Ima album Bowiea u MP3 kolekciji od SRV.
A sad tužna priča o gitarskom virtuozu koji to više nije
Moj jaran je 10 godina bio u ljubavnoj vezi sa gitarom.Nije zajebancija,čovjek je bukvalno živio za nju,čitav dan je sviro,vježbo,razvaljivo,cure nije ni gledo.Naravno Malmsteen,Vai,Satriani su mu bili bliža familija.Nakon nekog vremena shvatio je da su oni onako,tj. dostigo je vrhunac tehnike.Ja sam ga gledo kad svira,ustvari pokušo sam da mu vidim prste,čovjek je bio nevjerovatan.Na kraju je skonto da više nema šta učit,pa je pokušavo da sve svira samo lijevom rukom,bez desne ikako.I ja ono,mene stid bilo pravo kad mi kaže de ti nešto odsviraj :)Imo je bend,koji je ko Dream Theater,5 ljudi solira,svak svoje i u principu ni na šta nalik.A sve majstori.I šta se desi,čovjeka zaboli ruka,i skonta da je dobio tendonitis,i da sada nakon 10 godina vježbanja po 5 sati(max. je jednom 16 sati sviro) minimalno može odsvirati par akorda dnevno prije nego što počne jaukati od bola.I pišam mu se ja na sve te solaže silne i sranja.On je zadnji put rif odsviro prije 10 godina,poslije toga su sve solaže bile,i nije mogo da sporo svira,jednostavno mora hiperbrzo.Hiper solaže bez ikakvog feelinga ili osjećaja.I ironično,sada sam ja "brži" gitarista od njega.
Poenta je da ja volim čuti jedan dobar ton,koji me pogodi nego tamo nekakvu solažu 300 km/h brzine od 34000 tonova.Nažalost,gitara je postala sport.Ko brže on je glavni.