STADION GRBAVICA - DA SE SAČUVA OD ZABORAVA

Sve o FK Željezničar...

Moderators: Tomahawk11, Charuga

Post Reply
User avatar
simonese
Posts: 7025
Joined: 05/12/2007 08:51
Location: Holy South

#126 Re: STADION GRBAVICA - DA SE SAČUVA OD ZABORAVA

Post by simonese »

Plavih_11 wrote:Ono o cemu se pocelo pricati prije par mjeseci, u posljednjem broju je izbacila i SB. Slovenija odavno nema ni jedno gradjevinsko preduzece na nogama, sva su povaljana. A nama su ublehu bacali ...

Slobodna Bosna 27.10.2011.
Prevara teška 150 miliona maraka

http://i40.klix.com/w7iz5w.jpg
http://i44.klix.com/11hghhx.png
http://i43.klix.com/2d6ps2a.png

Preuzeto sa tm.org
ma boli me neka stvar
meni je i ovako dobra,ma sta dobra,najbolja

JUG,JUG,JUG
JUG je samo jedan
User avatar
JoeyTribbiani
Posts: 974
Joined: 28/09/2011 17:46
Location: Uvijek avangarda, nikad kopija

#127 Re: STADION GRBAVICA - DA SE SAČUVA OD ZABORAVA

Post by JoeyTribbiani »

Lopovi dobro smrde od početka.

PS: nije tema, ali u tekstu se podsjetih na SCT i priče o tunelima, autoputu i slično... Ne znam fakat koji se klinac ima birat slovenska kompanija za takav posao pored živih domaćih.
User avatar
Charuga
Globalni moderator
Posts: 24240
Joined: 26/08/2007 17:10

#128 Re: STADION GRBAVICA - DA SE SAČUVA OD ZABORAVA

Post by Charuga »

GRBAVICA
Mali stadion velikih priča


„Nije to bolest rijetka, nisu posljedice rata, al ja sam prvo reko Željo, pa sam poslije reko tata“

Davor Sučić Sula

„A onda Željin stadion gledam, vidim ponos tvoj, život ću dati, al tebe nedam, jer ti si život moj“.

Ovo je dio pjesme „Grbavica“ koju je u ratu zapjevao Mladen Vojičić Tifa, koja je postala i ostala svojevrsna himna naselju koje je od 1992. do 1996. godine dijelilo Sarajevo na dva dijela.

Grbavica. Riječ koja čak i Sarajlije, pa čak i one koji žive u tom dijelu grada, često više asocira na stadion FK „Željezničar“ nego na naselje, definitivno i jeste najpoznatija postala po stadionu. Naselje koje je nastalo na oduzetoj imovini ljudi od tadašnje komunističke vlasti i nije bilo toliko popularno u godinama nakon nastanka, posebno jer su ga naselili većinom ljudi iz JNA, ali stadion koji je izgrađen 1953. godine odmah je postao simbol svih klasa u društvu bez klasa. Na njemu je igrao „Željezničar“, fudbalski klub koji je nastao 1921. godine te preživio 1946. i 1947. godinu kada su tadašnje vlasti odlučile formirati „Torpedo“, a kasnije i „Sarajevo“; Klub koji je trebao biti simbol snage Socijalističke republike Bosne i Hercegovine. Trebao jeste, ali mogao nije, jer se navijači „Željezničara“ nisu željeli odreći svoga Kluba ni kada je igrao u nižem rangu. On je bio sve, samo ne običan klub.

KORAK DO VELIKOG „REALA“

Najveća živuća legenda Želje, Ivica Osim, odrastao je na Malti, naselju koje se nalazi malo iza Grbavice kada se ide prema izlazu iz grada, Ilidži. Kao i sva tadašnja djeca imao je samo jedan san, da bude prvotimac „Željezničara“. Dane u djetinjstvu provodio je većinom na ulici, igrajući se lopte, a malo u kući, gdje je bilo dovoljno novca tek za poneki skromni obrok. Kada je počeo trenirati u Želji, na Grbavici je provodio više vremena nego u kući.

„Možda zvuči malo ludo, ali za fudbal je bilo bolje kada su djeca bila siromašnija. U moje vrijeme djeca su se samo igrala, većinom lopte, uz odobravanje roditelja koji nisu morali toliko da se brinu kako da troše novac koji nemaju. Danas nema puno djece napolju, igraju igrice na kompjuterima, ne izlaze i ne igraju se s vršnjacima. Čak i oni koji treniraju fudbal ograničili su igranje na trening, a u slobodnom vremenu i ne pomišljaju na loptu. Nama je lopta bila sve; i igra, i hrana, i život“, prisjeća se Osim i napominje kako su sva djeca tada sanjala da igraju za Želju, a da im novci nisu bili ni u primisli.

