saim_adka wrote:Ružno je porediti ljude i životinje, jer nažalost vrijeđamo životinje, jer čovjek kakav je u Bosni gori je od bilo koje životinje.
Ljubav?
Da li ima ljubavi između izgladnjelih pasa/životinja kad se pred njih stavi jedna mala posuda sa hranom?
U Sarajevu su htjeli zaraditi na životinjskoj vrsti i zbog toga su članovi jedne takve organizacije sa zaista humanim namjerama u startu kasnije istu napustili: možeš se informirati i reći će ti ako treba u živo.
Šta da onda očekuješ o brizi prema ljudima.
No mislim da primjeri bh. humanosti usprkos svemu pokazuju da smo mi itekako human narod, samo je rat učinio svoje.
Da je sistem ostao ispravan u bilo kakvoj formi državne tvorevine mnogi bi bili vremenom naučeni da budu makar parcijalno pošteni: vidjeli bi da je to društveni uzus i ne bi mu se suviše ni imali mogućnosti opirati.
saim_adka wrote:Naša država je preuzela sve ono najgore iz kapitalizma, gdje se okoristilo samo 1% stanovništva, a ostali su dovedeni na rub egzistencije, izgladnjavanja, gdje nemaju vremena od silne trke, frke i rada da pomisle o ljubavi. Danas se lakta, ulijeće klizeći, podmeće...samo da bi sebi ugodili koliko toliko. Korumpiranost, krediti, kamate čovjeka dovode u bezizlaznu situaciju gdje nema vremena da razmišlja ni o djeci, ni o ljubavi, ni ženi, ni bližoj i daljoj rodbini...jednostavo ovakav sistem te otuđi od svega. Svaka čast onom ko uspije da balansira u svemu tome i još ima volje da voli...
Suština problema je da je haotično stanje, da su ljudi ko bjesni psi, pokušavaju trkom doći prvi do posude sa hranom, ne birajući sredstva i ne pomišljajući na posljedice...Jednostavno danas ljudi postoje da opstanu, a nekad je to bilo drugačije, postojao si zbog drugih! Ovo je odgovor na ono gdje je nestao onaj merhametluk!
Prije je država bila uređena, čekao te je stan, siguran doživotni posao, nisi trebao voditi brigu hoćeš li prenoćiti na klupi, znao si da ako radiš nećeš biti gladan, da te čeka ljeti more, zimi skijanje, da je sve jeftino, da doktori rade svoj posao, da je sve potaman, onda nije teško biti i dobar i zaljubljen i imati vremena i energije poslije posla da se posvetiš porodici, ženi, djeci, rodbini i komšijama...
Welcome to capitalism!
Ma ne bih se s ovim složio.
Dosta je i do globalizacije: velika su otpuštanja svugdje u svijetu; oni koji su zadržali posao žive kao i ranije, oni koji nisu zadržali posao žive daleko gore.
Osobno mnogo bolje živim danas nego ranije, i mislim da je danas daleko ljepše i izazovnije vrijeme i informativno i iskustveno i veći je izbor i mogućnost veće promjene.
Još jedna je vrlo važna stvar da moraš imati svoj mir: evo gledam svoja dva posta na 2. strani ove teme, koja su u suštini pozitivna, ali nakon nekih godina danas uopće ne bih tako reagirao: valjda je to da što sam stariji kao vino sam i nipošto ne nastojim ni ulaziti u diskusiju: ljudi su davno prešli granicu svoga punoljetstva i zašto im oponirati.
I ovo što sam ti replicirao je iz iskrenosti i razonode a ne iz potrebe otkrivanja velikih istina.
Strpljenje i mir su najvažnije stvari u životu i to će tako ispasti na kraju važeće i za ovo naše društvo.
Sabur i sve će to doći na svoje.