ŠTA ZA VAS ZNAČI LJUBAV?

Rasprave o filozofskim temama.

Moderator: Bloo

User avatar
dr.gog
Posts: 4943
Joined: 09/09/2007 12:52
Location: S@nitet-X
Grijem se na: briketi kanabisa
Horoskop: Vodolija

#1 ŠTA ZA VAS ZNAČI LJUBAV?

Post by dr.gog »

U našem gradu posljednjih dana ljudi su neraspoloženi,preplašeni i ljutiti.
Nedužni ljudi trpe i bivaju maltretirani,ubijani i poniženi.
Dali osjećate kako se smanjila ljubav među ljudima,kako je ogroman nedostatak povjerenja?
I zaista,isuviše često se dešava da prolazimo kao slijepi pored naših bližnjih kojima treba pomoć i lijepa riječ.
Najčešće zaboravljamo baš one koji su nam najbliži,naše majke,sestre,djecu,rodbinu..i možda što je najbitnije-naše komšije.

Postali smo skloni da nalazimo mane,da se zamjeramo iz banalnih razloga.
Gdje je ona jednostavna ljubav prema čovjeku -komšiji,čovjeku-partneru,drugu?...

Zar zaista nemamo snage da nadjačamo svoj karakter u ovim tjeskobnim vremenima?Zašto je dovoljna sitnica da nekog proglasimo za zlog,otpadnika,budalu,šovinistu ili glupana?..

Gdje je ljubav koju ste osjećali kao dijete,čak i prema najobičnijem leptiru,poklonjenim sličicama,čokoladi, ili drugarici /drugu koji se s vama igrao/la?
Šta je za vas potreba za ljubavlju?
Ako je to potreba za nečijom blizinom i seksom,i ako se ispuni ,jeste li tad najsretniji i koliko traje?Koliko volite i ljubite osobu koju znate i s kojom živite nakon mnogo vremena?

Da li brinete jedni za druge kao sami za sebe?

Da li ste spremni da prihvatite nekog drugačijeg čak i kad vam se deklariše kao neprijatelj?
Da li ste sposobni da zaustavite sebe u mržnji i preziru?

Šta za vas znači ljubav?
mIRCerka
Posts: 28084
Joined: 20/08/2004 15:21
Location: Bolje biti frustrirani mjesanac nego cistokrvni idiot.

#2

Post by mIRCerka »

Ja sam danasnji dan provela sa svojom mamom...Ne odoh tamo gdje me mozak sa srcem vukao, vec provedoh dan u uobicajenim aktivnostima sa sobom sa kojom se najvise svadjam, ali i koja mi pruza najvise ljubavi...

Uzivale smo u kupovanju na pijaci, odabiru salate...


baterije su se morale napuniti...
User avatar
tranquil
Posts: 6638
Joined: 11/08/2007 00:55
Location: Mare Tranquillitatis

#3

Post by tranquil »

Prije svega dr.gog, hvala na temi. Moje opažanje će biti prilično opširno ali vjerujem da ćeš od svih ljudi barem ti ovo pročitati tako znam da ne pišem uzalud :D Takođe izvini ako malo odlutam s teme, ipak mislim da sve što imam da kažem je povezano na neki način.

Ljubav.

Da ne pričamo o Maslow-u i njegovom pozicioniranju ljubavi kao osnovne potrebe odmah iza vode, hrane i krova nad glavom, reći ću nešto svojim riječima, ali ću se svakako opet povezati sa Maslow-om negdje u toku teksta.

Ovdje očigledno ne govorimo isključivo o ljubavi između dvije osobe (inače bi bila na drugom podforumu :D) nego generalno o povezanosti koja bi trebala da postoji između ljudi koji dijele zajednički, širi ili uži prostor ili neke druge karakteristike.

Nama ovdje, u Sarajevu (i BiH i šire) u 2008. sasvim sigurno nedostaje te ljubavi. Da je ima dovoljno, ne bi se dešavale razne stvari koje se dešavaju, uključujući šutnju i okretanje glave od problema.

Ponekad se zapitam "kako se ovo desilo ? Gdje smo pogriješili ?" Naravno da je najlakše okriviti neku grupu (vladu, stranku, neku treću političku, nevladinu, vjersku ili bilo kakvu organizaciju) ali oni ako su krivi za nešto, mogu biti krivi samo za te "društvene" stvari, kao što su kriminal, ili diskriminaciju i slične stvari, ali ne mogu biti krivi za ono što nam je u glavama, ne mogu biti krivi za to što je iz nas "isisana" solidarnost prema drugim ljudskim bićima. Kako se onda to desilo ? Imam neke misli o tome, ali nisam 100% siguran da imam odgovore i još uvijek se borim i pokušavam da formulišem neke stvari sam sebi.

Neke stvari sam uspio da povežem ali me odgovori ne zadovoljavaju. Naprimjer, razmišljao sam o nedostatku te "ljubavi" kao društvenom problemu i to sam povezao sa društvenim uređenjem. Sasvim sam siguran da je originalni kapitalizam sa dvije klase nekad u 20. vijeku nestao, i da ga je zamijenio drugi sistem, koji ću u nedostatku pravog imena zvati "Kapitalizam 2". "Kapitalizam 2" ne poznaje klase u izvornom obliku, već cijeli niz slojeva, pa se ova pojava naziva "društvena stratifikacija". Cijela društvena skala je pretvorena u ljestvicu slojeva koji, za razliku od prethodnih klasnih sistema, omogućuvaju pojedincu da se kreće u smjerovima "gore" i "dole". Dakle život (preživljavanje ?) je postao trka prema gore za bolju poziciju na ljestvici. Osoba na jednoj poziciji može ili da usvoji "filozofiju lakta" i da se bori za svoju bolju poziciju na ljestvici, ne dozvoljavajući sebi ni momenat predaha i nepažnje jer će je drugi prestići, ili će se morati zadovoljiti onim što ima i ne gajiti nikakve ambicije da se pomjeri sa mjesta gdje jeste. Da bi bilo gore, čak ni ova pozicija im nije zagarantovana jer postoji pritisak "odozdo" i svako će, čak i ako ne radi na tome da ide "gore" morati da ulaže sve više i više truda samo da ne bude potisnut "dole".

Ovo se ne dešava svugdje u istoj mjeri - sasvim je sigurno da se više dešava u gradskim nego u seoskim sredinama, i da ni u gradu nije pravilo - postoje sektori (ne gradski, nego društveni) gdje te skale nisu bitne i gdje se može lijepo živjeti i u mirnom životu i posvetiti ljubavi prema bližnjima.