„Danas je na žalost obratno. A nisam bio siromašan, bio sam puno bogatiji od onih što misle da su bogati. Imao sam puno drugova, pa ako čovjek ima malo mašte, ako ima društvo – to je dovoljno. Nisu potrebne velike stvari. Nisam ni razmišljao o bogatstvu i siromaštvu“, dodaje.

Kantičari. Tako su bogatija gospoda iz Sarajeva prozvali navijače „Željezničara“ aludirajući na njihovo siromaštvo.

„Moj otac je radio u željezničkoj radionici „Vaso Miskin Crni“. Gledao sam ujutro kolone radnike kako odlaze na posao s nekakvim kanticama, i popodne kada su se vraćali kući. Prizor je bio kao iz italijanskih neorealističkih filmova. Kada takve prizore gledate na platnu, izgledaju lijepo i dojmljivo. U životu baš i nije bilo tako“, govori Osim.

Nakon što je hiljade sati proveo na Grbavici zajedno sa svojim jaranom, kasnije suigračem, Mišom Smajlovićem, Osim je postao igračka, a kasnije trenerska legenda „Željezničara“. Slika sa stadiona Grbavica na kojoj se Ivica Osim drži za glavu nakon što je „Željezničar“ kod vodstva 2-0 primio gol od mađarskog „Videotona“ i ispao iz polufinala Kupa UEFA, nakon što su Mađari pobijedili u prvoj utakmici 3-1, ostala je najupečatljivija od svih koje je Grbavica ikada imala.

Dan kada je cijela Jugoslavija plakala, kada je Grbavica u muku šutjela, postala je i životna priča Osima, i životna priča Želje i Grbavice. Korak do velikog madridskog „Reala“, korak do evropskih visina. Svega tri minute od finala Kupa UEFA dijelilo je Škrbu, Berjana, Baljića, Šabanadžovića, Čapljića, Komšiča, Bahtića, Škoru, Ćurića, Čilića, Baždarevića i Samardžiju. A jedan od najstandardnijih i najboljih u toj velikoj Željinoj generaciji bio je Mirsad Baljić, generaciji koja je zasjenila čak i onu koja je 1972. godine osvojila prvenstvo Jugoslavije, po prvi i jedini put u historiji. Žvaka, kako su ga prozvali jer je naizgled nehajno u ustima premještao žvakaću gumu dok je ordinirao po lijevom beku tako da bi i danas vjerovatno bio svjetska zvijezda, dobro se sjeća koliko je stadion Grbavica bio bitan za njegovu generaciju.

„Na Grbavici smo pobijedili sve utakmice u Evropi te famozne sezone 1984./85. Zapravo, samo tu nesreću protiv Videotona smatramo porazom, iako smo i tada pobijedili, a trebali smo im zabiti još pet golova, toliko smo bili bolji. Gol nam je zabio Čuhai, koji nikada nikome gol nije zabio, no tako je valjda moralo biti. Mi smo na Grbavici bili kao Indijanci. Bukvalno smo jurišali na protivnike, a stadion okružen navijačima na metar od terena, kao u Engleskoj, te adrenalin koji raste, i raste. Ma, nisi tu mogao, nisi smio izgubiti ni od koga. Da nam je došao Real, i njega bi dobili“, govori Baljić, koji danas živi u Švicarskoj, a sin Omar je poput oca prvotimac „Željezničara“.

DOLINA ĆUPOVA

Prije nego je stadion postao neosvojiva utvrda za većinu klubova koji su gostovali na Grbavici u okviru prvenstva Jugoslavije ili na utakmicama evropskih kupova, za Željin stadion znalo se govoriti kako je – „Dolina ćupova“. Mislili smo da će biti lako pronaći precizan podatak o tome kako je nastao taj naziv, ali pokazalo se kako nastanak spomenute sintagme ima mnoštvo interpretacija. Ni Osim nije imao pravi, ili točan odgovor.

„Vjerovatno je to nešto vezano za Bugare koji su prije nego što je napravljena Grbavica, imali svoje njive na mjestu gdje je sada stadion. Obrađivali su ih, pa valjda to. Ili je to iz nekog romana“, nije bio siguran Osim. Odgovor nije imao ni njegov sin Amar, sadašnji trener „Željezničara“, te ujedno najtrofejniji trener u historiji Kluba s tri osvojene titule šampiona i tri Kupa BiH.

