Stare istorijske karte

[pojedinac]

Izdvojio sam samo intersantne za Balkan:

An antique map of the Alpine and Upper Danube Basin countries with parts of Northern Italy and Dalmatia, no place, no date. The bottom left-hand leaf wears the mention "Elias Boeck a. H. sculps. a. V." Thus, this map was presumably engraved, about 1715, by Elias Boeck ot Boeck, also called Heldenmuth, 1679 - 1747, who lived in Augsburg.

Railroad map of the Austro-Hungarian Monarchy drawn by Alois Rensz and published by Hartleben, Vienna, about 1900.

General view of the Flemming-Handtke map of Croatia, Slavonia, Military Frontier, Bosnia, Serbia and Montenegro, published about 1865

Post-Roads of Europe 1756-1781

General view of the European railroads map by A.T. Chartier, published about 1875.

An online collection of antique digital maps of Europe

Historical Atlas by A. Lesage 1808

Methodical table of the four great monarchies in the Antiquity.

The Roman world, its subdivisions and battles. Hannibal's campaign. The provinces etc.

Map showing the invasions of the Roman Empire.

General view of the Noël & Vivien map of the Ottoman Empire, 1845.

Bosnia, Herzegovina, Dalmatia, Raska or Rascia and Montenegro with the cities of Banja Luka, Sarajevo, Dubrovnik, Split and Kotor.

Napomena: Kliknite na određenu mapu a zatim još jednom kliknite na dio mape, koji vas interesuje, kako bi ga uvećali.


Ovdje možete naći još dosta istorijskih karata.

[pojedinac]

Historical Maps of The Balkans

History of Europe

Medieval History Maps by Century

PERIODICAL HISTORICAL ATLAS of EUROPE from AD 1 to AD 2000

David Rumsey Map Collection

Europe in 1360.

[pojedinac]

Ovu kartu bih posebno izdvojio.

[osa]

miči te karte, na većini njih je bosna dio hrvatske, ugarske ili srbije, sram te bilo.

[BHCluster]

Ova je karta oko 150 godina poslije Kralja Tomislava, u neku ruku potvrduje da Bosna nije bila u njegovom kraljevstvu sto neki Hrvatski i Srpski historicari potvrduju.

[jajce32]

Ova je karta oko 150 godina poslije Kralja Tomislava, u neku ruku potvrduje da Bosna nije bila u njegovom kraljevstvu sto neki Hrvatski i Srpski historicari potvrduju.

ova karta ja falsifikat kao i mnoge.Konstantin Porfinogenet govori da Hrvati zauzimaju PSET,PLIVU,HLEBENU,VRBAS u današnjoj BIH.PSET je B.Krupa,Hlebena je Livno,Pliva i Vrbas su rijeke

[BHCluster]

Ova je karta oko 150 godina poslije Kralja Tomislava, u neku ruku potvrduje da Bosna nije bila u njegovom kraljevstvu sto neki Hrvatski i Srpski historicari potvrduju.

ova karta ja falsifikat kao i mnoge.Konstantin Porfinogenet govori da Hrvati zauzimaju PSET,PLIVU,HLEBENU,VRBAS u današnjoj BIH.PSET je B.Krupa,Hlebena je Livno,Pliva i Vrbas su rijeke

Navedi mi molimte knjigu ili knjige sa njihovim autorima da malo prostudiram.

[Van Halen]

Naravno,čim ne odgovara odmah je falsifikat. Jadno i smiješno.

[BHCluster]

Naravno,čim ne odgovara odmah je falsifikat. Jadno i smiješno.

Pa naravno da je jadno i smijesno, jer smisao postojanja nista neznace ako Bosna i Hercegovina im nije u pitanju, jer po njima oni suse samo prosrivali na Bosnu i Hercegovinu i nigdje drugo kao naprimjer sjeverno ili prema zapadno, a toliki su terminatori bili zajedno sa Srbima.

A zipa ovo sigurno po onome gore i ovo je falsifikat.
Povijesni atlas za osnovnu školu iz 1983. godine(1) donosi zemljovid Hrvatske u doba Tomislava sa sjevernom granicom na rijekama Muri i Dravi, s koje se granica spušta na sjeverne obronke Krndije i Dilja, a potom na Savu nešto uzvodnije od ušća rijeke Bosne. Od ušća u Savu spušta se granica tokom Bosne prema jugu, zatim južnim padinama planine Vlašić, odakle ide na jug i prelazi gornji tok Vrbasa, da bi se potom spustila dalje na jug preko planine Vran. Odatle se oštro zavijajući spušta na donji tok Cetine do njezina utoka u Jadran. Sjeverozapadna granica s Mure se spušta tokom Sutle na jug, preko njezina ušća u Savu otprilike slijedi današnju granicu između Hrvatske i Slovenije, a potom preko Risnjaka i Učke izbija rijekom Rašom na morsku obalu. Gotovo identične granice Hrvatske u Tomislavovo doba prikazane su u Povijesnom atlasu J. Lučića iz 1989.(2) Hrvatski povijesni zemljovidi iz 1992.(3) donose znatno proširenje hrvatskih granica na istok. Prikazana granica u ravnom potezu otprilike slijedi na istoku današnju državnu granicu Republike Hrvatske sa Srbijom, a zatim rijekom Drinom sve do planine Tare prati granicu Bosne i Hercegovine sa Srbijom. Odatle granica Tomislavove Hrvatske ide Drinom, da bi se nešto nizvodnije od utoka rijeke Lim u Drinu oštro okrenula prema zapadu, a potom opet pod oštrim kutom kod planine Treskavice okrenula na jug, obuhvaćajući Zahumlje, Travuniju i Duklju, a potom se spustila na morsku obalu. Taj dio, međutim, na karti nije prikazan. Nije teško na tome zemljovidu nazrijeti dnevno-političke ciljeve koji nemaju mnogo dodirnih točaka s povijesnom znanošću. Pa ipak, takve su apsurdne granice preuzete na svim zemljovidima u trenutno važećim povijesnim udžbenicima u kojima se obrađuje srednjovjekovna povijest Hrvata. Tako udžbenik F. Sabalića korišten u nastavi povijesti tijekom školske godine 1996/97. donosi takav prikaz granica,(4) kao i udžbenik I. Makeka,(5) u kojemu je doslovno preslikan zemljovid iz spomenutog djela J. Lučića. Isti ćemo zemljovid u crno-bijeloj tehnici pronaći u priručniku Hrvatska i svijet od V. do XVIII. stoljeća,(6) te u udžbeniku za II. razred gimnazije istog naslova.(7) Stanovit je odmak primjetljiv u priručniku za I. razred strukovnih škola autora V. Đurić i I. Peklića,(8) u kojemu je sjeverna granica postavljena na Dravu, dok je Međimurje ostalo izvan hrvatskih granica. Istočnom je granicom uglavnom određena crta važeća u atlasima iz 1983. i 1989. godine, ali su autori područja do Dunava i Drine označili kao područja pod povremenim hrvatskim utjecajem. Alternativni udžbenik za II. razred gimnazije Stvaranje europske civilizacije i kulture (V.-XVIII. st.)(9) donio je viđenje granica Tomislavove Hrvatske temeljeno na relevantnim povijesnim izvorima i dostignućima novije hrvatske historiografije, ali mu je zbog toga Ministarstvo prosvjete i športa uskratilo odobrenje za uporabu u nastavi povijesti, upravo kao i udžbeniku za VI. razred autora N. Budaka i V. Posavca zbog sličnih razloga.(10)

Valja se zapitati kada je došlo do tako drastičnih promjena prikazivanja hrvatskih granica u Tomislavovo doba, te koji su razlozi tih promjena. Posljednji udžbenik povijesti koji prikazuje spomenute granice prema Lučićevim atlasima iz 1983. i 1989. godine udžbenik je autora H. Matkovića i B. Draškovića za II. razred gimnazije.(11) Iduće 1992. izlaze Lučićevi Hrvatski povijesni zemljovidi, u kojima autor donosi spomenuto proširenje hrvatskih granica, što otad nekritički prihvaćaju gotovo svi autori povijesnih udžbenika. Koji su razlozi naveli uvaženog i neospornog stručnjaka, sada pokojnog I. Lučića, na takvu promjenu stavova o pitanju hrvatskih granica nećemo nikad saznati, ali je očevidno da se nije radilo o povijesnoj utemeljenosti izvornim materijalom, već prije o diktatu političke moći, što je razvidno iz zbivanja vezanih uz udžbenike autora N. Budaka i V. Posavca, te V. Posavca i T. Medić,(12) te uz programe nastave povijesti što ih je izradila A. Szabo.(13) Da je spomenuta inicijator ovih promjena nije teško naslutiti, a na to ukazuje i navođenje njezina imena kao stručnog konzultanta i recenzenta, te zidna karta Hrvatska u doba kralja Tomislava(14) u mjerilu 1:500000, koja predstavlja gotovo doslovno preslikan Lučićev zemljovid iz djela Hrvatski povijesni zemljovidi.

