Stih

[Chloe]

Nego, ne misli da sam zaboravila, samo sam prokupirana djecom, obavezama i sa sobom.
Ajd' neki stih ...

Ne daj se!

Hajd prvo ti

Al nemam knjigu ...

[medvjed23]

[medvjed23]

Progledale sve jazbine i kanali,
Na visoko podigli se sutereni,
Svi podmukli, svi prokleti i svi mali
Postali su danas naši suvereni.

[medvjed23]

“now it’s computers and more computers
and soon everybody will have one,
3-year-olds will have computers
and everybody will know everything
about everybody else
long before they meet them.
nobody will want to meet anybody
else ever again
and everybody will be
a recluse
like I am now.”

-- Charles Bukowski

[Digla_da_kreci]

Meni je jesen cim pocne septembar i prvi dan skole.

Jedan od drazih jesenjih stihova:

I opet jesen
opet tutnje beskrajne kiše po Nikšiću,
i opet stare, crne slutnje,
i opet sam si, Nikoliću.

I opet neka pisma duga,
očajna pisma bez adrese,
a nigdje drage, nigdje druga,
samo ta jesen, opet jesen.

A šta ako prosviram taj metak
kroz ovo čelo neveselo,
pa onda počne sve iz početka,
život, stradanja, pa opet čelo..

A šta ako nema zaborava,
ako je to vječna igra kruga,
a šta ako tamo ispod trava
boli ova ista ljudska tuga.

Vito Nikolic

[Chloe]

Meni je jesen cim pocne septembar i prvi dan skole.

Jedan od drazih jesenjih stihova:

I opet jesen
opet tutnje beskrajne kiše po Nikšiću,
i opet stare, crne slutnje,
i opet sam si, Nikoliću.

I opet neka pisma duga,
očajna pisma bez adrese,
a nigdje drage, nigdje druga,
samo ta jesen, opet jesen.

A šta ako prosviram taj metak
kroz ovo čelo neveselo,
pa onda počne sve iz početka,
život, stradanja, pa opet čelo..

A šta ako nema zaborava,
ako je to vječna igra kruga,
a šta ako tamo ispod trava
boli ova ista ljudska tuga.

Vito Nikolic

Uuuh....

[Digla_da_kreci]

I kada ogole grane,
cvrkut ih zazeleni.
Ja nista rekao nisam:
to jesen sumi u meni.

[medvjed23]

[Digla_da_kreci]

Iz voza

Gledao sam kako promiču žene…
Sadašnje
I buduće…
Pejzaži,
I telegrafski stubovi,
Vidio sam kako se bezglasno
Smjenjuju noć
I dan.
Iskočiću na nekoj stanici
Lud od tih promjena boje
I linija
I javiću ti
Da sam te na petstotom kilometru ljubavi
Volio jednako kao na prvom.

Sarajlic

[Bloo]

[Steva]

U moru živi morski pas!

Chorus

jebe se nas, jebe se nas.

[medvjed23]

[Chloe]

Dodir
Noćas me u snu tače tvoja ruka,
Ne znam kako,
Sasvim kratko,
Samo večnost do tri dok izbroja.
I od tog dodira dodje do spoja
Mene i nekog zvezdanog sveta -
Ne znam sa kojom od bezbroja
Maglina, zvezda i planeta,
Sa kojom od duga.
Samo nijednoga nebeskog sloja,
Nijednog kruga,
Ne mogoh se setiti kad se prenuh -
Sem tvoje ruke
Zaboravih sve u trenu.

D.M.

[Chloe]

Chloe

Vihor života svagda je nosi
Nikad ni nigdje da se stane
Sipa se lišće po njenoj kosi
I sve je ko u pjesmi Nirvane.

Stihovi nježni, stihovi grubi
Dušu joj boje u boja trista
I kada plače i kad se ljubi
Jednako ona - vidite - blista.

Meduška

[Chloe]

Čekati

Reci mi
"
Reci mi,
zašto me još uvijek čekaš,
kada znaš da sam odavno zalutao
i zar je uzdah vjetra iz grudi mojih
toliko snažan bio da te ogoli cijelu
i polomi sva stabla života u tebi,
pa te ostavi takvu i golu i bosu
da hodaš po mojoj trnovitoj duši,
sa čežnjom od svemira većom
i bolom od koga ti je kosa bijela?
I reci mi zašto je radost tvoja
ispustila dušu na pragu doma
svih mojih prokletstava
i zar su tvoji mladost i žar usana
zauvijek ugašeni silom bijede
ovoga moga ništavila,
kojim kupih tvoju dušu
i zaključah je u beskraju tmine
propasti moje,
da mi sija samo onda
kada trebam prepoznati put,
a koji nikada nije ni vodio ka tebi?