E sada nakon ovog dužeg objašnjenja mog viđenja društva, dolazimo do ljubavi između ljudi. Tu ću se ponovo pozvati na Maslowa. Naime, s obzirom na prirodu života u "Kapitalizmu 2", čovjek osjeća stalnu ugroženost svojih potreba koje imaju viši prioritet od ljubavi i prijateljstva. Dakle ako brižni otac mora da brine da li će imati redovnu platu za sljedeći mjesec da bi mogao da nahrani svoje dvoje djece, ako se mora brinuti o tome da redovno plaća ratu stambenog kredita banci da sa svojom ženom i djecom ne bi bio deložiran na ulicu, ako je pod stalnim stresom da će njegov novi kolega u firmi biti kompetentniji od njega i da će on postati nepotreban, pa tu opasnost pokušava neutralizirati dužim ostajanjem na poslu i radom do iscrpljenosti, takav čovjek će vrlo brzo početi da zaboravlja na lijepe stvari u životu, i početi da manje obraća pažnju na ljude oko sebe i njihove probleme, i da se samo fokusira na svoje.

Tada "ljubav" pada na ljestvici prioriteta. Problem je u tome što je "seks" fiziološka potreba kojoj se ipak mora udovoljiti čak i u nedostatku ljubavi (ovdje govorim o ljubavi prema osobi suprotnog spola). Onda imamo pojave koje idu uz tzv. zapadni način života - veze za jednu noć, ili kraći period, prostitucija i sl., i koje se najčešće nazivaju "nemoral", a ustvari se radi o "brzom" udovoljavanju potreba za seksom bez previše trošenja vremena koje bi sigurno bile neophodne u ozbiljnijim ljubavnim vezama, jer je to vrijeme potrebno za održavanje pozicije na društvenoj skali. Slično važi i za prijateljstvo - sve je manje vremena za njega (jedino što ono nema supstitut u seksu).

Dakle to su bili uzroci problema otuđenosti. Međutim ovakav model ima svojih problema.

Naprimjer, ekstremni slučajevi kao što je rat, imaju zanimljive efekte na ljudsku solidarnost. Iako su tada ugrožene i one osnovne ljudske potrebe, da se tako izrazim "glava je u torbi", upravo u to vrijeme se pokazuju i najljepši primjeri ljudske solidarnosti. Svi koji smo preživjeli rat sjetićemo se primjera kada su komšije dijelile svoje zadnje zalihe, i kada se rizikovao život da se pogne drugome. Nedavno sam baš razmišljao o tome dok sam gledao film "Pijanist", po istinitoj priči poljskog Jevreja Wladyslaw-a Szpilman-a koju sam nekad ranije imao zadovoljstvo da pročitam. U filmu postoji scena kada nekoliko Jevreja, čekajući na željezničkoj stanici voz koji će ih odvesti u Auschwitz, dijele jednu karamelu. Svi koji su preživjeli rat u BiH znaju da su se ovakve stvari (mada ne baš u ovakvom ekstremu) dešavale i ovdje. I tu, na takvim primjerima, čitava Maslowljeva skala se raspada.

Takve stvari ne mogu pouzdano da objasnim. Jedino što mogu da smislim kao objašnjenje je da ratne i slične situacije imaju neka svoja pravila, i da su tada normalni obrasci ponašanja nevažeći. Tada ne postoji društvena ljestvica, barem ne onako izraženo kao u "Kapitalizmu 2" u mirnodopsko vrijeme, i ljudi su bliže svojoj pravoj prirodi, koja je u osnovi altruistička. Ovo je možda dobro objašnjenje, ali još nisam 100% sam sebe uvjerio tako nemojte tražiti od mene da ovo dalje obrazložim.

Vratimo se u Sarajevo 2008 da bih pokušao da objasnim drugi dio posta od dr.goga - onaj koji govori o višku negativnih emocija.

Sada, kada imamo ljude koji su pod stalnim pritiskom, pod imperativom da se "laktaju" samo da bi preživjeli, u njima se gomilaju frustracije i postaju osjetljivi. Evo ja sam prvi koji ima takvih problema, s tim da je još uvijek dobro da ih mogu prepoznati a onda i kontrolisati. Radeći u prilično dinamičoj privrednoj grani, gdje se baš brzo živi i radi, nekad se toliko osjećam kao miš u klopci da ponekad mislim kako ću da bacim ovo sve i da se odselim u neko malo mjesto, ne znam, Teslić, Kreševo, Gračanicu, i da tamo živim nekim mirnim životom bez srkleta i sikiracije. Ponekad sam toliko depresivan da hodajući kroz grad i gledajući izraze lica ljudi, vidim samo isti izraz lica kao i na svom - kao da je ovo grad depresivnih i frustriranih ljudi. Ponekad mi se, kao ateisti a bivšem vjerniku (ipak je ovo podforum Religija, ne samo Filozofija :D) učini kao da je Bog u našem svemiru stvarno postojao, ali da više nismo u našem svemiru nego smo izdvojeni u neki drugi svemir, u kome nema Boga nego... ili ništa ili smo dio neke nehumane matrice, simulacijskog eksperimenta koji treba da utvrdi naše granice izdržljivosti i naše obrasce ponašanja u raznim uslovima. Jedna ograda - da se razumijemo, ovdje pod Bogom ne mislim na Abramskog Boga koji dijeli kaznu i nagradu po zasluzi, nego na zadnjeg Boga u kojeg sam vjerovao prije nego što sam postao ateista, deističkog Boga koji nije tu zbog nas niti mi zbog njega, nego je On samo autor nekog prirodnog poretka koji mi se sada čini narušenim, barem na ovoj planeti. I napominjem da ovo nije moje stalno uvjerenje, nego ovaj osjećaj imam samo ponekad, npr. u depresivnim danima kakvi su ovih zadnjih nekoliko sedmica u Sarajevu.

I šta se onda dešava kada imam takav osjećaj ? Onda me iznervira neka političarka na TV-u koja, istina nije u pravu, ali toliko me napravi eksplozivnim da mi dođe da odem do zgrade kantonalnih institucija i gađam je jajima iako nikada nisam zagovarao nasilno rješenje. Ili se toliko iznerviram na drugačije mišljenje u nekim stvarima - npr. ova rasprava o vjeronauci u vrtićima - iako i dalje smatram da sam u pravu, pomisao na to šta će se desiti ako moje mišljenje ne bude zadnje - da će nekad u budućnosti moje dijete biti odvojeno od drugih na početku tog i tog časa - me toliko iznervira da zapjenim, ali baš se pravo iznerviram. E sada, to se i ne vidi u mojim postovima jer je to stvar kontrole - naučio sam da prepoznajem bijes u sebi i da ga kontrolišem, da prepoznam kada me je nadvladao bijes i da ga savladam iste sekunde.

Dakle ova kontrola bijesa i drugih loših emocija mora da počne od njihovog prepoznavanja. Za to je potrebno malo introspekcije, i da osoba ponekad prepozna da nije u pravu. Nažalost, ljudi su često jako egoistični i ne žele priznati grešku čak i kada je postanu svjesni. Ponovo, radi se o problemu koji sam uočio kod sebe. Nekada bih nastavio da kontriram čak i kada me pobijede argumentima u nekoj raspravi. Sada pokušavam da uočim takve situacije, tako da ulazim u rasprave samo kada baš mislim da sam u pravu, i ako prepoznam da sam ipak pogriješio, da priznam tu grešku. Tvrdoglavost je izlječiva bolest. Kada se u umu čvrsto ugnijezdi teza "moguće je da pogrešno mislim/govorim/djelujem", e onda pod preispitivanje dolazi svaka svjesna akcija i tada je moguće prepoznati bijes i zlobnost u svom začetku, i eliminirati ih prije nego što nanesu zlo drugima.

