Stih ,slika ,pjesma ,misao , fotka...

[kuma]

Dervis Susic - Nevakat - povratak u bosnu
"Od prelaska Save kupe se u njemu nekakav zal i jed. Zapusteni zirati, razriveni putevi, isprovaljivane ograde, sela i kasabe bez glasa.
Svijet dronjav,sutljiv,nepovjerljiv. Malo ko radi,sve se zbjeglo u stare, od vremena ogubavjele kuce, cuti i zuri napolje, ceka nesta, kameni se, kao da je svu Bosnu pritisnuo neizmjeran cemer nekakvog poslednjeg nepopravljivog gubitka, pa sva, i tlem i nebom i oranicom i kucom i umornim okom goveceta i mraznim licem cutljivog zitelja, dotrajava posljednje dane gaseci se prije mraka i umiruci prije smrti. Ti teski tmasti utisci od prelaska na desnu Savinu obalu, pa do ovog zalosnog pogleda na avliju u kojoj je odrastao, zgomilase bol u ocajanje koje je moglo odusiti samo placom ili urlavom psovkom.“

[black]

Sviram jazz na svom aparatu (Žiga Koritnik jazz fotograf)

(..) Kažu da se jazz fotografija može uspoređivati s onom sportskom. Vjerojatno je i teža od nje, ali meni je lako baviti se njome. Nije teško ako to voliš. Posebnost je u čekanju na momente koji ti pričaju o atmosferi koja vlada na koncertima, u dogovaranju s organizatorima, muzičarima, u selekciji napravljenog rada, u odluci za onu »pravu« fotku, koja nam najviše daje. Posebnost su i loši svjetlosni uvjeti. Mislim da moraš biti iskren i odgovoran prema sebi, prema fotografiranim ljudima, da se projicira sva ljepota izvedbe na fotografski papir. Uvijek se trudim prikazati portretiranog kao čovjeka. Pokušavam ih ubijediti da mi vjeruju, da ih neću prikazati loše, da ih neću zloupotrebljavati… Cjelina svega viđenog i dokumentiranog pokazuje dušu fotografa, koji to godinu za godinom radi bez kakvih velikih intencija da nešto puno zaradi. U velikoj mjeri je to rad »za obitelj«.
Velika je prednost što se ponekad mogu družiti s najvećim imenima iz svijeta jazza, kako glazbenicima i organizatorima tako i publikom i fanovima. Svi smo mi veliki obožavatelji muzike, koja nam daje ono što u tom momentu trebamo. I za to mislim da možemo biti zahvalni njihovim talentima. Nije im lak posao. Velik je to posao koji obavljaju.

(...)Crno-bijelu fotografiju mnogi jazz fotografi odabiru baš zbog toga što intenzivnije i dublje pokazuje subjekt fotografiranja, intenzivnije prikazuje emociju i atmosferu. To je samo jedna od rečenica filmskog jezika koji imamo mogućnosti odabrati. Budući da subjekt, muzičar, interpretira najdublje emocije, takva fotografija ide u korak s tim.

[Bosancica ?]

Johannes Vermeer, Djevojka sa bisernom nausnicom ,1665.god.

[sa2101]

She runs through the streets
With her eyes painted red
Under black belly of cloud in the rain
In through a doorway she brings me
White gold and pearls stolen from the sea
She is raging
She is raging and the storm blows up in her eyes
She will suffer the needle chill
She is running to stand still

[Daphna]

Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
živio sam usput, ko da sanjam,
kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.

I tebe sad ljubim po navici, dijete,
zato što sam mnoge ljubio, bolećiv,
zato usput, ko što palim cigarete,
govorim i šapćem zaljubljene riječi.

"Uvijek" i "ljubljena" i "upamtit ću",
a u duši vazda ista pustoš zrači;
ako dirneš strast u čovjekovu biću,
istine, bez sumnje, nikad nećeš naći.

