza boga

Ima jedna modra rijeka
Široka je duboka je

Sto godina široka je
Tisuć ljeta duboka jest

O duljini i ne sanjaj
Tma i tmuša neprebolna

Ima jedna modra rijeka

Ima jedna modra rijeka –
Valja nama preko rijeke

[Poezija]

I srušiše se lepi snovi moji,
Jer glavu tvoju venac sad pokriva,
Kraj tebe drugi pred oltarom stoji-
Prosta ti bila moja ljubav živa!

Cestit'o sam ti. I ti rece: "Hvala!''...
A da li znadeš da se u tom casu
Granitna zgrada mojih ideala
Sruši i smrvi i u pep'o rasu?

Al' ne! Ne vidim od toga ni sena;
Po tvome licu radost se razliva...
I svršeno je! Ti si sada žena-
Prosta ti bila moja ljubav živa!

Ja necu kleti ni njega ni tebe,
Ni gorku sudbu što sam tebe sreo;
Ja necu kleti cak ni samog sebe
Jer ja bih time svoju ljubav kleo.

I našto kletve! Našto ružne reci?
O sreci svojoj covek uvek sniva;
Bol, jad i patnju smrt jedino leci,
Prosta ti bila moja ljubav živa!

[silm]

Sramotno je za pjesnika
Sit da je
Sramotnije
Gladan da je
Najsramotnije
U nebo da ne gleda!

https://www.youtube.com/watch?v=H4RSX4vypWw

[Poezija]

"Moj prijatelj otvori jednu od ladica koja je pripadala njegovoj ženi,
izvadi jedan zamotuljak u rižinom papiru i reče:
'Ovo nije bilo šta, ovo je nešto specijalno.'

Odmotao je paketić i odbacio papir, i onda se duboko zagledao u biranu
svilu i čipku. Ona je ovo kupila kad smo bili prvi put u New York-u,
pre otprilike osam ili devet godina. Nije to nikad upotrebila . Čuvala
je to za neku 'specijalnu priliku'.

'Dobro...ja mislim da je sada prigodna prilika za to'.

Prišao je krevetu i položio rublje pored druge garderobe, koju će ona
imati - na pogrebu. .... Njegova žena je umrla.

Okrene se prema meni i reče: 'Ne čuvaj nikada ništa za neke specijalne
prilike, svaki dan u tvom životu je specijalan'.
Još uvek mislim na njegove reči...one su promenile moj život. Više
čitam, a čistim manje.

Sedim na terasi uživam u pejzažu, i ne smeta mi korov u vrtu.

Provodim više vremena s porodicom, a manje na poslu. Shvatio sam da je
život u suštini jedna celina ispunjena užicima, a ne tečaj
preživljavanja.

Više ništa ne čuvam. Upotrebljavam svoje kristalne čaše svaki dan..
Obučem svoj novi sako kad idem u supermarket, ako mi je želja.

Ja ne čuvam svoj najbolji parfem za specijalne izlaske, ja ga
upotrebljavam uvijek kad poželim.

Fraze...'jednog dana' i 'jednog od ovih dana' su nestale iz mog rečnika.

Ako nešto vredi videti, slušati ili raditi, onda ja to želim videti,
slušati ili raditi SADA. Ja nisam siguran u to što bi žena mog
prijatelja uradila, da je samo znala da je neće biti ovdje sutra.

Ja mislim da bi ona bila više u kontaktu sa svojom familijom, svojim
najbližim prijateljima.
Ona bi možda nazvala svoje stare prijatelje i molila za oproštaj za
neke nesporazume, i pomirila se s njima. Verujem da bi ona išla jesti
u kineski restoran, to je njena omiljena hrana.

Upravo ove neučinjene male stvari što meni smetaju, ako bih ja znao da
su mi sati izbrojani. Smeta mi što sam prestao sretati svoje dobre
prijatelje koje sam 'jednog dana' hteo kontaktirati.

Smeta mi što ne pišem pisma, koja sam mislio pisati 'jednog od ovih
dana'. Smeta mi i žalosti me da nisam rekao svojim roditeljima, svojoj
braći i deci, češće, koliko ih volim.
Sada pokušavam ne zakasniti, ne držim po strani, ili čuvam nešto, što
može obogatiti naš život sa smehom ili radošću.

I svaki dan kažem samom sebi, da je danas jedan specijalan dan...
Svaki dan, svaki sat, svaki minut.... je specijalan."

[jon_jovi]

Slovo o čovjeku

Mak Dizdar

PRVO

Satvoren u tijelu zatvoren u koži
Sanjaš da se nebo vrati i umnoži

Zatvoren u mozak zarobljen u srce
U toj tamnoj jami vječno sanjaš sunce

Zarobljen u meso zdrobljen u te kosti
Prostor taj do neba

Kako da premosti?