[jajce32]

Ova je karta oko 150 godina poslije Kralja Tomislava, u neku ruku potvrduje da Bosna nije bila u njegovom kraljevstvu sto neki Hrvatski i Srpski historicari potvrduju.

ova karta ja falsifikat kao i mnoge.Konstantin Porfinogenet govori da Hrvati zauzimaju PSET,PLIVU,HLEBENU,VRBAS u današnjoj BIH.PSET je B.Krupa,Hlebena je Livno,Pliva i Vrbas su rijeke

Navedi mi molimte knjigu ili knjige sa njihovim autorima da malo prostudiram.

IVO GOLDSTEIN -POVIJEST HRVATSKE-

Konstanitin Porfinogenet iz svoje knjige DE ADMINISTRANDO IMPERIO(o upravljanju carstvom)govori gdje Hrvati naseljavaju dijelove Balkana.

dalje imaš Ljetopis fra Nikole Lašvanina iz 18 stoljeća gdje govri sljedeće:

640. Doidoše iz priko Babini(h) Gora Hervati naiparvo u Dalmaciju, i ove sadašnje harvatske i slovinske strane. S mnogim boiem istiravši Avare, ovdi se nastaniše. Prid ovim biaše pet braće: Kluka, Kloben, Kozočeš, Muklo, Harvat i dvie sestre Tuia i Vuga. I od nji Dalmacija, koja je od mora do Dunava dosegla, harvatsko ime prima i zove se do današnjega dneva".

"1131. Stipan ugarski kralj ... Ovi zadobi Ramu u gornjoj Harvatskoj zemlji, koja se sada imenue, i zato svi njegovi namisnici zovu se kralji od Rame, tj. Bosne

[jajce32]

DALMACIJA KAO RIMSKA PROVINCIJA GDJE SE NASELJAVAJU SLAVENI

Dalmatia region then became part of the Roman province of Illyricum. In 9 CE the Dalmatians raised the last in a series of revolts together with the Pannonians, but it was finally crushed and in 10 CE Illyricum was split into two provinces, Pannonia and Dalmatia. The province of Dalmatia spread inland to cover all of the Dinaric Alps and most of the eastern Adriatic coast. Dalmatia was later the birthplace of the Roman Emperor Diocletian.

[jajce32]

Naravno,čim ne odgovara odmah je falsifikat. Jadno i smiješno.

A ZAR NIJE JADNO I SMIJEŠNO DA TI POBIJAŠ MOJU TEZU IZJAVAMA jadno i smiješno,a ne da mi daš izvore odakle je moje izlaganje JADNO?

EVO:
O tome car Konstantin piše: „Od toga vremena su oni neovisni i samoupravni, i, oni su zahtijevali sveto krštenje od biskupa Rima, i bili su poslani biskupi koji su njih krstili, u vrijeme njihovog kneza Porinou. Njihova je zemlja bila podijeljena u 11 županija a to su: Hlebiana, Tzenzena, Emota, Pleba, Pesenta, Parathalassia, Brebere, Nona, Tnena, Sidraga, Nina, a njihov ban (boanos) ima (u vlasti) Kribasan, Litzan, Goutzeska“ (DAI 30). Po tome, u Porginoj vlasti bili su krajevi između Zrmanje i Cetine sa zaleđem u unutrašnjosti, a tome se ima pridodati i područje banske vlasti u Krbavi, Lici i Gackoj.

Πλέβα iz DAI je zapravo Плъва iz isprave u kojoj 11.08.1366 bosanski ban Tvrtko daruje vojvodi Vuku Hrvatiniću "gradь u Plěvě u ime Sokolь sь vьsomь Plěvomь otь mee do mee." jer ju je 1366. obranio "kьdь se podviže na me ugrьski kralь u ime Ludovikь i prihodi u Plěvu podь Sokolь".

Pleva se je, dakle, nalazila u porječju rijeke Plive, gdje je i bio utvrđeni grad Sokol.
Hlebiana se nalazila u Livnu.

[BHCluster]

DALMACIJA KAO RIMSKA PROVINCIJA GDJE SE NASELJAVAJU SLAVENI

Dalmatia region then became part of the Roman province of Illyricum. In 9 CE the Dalmatians raised the last in a series of revolts together with the Pannonians, but it was finally crushed and in 10 CE Illyricum was split into two provinces, Pannonia and Dalmatia. The province of Dalmatia spread inland to cover all of the Dinaric Alps and most of the eastern Adriatic coast. Dalmatia was later the birthplace of the Roman Emperor Diocletian.

Niko ne osporava Dalmaciju, pa ni Slavoniju jer su tu mnogo prije nego sto su se Hrvati i Srbi naselili tu gdje su danas naravno na poziv Bizantiskog carstva, Ali problem tu za tebe je gdje god ti vidis da se Dalmacija, Slavonija spominju u historiskom kontekstu odmah tu je Hrvatska u pitanju a nije ma koliko ti to zelio jer svi mi znamo odakle su Hrvati sa Srbima dosli i kada. Nego neobjasni ti meni ovo:

Povijesni atlas za osnovnu školu iz 1983. godine(1) donosi zemljovid Hrvatske u doba Tomislava sa sjevernom granicom na rijekama Muri i Dravi, s koje se granica spušta na sjeverne obronke Krndije i Dilja, a potom na Savu nešto uzvodnije od ušća rijeke Bosne. Od ušća u Savu spušta se granica tokom Bosne prema jugu, zatim južnim padinama planine Vlašić, odakle ide na jug i prelazi gornji tok Vrbasa, da bi se potom spustila dalje na jug preko planine Vran. Odatle se oštro zavijajući spušta na donji tok Cetine do njezina utoka u Jadran. Sjeverozapadna granica s Mure se spušta tokom Sutle na jug, preko njezina ušća u Savu otprilike slijedi današnju granicu između Hrvatske i Slovenije, a potom preko Risnjaka i Učke izbija rijekom Rašom na morsku obalu. Gotovo identične granice Hrvatske u Tomislavovo doba prikazane su u Povijesnom atlasu J. Lučića iz 1989.(2) Hrvatski povijesni zemljovidi iz 1992.(3) donose znatno proširenje hrvatskih granica na istok. Prikazana granica u ravnom potezu otprilike slijedi na istoku današnju državnu granicu Republike Hrvatske sa Srbijom, a zatim rijekom Drinom sve do planine Tare prati granicu Bosne i Hercegovine sa Srbijom. Odatle granica Tomislavove Hrvatske ide Drinom, da bi se nešto nizvodnije od utoka rijeke Lim u Drinu oštro okrenula prema zapadu, a potom opet pod oštrim kutom kod planine Treskavice okrenula na jug, obuhvaćajući Zahumlje, Travuniju i Duklju, a potom se spustila na morsku obalu. Taj dio, međutim, na karti nije prikazan. Nije teško na tome zemljovidu nazrijeti dnevno-političke ciljeve koji nemaju mnogo dodirnih točaka s povijesnom znanošću. Pa ipak, takve su apsurdne granice preuzete na svim zemljovidima u trenutno važećim povijesnim udžbenicima u kojima se obrađuje srednjovjekovna povijest Hrvata. Tako udžbenik F. Sabalića korišten u nastavi povijesti tijekom školske godine 1996/97. donosi takav prikaz granica,(4) kao i udžbenik I. Makeka,(5) u kojemu je doslovno preslikan zemljovid iz spomenutog djela J. Lučića. Isti ćemo zemljovid u crno-bijeloj tehnici pronaći u priručniku Hrvatska i svijet od V. do XVIII. stoljeća,(6) te u udžbeniku za II. razred gimnazije istog naslova.(7) Stanovit je odmak primjetljiv u priručniku za I. razred strukovnih škola autora V. Đurić i I. Peklića,(8) u kojemu je sjeverna granica postavljena na Dravu, dok je Međimurje ostalo izvan hrvatskih granica. Istočnom je granicom uglavnom određena crta važeća u atlasima iz 1983. i 1989. godine, ali su autori područja do Dunava i Drine označili kao područja pod povremenim hrvatskim utjecajem. Alternativni udžbenik za II. razred gimnazije Stvaranje europske civilizacije i kulture (V.-XVIII. st.)(9) donio je viđenje granica Tomislavove Hrvatske temeljeno na relevantnim povijesnim izvorima i dostignućima novije hrvatske historiografije, ali mu je zbog toga Ministarstvo prosvjete i športa uskratilo odobrenje za uporabu u nastavi povijesti, upravo kao i udžbeniku za VI. razred autora N. Budaka i V. Posavca zbog sličnih razloga.(10)

