Respect za ovo posljednje!Sed wrote:Jednostavna ljubav još ponegdje postoji ali tu gdje je ti tražiš je sve previše iskomplicirano. Ima jedan poluduhovit aforizam koji kaže: čovjek je čovjeku - čovjek. A misli se na onu latinsku: homo homini lupus est. Svijet je prepun tih vukova, samotnjaka, osobenjaka, karijerista, egoista, šta sve ne. Zato nema ljubavi. Malo se vremena posvećuje tuđim interesima. Ljudi misle samo na sebe a na te tvoje komšije i rođake se gleda kao na svojevrsnu konkurenciju. U biti, svi se mi "volimo". Ali više volimo da komšiji crkne krava Onda, samoljublje je u porastu. Ne znam zašto se na tuđe poraze počelo gledati kao na vlastite pobjede. I zašto su tuđi neuspjesi mjerila vlastitog uspjeha. Nisam siguran ni postoji li adekvatan izraz za ono kada neko nabraja tuđe mane da bi svoje nedostatke sakrio u njihovu sjenu. Kao "dobar sam kakvih ima". To je danas tako rašireno. I baš kao što si napisao, nema povjerenja. A povjerenje je temelj svakog normalnog odnosa. Možda se svi potajno boje da će biti žrtvovani zarad ostvarenja tuđih interesa (eeeh dragi naši žiranti). Hah, eto odgovora zašto starijima fali (jugoslovenski) socijalizam i zašto su vjernici tako međusobno povezani. Isti ciljevi, grupisanje, povjerenje, sigurnost. Je li to ljubav? Ne znam.dr.gog wrote: Gdje je ona jednostavna ljubav prema čovjeku -komšiji,čovjeku-partneru,drugu?...
Poslanik je jednom rekao (parafraziram) da niko neće postati pravi vjernik dok svom bratu ne bude želio isto što želi i sebi. Pa eto ko voli... A ima i ona da se dobro dobrim vraća. Pa možda će se i ljubav ljubavlju vratiti? Ko će ga znati. Valja pokušati
Ipak nema tu velike filozofije - ljubav je emocija i potrebno je ispoljavati prema svima, naravno dozirano: bilje, zivotinje, ljudi...da sada ne odem u hipi verziju mislim da je 'kvaka' da kada si u miru sa sobom u miru si sa svima ostalim i ako volis sebe, ostali ti nisu problem.
Dakle volite sebe. Driugi ce tu ljubav samo povecavati.