Zato moja duša ne zna što je jeza
odbijenih želja, neshvaćene tuge.
Ti si, moja gipka, lakonoga brezo,
stvorena i za me i za mnoge druge.

Ali, ako tražeć neku srodnu dušu.
vezan protiv želje, utonem u sjeti,
nikad neću da te ljubomorom gušim,
nikad neću tebe grditi ni kleti.

Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
i volim te usput, ko da sanjam,
kao mnoge druge na toj zemlji.

S. Jasenjin

[Merlyn]

Vincent van Gogh , Autoportret


Gogh je ,zbog ljubavi , odrez'o sebi uho , ba !!!

[Bosancica ?]

Život je bajka – Volt Dizni

ČOVEK LEGENDA I CRNA MRLjA

Moglo bi se reći da je bio prava ličnost iz bajke: kao da je u sebi nosio osobine i jedne i druge sile koje se, inače, sukobljavaju u bajkama.
Volt Dizni je pred kraj života tvrdio da slava nije nikakvo preimućstvo, olakšanje, pa ni sreća u životu. Bio je nedvosmisleno zadovoljan što je uz pomoć svojih crtanih junaka i filmova napravio neku vrstu čarobnog carstva – Diznilend – ali je ipak pokušavao da pokaže kako značaj tog dela ne utiče na njegovu ličnost, tačnije, na njegovu sujetu. Ipak, ovo ne znači da je Volt bio čovek bez mane. Naprotiv.
Rođen je 5. decembra 1901. godine u kući na aveniji Trip u Čikagu, kao četvrto dete Elajasa Diznija, stočara i voćara iz Misurija, gde se porodica i preselila kad je Voltu bilo pet godina. Očeva porodica bila je irsko-kanadskog porekla. Gospođa Dizni zvala se Flora Kol i njeni preci su se u SAD doselili iz Nemačke. Volt, koji je dobio ime po porodičnom svešteniku Voltu Paru, imao je trojicu starije braće – Roja Olivera, Herberta i Rejmonda – kao i mlađu sestru, Rut Floru. Porodica se potom još jednom preselila – u Kanzas – kad je Volt napunio deset godina, da bi se ponovo vratili u Čikago gde je dečak pohađao srednju školu.

[JThomas]

tri su duha da te vode, da te vode iz slobode
tri su duha da te vode, da te vode iz slobode

prvi od njih da ti laska
da ti kaže da si veći nego drugi
na licu ti raste maska
dodiri ti postaju grubi

drugi kaže da ti manjka
ono što ti netko krade
porcija ti je pretanka
jer ti iza leđa rade

crni dusi, crni dusi
nema te, a ipak tu si

crni dusi, crni dusi
nema te, a ipak tu si

treći je iz carstva strasti
što u tijelu žudnju pali
piti krvi, jesti mesa
k'o da je od jesti jesam
k'o da je od jesti jesam

crni dusi, crni dusi
nema te, a ipak tu si

crni dusi, crni dusi
nema te, a ipak tu si

[Bosancica ?]

Silvije Strahimir Kranjcevic


Moj dom



Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim,

I brda joj i dol;

Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim,

I... gutam svoju bol!



I sve što po njoj gazi, po mojem srcu pleše,

Njen rug je i moj rug;

Mom otkinuše biću sve njojzi što uzeše,

I ne vraćaju dug.



Ja nosim boštvo ovo - ko zapis čudotvorni,

Ko žića zadnji dah;

I da mi ono pane pod nokat sverazorni,

Ja past ću utoma.



Ah, ništa više nemam; to sve je što sam spaso,

A spasoh u tom sve,

U čemu vijek mi negda vas srećan sve je glaso

Kroz čarne, mlade sne!



Kroz požar, koji suklja da oprži mi krila,

Ja obraz pronijeh njen;

Na svojem srcu grijem već klonula joj bila

I ljubim njenu sjen.