Valja se zapitati kada je došlo do tako drastičnih promjena prikazivanja hrvatskih granica u Tomislavovo doba, te koji su razlozi tih promjena. Posljednji udžbenik povijesti koji prikazuje spomenute granice prema Lučićevim atlasima iz 1983. i 1989. godine udžbenik je autora H. Matkovića i B. Draškovića za II. razred gimnazije.(11) Iduće 1992. izlaze Lučićevi Hrvatski povijesni zemljovidi, u kojima autor donosi spomenuto proširenje hrvatskih granica, što otad nekritički prihvaćaju gotovo svi autori povijesnih udžbenika. Koji su razlozi naveli uvaženog i neospornog stručnjaka, sada pokojnog I. Lučića, na takvu promjenu stavova o pitanju hrvatskih granica nećemo nikad saznati, ali je očevidno da se nije radilo o povijesnoj utemeljenosti izvornim materijalom, već prije o diktatu političke moći, što je razvidno iz zbivanja vezanih uz udžbenike autora N. Budaka i V. Posavca, te V. Posavca i T. Medić,(12) te uz programe nastave povijesti što ih je izradila A. Szabo.(13) Da je spomenuta inicijator ovih promjena nije teško naslutiti, a na to ukazuje i navođenje njezina imena kao stručnog konzultanta i recenzenta, te zidna karta Hrvatska u doba kralja Tomislava(14) u mjerilu 1:500000, koja predstavlja gotovo doslovno preslikan Lučićev zemljovid iz djela Hrvatski povijesni zemljovidi.

[BHCluster]

De Administrando Imperio

Bizantijski car,Konstantin Porfirogenet krajnje jasno navodi u ovom svom djelu da je Bosna razlicita zemlja od Srbije,prvo nabraja naseljene gradove u Srbiji pa onda naseljene gradove u Bosni.Kratkotrajna vlast srpskih agresora nad Bosnom vrijedi koliko i nedugo poslije toga kratkotrajna vlast hrvatskog agresora nad Bosnom,a poslije toga i agresorske Bizantije.Kratkotrajne strane agresije na Bosnu i nista vise. Historiografija je naglasavala da je Bosna bila “zemljica” te da je stalno mijenjala granice. treba napomenuti da je Porfirogenet i u drugim slucajevima koristio izraz hora i horion za jednu te istu zemlju. Nakon sto je pobrojao 6 gradova nekrstene Srbije Porfirogenet dodaje da se u Bosni nalaze dva naseljena grada Katera i Desnik. Neki Srpski mitomani smatraju da je Bosna bila u sastavu Srbije, medutim to je tumacenje neodrzivo jer on ne kaze da bi se Katera nalazila u Bosni vec prema Bosni. Do ove zabune je doslo jer su se pojedini autori drzali krivog latinskog prijevoda umjesto grckog izvornika. Neki blesavi Hrvati ala Mandic tvrde da su oni naseljavali Bosnu, mada za takve tvrdnje ne postoje nikakvi dokazi,nigdje nisu pronaceni arheoloski ostatci proto-Hrvata(Azijata) u Bosni, ama bas nigdje. Nigdje ne postoje:

- dokazi o naseljenju Hrvatskog odnosno Srpskog plemena na bosanske planine centralne Bosne
- dokazi o hrvatskom ili srpskom imenu koje je bilo barem dominantno u starim spisima
- arheoloska nalazista maksuz Hrvata odnosno Srba takodjer
- i najvaznije - ne moze se objasniti proces odrodjavanja od hrvatskog odnosno srpskog imena u Bosnajcko. Kroz prizmu ondasnje svijesti.
A i da se vise ne natezemo oko ovoga pogledaj i samo slijedece knjige:
1. J. Lučić, B. Drašković, Povijesni atlas za osnovnu školu, Zagreb 1983., 11.
2. J. Lučić, Povijesni atlas, Zagreb 1989., 13.
3. J. Lučić et al., Hrvatski povijesni zemljovidi, Zagreb 1993., 10.
4. F. Sabalić, Povijest za VI. razred osnovne škole, Zagreb 1996., 23.
5. I. Makek, Povijest, udžbenik za VI. razred osnovne škole, Zagreb 1997., 34.
6. F. Mirošević, F. Šanjek, Hrvatska i svijet od V. do XVIII. stoljeća, Zagreb 1995. (2), 58.
7. A. Mijatović, F. Mirošević, F. Šanjek, Hrvatska i svijet od V. do XVIII. stoljeća, Zagreb 1997., 58.
8. V. Đurić, I. Peklić, Hrvatska i svijet od prapovijesti do Francuske
revolucije 1789. godine, Zagreb 1997., 36.
9. V. Posavec, T. Medić, Stvaranje europske civilizacije i kulture (V.-XVIII. st.), Zagreb 1997. (2), TAB. VII.
10. N. Budak, V. Posavec, Rađanje suvremene Hrvatske i Europe, Od seobe naroda do apsolutizma, Zagreb 1997. Kako je ovaj udžbenik redovito pobjeđivao na raspisanom natječaju, a potom na superrecenzijama odbijan, u tisak je upućen u obliku priručnika bez povijesnih zemljovida. Odobrenje za uporabu u nastavi dobio je tek naknadno, nakon što je učenicima već bio podijeljen usporedni udžbenik I. Makeka.
11. H. Matković, B. Drašković, Povijest 2, Zagreb 1991., (2), I. izmijenjeno izdanje 96.
12. Oba su udžbenika sustavno onemogućavana na razne načine. Stoga su oba izdana kao priručnici, a tek potom im je Ministarstvo dodijelilo status udžbenika, mada postupak za oba udžbenika još nije okončan.
13. Program A. Szabo i suradnika zbog nekvalitete već nekoliko godina važi kao privremeni i sanacijski, te je u sadašnjem trenutku raspisivanje natječaja za izradu novog nastavnog programa povijesti imperativno.
14. Hrvatska u doba kralja Tomislava, ur. V. Muler, rec. A. Szabo, struč. sur. A. Szabo, Zagreb 1996.
15. I. Goldstein, O Tomislavu i njegovom dobu, Radovi Instituta za hrvatsku povijest 18, Zagreb 1985., 23-55. Također i u I. Goldstein, O latinskim i hrvatskim naslovima hrvatskih vladara do početka 12. stoljeća, Historijski zbornik XXXVI (1), Zagreb 1983., 141-164.
16. N. Klaić, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, Zagreb 1972., 31; Usp. i I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, Zagreb 1995., 275.
17. O tome vidi N. Klaić, Historia Salonitana Maior, Beograd 1967., 95; Klaić, Izvori, 30.
18. Klaić, Izvori, 30.
19. “… papa pošalje Ivana, časnog biskupa ankonitanske Crkve, i Leona, palestrinskog biskupa, sa svojim pismima…”, u Klaić, Izvori, 30-31.
20. Klaić, Izvori, 29.
21. Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije II, Beograd 1959., 44-56; Također u Goldstein, O Tomislavu, 24.
22. O tome opširno u N. Klaić, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb 1970., 284-289. i tamo nav. lit.
23. Klaić, Izvori, 30.
24. F. Rački, Thomas archidiaconus, Zagreb 1894., 36; Toma Arhiđakon, Kronika, ur. i prev. V. Rismondo, Split 1977., 42.
25. V. Mošin, Ljetopis popa Dukljanina, Zagreb 1950., 57-58.
26. N. Klaić, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb 1982., 21; Goldstein, Hrv. r. sr. vijek., 282.
27. Goldstein, O Tomislavu, 25; isti, Hrv. r. sr. vijek, 275.
28. I. Lucius, De Regno Chroatiae et Dalmatiae libri sex, lib. II, caput VI, Amsterdam 1666; Također i Goldstein, n. dj., 275.
29. F. Rački, Kada i kako se hrvatska kneževina preobrazi u kraljevinu, Rad JAZU 17, Zagreb 1871., 70-89.
30. V. Klaić, Tomislav, prvi kralj hrvatski (914-927), Hrvatska lipa, br. 21, 23. V. 1875.
31. I. Kukuljević-Sakcinski, Tomislav, prvi kralj hrvatski, Rad Jazu 58, Zagreb 1879., 1-52.
32. T. Smičiklas, Poviest hrvatska I, Zagreb 1882., 215-226.
33. isti, n. dj., 215.
34. O tome opširno u Goldstein, O Tomislavu, 25-35.
35. O djelu De administrando imperio literatura je toliko opsežna da ju je na ovome mjestu nemoguće citirati. Skrećemo pozornost na N. Klaić, Najnoviji radovi o 29., 30. i 31. poglavlju u djelu De administrando imperio cara Konstantina Porfirogeneta, SHP 15/1985., 31-60; također i V. Košćak, Pripadnost istočne obale Jadrana do splitskih sabora 925-928., HZ, XXXIII-XXXIV (1), Zagreb 1980.-81., 291-355, i njegovu polemiku s L. Margetićem na stranicama Historijskog zbornika. Margetićevo viđenje i analizu vijesti Konstantina Porfirogeneta usp. u Margetić, Konstantin Porfirogenet i vrijeme dolaska Hrvata, Zbornik Hist. zavoda JAZU 8, 1977., 5-88. Najnovija literatuira u T. Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, Zagreb 1997.
36. Klaić, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, 285-288.
37. Klaić, n. dj., 288.
38. O tome opširno raspravlja M. Suić, Hijeronim Stridonjanin-građanin Tarsatike, Rad JAZU 426, Zagreb 1986, 213-278, ali i on mora priznati da nam nisu poznate sve promjene granice Dalmacije prema Italiji, to jest Istri.
39. LJPD, 57-58.
40. O tome u Goldstein, O Tomislavu, 40-42. Goldstein je potpuno u pravu kad konstatira da mađarski prodori nisu u to vrijeme svojim glavnim prodorima usmjereni put Hrvatske i da se svakako radilo o manjim provalama malobrojnih postrojbi pljačkaškog karaktera. I on je mišljenja da su se ti sukobi odigravali u unutrašnjosti Hrvatske, negdje u Dinaridima, a ne u ravnici.
41. Da su mađarski prodori bili sporadični i s malim snagama potvrda je i to da ih ne spominje ni Konstantin VII. Porfirogenet. Viz. izvori, II, 33.
42. Klaić, n. dj., 17-22.
43. “Hrvati ih ondje sve poubijaju.” “… poražen posvema izgubi sve svoje (čete).”, u Klaić, Izvori, 29-30.
44. To je općepoznati način razmišljanja i opisivanja srednjovjekovnog čovjeka, a pretjerivanje u opisivanju i danas je široko korišten način pripovijedanja.
45. O tome usp. S. Antoljak, Zadar za vrijeme hrvatskih narodnih vladara, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, sv. 14-15, Zadar 1976. 23-24; V. Košćak, n. dj., 275-281; L. Margetić, Marginalije uz rad V. Košćaka “Pripadnost istočne obale Jadrana…”, HZ, XXXVI, 1983, 275-281; Goldstein, O Tomislavu, 36 i bilj. 49; N. Budak, Prva stoljeća Hrvatske, Zagreb 1994., 31-32.
46. Goldstein, n. dj., 41.
47. Ž. Tomičić, Ranosrednjovjekovni kulturni krajobraz savsko-dravskog međurječja, Starohrvatska spomenička baština, rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejsaža, Zagreb 1996., 151-160. i tamo nav. lit., 156.