„Čini mi se da je to nešto novije, jer se ne sjećam iz djetinjstva da se spominjala Dolina ćupova koliko se sad spominje. A možda je to vezano za ove titule što smo mi osvajali poslije rata; ako ćup simbolizira trofej, onda je Grbavica dolina ćupova“, našalio se mlađi Osim koji je od oca naslijedio karizmu i trenersko znanje.

Ipak, čini se kako je dileme riješio, a ko bi drugi nego Zdenko Jelić, čovjek uz kojeg su vezani svi uspjesi „Željezničara“ od 1971. godine pa sve do početka rata. Operativac koji je bio generalni sekretar, onaj iza scene koji je držao sve pod kontrolom, više je od 30 godina vezan za Grbavicu.

„Ima tom nazivu dugo, sjećam se dobro. Vezano je za Indokinu, odnosno za borbe oko tadašnjeg Laosa gdje su se dvije frakcije borile na području današnjeg Vijetnama. Bile su to višegodišnje i krvave borbe. Borili su se po klancima, a jedan od njih, najstrašniji u tom ratu u Indokini zvao se Dolina ćupova. Čini mi se da je to prvi put spomenuo Pero Žagar iz ljubljanske Olimpije koji je rekao: vi koji idete na Grbavicu, ostavite svaku nadu, aludirajući da nemaju šanse da na našoj Grbavici osvoje išta osim rukovanja nakon poraza“, govori Jelić.

Bivši Željin generalni prisjetio se kako je prepuna Grbavica bila toliko akustična da se čovjek ježio kada krene navijanje sa svih strana.

„Prema nekim mjerenjima u bivšoj Jugoslaviji na Grbavici se stvarala najveća buka, a iza nas je bio stadion Napretka u Kruševcu“, dodaje Jelić koji kaže da je Željo čekao 50 godina na njegovu pojavu kako bi počeo harati po Jugoslaviji.

I zaista, prva i jedina titula prvaka Jugoslavije, finale Kupa i poraz od mostarskog „Veleža“ u Beogradu, polufinale Kupa UEFA, dogodili su se u Jelićevo vrijeme. Prvi od njih proslavljen je na – suparničkom Koševu.

„Kada sam došao u Klub igrali smo na Koševu, jer se Grbavica radila i tek je 1976. ponovo otvorena. Jedinu titulu prvaka Jugoslavije slavili smo na Koševu“, kaže Jelić.

RATNA GRBAVICA

Topla i sjetna ljudska priča o Grbavici 1992. godine prestala je biti topla a postala užarena, da bi potom prestala biti ljudska, a postala monstruozna. Ipak, svoju posebnost Grbavica je pokazala baš tada. Upravo je stadion bio linija razgraničenja između dva dijela Sarajeva, između agresora i branitelja, između dobra i zla. U prvim danima agresije na ogradi pomoćnog stadiona visjeli su leševi boraca koji su pokušali odbraniti svoje naselje, poslije na stadionu nije bilo ničega, osim flore i faune koja je mirno osvajala stadion.

Pjesma sa početka teksta napisana je za sve ljude koji su izbjegli sa Grbavice, i iako u svakojoj svojoj riječi oslikava „bol što naša srca mori“, potpuno šokantno bilo je saznanje od „suprotne strane“ – Sarajlija koji su ostali na Grbavici i Vracama. U njihovim ispovijestima saznalo se da je upravo Tifina „Grbavica“ bila pjesma koja je izazivala najveće emocije, zbog kojih su se lupale čaše i puštale suze. Za Grbavicom su plakali i oni.

Kada se 1996. godine ponovo kročilo na Grbavicu, ona je izgledala kao džungla. Sa sredine južne tribine izbijalo je ogromno drvo sa ogromnim bodljama koje kao da je krenulo prema terenu. Da ga nisu posjekli, za koju godinu prekrila bi cijeli stadion i zaštitila ga svojim bodljama.

Među prvima koji su ušli na stadion bio je Džemal Čopra, upravnik stadiona, potom Zdenko Jelić koji je malo poslije preuzeo funkciju direktora Sportskog društva „Željezničar“, a ostat će upamćeno kako su glavne poslove oko čišćenja obavila djeca, Željini pioniri koji su zajedno sa svojim trenerima Jusufom Šehovićem i Sejfudinom Ticom čistili teren i tribine.