Hoćeš li nekad uspeti da oprostiš Bogu
moje postojanje?
Reci mi da znam, jer ja ne mogu.

M. A. Mika

[Digla_da_kreci]

IZMAGLICA

Jutros je melanholija
Usklađena s vanjskim svijetom:
Kroz prozor vidim polje suncokreta
I šumu, listopadnu, u prvim znacima jeseni:
Polje i šuma u jutarnjoj izmaglici.

Ovog sam ljeta, inače, na dvorišnoj rasprodaji
Budzašto kupio nepotpisano platno,
Bezvrijedno, osim te izmaglice na pariškoj ulici.
Ne sliku, ja sam kupio izmaglicu:

Zato što volim otpor prema čistoj formi
I oštrim rubovima svijeta,
Njenu seksualnost, razumljivu,
Rođenom u kraju gdje listopadne šume rastu,
Njeno porijeklo u meni.

Semezdin Mehmedinović

[medvjed23]

[Chloe]

S tobom je opasno hteti -
ti nikada ne odustaješ.
S tobom je opasno voleti -
ti se nikad ne zaboravljaš.
S tobom je opasno ići,
ti se nikad ne umaraš.
S tobom je čudno i umreti -
jer ti se ne završavaš...


Mika A.

[Chloe]

Meni treba mocna rijec.
Meni treba odgovor i ljubav
Ili sveta smrt.

“Kako je teško biti slab,
kako je teško biti sam,
i biti star, a biti mlad!

I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i očajan.

I gaziti po cestama,
i biti gažen u blatu,
bez sjaja zvijezde na nebu.

Bez sjaja zvijezde udesa
što sijaše nad kolijevkom
sa dugama i varkama.

–O Bože, Bože, sjeti se
svih obećanja blistavih
što si ih meni zadao.

O Bože, Bože, sjeti se
i ljubavi, i pobjede
i lovora i darova.

I znaj da Sin tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
po trnju i po kamenju,

Od nemila do nedraga,
i noge su mu krvave,
i srce mu je ranjeno.

I kosti su mu umorne,
i duša mu je žalosna,
i on je sam i zapušten.

I nema sestre ni brata,
i nema oca ni majke,
i nema drage ni druga.

I nema nigdje nikoga
do igle drača u srcu
i plamena na rukama.

I sam i samcat putuje
pod zatvorenom plaveti,
pred zamračenom pučinom,

i komu da se potuži?
Ta njega nitko ne sluša,
ni braća koja lutaju.

O Bože, žeže tvoja riječ
i tijesno joj je u grlu,
i željna je da zavapi.

Ta besjeda je lomača
i dužan sam je viknuti,
ili ću glavnjom planuti.

Pa nek sam krijes na brdima,
pa nek sam dah u plamenu,
kad nisam krik sa krovova!

O Bože, tek da dovrši
pečalno ovo lutanje
pod svodom koji ne čuje.

Jer meni treba moćna riječ,
jer meni treba odgovor,
i ljubav, ili sveta smrt.

Gorak je vijenac pelina,
mračan je kalež otrova,
ja vapim žarki ilinštak.

Jer mi je mučno biti slab,
jer mi je mučno biti sam
(kada bih mogao biti jak,

kada bih mogao biti drag),
no mučno je, najmučnije
biti već star, a tako mlad!”

T. Ujevic

[medvjed23]

[medvjed23]

[medvjed23]

[medvjed23]

[medvjed23]

A živjeti je tugaljivo ko perut na ramenima
starih neženja.
Prazne su i moje noći probdjevene
nad hartijom kao nad teškim bolesnikom.
Gdje god bih krenuo, tamo bi uvijek, po sata
prije mene, stizala uzaludnost.
Život je snomorica sa kamenom pod glavom.
Moji zanosi bijahu smiješni kao hod ljudi
u filmovima nijemim. Sve na svijetu prometnu se
u čelične maljeve koji biju po jedinome
dragulju u mojoj duši.
Kasno je za sve.
Za radost i za očaj. Za smisao i besmisao.

[Digla_da_kreci]

Nekada sam, u mladosti, pisao pjesme, koje su
mirisale na cvijeće. … Htio sam da se sviđaju
djevojkama, koje ih budu čitale. Danas, u starosti,
sadim cvijeće, koje miriše na mladalačke pjesme,
želeći da se sviđaju staricama, koje svakog dana
prolaze putem pored vrta. Da s njih njihov miris
skine čini i pretvori ih u nekadašnje djevojke i
vrati ih u vrijeme kada su čitale ljubavne pjesme,
koje su mirisale na cvijeće.

Josip Osti