Ja mislim da je pametnom dovoljno a ti procijeni kako tebi odgovara.

ili klikni ovdje http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtop ... 49&t=52835

[jajce32]

De Administrando Imperio

Bizantijski car,Konstantin Porfirogenet krajnje jasno navodi u ovom svom djelu da je Bosna razlicita zemlja od Srbije,prvo nabraja naseljene gradove u Srbiji pa onda naseljene gradove u Bosni.Kratkotrajna vlast srpskih agresora nad Bosnom vrijedi koliko i nedugo poslije toga kratkotrajna vlast hrvatskog agresora nad Bosnom,a poslije toga i agresorske Bizantije.Kratkotrajne strane agresije na Bosnu i nista vise. Historiografija je naglasavala da je Bosna bila “zemljica” te da je stalno mijenjala granice. treba napomenuti da je Porfirogenet i u drugim slucajevima koristio izraz hora i horion za jednu te istu zemlju. Nakon sto je pobrojao 6 gradova nekrstene Srbije Porfirogenet dodaje da se u Bosni nalaze dva naseljena grada Katera i Desnik. Neki Srpski mitomani smatraju da je Bosna bila u sastavu Srbije, medutim to je tumacenje neodrzivo jer on ne kaze da bi se Katera nalazila u Bosni vec prema Bosni. Do ove zabune je doslo jer su se pojedini autori drzali krivog latinskog prijevoda umjesto grckog izvornika. Neki blesavi Hrvati ala Mandic tvrde da su oni naseljavali Bosnu, mada za takve tvrdnje ne postoje nikakvi dokazi,nigdje nisu pronaceni arheoloski ostatci proto-Hrvata(Azijata) u Bosni, ama bas nigdje. Nigdje ne postoje:

- dokazi o naseljenju Hrvatskog odnosno Srpskog plemena na bosanske planine centralne Bosne
- dokazi o hrvatskom ili srpskom imenu koje je bilo barem dominantno u starim spisima
- arheoloska nalazista maksuz Hrvata odnosno Srba takodjer
- i najvaznije - ne moze se objasniti proces odrodjavanja od hrvatskog odnosno srpskog imena u Bosnajcko. Kroz prizmu ondasnje svijesti.
A i da se vise ne natezemo oko ovoga pogledaj i samo slijedece knjige:
1. J. Lučić, B. Drašković, Povijesni atlas za osnovnu školu, Zagreb 1983., 11.
2. J. Lučić, Povijesni atlas, Zagreb 1989., 13.
3. J. Lučić et al., Hrvatski povijesni zemljovidi, Zagreb 1993., 10.
4. F. Sabalić, Povijest za VI. razred osnovne škole, Zagreb 1996., 23.
5. I. Makek, Povijest, udžbenik za VI. razred osnovne škole, Zagreb 1997., 34.
6. F. Mirošević, F. Šanjek, Hrvatska i svijet od V. do XVIII. stoljeća, Zagreb 1995. (2), 58.
7. A. Mijatović, F. Mirošević, F. Šanjek, Hrvatska i svijet od V. do XVIII. stoljeća, Zagreb 1997., 58.
8. V. Đurić, I. Peklić, Hrvatska i svijet od prapovijesti do Francuske
revolucije 1789. godine, Zagreb 1997., 36.
9. V. Posavec, T. Medić, Stvaranje europske civilizacije i kulture (V.-XVIII. st.), Zagreb 1997. (2), TAB. VII.
10. N. Budak, V. Posavec, Rađanje suvremene Hrvatske i Europe, Od seobe naroda do apsolutizma, Zagreb 1997. Kako je ovaj udžbenik redovito pobjeđivao na raspisanom natječaju, a potom na superrecenzijama odbijan, u tisak je upućen u obliku priručnika bez povijesnih zemljovida. Odobrenje za uporabu u nastavi dobio je tek naknadno, nakon što je učenicima već bio podijeljen usporedni udžbenik I. Makeka.
11. H. Matković, B. Drašković, Povijest 2, Zagreb 1991., (2), I. izmijenjeno izdanje 96.
12. Oba su udžbenika sustavno onemogućavana na razne načine. Stoga su oba izdana kao priručnici, a tek potom im je Ministarstvo dodijelilo status udžbenika, mada postupak za oba udžbenika još nije okončan.
13. Program A. Szabo i suradnika zbog nekvalitete već nekoliko godina važi kao privremeni i sanacijski, te je u sadašnjem trenutku raspisivanje natječaja za izradu novog nastavnog programa povijesti imperativno.
14. Hrvatska u doba kralja Tomislava, ur. V. Muler, rec. A. Szabo, struč. sur. A. Szabo, Zagreb 1996.
15. I. Goldstein, O Tomislavu i njegovom dobu, Radovi Instituta za hrvatsku povijest 18, Zagreb 1985., 23-55. Također i u I. Goldstein, O latinskim i hrvatskim naslovima hrvatskih vladara do početka 12. stoljeća, Historijski zbornik XXXVI (1), Zagreb 1983., 141-164.
16. N. Klaić, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, Zagreb 1972., 31; Usp. i I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, Zagreb 1995., 275.
17. O tome vidi N. Klaić, Historia Salonitana Maior, Beograd 1967., 95; Klaić, Izvori, 30.
18. Klaić, Izvori, 30.
19. “… papa pošalje Ivana, časnog biskupa ankonitanske Crkve, i Leona, palestrinskog biskupa, sa svojim pismima…”, u Klaić, Izvori, 30-31.
20. Klaić, Izvori, 29.
21. Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije II, Beograd 1959., 44-56; Također u Goldstein, O Tomislavu, 24.
22. O tome opširno u N. Klaić, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb 1970., 284-289. i tamo nav. lit.
23. Klaić, Izvori, 30.
24. F. Rački, Thomas archidiaconus, Zagreb 1894., 36; Toma Arhiđakon, Kronika, ur. i prev. V. Rismondo, Split 1977., 42.
25. V. Mošin, Ljetopis popa Dukljanina, Zagreb 1950., 57-58.
26. N. Klaić, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb 1982., 21; Goldstein, Hrv. r. sr. vijek., 282.
27. Goldstein, O Tomislavu, 25; isti, Hrv. r. sr. vijek, 275.
28. I. Lucius, De Regno Chroatiae et Dalmatiae libri sex, lib. II, caput VI, Amsterdam 1666; Također i Goldstein, n. dj., 275.
29. F. Rački, Kada i kako se hrvatska kneževina preobrazi u kraljevinu, Rad JAZU 17, Zagreb 1871., 70-89.
30. V. Klaić, Tomislav, prvi kralj hrvatski (914-927), Hrvatska lipa, br. 21, 23. V. 1875.
31. I. Kukuljević-Sakcinski, Tomislav, prvi kralj hrvatski, Rad Jazu 58, Zagreb 1879., 1-52.
32. T. Smičiklas, Poviest hrvatska I, Zagreb 1882., 215-226.
33. isti, n. dj., 215.
34. O tome opširno u Goldstein, O Tomislavu, 25-35.
35. O djelu De administrando imperio literatura je toliko opsežna da ju je na ovome mjestu nemoguće citirati. Skrećemo pozornost na N. Klaić, Najnoviji radovi o 29., 30. i 31. poglavlju u djelu De administrando imperio cara Konstantina Porfirogeneta, SHP 15/1985., 31-60; također i V. Košćak, Pripadnost istočne obale Jadrana do splitskih sabora 925-928., HZ, XXXIII-XXXIV (1), Zagreb 1980.-81., 291-355, i njegovu polemiku s L. Margetićem na stranicama Historijskog zbornika. Margetićevo viđenje i analizu vijesti Konstantina Porfirogeneta usp. u Margetić, Konstantin Porfirogenet i vrijeme dolaska Hrvata, Zbornik Hist. zavoda JAZU 8, 1977., 5-88. Najnovija literatuira u T. Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, Zagreb 1997.
36. Klaić, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, 285-288.
37. Klaić, n. dj., 288.
38. O tome opširno raspravlja M. Suić, Hijeronim Stridonjanin-građanin Tarsatike, Rad JAZU 426, Zagreb 1986, 213-278, ali i on mora priznati da nam nisu poznate sve promjene granice Dalmacije prema Italiji, to jest Istri.
39. LJPD, 57-58.
40. O tome u Goldstein, O Tomislavu, 40-42. Goldstein je potpuno u pravu kad konstatira da mađarski prodori nisu u to vrijeme svojim glavnim prodorima usmjereni put Hrvatske i da se svakako radilo o manjim provalama malobrojnih postrojbi pljačkaškog karaktera. I on je mišljenja da su se ti sukobi odigravali u unutrašnjosti Hrvatske, negdje u Dinaridima, a ne u ravnici.
41. Da su mađarski prodori bili sporadični i s malim snagama potvrda je i to da ih ne spominje ni Konstantin VII. Porfirogenet. Viz. izvori, II, 33.
42. Klaić, n. dj., 17-22.
43. “Hrvati ih ondje sve poubijaju.” “… poražen posvema izgubi sve svoje (čete).”, u Klaić, Izvori, 29-30.
44. To je općepoznati način razmišljanja i opisivanja srednjovjekovnog čovjeka, a pretjerivanje u opisivanju i danas je široko korišten način pripovijedanja.
45. O tome usp. S. Antoljak, Zadar za vrijeme hrvatskih narodnih vladara, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, sv. 14-15, Zadar 1976. 23-24; V. Košćak, n. dj., 275-281; L. Margetić, Marginalije uz rad V. Košćaka “Pripadnost istočne obale Jadrana…”, HZ, XXXVI, 1983, 275-281; Goldstein, O Tomislavu, 36 i bilj. 49; N. Budak, Prva stoljeća Hrvatske, Zagreb 1994., 31-32.
46. Goldstein, n. dj., 41.
47. Ž. Tomičić, Ranosrednjovjekovni kulturni krajobraz savsko-dravskog međurječja, Starohrvatska spomenička baština, rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejsaža, Zagreb 1996., 151-160. i tamo nav. lit., 156.