Šehović se prisjeća kako je kod klupe za rezervne igrače izvukao kompletan redenik sa mecima i kako je izgledalo čišćenje zapuštenog i devastiranog stadiona.

„Nakon što su pregledali da li ima mina, ušli smo da čistimo stadion, negdje čak i prije njih, rizikujući živote. Bilo je sve rastureno, rukama smo čistili, a od kuće donosili kašiku i nož kako bi vadili korov iz trave. Bilo je drveća velikog po 4,5 metra, mjesec dana smo čistili. Iznad južne tribine bili su tranšeji, zemunice, tu su valjda čuvali straže. Nakon toga, sjećam se kako su nam iz Italije, iz AC Romano gdje smo gostovali na turniru, poklonili mreže. Iz Bolonje smo donijeli te prve mreže, a s njima i 50 vreća trave. U autobusu s nama, jedva su djeca sjedila jer su im između nogu bile vreće trave. Prvo sjeme nakon rata zasijano je sa travom koju smo donijeli iz Italije“, govori trener kroz čiju su školu prošla mnoga djeca, a među njima i današnji as „Mančester Sitija“, Edin Džeko.

Sudbina je htjela da, kao i jugoslovensku, prvu titulu šampiona Bosne i Hercegovine „Željezničar“ osvoji na Koševu gdje su u finalu doigravanja 1998. godine pobijedili „Sarajevo“ golom Hadisa Zubanovića u 90. minuti. Ekipa koju je vodio Enver Hadžiabdić, član šampionske generacije iz 1972. godine, zauzela je posebno mjesto u historiji Kluba.

Napokon, na Grbavici je trofej podignut 2001. godine s trenerom Amarom Osimom, koji je poslije toga uzeo titulu i 2002. godine, a onda i u novom povratku na Grbavicu – 2010. godine. Sa ukupno šest trofeja uključujući i tri osvojena Kupa rekorder je „Željezničara“.

Stadion Grbavica i dalje je bastion „Željezničara“, no u Amarovo vrijeme stvari su u mnogome promijenjene u odnosu na nekad.

„U bivšoj državi Željo je ipak bio iza velike četvorke – Partizana, Dinama, Crvene zvezde i Hajduka – i na tim utakmicama nismo bili favoriti na svom stadionu. Uloga Željezničara bila je drugačija za razliku od ove u bh. ligi, kada se očekuje da svakog protivnika isprašimo sa par golova razlike i hvala Bogu da je tako. Kao da je sada teže igrati na našoj Grbavici, jer protivnici dolaze rasterećeni, nemaju šta izgubiti, i ako odu s punom mrežom niko im neće zamjeriti jer ipak su izgubili od Želje što nije nikakva katastrofa. Zato nam se znalo dogoditi da nam uzmu bodove slabije ekipe, baš zbog tog psihološkog momenta u kojem oni ne mogu ništa izgubiti, a mogu jako puno dobiti, a mi potpuno suprotno. Velika je šteta što utakmice u kojima mi nismo favoriti, a to su ove evropske, ne možemo igrati na Grbavici već moramo na Koševo. Mislim da bi upravo u njima osjetili najveću snagu našeg stadiona i naših navijača“, tvrdi Amar koji je odrastao i počeo igrati fudbal na Grbavici, kao i njegov mlađi brat Selimir.

Priča o izgradnji novog stadiona Grbavica pojavila se odmah poslije rata, a prošle godine magistar ekonomskih nauka Dejan Ćuk pokrenuo je u Sloveniji incijativu da se napravi kompleks koji će zadovoljiti i „Željezničar“ i investitore. Za sada, sve je ostalo na ambicioznom projektu, jer izgradnja još nije počela.

„Što se tiče Željezničara, jasno smo dali do znanja svim potencijalnim investitorima da smo spremni pristati na izgradnju Grbavice, naravno pod određenim uslovima od kojih je osnovni da Klub i grad dobiju jedno evropsko zdanje. Za sada je zapelo oko finansija, kao i obično, ali postoji dobra volja u koju su se uključili i predstavnici grada i države pa se iskreno nadamo da će uskoro biti finaliziran dogovor oko obnove stadiona“, kaže Sabahudin Žujo, sadašnji predsjednik „Željezničara“ najavljujući nakon turbulentne i zlatne historije Kluba i stadiona njegovu bolju budućnost.

Historija stadiona Grbavica

Stadion Grbavica počeo se graditi 1949. godine, i radovi su trajali sve do 1953. godine kada je 13. septembra otvoren utakmicom sa „Šibenikom“ koju je Željo pobijedio 4-1.