Na kraju bih da se osvrnem na rješavanje uzroka. Tu je onaj moj najveći strah - šta ako normalnog rješenja nema? Dakle, da se izjasnim - sva ova kritika kapitalizma ne znači da sam komunista (ako je to neko do sada pomislio) - naprotiv, imam velikih problema sa ideologijama kada se ispoljavaju u ekstremnom obliku. Nisam mišljenja da možemo tek tako da se podignemo i promijenimo ne samo garnituru ljudi i sistem koji nas guši, i bojim se da bismo samo ponovo došli do nekih starih problema od kojih smo u međuvremenu pobjegli. Iako smo "prije" živjeli bezbrižnije i time i imali priliku da budemo bolji ljudi, taj sistem je nažalost ipak netolerantan prema mišljenju drugačijem od zvanične ideologije (naravno u različitom stepenu u zavisnosti od varijanti - naravno da nije bilo isto u SSSR i SFRJ), a da ne pominjem da je ekonomski neodrživ - ako ga opet uspostavimo, opet će se raspasti.

Duboko u sebi vjerujem da se čovjek može izliječiti, i da ozdravljenje čovjeka mora poći od ozdravljenja društva. To pretpostavlja promjene, samo je problem u tome što ne znam koje promjene. Ne znam rješenje, ali vjerujem da postoji i da ćemo ga nekad pronaći. Činjenica da je, uprkos svojoj nehumanosti, "Kapitalizam 2" i dalje najbolji i najstabilniji oblik u koji je ljudssko društvo evoluiralo, ne oslobađa nas od toga da tražimo neko novo rješenje koje možda sada ne vidimo ali možda će naša djeca živjeti u takvom sistemu, i čuditi se nama kako ga nismo mogli ranije uočiti.

Time bih završio. Stavio bih još par linkova koji detaljnije objašnjavaju neke stvari koje sam dotakao:

Maslowljeva hijerarhija potreba:
http://www.businessballs.com/maslow.htm

Simulacijska teorija:
http://www.simulation-argument.com/simulation.html

Ja se u međuvremenu izvinjavam svima - već sam ranije u nekim postovima nagovijestio da sam preopširan ali ovaj put sam prevazišao sebe, izgubivši pri tome jedan dobar komad subote. Sada me izvinite, moram da se posvetim nekim stvarima koje na mojoj hijerarhiji potreba imaju važnije mjesto od ovog foruma - večera :D
User avatar
dr.gog
Posts: 4943
Joined: 09/09/2007 12:52
Location: S@nitet-X
Grijem se na: briketi kanabisa
Horoskop: Vodolija

#4

Post by dr.gog »

:D neka si..nisi ništa bezveze postirao.
Ima li još štagod?
simi5
Posts: 701
Joined: 18/08/2007 08:02

#5

Post by simi5 »

Ljubav je iluzija za kojom svi žudimo i koju niko nije spreman zaista da pruži.
User avatar
LSD
Posts: 27199
Joined: 24/07/2007 08:26

#6

Post by LSD »

Sta znaci ljubav,jel :D :lol:

Evo jedan pogled na temu od deklarisanih ateista iz novog sada
8-)
Atheist Rap - Ljubav



Ljubav je polje zelenog zita
Ljubav je kad Jovanka voli Tita
Ljubav je polje zrelog raza
Ljubav je odnos Tito-Draza
Ljubav je fluid divan, topao
Ljubav je opojni miris cveca
Ljubav je tuga, ljubav je sreca

Ljubav je snazna, velika i jaka
Ljubav je simpatija malog djaka
Ljubav je Ljuba, ljubav je Manda
Ljubav je cak i Bata Kanda
Ljubav je ptica u slobodnom letu
Ljubav je kad cika salece tetu
Ljubav je riba sto brzo pliva
Ljubav je gajva 'ladnog piva

Zigraj uz ritam taj
Sad mi novu snagu daj
Nemoj mene grditi
Hajdemo se ljubiti

Ljubav je kao Grejs Keli lepa
LJubav je kao Stivi Vonder slepa
Ljubav je dodir voljenog bica
Ljubav je mamurluk posle pica
Ljubav je smesna k'o dobar vic
Ljubav je igla, droga i spric
Ljubav je putovanje kroz dimenzije
Ljubav je smislila razne perverzije

Poljubi me filmski u celo
User avatar
Prozor
Posts: 4178
Joined: 23/05/2007 00:54

#7

Post by Prozor »

ljubav je zapravo, jaca od mrznje, jer, nekoga mrzit potrebno je tvoje motivacije, a i vecina mrznju mogu pustit... ljubav sa druge strane, radi sta hoce, bez tvog odobrenja.
User avatar
Baby Jane
Posts: 1261
Joined: 01/09/2006 12:58

#8

Post by Baby Jane »

tranquil wrote:Prije svega dr.gog, hvala na temi. Moje opažanje će biti prilično opširno ali vjerujem da ćeš od svih ljudi barem ti ovo pročitati tako znam da ne pišem uzalud :D Takođe izvini ako malo odlutam s teme, ipak mislim da sve što imam da kažem je povezano na neki način.

Ljubav.

Da ne pričamo o Maslow-u i njegovom pozicioniranju ljubavi kao osnovne potrebe odmah iza vode, hrane i krova nad glavom, reći ću nešto svojim riječima, ali ću se svakako opet povezati sa Maslow-om negdje u toku teksta.

Ovdje očigledno ne govorimo isključivo o ljubavi između dvije osobe (inače bi bila na drugom podforumu :D) nego generalno o povezanosti koja bi trebala da postoji između ljudi koji dijele zajednički, širi ili uži prostor ili neke druge karakteristike.

Nama ovdje, u Sarajevu (i BiH i šire) u 2008. sasvim sigurno nedostaje te ljubavi. Da je ima dovoljno, ne bi se dešavale razne stvari koje se dešavaju, uključujući šutnju i okretanje glave od problema.

Ponekad se zapitam "kako se ovo desilo ? Gdje smo pogriješili ?" Naravno da je najlakše okriviti neku grupu (vladu, stranku, neku treću političku, nevladinu, vjersku ili bilo kakvu organizaciju) ali oni ako su krivi za nešto, mogu biti krivi samo za te "društvene" stvari, kao što su kriminal, ili diskriminaciju i slične stvari, ali ne mogu biti krivi za ono što nam je u glavama, ne mogu biti krivi za to što je iz nas "isisana" solidarnost prema drugim ljudskim bićima. Kako se onda to desilo ? Imam neke misli o tome, ali nisam 100% siguran da imam odgovore i još uvijek se borim i pokušavam da formulišem neke stvari sam sebi.