I kralje iznijeh njene i velike joj bane,

Svih pradjedova prah,

Nepogažene gore i šaren-đulistane

I morske vile dah.



... Ja domovinu imam; tek u grud sam je skrio

I bježat moram svijet;

U vijencu mojih sanja već sve je pogazio,

Al' ovaj nije cvijet.



On vreba, vreba, vreba... a ja je grlim mûkom

Na javi i u snu,

I preplašen se trzam i skrbno pipam rukom:

O, je li jošte tu?!



Slobode koji nema taj o slobodi sanja,

Ah, ponajljepši san;

I moja žedna duša tim sankom joj se klanja

I pozdravlja joj dan.



U osamničkom kutu ja slušam trubu njenu

I krunidbeni pir,

I jedro gdje joj bojno nad šumnu strmi pjenu

U pola mora šir!



Sve cvjetno kopno ovo i veliko joj more

Posvećuje mi grud;

Ko zvijezda sam na kojoj tek njeni dusi zbore,

I... lutam kojekud.



Te kad mi jednom s dušom po svemiru se krene,

Zaorit ću ko grom:

O, gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene,

To moj je, moj je dom!



U vrijeme ,kad je S.S.Kranjcevic, preko ove pjesme , bio prisutan u mom zivotu ,
nisam ni slutila koliko ce njen sadrzaj i danas biti aktuelan.

Licna sloboda , sloboda pojedinca, je vrlo vazna , ali ne moze opstati ako nema
slobode uopste.

[Merlyn]

Uz Valentinovo , za sve bivse ljubavi na svijetu.







Evo , jedna , meni draga ,pjesma iz vremena

kad Valentajn nije bio Valentajn,nego se drugacije zvao ,

kad sam nove farmerice rib'o cetkom ribacom , da izblijede ,

susio ih u rerni , pa ih , lezeci, oblacio ,

vjerujuci da je citav svijet stvoren zbog mene ,

da ispunjava moje zelje , da mi se divi ,

kad su svi plivali uzvodno i nikom to nije smetalo ,

kad je moja komsinica Nada kupila televiziju u boji

pa mislila da se farba dosipa ,negdje ,ispod ekrana ,

kad su noci bile mracne , k'o u rogu i pune svjetlaca,

a ja , ovakav mahnit , kakav jesam, satima cekao da naidje Ona pa , onda ,

brze - bolje , precicom , dolazio joj u susret iz suprotnog pravca ,

dok se ona pravila da to ne primjecuje ,

kad sam mislio da cu umrijeti, ako ne bude moja

i bio siguran da ce sve zvijezde popadati s neba ,

onda, kad je prvi put budem poljubio ,

a nista se nije dogodilo .........,

jer je stalno stajala na jednoj nozi ,

istresajuci pijesak iz sandale ,

kao da negdje zuri ,

kao da ce svakog trenutka otici bez pozdrava ,




kad smo citavu noc sjedili ,kraj vode , pricajuci ,

jer nije htjela da legne ,ni na moju ruku ,ni na moju kosulju

i to sve zbog pijeska ,

koga sam danima nosio u kosi pa,

tresuci glavom , sipao ga na sve strane,

a svako zrnce je mirisalo na nju ,

kad sam je ucio da pije pivo iz flase i pusi Marlboro

pa pivo bilo gorko ,Marlboro ljut ,tako da su joj suze udarile na oci ,

kad sam ,zbog nje ,posjekao nogu na plazi,

zureci, da mi ne pobjegne , a ona dosla sama ,

kad nisam zalio da nestanem , samo da bude blizu mene ,

da me njena ruka dira ,

kad je , jedva, pristala da je vozim , nocu , u mom fici

i kad je ,citavo vrijeme ,rukom drzala sjediste ,

koje je , kao slucajno ,stalno padalo unazad ,

kad je ,konacno,priznala da i ona mene voli

pa smo kupili dvije ,jednake , crvene , majice ,

.....................kad vise nije htjela da me vidi ,ni da cuje za mene,

jer nije imala vremena i morala je da radi druge ,vaznije ,stvari,

a ja shvatio , da ona nije shvatila , kako je sve to ,

to ,medju nama , vaznije i ozbiljnije , od svih vaznih stvari na cijeloj zemaljskoj kugli ,