DRUGO

Zatvoren u rebra zarobljen od srebra
I kad si visokan bjelji ni od sebra

Satvoren u tijelu zatvoren u koži
Sanjaš da se nebo sa tom zemljom složi

Otrgnut od neba žudiš hljeba vina
Al u domu tvome

Kad će domovina?

TREĆE

Zatvoren u meso zarobljen u kosti
Pa će tvoje kosti tvoje meso bosti

Otrgnut od neba želiš hljeba vina
Kamena i dima samo ima svima

Od te ruke dvije tvoja jedna nije
Jedna drugu ko da

Hoće da pobije?

ČETVRTO

Zatvoren u mozak zarobljen u srce
U toj tamnoj jami vječno zoveš sunce

Sanjaš da se nebo približi i vrati
Tijelo se kroz vlati u pijanstvu klati

U žilište slišćen zatvoren u krvi
U tom kolu bola

Potonji il’
Prvi?

PETO

U tom kolu bola ni potonj ni prvi
Igrište si strvi i ročište crvi

Zaplijenjen od tijela greb za sebe djela
Kad će tijelo samo da

Postane djelo?

[silm]

Bijah joj

Bijah joj mehlem za rane
Za sve one tegobne dane
Bijah joj raspoloženje u cik zore
Pjevah joj kad joj je bilo najgore...
Pjesme neke
Koje ruže rastanke

Bijah maramica njezina oka
Brisah joj suze ispod podočnjaka

Bijah hizmećar (sluga) Njezina Dvora
Donosih joj školjke i bisere sa mora

Bijah joj vodič za njezino tijelo
Jer ispred oka imala je samo crnilo

Bijah joj sve ono što sam i treb’o
Opisivah joj kako izgleda nebo
Govorih joj kako izgledaju crte njezina lica
Pričah joj da je bila Ljepotica
Bijah kradljivac njezinih poljubaca

Opisivah joj bajne zalaske sunca
Govorih joj o zlatnim bojama jeseni
O čudnovato bijeloj boji prvih pahuljica
O proljetnoj travi kad zazeleni
O hrapavoj koži na rukama
I o ispucalim joj usnama

Voljela je kada padaju kiše
Posmatrao sam je kako diše
Osluškivah i otkucaje srca njezinog
Dok je kišu sa nebesa slao Bog

Donosih joj kahve i čajeve sa cimetom
I ukusne kolače prelivene medom

Govorih joj "Blago se meni sa Tobom"
Uživao sam u samoći sa Njom
Na odanost kleo se Allahom

Donosih joj Ru(h)že da ih miriše
Bijah joj plućno krilo kojim diše

Bijah zaljubljenik njezinih uzdaha
Na samrtnoj postelji kad je zvala Allaha

I sve to što činih, činih iskreno od srca
Bijah zaljubljenik crta njezinog lica

Tog jutra ptica neka tužnu pjesmu je pjevala
Na rastanke ona se žalila
Rastanke – ona je prizivala ...

Hazreti Pir Mevlana Dželaludin Rumi k.s., kaže:
"Blaženi časi koje provedosmo zajedno, ti i ja.
Dva lika, dva tijela, a jedna duša bijasmo ti i ja."

[ptičica]

ODA SREĆNOM DANU

Ovog puta me pustite da budem srećan,
Ništa se nije desilo nikom,
Sve što se dešava to je da sam srećan
Sa sve četiri strane srca,
Kad hodam, spavam ili pišem.

Šta da radim, srećan sam.
Bezbrojniji sam od paše na livadama,
Osećam kožu kao cerovu koru
I dole nadu, gore ptice,
More kao kopču na svome pojasu,
Od hleba i kamena stvorenu zemlju,
Vazduh raspevan kao gitara.

Ti, pokraj mene u pesku, pesak si,
Pevaš i pesma si,
Svet je danas moja duša,
Pesma i pesak,
Svet su danas moja usta,

Pusti me da u tvojim usnama
I u pesku budem srećan,
Srećan što dišem i što ti dišeš,
Srećan što dodirujem tvoje koleno
I tad mi se čini da sam dotak’o
Azurnu kožu neba i njenu svežinu.

Danas me pustite samog da budem srećan,
Sa svima ili bez ikog,
Srecan sa pašom i peskom,
Srećan sa vazduhom i zemljom,
Srećan sa tobom,
Sa tvojim usnama srećan

Pablo Neruda

[LaLuna]

Ne podsecaj me na nju,
Nemas prava da provalis u grudi,
Da premestas srce i druge sitnice,
Kako ti se hoce.
Neka ostane sve kako je ostavila,
Pre no sto me zivog zakljucala
U tamnicu mojih grudi.