Neke stvari sam uspio da povežem ali me odgovori ne zadovoljavaju. Naprimjer, razmišljao sam o nedostatku te "ljubavi" kao društvenom problemu i to sam povezao sa društvenim uređenjem. Sasvim sam siguran da je originalni kapitalizam sa dvije klase nekad u 20. vijeku nestao, i da ga je zamijenio drugi sistem, koji ću u nedostatku pravog imena zvati "Kapitalizam 2". "Kapitalizam 2" ne poznaje klase u izvornom obliku, već cijeli niz slojeva, pa se ova pojava naziva "društvena stratifikacija". Cijela društvena skala je pretvorena u ljestvicu slojeva koji, za razliku od prethodnih klasnih sistema, omogućuvaju pojedincu da se kreće u smjerovima "gore" i "dole". Dakle život (preživljavanje ?) je postao trka prema gore za bolju poziciju na ljestvici. Osoba na jednoj poziciji može ili da usvoji "filozofiju lakta" i da se bori za svoju bolju poziciju na ljestvici, ne dozvoljavajući sebi ni momenat predaha i nepažnje jer će je drugi prestići, ili će se morati zadovoljiti onim što ima i ne gajiti nikakve ambicije da se pomjeri sa mjesta gdje jeste. Da bi bilo gore, čak ni ova pozicija im nije zagarantovana jer postoji pritisak "odozdo" i svako će, čak i ako ne radi na tome da ide "gore" morati da ulaže sve više i više truda samo da ne bude potisnut "dole".

Ovo se ne dešava svugdje u istoj mjeri - sasvim je sigurno da se više dešava u gradskim nego u seoskim sredinama, i da ni u gradu nije pravilo - postoje sektori (ne gradski, nego društveni) gdje te skale nisu bitne i gdje se može lijepo živjeti i u mirnom životu i posvetiti ljubavi prema bližnjima.

E sada nakon ovog dužeg objašnjenja mog viđenja društva, dolazimo do ljubavi između ljudi. Tu ću se ponovo pozvati na Maslowa. Naime, s obzirom na prirodu života u "Kapitalizmu 2", čovjek osjeća stalnu ugroženost svojih potreba koje imaju viši prioritet od ljubavi i prijateljstva. Dakle ako brižni otac mora da brine da li će imati redovnu platu za sljedeći mjesec da bi mogao da nahrani svoje dvoje djece, ako se mora brinuti o tome da redovno plaća ratu stambenog kredita banci da sa svojom ženom i djecom ne bi bio deložiran na ulicu, ako je pod stalnim stresom da će njegov novi kolega u firmi biti kompetentniji od njega i da će on postati nepotreban, pa tu opasnost pokušava neutralizirati dužim ostajanjem na poslu i radom do iscrpljenosti, takav čovjek će vrlo brzo početi da zaboravlja na lijepe stvari u životu, i početi da manje obraća pažnju na ljude oko sebe i njihove probleme, i da se samo fokusira na svoje.

Tada "ljubav" pada na ljestvici prioriteta. Problem je u tome što je "seks" fiziološka potreba kojoj se ipak mora udovoljiti čak i u nedostatku ljubavi (ovdje govorim o ljubavi prema osobi suprotnog spola). Onda imamo pojave koje idu uz tzv. zapadni način života - veze za jednu noć, ili kraći period, prostitucija i sl., i koje se najčešće nazivaju "nemoral", a ustvari se radi o "brzom" udovoljavanju potreba za seksom bez previše trošenja vremena koje bi sigurno bile neophodne u ozbiljnijim ljubavnim vezama, jer je to vrijeme potrebno za održavanje pozicije na društvenoj skali. Slično važi i za prijateljstvo - sve je manje vremena za njega (jedino što ono nema supstitut u seksu).

Dakle to su bili uzroci problema otuđenosti. Međutim ovakav model ima svojih problema.

Naprimjer, ekstremni slučajevi kao što je rat, imaju zanimljive efekte na ljudsku solidarnost. Iako su tada ugrožene i one osnovne ljudske potrebe, da se tako izrazim "glava je u torbi", upravo u to vrijeme se pokazuju i najljepši primjeri ljudske solidarnosti. Svi koji smo preživjeli rat sjetićemo se primjera kada su komšije dijelile svoje zadnje zalihe, i kada se rizikovao život da se pogne drugome. Nedavno sam baš razmišljao o tome dok sam gledao film "Pijanist", po istinitoj priči poljskog Jevreja Wladyslaw-a Szpilman-a koju sam nekad ranije imao zadovoljstvo da pročitam. U filmu postoji scena kada nekoliko Jevreja, čekajući na željezničkoj stanici voz koji će ih odvesti u Auschwitz, dijele jednu karamelu. Svi koji su preživjeli rat u BiH znaju da su se ovakve stvari (mada ne baš u ovakvom ekstremu) dešavale i ovdje. I tu, na takvim primjerima, čitava Maslowljeva skala se raspada.

Takve stvari ne mogu pouzdano da objasnim. Jedino što mogu da smislim kao objašnjenje je da ratne i slične situacije imaju neka svoja pravila, i da su tada normalni obrasci ponašanja nevažeći. Tada ne postoji društvena ljestvica, barem ne onako izraženo kao u "Kapitalizmu 2" u mirnodopsko vrijeme, i ljudi su bliže svojoj pravoj prirodi, koja je u osnovi altruistička. Ovo je možda dobro objašnjenje, ali još nisam 100% sam sebe uvjerio tako nemojte tražiti od mene da ovo dalje obrazložim.

Vratimo se u Sarajevo 2008 da bih pokušao da objasnim drugi dio posta od dr.goga - onaj koji govori o višku negativnih emocija.

Sada, kada imamo ljude koji su pod stalnim pritiskom, pod imperativom da se "laktaju" samo da bi preživjeli, u njima se gomilaju frustracije i postaju osjetljivi. Evo ja sam prvi koji ima takvih problema, s tim da je još uvijek dobro da ih mogu prepoznati a onda i kontrolisati. Radeći u prilično dinamičoj privrednoj grani, gdje se baš brzo živi i radi, nekad se toliko osjećam kao miš u klopci da ponekad mislim kako ću da bacim ovo sve i da se odselim u neko malo mjesto, ne znam, Teslić, Kreševo, Gračanicu, i da tamo živim nekim mirnim životom bez srkleta i sikiracije. Ponekad sam toliko depresivan da hodajući kroz grad i gledajući izraze lica ljudi, vidim samo isti izraz lica kao i na svom - kao da je ovo grad depresivnih i frustriranih ljudi. Ponekad mi se, kao ateisti a bivšem vjerniku (ipak je ovo podforum Religija, ne samo Filozofija :D) učini kao da je Bog u našem svemiru stvarno postojao, ali da više nismo u našem svemiru nego smo izdvojeni u neki drugi svemir, u kome nema Boga nego... ili ništa ili smo dio neke nehumane matrice, simulacijskog eksperimenta koji treba da utvrdi naše granice izdržljivosti i naše obrasce ponašanja u raznim uslovima. Jedna ograda - da se razumijemo, ovdje pod Bogom ne mislim na Abramskog Boga koji dijeli kaznu i nagradu po zasluzi, nego na zadnjeg Boga u kojeg sam vjerovao prije nego što sam postao ateista, deističkog Boga koji nije tu zbog nas niti mi zbog njega, nego je On samo autor nekog prirodnog poretka koji mi se sada čini narušenim, barem na ovoj planeti. I napominjem da ovo nije moje stalno uvjerenje, nego ovaj osjećaj imam samo ponekad, npr. u depresivnim danima kakvi su ovih zadnjih nekoliko sedmica u Sarajevu.