kad vise nisam isao na nase mjesto i nisam slusao ovu pjesmu ,

kad se odjednom udala......................... ,

a ja prestao da pusim Marlboro i pijem pivo

pa presao na Drinu ,rakiju , konjak, votku ...

te otisao pred njenu kucu , da je vidim ,ukradem ,otmem...

kad je otvorila vrata , pogledala me

i ja sve razumio , bojeci se sam svoje hrabrosti.

Onda je otisla , tamo negdje , negdje u tudjinu ................

Od svega osta samo ova pjesma.

[Bosancica ?]

The boje proljeća!


Svakog proljeća, moda "procvate" u sjajnim i jasnim bojama - na odjeći i cipelama. Brzo i jednostavno provjerite jeste li odabrali IN boje za ovo proljeće!


IN boje odjeće:
1. Prljavo ljubičasta
2. Nježna narančasta
3. Boja fuksije
4. Smaragdno zelena

IN boje cipela:
1. Sjajna crvena
2. Žarko žuta

Mare "dragulji" za vaše noge!

Obuća talijanskog branda Mare namijenjena je mlađim djevojkama i ženama koje vole biti zapažene. Prvenstveno je u pitanju korištenje boja - jakih, izražajnih, sjajnih... i metalik sjaja.
Kombinirana je fuksija, električno plava, metalik ljubičasta, vječna bijela... s mekanom kožom i efektnim zakovicama u boji starog zlata.

Ljetna Mare kolekcija koju predstavljamo, a uključuje balerinke, visoke potpetice, cipele otvorenih prstiju i sandale rezultat je sretnog spoja punk/rock stila i klasike.

Događa se onda neočekivano, a boje, boje, boje omogućuju da krajnji efekt na nogama bude istovremeno ozbiljan i neozbiljan, no nikako ne ostaje neprimijećen.



Modni dodaci - što DA, a što NE!
Kada je riječ o modnim dodacima, mnoge žene nisu sigurne što sve odgovara uz njihov stil. Izbor je raznolik, a naravno da ih je najlakše u potpunosti izbjegavati, no s obzirom da daju šarm svakoj odjevnoj kombinaciji pročitajte kako ih najbolje ukomponirati u svoje modne ideje!


Modni dodaci - što DA?
Izaberite modne dodatke koje će podići Vaš stil. Kod odabira pazite na njhove boje, veličinu i teksturu. Kako bi bili ekonomičniji, potražite modne dodatke koji su nosivi uz više kombinacija koje inače nosite!


Kod izbora modnog dodatka, pokušajte pratiti modne trendove i uklopiti ih u svoj modni izričaj. Mnoge žene koriste tematske modne dodatke s kojima grade prepoznatljiv stil, a to može biti sjajni broš, okrugle naušnice ili narukvica poznatog branda.


Modni dodaci - što NE?
Nemojte odabrati modne dodatke koji će zasjeniti kombinaciju koju nosite. Zapamtite, govorimo o modnim DODACIMA! Oni po definiciji nadopunjuju, a nikako ne zamjenjuju ili u najgorem slučaju ne prevladavaju.


Važno je pripaziti da ne stavljate na sebe apsolutno SVE što je u trendu! Iako je poželjno nositi trendi modne dodatke, nije poželjno pretjerivati jer tako nećete izgraditi svoj stil.
........