Kao i sve u to vrijeme, stadion je izgrađen na radnim akcijama, a da u njima nisu baš svi uživali govori zanimljiva priča od čovjeka koji se preziva Željo, a navija za „Sarajevo“. Prije nekoliko godina gospodin Muhamed Željo bio je pred televizijskim kamerama, dobio je neku nagradu, a kada je veseli spiker čuo kako se preziva rekao je: Pa, vi sigurno navijate za Želju. Muhamed mu je odgovorio: Ni slučajno.

Razlog što ne navija za Želju upravo je stadion Grbavica. Neki su radili milom, a neki silom, takvo je vrijeme bilo.

„Išao sam u Željeznički školski centar i kada se radila Grbavica primorali su nas da idemo podizati ogradu oko stadiona. Išli smo svaki dan i radili na ogromnoj vrućini. Sjećam se koliko smo patili, a niko se nije sjetio da nas ponudi barem vodom, ako već ne sokom ili sendvičem. Od tada sam rekao sebi, e ja ću navijati za Sarajevo, a ne za Želju, bez obzira na prezime koje nosim“, govori Muhamed koji se izgradnje stadiona i ne sjeća baš s prevelikim oduševljenjem.

Na stadion su 1953. godine donijete vremešne centralne drvene tribine sa starog igrališta „Slavije“ sa Marijin dvora, a na njima su tada sjedili većinom uglednici poput nekakvih komesara i partijskih velikana. Stadion se renovirao od 1968. do 1976. godine, a u to vrijeme Željo je svoje utakmice igrao na Koševu. U ratu je stara drvena tribina izgorjela, a stadion je ponovo zvanično otvoren 2. maja 1996. godine utakmicom „Željezničara“ i „Sarajeva“. Nakon rata obnovljena je zapadna tribina, a prije nekoliko godina postavljene su sjedalice na cijeli stadion te zasijali reflektori. Ipak, stadion još uvijek ne ispunjava kriterije UEFA-e i na njemu se ne mogu igrati međunarodne utakmice pa će biti potrebno kompletno renoviranje.

NADREALISTI & ŽELJO

Simpatije bivše Jugoslavije prvo su pokupile generacije fudbalera „Željezničara“, šampioni iz 1972. godine i polufinalisti Kupa UEFA iz 1985., ali konačni pečat da Željo postane najsimpatičniji klub od Vardara do Triglava učinio je pokret „New Primitives“, ili legendarni sarajevski Nadrealisti.

Slučaj je htio da Boro Kontić, čovjek koji je bio urednik na Omladinskom programu Radio Sarajeva, prepozna talenat progresivnih omladinaca čiji se humor bazirao na legendarnom „Monthy Pythonu“. Slučaj je opet htio da je Boro „bolesni“ Željovac, i da su u toj ekipi omladinaca većinom bili njegovi istomišljenici plave krvi.

Davor Sučić Sula i Nele Karajlić, tandem iz „Zabranjenog Pušenja“, Branko Đurić iz „Bombaj Štampe“, Boris Šiber, Želju i Grbavicu spominjali su često i s ushićenjem. U starijim pjesmama „Pušenja“ nalazili su se stihovi poput „zbog tebe sam prest’o ići gledat Želju“, a Sula je nedavno napisao i pjesmu posvećenu omiljenom klubu – „Čuva Bog Želju svog“.

Refren pjesme „Nije to bolest rijetka, nisu posljedice rata, al ja sam prvo reko Željo, pa sam poslije reko tata. Nije to ni zbog nafake. Nije to ni naka droga. Ali sve dok igra Željo. Ja znam da ima Boga. Nije to, nije to, čuva Bog, Želju svog.“ valjda najbolje oslikava Suline osjećaje prema ovome klubu.

Đuro je to uradio još davno, prije rata, ali on je umjesto tate kao poređenje sa ljubavlju za Željom stavio mamu. U pjesmi „Željo, to je moj tim“ Đuro kaže: „Rođen sam 1962 godine, prvo sam rekao Željo pa tek onda mama, i kao svi klinci imao sam prvu ljubav. Moja prva ljubav bio je Željo“.

Iako su raja iz „Nadrealista“ bili česti gosti na Grbavici kada je igrao Željo, najzanimljiviju priču oko Grbavice ima onaj kojem nogomet i nije bio baš najvažnija sporedna stvar na svijetu. Boris Šiber Šibi.