I šta se onda dešava kada imam takav osjećaj ? Onda me iznervira neka političarka na TV-u koja, istina nije u pravu, ali toliko me napravi eksplozivnim da mi dođe da odem do zgrade kantonalnih institucija i gađam je jajima iako nikada nisam zagovarao nasilno rješenje. Ili se toliko iznerviram na drugačije mišljenje u nekim stvarima - npr. ova rasprava o vjeronauci u vrtićima - iako i dalje smatram da sam u pravu, pomisao na to šta će se desiti ako moje mišljenje ne bude zadnje - da će nekad u budućnosti moje dijete biti odvojeno od drugih na početku tog i tog časa - me toliko iznervira da zapjenim, ali baš se pravo iznerviram. E sada, to se i ne vidi u mojim postovima jer je to stvar kontrole - naučio sam da prepoznajem bijes u sebi i da ga kontrolišem, da prepoznam kada me je nadvladao bijes i da ga savladam iste sekunde.

Dakle ova kontrola bijesa i drugih loših emocija mora da počne od njihovog prepoznavanja. Za to je potrebno malo introspekcije, i da osoba ponekad prepozna da nije u pravu. Nažalost, ljudi su često jako egoistični i ne žele priznati grešku čak i kada je postanu svjesni. Ponovo, radi se o problemu koji sam uočio kod sebe. Nekada bih nastavio da kontriram čak i kada me pobijede argumentima u nekoj raspravi. Sada pokušavam da uočim takve situacije, tako da ulazim u rasprave samo kada baš mislim da sam u pravu, i ako prepoznam da sam ipak pogriješio, da priznam tu grešku. Tvrdoglavost je izlječiva bolest. Kada se u umu čvrsto ugnijezdi teza "moguće je da pogrešno mislim/govorim/djelujem", e onda pod preispitivanje dolazi svaka svjesna akcija i tada je moguće prepoznati bijes i zlobnost u svom začetku, i eliminirati ih prije nego što nanesu zlo drugima.

Na kraju bih da se osvrnem na rješavanje uzroka. Tu je onaj moj najveći strah - šta ako normalnog rješenja nema? Dakle, da se izjasnim - sva ova kritika kapitalizma ne znači da sam komunista (ako je to neko do sada pomislio) - naprotiv, imam velikih problema sa ideologijama kada se ispoljavaju u ekstremnom obliku. Nisam mišljenja da možemo tek tako da se podignemo i promijenimo ne samo garnituru ljudi i sistem koji nas guši, i bojim se da bismo samo ponovo došli do nekih starih problema od kojih smo u međuvremenu pobjegli. Iako smo "prije" živjeli bezbrižnije i time i imali priliku da budemo bolji ljudi, taj sistem je nažalost ipak netolerantan prema mišljenju drugačijem od zvanične ideologije (naravno u različitom stepenu u zavisnosti od varijanti - naravno da nije bilo isto u SSSR i SFRJ), a da ne pominjem da je ekonomski neodrživ - ako ga opet uspostavimo, opet će se raspasti.

Duboko u sebi vjerujem da se čovjek može izliječiti, i da ozdravljenje čovjeka mora poći od ozdravljenja društva. To pretpostavlja promjene, samo je problem u tome što ne znam koje promjene. Ne znam rješenje, ali vjerujem da postoji i da ćemo ga nekad pronaći. Činjenica da je, uprkos svojoj nehumanosti, "Kapitalizam 2" i dalje najbolji i najstabilniji oblik u koji je ljudssko društvo evoluiralo, ne oslobađa nas od toga da tražimo neko novo rješenje koje možda sada ne vidimo ali možda će naša djeca živjeti u takvom sistemu, i čuditi se nama kako ga nismo mogli ranije uočiti.

Time bih završio. Stavio bih još par linkova koji detaljnije objašnjavaju neke stvari koje sam dotakao:

Maslowljeva hijerarhija potreba:
http://www.businessballs.com/maslow.htm

Simulacijska teorija:
http://www.simulation-argument.com/simulation.html

Ja se u međuvremenu izvinjavam svima - već sam ranije u nekim postovima nagovijestio da sam preopširan ali ovaj put sam prevazišao sebe, izgubivši pri tome jedan dobar komad subote. Sada me izvinite, moram da se posvetim nekim stvarima koje na mojoj hijerarhiji potreba imaju važnije mjesto od ovog foruma - večera :D
Vidim interesuju te motivacione teorije, i drago mi je da si razmisljao o ovom problemu u sve to dovodeci Maslow-a i njegovu teoriju o hijerarhiji potreba. I bas kada sam posla da te kritikujem jer je Maslowa teorija puna propusta, i ni u kojem slucaju ne uzima u obzir to da su ljudi puno komplikovaniji, te da jedna potreba moze vrlo lahko zamijeniti drugu, tako da hijerarhija u koje je on podijelio potrebe nije obavezno takva, pa ni red potreba nije obavezno takav, ti si i sam priznao da teorija i nije bas idealna. Istina, ta teorija se mnogo koristi u biznisu, tacnije u oblasti HRM-a, no mislim da je problem drustva mnogo slozeniji od onoga sto se desava unutar organizacija. Pod rijecju organizacija mislim na organizacije poslovnog, nikako drustvenog karaktera, te mislim da drustvo i drustvene norme izvan posla, upravo uticu na norme koje se kreiraju u poslovnim organizacijama. Kroz tvoj post sam malo primjetila poredjenja sa brzom dinamikom zivota na zapadu, i cini mi se da je kroz post ispletena i doza konfuzije izmedju poslovnog i privatnog zivota ( onaj dio o penjanju ljestvice ). Koliko sam ja uspjela da zamjetim, kod nas postoje tri sloja drustva. Oni koji nemaju nista, oni koji jedva spajaju kraj sa krajem i oni koji ne znaju sta ce od novca. No, da ne ispadnem tipicni student biznisa, pa da ovo sve ne okrenem (o ) na pricu o zaradi, novcu te manjku istog, dozvoli da kazem da novac i nema bas tako puno veze sa psihom ljudi. No, moze biti i da si u pravu kada kazes da se svako bori za svoje interese. Krivac ne znam ko je, turbofolk, neimastina ili opci nemoral i manjak odgoja koji karakterise danasnje drustvo.
I mislim da je ova tema malo pogresna. Pitanje me malo buni. Gdje je ljubav? Mozda bi pitanje bilo bolje da je umjesto rijeci ljubav koristena rijec solidarnost, jer je ljubav tako jaka rijec. Ljubav se tesko moze definisati bilo kojom motivacionom teorijom i bilo kojim istrazivanjem drustva. Ljubav je subjektivan pojam, i itekako zavisi od mnogih drugih faktora. Sam si naveo primjer rata, koji je uticao na to da se nasi prioriteti promijene, i nazalost samo na kratko nam promijenio percepcije.