Ne podsecaj me na nju,
Ne smej se kao ona,
Ne gledaj me kao ona,
Ne govori reci koje je govorila,
Ne prizeljkuj me na nacin na koji me zelela,
Ne mastaj kao ona, ne daj mi da mastam kao ja,
Ne pustaj korenje, bolece kada te jutro iscupa.

Ne podsecaj me na nju, greh je.
Zavolecu te kao nju,
A obecao sam da je nikad vise necu voleti.
Ne podsecaj me na nju, strah me da si ona.

Goran Tadic

[lavorpunvode]

Nije to ono...

Nije to ono kad čuješ tužnu pesmu,
pa pustiš suzu, ako niko ne gleda,
pa te, kao, prođe, a znaš da ne prolazi,
već se pritaji, šćućuri u tupom delu tebe,
do neke druge zasede tužne pesme,
al’ šmrcneš, razmažeš tugu po trepavicama,
udahneš bilo šta, samo da nije ono što te guši
i brže-bolje zavoliš ptice i cveće,
jer nešto moraš da voliš,
samo da prođe to što te nespremnog zateklo.

Nije to ono kad pada kiša, pa si tužan, jer kiša tuzi služi,
pa se na nju žališ, kao da će sva muka prestati kad ona prestane.

Nije to ono kad te brzo prođe,
pa se hvališ da si super, kakav si bio,
pa hrabriš mrgude da se nasmeše, jer život je lep:
“evo, vidi mene, šta mi fali, trgni se, čoveče”...
Kao, odjednom umeš sa životom.

Nije to ono kad ti se čini da nikom ne trebaš,
a tebi bi dobro došao bilo ko.

Nije to ono kada je jesen.

Nije to ono kada ti presedne rođendan, jer ga je neko,
zbog koga si imao volju da ga dočekaš, zaboravio.

Nije to ono kad ne možeš da dočekaš da prođe današnji dan.

Nije to ono kada si siguran da život nema smisla.

Nije to ono kada te grize savest
zbog nečega što ti je odavno oprošteno.

Nije to ono kad ne znaš šta ti je.

Nije to ono kad misliš da si umro zbog neuzvraćene ljubavi.

Nije to ono što se deli sa alkoholom, mrzovoljom,
isključenim telefonom i blejanjem u isključen TV,
pa kad ti dosadi da se dosađuješ, dosađuješ drugima,
ne dopuštajući da budu onakvi kakav si do maločas bio.

Nije to ono kada ti potonu sve lađe.

Nije to ono kad nešto treba da prođe, ne znaš šta,
pa će se nešto desiti, ne znaš šta.

Ovo je nešto drugo.

[ptičica]

NE ŽMURI

Ne žmuri, propustićeš sjaj noći koja sledi.

Prospi perle svojih misli pred mene

kroz bistre izvore ispod obrva,

pa me postidi zbog mog neznanja i gordosti.

Ne žmuri, videćes nešto što ja ne umem

u svojoj slabovidosti da vidim.

Ne žmuri, dozvoli meni, grešniku,

da predjem granicu Raja iscrtanu kreonom

i naružim to izobilje lepote,

koje sebično čuvaš za sebe, kada žmuriš.

G. Tadić

[jon_jovi]

Jesenja Pjesma - Miroslav Krleža

Nepoznat Netko donio je Jesen
u Sjevernu Sobu.
O, sada,
kad sve je boja, berba i miris vina,
i kada se čuje pjesma Stvari i Živinâ,
i kad mrtvaci viču od čežnje u grobu,
Nepoznat Netko donio je Jesen
na srebrnom pladnju
u sobu:
grožđe i kruške, jabuke i smokve.
A vani se puše sunčanog soka lokve,
i čuje se kroz prozor
gdje u svili dana
pjeva negdje žena.
I cvrkuću ptice.

[ptičica]

Iz šarenog mnoštva

Iz šarenog mnoštva iskr'o si se krišom,
slučajem pometen,
i u tmurne dane oplakane kišom
uneo sjaj snova dugama prepleten.
Zaigraju misli pa se čini lako
dve duše se spoje,
u treptaju rose čini se da svako
može da poleti baš kao nas dvoje.
Prepuštam se sneno zovu iz daljine
lude noći ove;
znam, imam te samo kroz šapat tišine,
ali nedam nikom da mi gasi snove.