„Ja sam na Grbavici proveo dvije možda i najbolje godine u životu, a bila je to sredina 80-ih godina. Prijavio sam se da radim kao redar na tribinama, i primili su me. Pred utakmicu nas je dolazilo oko 150, a onda su izabirali 60 ljudi da cijepa karte i kontrolira ulaze. Valjda sam im bio simpatičan i uvijek su me izabrali. Dobio sam posao na drugoj liniji fronta da cijepam karte, a na prvoj su bili ovi jači što su hvatali raju koja pokušava preskočiti ogradu. Ispred mene su bila dva penzionera; jedan veći, zvao se Vuk, i drugi, manji, čini mi se da se zvao Junuz. Oni su se lomili sa ovima što preskaču, dok bi ja pustio ko god me pitao da uđe, pa i onog što prodaje košpe. Njih dvojica se tuku, a ja puštam. Kad su me pitali šta to radim, rekao sam: ma šta ima veze. Na kraju su oni mene zamolili da ja fino sjednem na tribine i gledam tekmu, da ništa ne radim, i tako sam ja dvije godine primao odlične pare samo da sjedim na tribinama, jedem košpe, krastavice i pitu. Ma to je definitivno bio najbolji posao koji sam imao u životu“, prisjeća se Šibi.

Da sve oko „Nadrealista“ bude dodatno zanimljivo pokazuje podatak da je srž ekipe ustvari odrastao na Koševu, naselju u kojem se nalazi gradski stadion na kojemu svoje utakmice igra najveći Željin rival, „Sarajevo“.

„Sula i Nele su s Koševa, Srki Velimirović je isto s Koševa, i on je bio s nama u ekipi Nadrealista, a Željin je fanatik. Ta ekipa s Koševa je bila posebno jaka“, govori Šibi. Kao legendarna rečenica iz tog perioda, koju je valjda prvi smislio Sula, jeste ona u kojoj se otkriva suština razlike između sarajevskih klubova.

„Navijati za Sarajevo je stvar geografije, dok je navijati za Želju stvar filozofije“.

Za Grbavicu se veže i Zdravko Čolić, možda i najveća jugoslovenska zvijezda svih vremena, koji je odrastao u ovom naselju i navijač je Želje, te već spomenuti Mladen Vojičić Tifa čija se „Grbavica“ smatra nezvaničnom himnom naselja, stadiona i FK „Željezničar“.

GRBAVICA

Hej Grbavice, rano ljuta
pritisla me teška tuga
na trenutak, i pomislim
da si sada neka druga

Hej Grbavice, bolna si mi
iz daleka gledam ulice tvoje
tamo su slike, djetinjstva moga
tamo je sve što je moje

Ko život cijeli Miljacka dijeli
mene od krila tvog’
i ne znam kad’ ću al’ znam da ću
doći do doma svog’

A onda Željin stadion gledam
vidim ponos tvoj
život ću dati, al’ tebe ne dam
jer ti si život moj

Ne budi tužna kad čuješ pjesmu
bol što naša srca mori
jer svaki od nas što pjesmu pjeva
do zadnjeg’ se za tebe bori

Ko život cijeli Miljacka dijeli
mene od krila tvog’
i ne znam kad’ ću al’ znam da ću
doći do doma svog’

Zbog toga bola kad sa Bristola
na tebe gledamo
zbog ove pjesme, nazad se ne smije
nikom te ne damo

http://pozitiv.ba/2011/12/grbavica/
User avatar
ultima_palabra
Posts: 55471
Joined: 15/12/2008 16:53

#129 Re: STADION GRBAVICA - DA SE SAČUVA OD ZABORAVA

Post by ultima_palabra »

Odličan članak, može čovjek pročitati neke nove stvari :thumbup:
User avatar
veljaca
Posts: 7753
Joined: 11/03/2008 14:25
Location: Za Zelju se ne navija - Zeljo se VOLI ....

#130 Re: STADION GRBAVICA - DA SE SAČUVA OD ZABORAVA

Post by veljaca »

Hvala Plavih_11 :thumbup: .....

Odlican clanak ....