Ne znam ni sama sta sam tacno htjela da kazem, ne zamjerite, kasno je, ali malo mi je samo zasmetalo ovo provlacenje ljubavi, jer mi zaista nema nekog velikog smisla da osjecamo ljubav prema komsiji, ili strancu. Dok, solidarnost ima puno vise smisla, a solidarnost je itekako povezana sa kucnim odgojem, i odgojem uopcenito koji je, mora se priznati pao na jako niske grane. Razlozi opet leze negdje drugo, a gdje, mislim da je to tema sama za sebe. No, to je samo moje misljenje.


btw vidim pratis businessballs.com....smijem li pitati da li sam pogodila u kojoj si oblasti ? bavis li se psihologijom ponasanja unutar organizacija i HRMom ?
xyz2007
Posts: 718
Joined: 08/08/2007 02:16
Location: Tu i Tamo.

#9

Post by xyz2007 »

dr.gog wrote: Gdje je ljubav koju ste osjećali kao dijete,čak i prema najobičnijem leptiru,poklonjenim sličicama,čokoladi, ili drugarici /drugu koji se s vama igrao/la? Šta je za vas potreba za ljubavlju?

Da li brinete jedni za druge kao sami za sebe?

Šta za vas znači ljubav?
Stvarno lijepa tema dr.Gog. Aposlutno se slazem s vama. I odgovoricu na pitanja najiskrenije sto se moze.

Moja ljubav prema ljudima je jos uvijek ista kao i u djetinjstvu. Volim svakome pomoci koliko mogu i izaci u susret a ne trazim nista nazad.

Cesto mi se puta desilo da sjedem pored bolesnog covjeka na Bascarsiji koji boluje od neizlijecive bolesti i kojeg uopste ne znam i pricati s njim 30 minuta jer nema nikoga da se isprica.

Pa mu dati 10 KM da kupi lijek za taj dan, i opet ga sresti sljedeci dan kako vas ceka na istom mjestu i pricati i slusati o njegovom zivotu.

Ljudi prolaze i gledaju vjerovatno razmisljajuci sta ja imam s tim covjekom, nemamo nista zajednicko.

Pa sresti dijete siroce na Skenderiji na stanici u poderanoj odjeci i prljavoj neiscesljanoj kosi pa prici fino pozdraviti se, pitati kako je, pa ako hoce uzeti za ruku i odvesti na cevape ili pitu.

Ljudi prolaze i gledaju sta jedna osoba tako fino sredjena ima biti u prisustvu sa prljavim djetetom kojemu se ne zna ni otac ni majka. A posebno uvesti u cevabdzinicu i jesti za istim stolom.

Pa onda otici na trolejbus i sici niz brdo dole do Hepoka, pa tu sresti na onoj krivini staru nanu od 75-80 godina da sjedi na kartonu i pita se kako je ona dozivjela da u njenim godinama bude beskucnica.

Pa cucnuti pored nje, i pitati je kao je, sta radi, odakle je, ima li familiju i gledati suze jedne majke i sta je ona dozivjela po stare dane.

Pa vidjeti auta kako prolaze nervozno i zacudjene poglede koji kao da govore koji si ti idiot pricas sa beskucnicom koja sjedi na kartonu a oni zure nemaju vremena. Ne vide sta se desava oko njih, ne cuju.... ne zele da vide i da cuju.

Pa onda istresti sve iz dzepova i dati staroj zeni a znate dobro da od toga moze jesti samo jednom a sutra je ceka novi dan.

Pa krenuti lijepo a zena vas prati sa pogledom neda vam da je ostavite. Osjetila malo ljubavi i paznje od nepoznate osobe.

Hocu da kazem ovo, brinem se vise za one koje ne znam i stavljam ih na prvo mjesto poslije svojih najblizih i ne treba vam nikakav posao. Samo da svaki dan poklonite malo ljubavi i paznje nepoznatim i unesrecenim pa radili bi ste prekovremeno svaki dan.

Zato me svaki odlazak u grad puno pogadja. A jako je tesko proci pored nekog kome trebas i okrenuti mu/joj ledja. O ljubavi prema najblizim drugi put.
WizzardFromBOZ
Posts: 664
Joined: 21/01/2007 17:14
Location: where beautiful one day is, perfect the next.

#10 Re: ©TA ZA VAS ZNAÈI LJUBAV?

Post by WizzardFromBOZ »

dr.gog wrote: Da li brinete jedni za druge kao sami za sebe?
sta je ljubav mozda ne znam, ali znam da mozda vise brinem za druge nego za sebe...

sad mi pade na pamet nesto: jos uvijek brinem npr. sta se dogodilo mr. abdulahu kovacevicu koji je bio prva osoba u bih koja je "nestala" tik pred ratna zbivanja, 1991. tada mi je to bilo veoma strasno, ali ono sto se nakon toga u bosni desilo premasilo je moja i najcrnja predvidjanja. ipak, njegovo ime i danas cesto mi padne na pamet, premda ga nisam osobno poznavao. mozda ima nekoga tko zna kako je on prosao, da li je jos ziv, tj. da li je pronadjen i sta se desilo.

ipak, da se ne bi kvarila ova lijepa tema odgovor mi se moze poslati i na pp.
suncandan
Posts: 356
Joined: 16/02/2008 14:44
Location: Mostar - Sarajevo

#11

Post by suncandan »

LJUBAV JE SMISAO ZIVOTA! DA NIJE BILO LJUBAVI NE BI BILO NI SVIJETA, NI ZIVOTA, PA NI NAS! :D :D
User avatar
sinus
Posts: 1724
Joined: 22/01/2007 23:33
Location: 위치 알 수없는 추가 통보가있을 때까지
Contact:

#12

Post by sinus »

Ljubav je livada po kojoj Magarci pasu...
AzraSAR
Posts: 18
Joined: 21/02/2008 23:10

#13

Post by AzraSAR »

Ljubav je potreba,navika........cisto da imas zivotnu srecu pa da kazes ljubav je meni sve........
User avatar
dr.gog
Posts: 4943
Joined: 09/09/2007 12:52
Location: S@nitet-X
Grijem se na: briketi kanabisa
Horoskop: Vodolija

#14 Re: ŠTA ZA VAS ZNAČI LJUBAV?

Post by dr.gog »

pesak wrote:?
.[/quote]


Svoj lični animozitet zadrži za sebe,a ovo smatraj opomenom.