Dragana Konstantinović

[ptičica]

ŠTO DA TI KAŽEM

Što da ti kažem
Što ne znaš o meni i sebi
Osim da pola ovoga svijeta bih dao tebi
A pola neka se snalazi kako zna
I da te nikad ne budim iz ovog sna
Koji je java i u kojem nas stvarno ima
Što da ti kažem
Šume se slažu i polja se slažu
I čuješ i sama kako zvijezde kažu
Bez tebe bi jedan dio vremena
I vječnosti jedan dio
Bezvrijedan i nemoguć bio

Zeljko Krznarić

[ptičica]

EVO ME

Evo me kraj tvojih očiju
Dok se oblaci olovni vuku nad tvojom dušom
Tu sam ja ne brini
I to je ljubav da te vratim u dobro stanje
Da ti pogled procvijeta
I zamirišeš mi bojom ljubavi

Evo me kraj tvog kreveta klečim
Mičem usnama ali šutim
Bolje je ovako da te tišinom srca liječim
Da te diram pogledom izdaleka
Pa znaš ti dobro
Da nama nisu potrebne riječi
Znaš ti dobro i kad nikakva nisi
I kad ti se plače
Znaš ti dobro što meni i te suze znače

Evo me kraj tvojih očiju
Nadomak sam ti uvijek
Samo prste pomakneš i osjetiš me

I ne brini
Nema tog puta koji od tebe vodi
U tvome sam srcu i kad se raduješ i kad plačeš
Samo ti miruj i spokojna budi
Ljubav i ja te čuvamo budni

Željko Krznarić

[ptičica]

UNIKAT

Gospođice, imam za Vas savršen primerak srca.
Pravi raritet (doduše i antikvitet).
Pogledajte, filigranski rad, vanserijski.
Ne, nije oštećeno, čini Vam se zbog svetla.
Znate, dugo ga nikom nisam pokazivao,
pa je dobilo tu prefinjenu patinu,
ali lako ćete postići visoki sjaj.

Moram da kažem da se radi
o veoma kvalitetnom primerku.
Na stendbaj režimu, radi na sedamdeset,
a kada se koristi, dostiže neverovatnih
stopedeset otkucaja u minuti,
u određenim situacijama čak i dvesta, ali...
Da ne mislite da preterujem,
u to ćete se sami uveriti.

Izrađeno je od najkvalitetnijeg materijala,
meko je k’o duša.
Pipnite. Šta sam Vam rekao?
Morate ga probati.
Slobodno probajte, bez obaveze.
Mmmmm... Pre-le-po!
Kao saliveno!
Kao da je skrojeno za Vas.
Savršeno Vam pristaje uz sve.
Izvolite ogledalo.
Pogledajte te prelepe oči,
te užarene obraze
taj nekontrolisani osmeh,
kosa Vam je sjajna i lepršava,
koža kao saten,
(mogu da zamislim kakva je tek na dodir).
Ma, nemam reči, jednostavno, blistate.

Zaboga, opustite se.
Mislim, ja Vas razumem,
niste navikli na ovako nešto.
Malo ko može, u današnje vreme,
da priušti sebi ovakvo srce.
Dosad ste koristili konfekcijska, zar ne?
Pa da, sad razumem Vašu nedoumicu.

Iskreno, dobijao sam primamljive ponude,
ali čuvao sam ga za posebnu osobu.
Čim sam Vas ugledao, znao sam da ste to Vi.
Evo, koristite ga neko vreme,
pa ako Vam ne odgovara,
slobodno vratite,
samo pazite da se ne ošteti.
Znate, osetljivo je,
ali ako pažljivo sa njim postupate,
može Vam trajati večno.
Siguran sam da ćete biti zadovoljni.
Ne, nije na prodaju, dogovorićemo se.

Goran Tadić

[LaLuna]

I will remember the kisses
our lips raw with love
and how you gave me
everything you had
and how I
offered you what was left of
me,
and I will remember your small room
the feel of you
the light in the window
your records
your books
our morning coffee
our noons our nights
our bodies spilled together
sleeping
the klix flowing currents
immediate and forever
your leg my leg
your arm my arm
your smile and the warmth
of you
who made me laugh
again.
Bukowski

[jedva ikako]

Usput, dok zaboravljam

već danima
slažem knjige na police -
pažljivo brišem prašinu -
iseljavam paukove -
otvaram prozor -
razmičem zavjesu -
podmazujem vrata
ili mijenjam sijalicu -
između radnji koje vršim
napravim pauzu za kafu
i zapalim cigaretu -
trudim se srediti stvari
posložiti detalje
objasniti sebe
urediti životni prostor -
zaboraviti kako sam nekad:
sipao deterdžent na psa
a prošetao posuđe -
bacao smeće u WC školju
dezinficirao korpu za otpatke -
pročitao hranu
i skuhao pjesme -
u svemu pogriješio

Marko Tomaš