Ja mislim da je pametnom dovoljno a ti procijeni kako tebi odgovara.

e šta bi ja sad trebao reći?pa sve to ja znam.samo sam rekao da ona karta koju si stvaio je kriva.
Hrvati NIKAD ,NIKAD nisu naselili podrinje.o tome kaže NEOL MALCOLM.
EVO ŠTO KAŽE dr. povijesti i objektivniji čovjek od nas:Hrvati su se naselili otprilike na podrucju koje odgovara danasnjoj Hrvatskoj, u koje je vjerojatno bio ukljucen i veci dio same Bosne, osim istocnog pojasa doline rijeke Drine.25

http://www.camo.ch/povijestbih02.htm

znači Hrvati su najistočnije naselili područje današnje BIH oko rijeka Vrbas i Plive,dalje južno oko Livna i Duvna(po ljetopisu popa Dukljanina) i po LJPD južno do Skadra preko Hercegovine.i po njemu se to zove Crvena Hrvatska.

[BHCluster]

Nisi razumio ukojem je kontekstu to napisao. Tu se radilo o malobrojnim grupama koji tu nisu ostali jer nisu mogli opstati zbog mnogih faktora. To treba da ti je jasno.

[pojedinac]

1418 Map or Oldest Map of the World
A Review of the Historical Importance of Oldest World Map
by Gunnar Thompson, PhD



http://www.marcopolovoyages.com/Beijing ... uction.htm

[pojedinac]

Piri ibn Hadži Muhamed, poznat kao nećak Kemala Reisa [Kemal Re'is], nacrtao je mapu Antarktika 300 godina prije nego što je Južni pol otkriven!

Mapa Piria Reisa



Grupa istoričara je 1929. godine istraživajući arhive Otomanske Imperije u Topkapi palati/muzeju u Turskoj pronašla nevjerovatnu mapu nacrtanu na koži gazele.

Istraživanje je pokazalo da je mapa originalni dokumenat načinjen 1513. godine, samo 21 godinu nakon Kolumbovog otkrića Amerike. Ovo otkriće objelodanio je njemački istoričar Paul E. Kahle [Pol Kal] dvije godine kasnije na kongresu u Holandiji.

Priča o mapi počinje 1501. godine, samo 9 godina nakon Kolumbovog čuvenog otkrića, kada je Kemal Re'is [Kemal Reis], pomorski kapetan Otomanske flote zarobio sedam brodova blizu obale Španije. Ispitujući zarobljene mornare, Kemal Reis pronalazi jednog koji je plovio na jednom od Kolumbovih brodova, štaviše, u doba u kojem su pomorske mape bile od neprocenjive vrijednosti i strogo čuvana tajna, ovaj mornar bio je u posjedu mape Novog Svijeta koju je načinio niko drugi do sam Kristifor Kolumbo. Kemal Reis je zaplijenio njegovu mapu, čuvao je, a zatim ostavio u nasljeđe svom nećaku koji se zvao Piri Re'is [Reis] koji je takođe bio mornarički oficir Otomanske flote.

Njegova strast bila je kartografija, a njegov visoki čin otvorio mu je privilegovani pristup Imperijalnoj Biblioteci u Konstantinopolju. Priča dalje kaže da je Piri Reis započeo da radi na novoj mapi 1511. godine, a namjeravao je da izradi mapu koja bi objedinila sva skorašnja

Za izradu ove mape koristio je dvadesetak različitih mapa od nekoliko izvora sakupljenih tokom njegovih brojnih putovanja. Prema njegovim riječima, osam ovih mapa potiče još iz doba Velikog Aleksandra Makedonskog iz IV vijeka prije Hrista. Koristio je i Arapsku mapu Indije, četiri portugalske mape Kine i Indijskog Okeana kao i zaostavštinu svog ujaka, mapu zapadnih područja koju je sačinio Kristofer Kolumbo. Piri Reis ne navodi porijeklo ostalih mapa koje je koristio. On je lično na mapi napisao komentare koji nam govore šta je tačno radio sa kojim djelom mape. Takođe navodi da on nije odgovoran za originalno istraživanje i kartografiju terena na mapi, te da je njegova uloga bila da da sakupi podatke sa sakupljenih mapa i sačini jednu na osnovu podataka.