Tessa također.
paratrooper
Posts: 713
Joined: 20/02/2008 08:05

#15

Post by paratrooper »

moja definicija u koju vjerujem je da je "ljubav dopustiti svakom da bude to sto jeste"
simi5
Posts: 701
Joined: 18/08/2007 08:02

#16

Post by simi5 »

O ljubavi koja se uzvraća svakodnevno, onoj prema porodici, partneru, pa čak i onoj imaginarnoj prema zemlji, narodu, sportskom klubu, prema novcu, Bogu, crkvi, govori se skoro svakodnevno. Ovaj dan, subota 1.3. 2008. su špravoslavnim hrišćanima zadušnice pa ću pomenuti ljubav na koju ređe mislimo. To je ljubav prema onima koji su nam nekad u životu značili nešto i kojih više nema.

Pokušala sam da napišem ešto mnogo pametno, pa sam zazvučala sama sebi pretenciozno. Zato samo setite se onih koje ste voleli i koji su voleli vas.
User avatar
planamac
Posts: 330
Joined: 04/02/2008 00:03
Location: Sarajevo
Contact:

#17

Post by planamac »

LJUBAV JE RAZUMIJEVANJE!

VOLJETI ZNAČI RAZUMJETI!

Znači, da bi čovjek mogao voljeti tj. iskazivati ljubav mora ZNATI, posjedovati znanje o stvarnosti koja ga okružuje, kako živoj tako i neživoj. Nemoguće je nešto, a kamoli nekoga, voljeti bez shvatanja šta je to što uvjetuje i sopstveno ponašanje i ponašanje drugih ljudi, kao i bez spoznaje koji to zakoni ravnaju materijalnom i duhovnom komponentom stvarnosti koja ga okružuje.
Bez toga - a "to" nije 'nimalo malo' - sve je 'šuplja priča', a ne ljubav, koja se najčešće svodi na jednu od mnogobrojnih manifestacija nerazumnog ponašanja onih koji ne znaju - Sebičnost!

Da li se lijepo osjeća čovjek pored nas ako smo mi 'lijepo' odjeveni ("fino sređeni") a on ne, i ako u takvom 'omjeru snaga' prošetamo malo gradom i zajedno odemo u neki zatvoreni objekt ("npr. zajedno jesti") gdje će taj 'neravnopravan omjer snaga' doći još više do izražaja? Naravno da NE!
Njegov osjećaj 'neravnopravnosti' će time samo još više biti potaknut, a to što ga nužda tjera da 'i to sranje proguta' je sasvim druga priča.
Kao što je to i, vjerovatna, činjenica da onaj ('lijepo odjeveni' za kog se usputni prolaznici pitaju što li se upustio u 'sve to') koji je pokrenuo takav događaj ni u primisli nije imao bilo kakvu lošu namjeru, već dobru ( a s njima 'dobrim namjerama' je popločan put...).
A možda je imao i onu 'manje dobru' namjeru od koje će se on ('sređeni') dobro osjećati, a možda... i ko to više zna čime se sve ljudi ne rukovode kad nešto rade, a k'o biva ispoljavaju ljubav.
Eklatantan primjer je često izgovorena rečenica 'zaljubljenih' - Ja tebe 'toliko volim', a ti se prema meni 'tako' ponašaš - čista sebičnost!

Takvih i sličnih iskazivanja 'ljubavi' sa širokim spektrom motivacija koje su se poput smrtonosnog mraza nataložille na ljudske odnose je bezbroj, i zato su međusobni ljudski obziri zarasli su u korov - zbog NERAZUMIJEVANJA.

P.S.
Svako ko misli o budućnosti mora živjeti u strahu i teroru. To je prouzrokovano činjenicom da su znanje i osobine ljudskih masa neusporedivo niže od znanja i osobina malog broja onih koji stvaraju nešto vrijedno za zajednicu." Albert Einstein

Imaju pravo svi ('ljudske mase', pa i oni zvanično umobolni-glasačke kutije se dostavljaju i u umo/bolnice) da demokratski odlučuju o svemu, najviše o onima koji će njima upravljati, a ništa ne znaju (pa ni to da ne znaju).
No, to nije tema 'današnje emisije'-sorry, o demokratiji ću drugi put.
User avatar
Lincoln-Burrows
Posts: 7535
Joined: 22/01/2008 18:17

#18

Post by Lincoln-Burrows »

Ako je Bog ljubav, onda i čovjek postaje
sličan Bogu kada ljubi.
Istinska ljudska ljubav je darivanje sebe.

Dok relativizam želi sve
proglasiti >nedefinitivnim<; po njemu ništa nije >konačno<, i
kao >posljednju mjeru svega< stavlja >vlastito ja i njegove prohtjeve<.
User avatar
tranquil
Posts: 6638
Joined: 11/08/2007 00:55
Location: Mare Tranquillitatis

#19 Re:

Post by tranquil »

Trebalo mi je predugo da odgovorim... Lične + poslovne obaveze su me totalno odvojili od ovog foruma zadnjih mjeseci tako da mi nemojte zamjeriti što izvlačim ovu odličnu temu koja je već pala u zaborav.
Baby Jane wrote:
tranquil wrote:
... isječen moj predugi originalni post ...
Vidim interesuju te motivacione teorije, i drago mi je da si razmisljao o ovom problemu u sve to dovodeci Maslow-a i njegovu teoriju o hijerarhiji potreba. I bas kada sam posla da te kritikujem jer je Maslowa teorija puna propusta, i ni u kojem slucaju ne uzima u obzir to da su ljudi puno komplikovaniji, te da jedna potreba moze vrlo lahko zamijeniti drugu, tako da hijerarhija u koje je on podijelio potrebe nije obavezno takva, pa ni red potreba nije obavezno takav, ti si i sam priznao da teorija i nije bas idealna. Istina, ta teorija se mnogo koristi u biznisu, tacnije u oblasti HRM-a, no mislim da je problem drustva mnogo slozeniji od onoga sto se desava unutar organizacija. Pod rijecju organizacija mislim na organizacije poslovnog, nikako drustvenog karaktera, te mislim da drustvo i drustvene norme izvan posla, upravo uticu na norme koje se kreiraju u poslovnim organizacijama. Kroz tvoj post sam malo primjetila poredjenja sa brzom dinamikom zivota na zapadu, i cini mi se da je kroz post ispletena i doza konfuzije izmedju poslovnog i privatnog zivota ( onaj dio o penjanju ljestvice ). Koliko sam ja uspjela da zamjetim, kod nas postoje tri sloja drustva. Oni koji nemaju nista, oni koji jedva spajaju kraj sa krajem i oni koji ne znaju sta ce od novca. No, da ne ispadnem tipicni student biznisa, pa da ovo sve ne okrenem (o ) na pricu o zaradi, novcu te manjku istog, dozvoli da kazem da novac i nema bas tako puno veze sa psihom ljudi. No, moze biti i da si u pravu kada kazes da se svako bori za svoje interese. Krivac ne znam ko je, turbofolk, neimastina ili opci nemoral i manjak odgoja koji karakterise danasnje drustvo.
Vezano za ovo podebljano - nažalost konfuziju sam unijeo dijelom s namjerom. Bojim se da nije samo u postu "isprepletena doza konfuzije između privatnog i poslovnog života", nego je, barem kako ja doživljavam, u životu to previše pomiješano.
Baby Jane wrote: I mislim da je ova tema malo pogresna. Pitanje me malo buni. Gdje je ljubav? Mozda bi pitanje bilo bolje da je umjesto rijeci ljubav koristena rijec solidarnost, jer je ljubav tako jaka rijec. Ljubav se tesko moze definisati bilo kojom motivacionom teorijom i bilo kojim istrazivanjem drustva. Ljubav je subjektivan pojam, i itekako zavisi od mnogih drugih faktora. Sam si naveo primjer rata, koji je uticao na to da se nasi prioriteti promijene, i nazalost samo na kratko nam promijenio percepcije.