" .... a onda Zeljin stadion gledam ...." ;-)
User avatar
ganjeta
Posts: 9542
Joined: 09/03/2010 02:36
Location: Joint Union

#131 Re: STADION GRBAVICA - DA SE SAČUVA OD ZABORAVA

Post by ganjeta »

Kako moćan tekst :thumbup:

Mi smo na Grbavici bili kao Indijanci. Bukvalno smo jurišali na protivnike, a stadion okružen navijačima na metar od terena, kao u Engleskoj, te adrenalin koji raste, i raste. Ma, nisi tu mogao, nisi smio izgubiti ni od koga. Da nam je došao Real, i njega bi dobili“,

Koliko smo danas daleko od ovog citata, nevjerovatno.Da mi je ovo dočekati nebi žalio umrijeti!
User avatar
JoeyTribbiani
Posts: 974
Joined: 28/09/2011 17:46
Location: Uvijek avangarda, nikad kopija

#132 Re: STADION GRBAVICA - DA SE SAČUVA OD ZABORAVA

Post by JoeyTribbiani »

:thumbup:
User avatar
smurf
Posts: 70202
Joined: 01/08/2008 10:53
Location: vjerna ŽEKIPA

#133 Re: STADION GRBAVICA - DA SE SAČUVA OD ZABORAVA

Post by smurf »

Ama odakle tebi vrijeme da forumas ganjeta :shock: :-) :lol: :lol: :lol: :lol: :lol:
lajkujMe
Posts: 12136
Joined: 06/04/2011 17:44
Location: Na svom mocnom racunaru

#134 Re: STADION GRBAVICA - DA SE SAČUVA OD ZABORAVA

Post by lajkujMe »

izvinjavam se ako je vec bilo o ovome al jeli ovo dzeko?

Image
User avatar
ganjeta
Posts: 9542
Joined: 09/03/2010 02:36
Location: Joint Union

#135 Re: STADION GRBAVICA - DA SE SAČUVA OD ZABORAVA

Post by ganjeta »

smurf wrote:Ama odakle tebi vrijeme da forumas ganjeta :shock: :-) :lol: :lol: :lol: :lol: :lol:
borba :D
User avatar
smurf
Posts: 70202
Joined: 01/08/2008 10:53
Location: vjerna ŽEKIPA

#136 Re: STADION GRBAVICA - DA SE SAČUVA OD ZABORAVA

Post by smurf »

Ma ja', dok je bebac konektovan ;-)
barcelona81
Posts: 72
Joined: 27/11/2010 15:57

#137 Re: STADION GRBAVICA - DA SE SAČUVA OD ZABORAVA

Post by barcelona81 »

lajkujMe wrote:izvinjavam se ako je vec bilo o ovome al jeli ovo dzeko?

Image
Posto sam ja uslikao ovo,mogu ti sa sigurnoscu reci da ovo nije Dzeko hahahaa.Ovo ti je tadasnji gloman pionira,Nedim Music.Tada Dzeko nije ni trenirao.
barcelona81
Posts: 72
Joined: 27/11/2010 15:57

#138 Re: STADION GRBAVICA - DA SE SAČUVA OD ZABORAVA

Post by barcelona81 »

Ovaj clanak,bar sto se tice ovog dijela u kojem govori Jusuf Sehovic,je 100 % istinit,kao i drugi djelovi,ali zelim istaci samo ovaj dio.Kad se samo sjetim na sta je licio autobus,na nasem povratku.Meni nije jasno kako smo mi prosli granicu.Vjerujte da su svi spremnici za prtljag bili puni,plus pola autobusa je bilo puno,trave,torbi .Sjedili smo po 3 na ona dva sjedista u jednom redu.Sto se tice ciscenja,mislim da su ove slike dovoljno pokazale.Vjerujte da to ciscenje nisu odradili ni navijaci,ni prvi tim,vec sve ova djeca.Kako sve to danas lijepo izgleda ,sva ta trava umjetna i sve oko stadiona.Ako nista mozda su nekad negdije trebale ove slike postaviti ,da se zna sta su Zeljina djeca radila ,makar u svlacionice .Najvise mi je zao sto je malo momaka iz ove generacije napravilo dobre karijere,jer su mnogi zaista vrijedili.Jedino Zeba i Kurto su nesto vise napravili.
POnekad kad sretnem neke momke ,pitam da li su gledali ove slike,pozelim da se ponovo okupimo ,makar da odigramo po koji termin,da vidimo jel ostalo bar malo onog fudbalskog znanja u nama,a naravno i da se ponovo nas vecina vidi nakon toliko vremena.Bilo bi lijepo.
User avatar
dd31
Posts: 13
Joined: 25/07/2011 14:55
Location: Zagreb
Contact:

