ExNihilo wrote:Gojeni H wrote:Diplomatija by Henri Kisindzer.
Osam stotina trideset sest crnih stranica, ali je vrijedilo. Prebogata historija evropske, I sjeverno-americke diplomatije.
Neke stvari poznate neke totalno nepoznate. Mnoge posljedice donesenih odluka poslije II svj. rata vidljive I danas.
Napiši neke zanimljivosti.
Dakle, osnovni oblici rane evropske diplomatije, prema Kisindzeru, pocinju od Riseljea I njegove strategije pomaganja slabijih susjeda I sprjecavanje jacanja onih nesto jacih. Interesantni su izneseni podaci o tim malim njemackim drzavicama u to doba.
Nakon I svj. rata na scenu dolaze Amerikanci cije su polazne tacke drugacije od Evropljana.
Knjiga je pisana primarno za americku publiku I zato obiluje propagandom koja se, cini se, samo kaubojima moze prodati. Npr. tvrdnja da se americka diplomatija uglavnom bazira na vilsonovskim stajalistima, citaj: ratujemo I obaramo vlade, zbog ideologije a ne zbog balansa snaga, kao mrski proracunati Evropljani. Za Ruzvelta (Teodora) I Niksona tvrdi da nisu bili takvi.
Kisindzer, znam da ce zvucati apsurdno, je apsolutno opsjednut Bizmarkom. Iako ima dobru poentu kada kaze da se
jedino Njemacka mogla izvuci iz potpune dezintegracije nakon gubitka oba svjetska rata I potpune devastacije nakon Drugog, zbog duboke ukorijenjenosti bizmarkovskog birokratskog sistema, … osjecaj je da je opsjednutost vise uzrokovana evropskom tradicijom balansa snaga, u cemu je Bizmark zaista bio majstor.
Uporno brani Niksona na svakom koraku, sto je I razumljivo jer mu je bio vjerno sluzince.
Interesantno je I njegovo vidjenje Adenaurove politike. Tvrdi da se ovaj nije htio baviti potencijalnim ujednjenjem Njemacke (navodno ovo nije bila diplomatska ubleha) ne zbog toga sto je bio protiv ujedinjenja vec nije htio dovesti svoju zemlju ponovo na poziciju prejake zemlje usred Evrope koja zbog svoje snage mora ratovati. *Paralele sa sadasnjim stanjem suuuu … slucajne.