Ne nosite uvijek jedan te isti modni dodatak. Mijenjajte ga, npr. naušnice... poradite na kolekciji! Ukoliko Vam je cilj prepoznatljivost, pazite da modni dodatak koji nosite uvijek ima neko diskretno osvježenje; da li u kombinaciji s odjevnom kombinacijom ili drugim modnim dodatkom. Inovacija i svježina su poželjni!

[statix]

Dobro jutro

I zaista, toliko
volim, kad sam tu,
na moru,
ustati rano,
sjesti na žalo
i čekati zoru.

A kada se sunce
pomoli ja podignem
ka nebu ruke,
udahnem plučima
cijelim, pa zatim
glasno zaželim:

“Dobro jutro suncu,
dobro jutro nebu,
dobro jutro moru,
dobro jutro galebu!“

“Dobro jutro ribi,
dobro jutro žalu,
dobro jutro palmi,
dobro jutro valu!“

A more mi se
nasmješi i
zašumi jače,
i val se propne,
visoko, visoko
kao kad skače...

I onda zastane,i
glasno mi kaže:
"Hej ti, da,
tebi velim,
i ja tebi dobro
jutro želim!"

[Bosancica ?]

Lijepa pjesma .Ima nesto radosnog u sebi.

[Merlyn]

Evo nesto za radoznale.




Hermann Rorschach (1884 - 1922)




Rorschach was born in Switzerland in 1884. While he was a young child he enjoyed an activity called "Klecksography", the making of pictures by using ink blots. So much so that he was nicknamed "kleck" (inkblot) by his friends. It would become his life's work.

When he was finishing high school he was torn between medicine and art. In the end he choose to study medicine in University. This, together with his interest in inkblots, would lead to a fascinating new way of exploring the psyche of people.

Excitement in the Science Community

It was an exhilarating time to be studying science. Freud was developing his psychoanalysis and Carl Jung was also coming to the forefront. It was this background that would lead Rorschach to delve further into his own ideas.

Together with a friend he began showing inkblots to schoolchildren, noted their reactions and analyzed them. They wanted to see if those gifted at art were more imaginative with their interpretation of the inkblots. Unfortunately for us the results of these tests and the inkblots used were lost. However this was his first significant use of inkblots in an analytical fashion.



The inkblot test (also called the "Rorschach" test) is a method of psychological evaluation. Psychologists use this test in an attempt to examine the personality characteristics and emotional functioning of their patients. This test is often employed in diagnosing underlying thought disorders and differentiating psychotic from non-psychotic thinking in cases where the patient is reluctant to openly admit to psychotic thinking.

































O n l i n e R o r s c h a c h T e s t

http://theinkblot.com/

[maybelline]

Ispred zgrade u kojoj sam odrasla (ili barem provela dio dijela procesa odrastanja) smjesteno je katolicko groblje. Kao dijete me malo plasilo, mora se priznati. Pogled iz moje sobe ravno je gledao na kapelicu u sredini uspavanog parka, uvijek mirnog, cistog, nocu svijecama osvjetljenog. Iz kapelice se nocu ponekad siri tracak svjetlosti i nesto slicno fenjeru obicno stoji objeseno pred njenim vratima. Groblje je poveliko i nezaobilazno u putu ka skoli, bilo osnovnoj, u koju sam prije rata isla (zanimljivo kako u ovoj sredini vrijeme, umjesto na prije i poslije nove ere dijelimo na prije i poslije rata), bilo srednjoj, koja me ugostila na prelazu milenija.