Mapa Pirija Reisa prikazuje zapadnu obalu Afrike, istočnu obalu Južne Amerike i sjevernu obalu Antarktika. Mapa prikazuje obalu Antarktika u nevjerovatnom detalju. Jedna od zagonetki, mada ne najveća, jeste kako je Piri Reis uspio da nacrta ovako preciznu mapu Antarktika cijelih tri stotine godina prije no što je ovaj kontinent otkriven. Pravi problem nastaje kada pokušamo da odgovorimo na pitanje kako je uspio da sa velikom preciznošću na mapi prikaže obalno područje Antarktika pod ledom. Neoborivi dokazi sakupljeni geološkim istraživanjima ovog kontinenta govore da je Zemlja Kraljice Maud posljednji put bila bez leda prije oko 6.000 godina, negdje oko 4 000. godine prije Hrista

Zvanična nauka tvrdi da je ledeni prekrivač koji prekriva Antarktik star oko milion godina. Mapa Pirija Reisa otkriva nam da je sjeverni dio Antarktika istražen prije no što ga je prekrio led. Ovo navodi na pomisao da je karta ovog područja sačinjena prije milion godina, ali bi to bilo nemoguće jer ljudska rasa nije ni postojala u to doba. Novija i mnogo preciznija istraživanja dokazala su da je ovaj dio sjeverne obale Antarktika posljednji put bio bez leda prije 6.000 godina. Još uvijek postoje neslaganja u naučnom svijetu o tome kada se završilo posljednje Ledeno doba i različiti navodi ukazuju na period između 9.000 i 13.000 godina prije Hrista. Prema tome, najveća misterija je ko je onda sačinio detaljnu mapu kopna sjeverne obale Antarktika prije 6.000 godina? Koja je, nama nepoznata civilizacija posjedovala tehnologiju koja je bila u stanju da uspješno završi ovakav poduhvat?

Dobro nam je poznata činjenica, ako je vjerovati tradicionalnoj istoriji, da se prva civilizacija razvila nekih 3 000 godina prije Hrista na Srednjem Istoku, a zatim i u dolini Inda i u Kini. Nijedna od ovih civilizacija nije postojala niti je mogla da sačini ovu mapu. Pa ko je onda prije 6 000 godina posjedovao znanje i tehnologiju potrebnu da se učini nešto što je nama tek u današnje vrijeme pošlo za rukom?

Kroz cio Srednji vijek u cirkulaciji su bile pomorske mape zvane "portolani" i bile su to precizne mape najčešćih i najuobičajenijih plovnih puteva, a prikazivale su obale, luke, moreuze, zalive, plitka područja i slične druge podatke neophodne za uspješnu navigaciju i plovidbu. Većina ovih "portolan" mapa bavila se Mediteranom i Egejskim morima, ali i drugim poznatim plovnim putevima, baš kao i knjiga o jedrenju koju je napisao Piri Reis. Ali nekoliko "portolan" mapa prikazivalo je u to doba nepoznate plovne puteve. Ove mape mornari su čuvali kao najstrožu tajnu kao, uostalom, i samo znanje o njihovom postojanju. Navodno je i Kristofer Kolumbo bio u posjedu jedne ovakve "specijalne mape".

Kada se Piri Reis privremeno penzionisao u Galipolju, prihvatio se u to doba veoma teškog zadatka da sve mape koje je namjeravao da koristi za izradu svoje mape svede na isti razmjer, a zatim i da započne posao oko izrade mape. Ukupno mu je trebalo tri godine da sačini svoju novu mapu. Kada je završio, na mapu je dodao i ovaj zapis:

" Autor ove mape jeste skromni Piri ibn Hadži Muhamed, poznat kao nećak Kemala Reisa. Galipolje, u svetom mjesecu Muharemu 919 godine (1513. godine nove ere)"

Mapa je potom prezentovana Sultanu Selimu I koji ga je zauzvrat načinio Admiralom.

Ova mapa nije bila jedina zaostavština Pirija Reisa kartografiji. 1521. godine on piše mornarski vodič kroz obale i ostrva Mediterana. Kitab-i Bahriye ("Mornarska knjiga" ili „Mornarički priručnik")

Iako nikada nije otkriveno kojih šest mapa je Piri Reis koristio, a da nije naveo njihovo porijeklo, kao što nikada nisu pronađene mape koje potiču iz vremena Aleksandra Makedonskog, nema nikakve sumnje da je jedna od mapa korištenih za izradu zasigurno bila i mapa koju je nacrtao sam Kristofer Kolumbo.

I mapa i knjiga koju je Piri Reis napisao bile su nesumnjivo od velike vrijednosti Otomanskoj Imperiji. Fokus im je bio na otkrića [panskih i portugalskih moreplovaca pa su najvjerovatnije ukazale sultanu na prijetnju Otomanskoj Imperiji koju su predstavljala otkrića evropskih moreplovaca u Indijskom okeanu i Arapskom moru.

Priča dalje navodi, ne bez ironije, da je knjiga koju je Piri Reis napisao bila povod za njegovu smrt. Naime, u knjizi je Reis zahtijevao od Sultana da protjera Portugalce iz Crvenog mora i Golfskog zaliva, te ga je Sultan postavio kao glavnokomanujućeg flote. 1551. godine u bici protiv Portugalaca Piri Reis gubi većinu svojih brodova i, iako već u osmoj deceniji života, biva osuđen na smrt.

Do 1929. godine kada ponovo otkrivena, mapa je bila potpuno zaboravljena. Svega nekoliko istoričara, sa izuzetkom Kahle-a posvećuje pažnju ovoj mapi.

Ali 1954. godine diplomac sa Harvard Univerziteta u Kembridžu, u državi Masačusets, profesor istorije nauke na Keene State koledžu Dr Charles Hapgood [Čarls Hapgud] daje zadatak svojim studentima da pobliže ispitaju ovu mapu. Nakon punih sedam godina istraživanja i mnogo odbačenih hipoteza, Hapgud izdaje knjigu.

U uvodu za svoju knjigu, Maps of the Ancient Sea Kings, iz 1979. godine, Dr Charles Hapgood navodi:

"Ispostavlja se da su precizni podaci prenošeni od usta do usta. Čini nam se da su karte proistekle od nama nepoznatih civilizacija i da su prenošene generacijski, najvjerovatnije preko minojske kulture sa Krita i Feničana koji su kroz period od više od hiljadu godina bili najveći moreplovci starog svijeta. Mi danas imamo dokaze da su ove mape sakupljene i da su bile proučavane u velikoj Biblioteci u Aleksandriji i da su geografi koji su tamo radili uz pomoć ovih starih mapa pravili nove."

Prema hipotezi koju je postavio Dr Charles Hapgood, Piri Reis je najvjerovatnije došao u posjed jedne ili više ovakvih mapa koje su nekoć bile locirane u Velikoj Aleksandrijskoj Biblioteci, čuvenoj i najvažnijoj biblioteci starog svijeta. Hapgood je sačinio rekonstrukciju prema kojoj su kopije ovakvih dokumenata kao i neki originali prebačeni u tadašnje regionalne centre za obrazovanje među kojima je bio i Konstantinopolj, današnji Istanbul. Tokom četvrtog krstaškog pohoda 1204. godine, krstaši su uspjeli da prodru u Konstantinopolj i tada su ove mape počele da cirkulišu među evropskim mornarima.

Hapgood dalje piše:

"Većina ovih mapa predstavljala je Mediteran i Crno More, ali su opstale i mape drugih područja. Među njima su bile i mape Sjeverne i Južne Amerike, mape Arktika i okeana Antarktika. Jasno je da su davni moreplovci putovali od Sjevernog do Južnog pola. Koliko god to zvučalo nevjerovatno, iz podataka sa ovih mapa proizlazi da su stare civilizacije istraživale Antarktik još u doba kada obala Antarktika nije bila prekrivena ledom. Takođe je jasno da su ovi stari moreplovci raspolagali instrumentima za navigaciju kojima su mogli veoma precizno da određuju koordinate u prostoru i da su ovi instrumenti nadmašivali svu tehnologiju i nanje Starog i Srednjeg vijeka kao i ono modernih vremena sve do druge polovine XVIII vijeka..."

Ovi dokazi o postojanju naprednih tehnologija podržavaju mnoge druge hipoteze iznošene dugi niz godina koje govore o davnim, nestalim i zaboravljenim, naprednim civilizacijama kao što su Atlantida ili civilizacija Mu. Naučnici su mnogo puta bili u stanju da opovrgnu ovakve hipoteze zbog nedostatka dokaza i prikažu ih kao mit, ali ova mapa nam pruža dokaze koji ne mogu olako da budu zapostavljeni. Ovi dokazi nam nalažu da preispitamo sve ostale dokaze koji su u prošlosti izneseni i zapostavljeni, u novom svjetlu i otvorenog uma."

Dvije godine kasnije, Hapgudove hipoteze dostižu neočekivanu popularnost kada izlazi kontraverzni bestseler po imenu "Chariots of the Gods?" [Kočije Bogova?], prva knjiga još čuvenijeg autora po imenu Erich von Däniken. U ovoj knjizi monumentalne važnosti, koja je doživjela više od dvadeset izdanja i koja je prodata u više miliona primjeraka, Deniken po prvi puta iznosi šokantnu teoriju da su našu planetu u više navrata kroz istoriju posjećivali vanzemaljci. Na osnovu dugogodišnjih istraživanja ruševina izgubljenih gradova, potencijalnih aerodroma i mnogo naučnih činjenica, Deniken tvrdi da su našu civilizaciju potpomagala bića sa neke druge planete. Njegova najkontraverznija teorija tvrdi da smo i mi sami potomci ovih "Bogova" i prikazuje arheološke dokaze koji potpomažu njegovu teoriju.