Ne znam ni sama sta sam tacno htjela da kazem, ne zamjerite, kasno je, ali malo mi je samo zasmetalo ovo provlacenje ljubavi, jer mi zaista nema nekog velikog smisla da osjecamo ljubav prema komsiji, ili strancu. Dok, solidarnost ima puno vise smisla, a solidarnost je itekako povezana sa kucnim odgojem, i odgojem uopcenito koji je, mora se priznati pao na jako niske grane. Razlozi opet leze negdje drugo, a gdje, mislim da je to tema sama za sebe. No, to je samo moje misljenje.
Zanimljivo, dok sam pisao originalni post i ja sam prvo pomislio na "ljubav", u smislu kao u nazivu podforuma "ljubav i sex". Čak sam originalno počeo pisati reply u tom tonu, da bih skontao da sam ipak na "religija i filozofija". Još jednom sam pročitao post dr.gog-a i zaključio isto što i ti - da je mislio na opštu ljubav među ljudima, koja se češće označava kao "solidarnost". Tako sam usmjerio svoj post. Čak sam imao pasus u draftu kojim pojašnjavam to kako "ljubav" shvatam kao "solidarnost" (često sam snimao draft da mi ne bi istekla sesija - za ONO je ipak trebalo vremena) ali sam ga na kraju izbacio jer sam skontao da postavljaču teme to ne moram objašnjavati - koliko sam shvatio dr.gog je hrišćanin (izvinjavam se ako griješim) a dovoljno poznajem kulturološke razlike da znam da hrišćani upotrebljavaju riječ "ljubav" malo drugačije nego nehrišćani i da će me dr.gog razumjeti i bez tog pasusa.

Kao što se vidi, mislio sam da će dr.gog jedini imati snage da pročita moj post :) . Izgleda da sam se prevario.
Baby Jane wrote: btw vidim pratis businessballs.com....smijem li pitati da li sam pogodila u kojoj si oblasti ? bavis li se psihologijom ponasanja unutar organizacija i HRMom ?
Ne :) Jesam pod širokim šeširom koji se naziva "ekonomija" ali ništa vezano za psihologiju i HRM. Kako god, imam određeni nivo edukacije i iz te oblasti, kao i neko generalno interesovanje za društvene teme.

Veliki pozdrav, hvala na čitanju i odgovoru.
User avatar
bogoljub
Posts: 2930
Joined: 14/03/2008 19:20
Location: Do you have a room tonight?

#20 Re: ŠTA ZA VAS ZNAČI LJUBAV?

Post by bogoljub »

ljubav je nesto sveto! Ko God da je stvorio Ljubav Pravi je "Majstor" zaista.
kako definisati ljubav? kako kada to nije opipljivo? nemoze se izvagati, izmjeriti....Ljubav je zaista nesto uzviseno......
joj.....kako to objasniti, recimo ovako :sax:
ili mozda ovako :bih:
svejedno! ZIVJELA LJUBAV
d2
Posts: 6237
Joined: 15/03/2007 04:52
Location: Grbavica

#21 Re: ŠTA ZA VAS ZNAČI LJUBAV?

Post by d2 »

vise nista.
User avatar
sojka
Posts: 2782
Joined: 17/03/2004 14:57
Location: Amargant
Contact:

#22 Re: ŠTA ZA VAS ZNAČI LJUBAV?

Post by sojka »

"ŠTA ZA VAS ZNAČI LJUBAV?"

Zivot...

Solidarnost, empatija, postovanje, razumijevanje nastaju uslijed ljubavi ka sebi, ka covjeku-, ka samom zivotu sa svim komponentama, iz kolicine primljene ljubavi i date...
Ljubav mi je odlika zrelosti, njeznosti, obazrivosti ka sebi i drugima.

"Ko ništa ne zna, ništa ne voli. Ko ne umije ništa, ne razumije ništa. Ko ništa ne razumije, bezvrijedan je. Ali onaj ko poima, taj i voli, zapaža, vidi.. Ko god zamišlja da svako voće sazrijeva u isto vrijeme kad i jagode, ne zna ništa o grožđu."
Paracelsus
paratrooper
Posts: 713
Joined: 20/02/2008 08:05

#23 Re: ŠTA ZA VAS ZNAČI LJUBAV?

Post by paratrooper »

dr.gog wrote:U našem gradu posljednjih dana ljudi su neraspoloženi,preplašeni i ljutiti.
Nedužni ljudi trpe i bivaju maltretirani,ubijani i poniženi.Šta za vas znači ljubav?
promace mi, poslednjih dana kazes :lol:

e moj prijatelju mora da si ti prespavao godine onako sanjareci uz sevdalinke
User avatar
tranquil
Posts: 6638
Joined: 11/08/2007 00:55
Location: Mare Tranquillitatis

#24 Re: ŠTA ZA VAS ZNAČI LJUBAV?

Post by tranquil »

paratrooper wrote:
dr.gog wrote:U našem gradu posljednjih dana ljudi su neraspoloženi,preplašeni i ljutiti.
Nedužni ljudi trpe i bivaju maltretirani,ubijani i poniženi.Šta za vas znači ljubav?
promace mi, poslednjih dana kazes :lol:

e moj prijatelju mora da si ti prespavao godine onako sanjareci uz sevdalinke
Prvi post u ovom threadu, post dr.goga kojeg citiraš, je nastao u februaru, malo nakon što je zapaljena Ljubica Spasojević i ubijen Denis Mrnjavac, i kada se još dosta ružnih stvari desilo u Sarajevu. Stvarno ružan period, hodao sam ulicama i mogao sam osjetiti strah, zbunjenost i šokiranost na licima prolaznika. Nešto jako loše je bilo u vazduhu - ni sada nije puno bolje ali tada je baš bilo kritično.
User avatar
Irm@
Posts: 4188
Joined: 26/11/2005 00:44
Location: tramvaj

#25 Re: ŠTA ZA VAS ZNAČI LJUBAV?

Post by Irm@ »

d2 wrote:vise nista.
Post Reply