Na dan Svih svetih groblje je nocu prelijepo, koliko god morbidno to mozda zvucalo. Pojedinacno, svijece koje su upaljene u toku dana blijedo gore, no posmatrajuci iz daljine, fascinantno je kojom toplinom i jacinom zrace. Kao vec odrasloj, groblje me vise nije plasilo. Kao sto su Stari grad, vodopad, katakombe ili mlincici na Plivskim jezerima i groblje je dio mog grada, pa cak mi je nekako i drago. Prolazila sam kraj njega kada bi se vracala iz nocnog provoda, nekad i u samu ponoc, kada bi se kazaljke poklopile i nista se ne bi desilo. Nikakvi duhovi, vukodlaci ni vampiri ne bi me presreli, kao sto sam to vjerovala dok sam bila mala. Kada si dijete, imas jako razvijenu mastu. Sudeci po tome, doduse, mozda bi se moglo reci da nikad nisam odrasla, ali i danas se sjecam neobicnog sna kojeg sam usnula, evo, prije 19 godina. Ljudi mi najcesce ne vjeruju kada kazem da se zbilja sjecam tog sna i sada, ali obicno jake utiske pamtim. Impresivni snovi urezu mi se u sjecanje kao kada u koru drveta urezete ime i znak, pa ono vjecno tu ostane. Vremenom mozda sasvim malo izblijedi, ali jasno je tu i moze se prepoznati....

Ne znam zasto pisem naredne retke, no buduci da me ovaj san s takvom snagom prati do danas, vjerovatno ga vrijedi ispricati. Pa makar se ljudi ibretili i pitali jesam li dobro. Dobro sam, da se odmah ogradim. Sjedoh za racunar s mislju da napisem posve drugo sjecanje, no podsvijest me prevari pa podjoh da pisem eto bas o ovome.

Igrala sam se u tada velikom dnevnom boravku, a igracke su bile razasute svuda po podu. Tepih na kojem sam sjedila bio je mekan. Lagano sam dlanom presla preko tamnosmedjih uzoraka i osjetila kako me miluje debela tkanina. Bila je noc, primjetih kada mahinalno pogledah kroz staklena balkonska vrata ravno ispred sebe. Osim mene, niko nije bio tu. Ispred moje zgrade groblje suti, samo i usamljeno.
Nisam cula ni kucanje ni zvono, no nadjose se predamnom dva muskarca. Naspram mene onako male djelovali su kao gorostasi. Dva prljava, premda draga diva zamrljanih lica i kaljavih cipela. Svaki je u ruci drzao lopatu.
"Treba da podjes s nama, djevojcice.", rece jedan od njih i ja ga blijedo pogledah izvijajuci svoj mali vrat u visinu. Izgledao mi je kao zirafa. Jos da je imao izduzen vrat i smedje mrlje po sebi, mozda bi zaista mogao proci kao zirafa. Zaskiljim malo i u masti ga pretvorim u to neobicno stvorenje. Smijem se.
"Kuda me vodite?", cini mi se da sam pitala, sada malo uplasena, na rubu placa.
"Na groblje. Moras poci s nama.", rece onaj drugi tako piskavim glasom da je strah nestao i smijeh se ponovo javio. Cudan je to bio san; cas sam bila na smrt preplasena, a cas mirna i nasmijana.
"Ali ja ne zelim poci s vama. Moji mama i tata nisu tu, a vani je mrak, ja ne smijem sama da hodam po noci."
No oni su me uzeli za ruku, vrlo njezno i pazljivo, kao da dijete vode na sladoled, a ne na groblje.
"Ne brini, mama i tata ce doci sa tobom. Moci ce da te posjete kad god to budes htjela."
"A-ha...", rekoh smireno i svi moji strahovi nestadose. Eh, pa ako ce mama i tata dolaziti ili cak i biti tu sa mnom, onda je sve u redu. Sve je ok, samo dok su oni tu. Noc i mrak, pa i prljavi ljudi sa groblja, cak i samo groblje i upaljene svijece, nista nije strasno kada su tu njih dvoje. I u najcrnjem tunelu naslucujem svjetlo kada me za ruku vode mama i tata, ti vjecni moji zastitnici.