Kao jedan od dokaza Erih fon Deniken navodi i mapu Pirija Rajsa, koja je, prema Denikenu, načinjena uz pomoć mapa koje su vanzemaljci napravili uz pomoć osmatranja iz vazduha.

1953. godine jedan turski mornarički oficir šalje mapu Pirija Reisa Birou za Hidrografiju američke mornarice. Biro je u pomoć pozvao penzionisanog Kapetana američke mornarice koji se posvetio proučavanju davnih mapa, čovjeku po imenu Arlington H. Mallery. Nakon dužeg ispitivanja, Mallery je otkrio koji je metod projekcije korišten da se sačini mapa Pirija Reisa. Kako bi provjerio preciznost sa kojom je mapa sačinjena, napravio je mrežu i prebacio mapu Pirija Reisa na globus. Rezultat je bio fascinantan: mapa je bila nevjerovatno tačna. Njegov zaključak je bio da je jedini način da se načini mapa poput ove bio pomoću fotografije iz vazduha - ali ko je bio u mogućnosti da takvu tehnologiju koristi prije 6 000 godina?

Navodno je i sam Biro za Hidrografiju američke mornarice bio zaprepašćen preciznošću i detaljima mape, uz pomoć koje su čak uspjeli da isprave nekoliko grešaka na današnjim mapama!

Određivanje longitudinalnih koordinata za izradu mape Pirija Reisa zahtijevalo je korištenje sferne trigonometrije koja u obliku koji bi omogućio izradu ovako precizne mape nije bila poznata sve do sredine XVIII vijeka.

Hapgood je uspio da dokaže da je urađena geometrijskom metodom i da koristi geografske koordinate pod pravim uglovima raspoređene u mrežu, ali i da je očigledno kopirana sa starije mape koja je projektovana uz pomoć sferne trigonometrije koja u to doba nije bila poznata!

Ne samo da su rani geografi znali da je Zemlja okrugla nego im je bio poznat i obim Zemlje sa preciznošću od oko stotinjak kilometara.

Hapgood je tada poslao svoju kolekciju starih mapa čovjeku po imenu Richard Strachan [Ričard Strečan] koji je u to vrijeme radio na Institutu za Tehnologiju u državi Massachusetts [Masačusets], popularnom MIT-u. Zamolio ga je da procjeni koliki je nivo poznavanja matematike bio potreban kako bi se načinile originalne mape. Odgovor je stigao 1965. godine. Strachan je bio uvjeren da je bilo neophodno izuzetno dobro poznavanje matematike, sferne trigonometrije, zaobljenosti Zemlje kao i metoda projekcije.

U pismu koje je američki oficir i komandant jedinice za izviđanje američke avijacije Harold Z. Ohlmeyer napisao Čarlsu Hapgudu piše da je norveško-britansko-švedska ekspedicija na Antarktik potvrdila da su geografske odlike terena Zemlje Kraljice Maud kao što su kopnena masa, obala, rijeke i planinski lanci, platoi, zalivi, a koje prikazuje mapa Pirija Reisa do u tančina vjerodostojne. Istraživači su do ovih detalja došli koristeći sonar i seizmička osluškivanja, a sam teren nalazi se ispod gotovo 2 kilometra leda.

Charles Hapgood je 1953. godine napisao knjigu "Earth's shifting crust: a key to some basic problems of earth science" (kasnija izdanja ove iste knjige nose naziv "Path of the Pole") u kojoj je postavio teoriju koja bi trebalo da objasni iz kog razloga Antarktik nije bio pod ledom sve do 4.000 godine prije Hrista. Ukratko, Hapgood tvrdi da je razlog zbog kojeg na Antarktiku nije bilo leda i koji je bio mnogo topliji položaj kontinenta u to doba. On kaže da se cio Antarktik u to vrijeme nalazio oko 2.000 kilometara sjevernije, a ne na južnom polu, i da se nalazio van polarnog pojasa, u hladnom, ili čak umjerenom temperaturnom pojasu.

Razlog zbog kojeg se kontinent, po njegovom mišljenju, pomjerio na svoju današnju lokaciju treba da se traži u tzv. Pomjeranju Zemljine kore. Ovaj mehanizam, koji se razlikuje od mehaničkog pomjeranja tektonskih ploča ili pomjeranja kontinenata, je ustvari pomjeranje cjelokupne spoljašnje kore planete, koja se naziva litosfera, u odnosu na mekšu unutrašnjost. Hapgood detaljnije opisuje ovu teoriju u svojoj knjizi "Maps of ancient sea-kings". Ova teorija poslata je na razmatranje čuvenom Albertu Ajnštajnu koji je pokazao iznenađujući entuzijazam, te u uvodu za knjigu "Earth's shifting crust" kazuje:

"Polarne regije raspolažu sa konstantnim depozitima leda koji nije simetrično raspoređen oko polova. Zemljina rotacija utiče na ove asimetrično nataložene mase i prouzrokuje centrifugalni momentum koji se prenosi na krutu, ne tako elastičnu Zemljinu koru. Kada konstantno uvećanje centrifugalne sile prouzrokovane na ovaj način dostigne određenu tačku, cjelokupna Zemljina kora se pomjeri u odnosu na unutrašnjost planete".

Bila ova teorija tačna ili ne, misterija ostaje.

Mapa Pirija Reisa je predmet koji uopšte ne bi trebao da postoji. Prema današnjim saznanjima, niko nije bio u stanju da sačini toliko preciznu mapu, i sa potpuno preciznim longitudinalnim koordinatama u to vrijeme. Prvi instrument koji je bio u mogućnosti da približno izračuna koordinate meridijana izumio je englez John Harrison [Džon Harison] 1761. godine. Prije toga nije postojao način da se dobije prihvatljiva vrijednost meridijana - greška je mogla da iznosi i više stotina kilometara. A mapa Pirija Reisa je samo jedna od niza mapa koja prikazuje nepoznate krajeve, nemoguće znanje i preciznost koja i danas zapanjuje.

I sam Piri Reis je priznao da je za izradu mape koristio mnogo starije mape koje su i neki drugi kartografi koristili za izradu mapa velike preciznosti.

Jedna od takvih mapa je i Dulčert Portolan mapa iz 1339. godine na kojoj je mreža paralela Evrope i Sjeverne Afrike savršeno precizna, a meridijani koji presijecaju Mediteran i Crno More prikazani su na mapi sa odstupanjem od samo pola stepena!

Mapa koju je sačinio Turčin Hadži Ahmed 1559. godine prikazuje 1 600 km širok kopneni pojas koji povezuje Aljasku i Sibir, prirodni most koji povezuje dva kontinenta, Ameriku i Aziju, a koji je pod vodom od završetka posljednjeg ledenog doba kada je nivo vode na planeti porastao i ova teritorija na mapi postala morsko dno.

Oronteus Fineus mapa. Još nevjerovatnija je Zenova mapa iz 1380. godine koja prikazuje veliku kopnenu masu koja se proteže na Sjever sve do Grenlanda, a nezamislivo je precizna. Potpuno je nemoguće da je neko u XIV vijeku bio sposoban da proračuna i prikaže ovako preciznu koordinatnu mrežu meridijana i paralela.

Mapa koju je 1532. godine sačinio Oronteus Fineus je isto tako veoma precizna, i prikazuje Antarktik bez polarne kape.

Zaključak

Ove mape, i niz drugih, kao naprimjer Zheng He-ova mapa svijeta, Pizzigano nautička mapa iz 1424. godine, Cantino mapa svijeta iz 1502, Albertin Di Virga mapa svijeta iz 1410, prikazuju geografske osobine naše planete koristeći znanja koja danas smatramo plodovima novog doba. Štaviše, za izradu ovako preciznih mapa korišteni su podaci uzeti sa još starijih pradavnih mapa koje su zauvijek izgubljene. Mapa koje su, vjerovatno, pripadale izgubljenim civilizacijama. Da li je moguće da su ove davne kulture raspolagale znanjem i tehnologijom koju mi smatramo svojom kreacijom i na koje smo posebno ponosni u današnje vrijeme?

Neko je sve ovo znanje pretočio u mape u vrijeme u kojem smo mi još uvijek živjeli na veoma primitivan način, i to koristeći nekoliko preostalih parčića koje vrijeme nije uništilo i zaturilo, ali, vidjećemo da ove mape nisu jedino znanje koje su nam naši preci ostavili u amanet, a mi zaboravili kako da ga koristimo.