#139 Re: STADION GRBAVICA - DA SE SAČUVA OD ZABORAVA

Post by dd31 »

barcelona81 wrote:Doda brate imali te gdje ,kad ce ti rezultati sa oni turnira sto si obecao.Pozdrav za tebe.
Evo me prijatelju.. :-D ..znam da me dugo nije bilo,ali sad cu gledati cesce dolaziti,a i evo ti informacija da krajem 3.mjeseca dolazim na turnir u Sarajevo! :thumbup:
Pa se valjda nadam da cemo se i vidjeti...
barcelona81
Posts: 72
Joined: 27/11/2010 15:57

#140 Re: STADION GRBAVICA - DA SE SAČUVA OD ZABORAVA

Post by barcelona81 »

dd31 wrote:
barcelona81 wrote:Doda brate imali te gdje ,kad ce ti rezultati sa oni turnira sto si obecao.Pozdrav za tebe.
Evo me prijatelju.. :-D ..znam da me dugo nije bilo,ali sad cu gledati cesce dolaziti,a i evo ti informacija da krajem 3.mjeseca dolazim na turnir u Sarajevo! :thumbup:
Pa se valjda nadam da cemo se i vidjeti...
Vazi druze naravno da cemo se vidjeti,poslat cu ti ja mail ili broj na pp pa cemo se dogovoriti,kad dodjes da se vidimo.Sretna nova godina i bozic naravno.
User avatar
Čovjek
Posts: 476
Joined: 06/09/2010 02:23

#142 Re: STADION GRBAVICA - DA SE SAČUVA OD ZABORAVA

Post by Čovjek »

Da se naježiš...
User avatar
dd31
Posts: 13
Joined: 25/07/2011 14:55
Location: Zagreb
Contact:

#143 Re: STADION GRBAVICA - DA SE SAČUVA OD ZABORAVA

Post by dd31 »

barcelona81 wrote:
dd31 wrote:
barcelona81 wrote:Doda brate imali te gdje ,kad ce ti rezultati sa oni turnira sto si obecao.Pozdrav za tebe.
Evo me prijatelju.. :-D ..znam da me dugo nije bilo,ali sad cu gledati cesce dolaziti,a i evo ti informacija da krajem 3.mjeseca dolazim na turnir u Sarajevo! :thumbup:
Pa se valjda nadam da cemo se i vidjeti...
Vazi druze naravno da cemo se vidjeti,poslat cu ti ja mail ili broj na pp pa cemo se dogovoriti,kad dodjes da se vidimo.Sretna nova godina i bozic naravno.
Hvala ti brate, i tebi isto sve najbolje,a posto nisi ti meni vidim poslao, onda ja tebi na pp saljem svoj mail pa se slobodno javi! :thumbup:
User avatar
smak
Posts: 1918
Joined: 25/05/2010 18:18
Location: Pitcairn Islands

#145 Re: STADION GRBAVICA - DA SE SAČUVA OD ZABORAVA

Post by smak »

aBd jednog dana :)
User avatar
asbosanac76
Posts: 75
Joined: 31/01/2012 09:10
Location: evropa

#146 Re: STADION GRBAVICA - DA SE SAČUVA OD ZABORAVA

Post by asbosanac76 »

hej grbavice rano ljuta,,svaka cast za podsjecanje na ruzne i teske dane,cuva bog zelju svog
User avatar
asbosanac76
Posts: 75
Joined: 31/01/2012 09:10
Location: evropa

#147 Re: STADION GRBAVICA - DA SE SAČUVA OD ZABORAVA

Post by asbosanac76 »

volim te zeljo.!!!krajisnik
User avatar
campa_xxx
Posts: 4082
Joined: 23/11/2007 22:04
Location: Metropola

#148 Re: STADION GRBAVICA - DA SE SAČUVA OD ZABORAVA

Post by campa_xxx »

Image
User avatar
ellaxaz
Posts: 2189
Joined: 31/01/2012 09:40

#149 Re: STADION GRBAVICA - DA SE SAČUVA OD ZABORAVA

Post by ellaxaz »

Inicijativa za dogradnju i rekonstrukciju stadiona Grbavica

http://www.dnevniavaz.ba/sport/fudbal/7 ... avica.html
mekaba
Posts: 1089
Joined: 19/11/2009 15:17

#150 Re: STADION GRBAVICA - DA SE SAČUVA OD ZABORAVA

Post by mekaba »

Posto opstina ulaze u SD Zeljeznicar (stadion) onda je logicno da ce ista opstina biti suvlasnik objekta.Ako nije tako onda se radi o mahinaciji da ne kazem pljacki poreskih obveznika opstine Novo Sarajevo.
Post Reply