No, od nekih stvari ni roditelji ne mogu zastititi. S nekim gorostasima, grobljima i mrakom covjek se sam mora izboriti. Negdje sam cula ili procitala, pa sada parafraziram i malo dodajem sebe: covjek se fizicki od majke odvoji pri rodjenju, kada babica ili neko drugi fizicki prereze pupcanu vrpcu. Ona emotivna, metaforicka pupcana vrpca mislim da se nikad u potpunosti ne prereze. Kako rastemo, tu smo, uz majku i oca, ali svakim se danom pomalo odvajamo od njih kako bi postali jaci i samostalniji, te spremniji mraku pogledati u oci. Valjda je to priroda sama tako uredila kako bi i sami jednoga dana mogli postati taj divni primjerak vjecitog zastitnika.

[Bosancica ?]

Lijepa ti je prica .
Meni se svidjaju opisi , i pored toga sto se radi o opisima groblja, pa mi se cini da sam i sama prolazila tuda.

[Merlyn]

Vatra gori u jelovoj gori





Vatra gori u jelovoj gori.

Ko je loži, ko se kod nje grije?

Vile lože, Ibro rane grije,

Ibru su nam rane osvojile.

Vile lože, Ibro rane grije,

Ibru su nam rane osvojile.



Rekle su ga izliječiti vile,

al' za lijeka, puno zatražile:

Staroj majci ruku iz ramena,

starom babi ćurak sa ramena,

miloj sestri rusu kosu s glave,

vjernoj ljubi, ogru ispod vrata.



Dade majka ruku iz ramena,

dade babo ćurak sa ramena,

dade sestra rusu kosu s glave,

neda ljuba ogru ispod vrata,

neda ljuba ogru ispod vrata,

umr'je Ibro , žalosna mu majka!

[Bosancica ?]

Svim vjernicima koji slave ,sretan i blagoslovljen Uskrs!

[cat lover]

PRIJATELJSKI SAVET MNOGIM MLADIM LJUDIMA

Idi na Tibet.
Jaši kamilu.
Čitaj bibliju.
Oboj cipele u plavo.
Pusti bradu.
Obiđi svet u papirnoj barki
Pretplati se na Saturday Еvening Post.
Žvaći samo levom stranom vilice.
Oženi se jednonogom ženom i brij se
pravim brijačem
Ureži svoje ime na njenu ruku.

Peri zube benzinom.
Spavaj ceo dan a noću se veri po drveću.
Budi monah i pij rakiji i pivo.
Drži glavu pod vodom i sviraj violinu.
Igraj trbušnjak pod ružičastim svećama.
Ubij svoga psa.
Kandiduj se za gradonačelnika.
Živi u buretu.
Razbij sebi glavu tomahavkom.
Sadi lale na kiši.

Ali nemoj da pišeš poeziju.

malo Bukowski, malo Schiele

[factotum]

Kap koja je lila iz majcine sise, prelila je casu.

M. V.

[Mr. Brightside]

[medvjed23]

.

[statixx]

Sergej Jesenjin

Pismo majci

Jesi l živa, starčice moja?
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek uvečer nad kolibom tvojom
ona čudna svjetlost sja i dalje.

Pišu mi da viđaju te često
zbog mene veoma zabrinutu
i da ideš svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.

U sutonu plavom
da te često uvijek isto priviđenje muči:
kako su u krčmi finski nož
u srce mi zaboli u tuči.

Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
da bih umro ne vidjevši tebe.

Kao nekad, i sada sam nježan,
i srce mi živi samo snom,
da što prije pobjegnem od jada
i vratim se u naš niski dom.

Vratit ću se kad u našem vrtu
rašire se grane pune cvijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
budiš me ko prije osam ljeta.

Nemoj budit odsanjane snove,
nek miruje ono čega ne bi:
odveć rano zamoren životom,
samo čemer osjećam u sebi.

I ne uči da se molim. Pusti!
Nema više vraćanja ka starom.
Ti jedina utjeha si moja,
svjetlo što mi sija istim žarom.

Umiri se! Nemoj da te često
viđaju onako zabrinutu,
i ne idi svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.