Mapa Pirija Reisa najčešće se pominje kada se raspravlja o mogućnosti da je nekada davno ovu planetu nastanjivala veoma napredna civilizacija, možda naprednija od naše, a koja je na nepoznat način nestala sa lica zemlje i tek sada polako počinjemo da nagađamo šta bi moglo da prouzrokuje ovakav tragičan ishod.

Najstarija nama poznata civilizacija, kultura Sumerana u Mezopotamiji, javlja se niotkuda oko 4 000 godina prije Hrista i nema nikakvog pomorskog iskustva. Ali Sumerani nam sa strahopoštovanjem govore o precima koji su bili "bogovi", a zvali su ih Nefilim.

http://www.misterije.com/2006070971/mis ... rija-reisa

Pogledajte i ovo:
JE LI KOLUMBO OTKRIO AMERIKU S KARTOM AMERIKE U DŽEPU?

[pojedinac]

01. 6th Century BCE
http://1.bp.blogspot.com/-83EfhBcN5-8/U ... oMundi.JPG
World Map
The Babylonian world map, known as Imago Mundi, dated to the 6th century BCE is one of the oldest known world maps, which shows Babylon on the Euphrates, surrounded by a circular landmass with Assyria, Armenia, Ocean and islands arranged around, forming a seven-pointed star.
02. Claudius Ptolemy / Lienhart Holle 1482
http://www.raremaps.com/gallery/enlarge/31790
Quinta Europe Tabula - Title on Verso
03. Schedel 1493
http://www.raremaps.com/gallery/enlarge/35142
Secunda etas mundi
(World Map Before Discovery of America)
04. Gregor Reisch 1503
http://www.raremaps.com/gallery/enlarge/34408
World
05. A. Ortelius, 1601
https://datnarrenschip.s3.amazonaws.com/7331.jpg
Aevi veteris, typus geographicus.
06. R Mercator 1578 / editie J Hondius, 1609
http://www.datnarrenschip.nl/hi-res/30#3/1.10/0.20
07. WJ Blaeu, 1640
https://datnarrenschip.s3.amazonaws.com/7311.jpg
REGIONES SUB POLO ARCTICO.
08. N Visscher / PA van Ravesteyn, 1664
https://datnarrenschip.s3.amazonaws.com/6193.jpg
ORBIS TERRARUM TABULA RECENS EMENDATA ET IN LUCEM EDITA PER N. VISSCHER.
09. P Mortier, 1700
https://datnarrenschip.s3.amazonaws.com/3761.jpg
CARTE GENERALE DU MONDE, OU DESCRIPTION DU MONDE Terrestre & Aquatique.
10. J Seller & C Price, 1703
https://datnarrenschip.s3.amazonaws.com/7297.jpg
A New Generall Chart for the West Indies of E. Wrights Projection vut. Mercators Chart.
11. G Bodenehr, 1704
https://datnarrenschip.s3.amazonaws.com/5645.jpg
CARTA HYDROGRAPHICA oder ALGEMEINE WELT und COMMERCIEN CARTE (...).
12. H Chatelain, 1719
https://datnarrenschip.s3.amazonaws.com/6282.jpg
MAP MONDE OU DESCRIPTION GENERALE DU GLOBE TERRESTRE
13. H Jaillot, 1719
https://datnarrenschip.s3.amazonaws.com/3854.jpg
MAPPE-MONDE GEO-HYDROGRAPHIQUE, OU DESCRIPTION GENERALE DU GLOBE TERRESTRE ET AQUATIQUE, EN DEUX PLANS-HEMISPHERES, OU SONT EXACTEMENT REMARQUÉES EN GENERAL TOUTES LES PARTIES DE LA TERRE ET DE L'EAU. SUIVANT LES RELATIONS LES PLUS NOUVELLES.
14. JB Homann, circa 1720
https://datnarrenschip.s3.amazonaws.com/6077.jpg
PLANIGLOBII TERRESTRIS CUM UTROQ HEMISPHÆRIO CÆLESTI GENERALIS EXHIBITIO (...).
15. R en G Wetstein, 1721
https://datnarrenschip.s3.amazonaws.com/4195.jpg
PLATE KART OF THE WORLD.
16. J Goeree, circa 1725
https://datnarrenschip.s3.amazonaws.com/5751.jpg
DE AARDKLOOT volgens d'hedendaagse gedaante.
17. J Hübner, 1745
https://datnarrenschip.s3.amazonaws.com/7064.jpg
PLANISPHÆRIVM TERRESTRE CVM GLOBO COE ET TERR ET SPHÆR ARMILL. etc.
18. Homann Heirs (erven Homann), 1746
https://datnarrenschip.s3.amazonaws.com/6994.jpg
PLANIGLOBII TERRESTRIS Mappa Vniversalis (...).
19. E Bowen, circa 1747
https://datnarrenschip.s3.amazonaws.com/6607.jpg
A New & ACCURATE MAP of all the KNOWN WORLD Drawn from the latest & most Authentic Surveys (...).
20. H de Leth, 1749
https://datnarrenschip.s3.amazonaws.com/7261.jpg
Le GLOBE TERRESTRE representé en deux Plans-Hemispheres (...).
21. CF Delamarche 1804 / G Robert de Vaugondy, circa 1750
https://datnarrenschip.s3.amazonaws.com/6580.jpg
MAPPE-MONDE dressée suivant les nouvelles relations et assujettie aux observations astronomiques (...).
22. Hoogte I Tirion, 1764
https://datnarrenschip.s3.amazonaws.com/5542.jpg
NEW WORLD KART,
23. G Raynal / R Bonne, 1780
https://datnarrenschip.s3.amazonaws.com/4690.jpg
PLANISPHERE SUIVANT LA PROJECTION DE MERCATOR
24. J Janvier / J Lattré, 1782
https://datnarrenschip.s3.amazonaws.com/6258.jpg
MAPPE-MONDE ou DESCRIPTION DU GLOBE TERRESTRE Assujellie aux Observations Astronomiques Par le Sr. Janvier Géographe (...) 1782.
25. JC Dezauche / P Buache / G de L'Isle, 1782
https://datnarrenschip.s3.amazonaws.com/6899.jpg
HÉMISPHERE MÉRIDIONAL pour voir plus distinctement LES TERRES AUUSTRALES. Par Guil. De L'Isle et Phil. Buache. (...).
26. A Morellet, 1783
https://datnarrenschip.s3.amazonaws.com/6400.jpg
MAPPE-MONDE Dessinée d'après toutes les Découvertes qui ont été Faites jusqu'en 1783 Par l'A.M.
27. JN Bellin, 1784
https://datnarrenschip.s3.amazonaws.com/4202.jpg
CARTE REDUITE DES PARTIES CONNUES DU GLOBE TERRESTRE (...)
28. F Santini / GA Remondini, 1784
https://datnarrenschip.s3.amazonaws.com/6877.jpg
NOUVELLE MAPPE MONDE dediee au progrès de nos connoissances
29. P Buache / JA Dezauche, 1800
https://datnarrenschip.s3.amazonaws.com/5895.jpg
MAPPEMONDE a l'usage de l'instr.uction Par Guillaume DELISLE et Philippe Buache et de l'Académie des Sciences Revue et Augmentée des N les Découvertes par Dézauche en 1800.


old maps online
http://www.oldmapsonline.org/#bbox=-100 ... ateto=2010
old world maps
https://www.google.nl/search?q=old+worl ... =956&dpr=1
rare maps world
http://www.raremaps.com/gallery/browse/ ... orld/World
the oldest world map
https://www.google.nl/search?q=old+worl ... illa:nl:of
Ruysch's 1507 map of the world

VNIVERSALE DESCRITTIONE DI TVITA LA TERRA CONOSIVTA FIN ORI

[Smail Aga Cengic]

Evo neke knjige i tema o Iliriku

Sve o Iliriku

[mekentas]

Pozz,

da li neko mozda ima stare fotografije Sarajeva (ili zna gdje ih mogu naci), tacnije ulica Ferhadija kod Staklenog Grada, i trg ispred Katedrale s pogledom na zgradu u kojoj je sad Eskobar kafic i Chipas? I s druge strane kod Markala, s pogledom na te zgrade koje opasuju Stakleni Grad. Trebaju mi iz svih perioda od Osmanskog, A-U do Kraljevine SHS. Bila bih jako zahvalna .

[Suljagica sokak]

==============================================================================================

==============================================================================================

Sarajevo tokom prvih godina AU okupacije.

[CikCikCikPogodi]

Mapa svijeta radena u Amsterdam 1594. godine

[Suljagica sokak]

Da l' neko ima stare karte Posavine?

[neki]

www.mapire.eu