Sta nas cini moralnim?

[Kjajević Majko]

etika i moral su dva razlicita koncepta.
ono sto smatramo moralnim ili nemoralnim je uslovljeno vremenom i kulturom u kojoj zivimo. i moze se razlikovati od covjeka do covjeka. ono sto je smatrano moralnim, recimo prije tisucu godina, danas se smatra nemoralnim, i obratno. isto tako, ono sto se danas smatra moralom u jednom dijelu svijeta, ne smatra se takvim u drugom. primjera ima mali milion. dakle, moral definiraju okolnosti, a etika prevazilazi vrijeme i prostor.

uzmimo za primjer Q-Festival u Sarajevu. mnogi, unutar nase kulture, smatraju homoseksualnost stidnim nemoralnim djelom, uslovljeni ustaljenim misaonim patronima iste. to je nemoralno, ali nije nemoralno premlacivati i pozivati se na smrt istih. to je valjda moralno?? mozda za neke i jeste, ali je daleko od etike.

zamisli da izadjes na ulicu i pred sobom ugledas kako njih nekolicina na mrtvo prebija mladu osobu. prizor ce prvo u tebi probuditi osjecaje, zatim misli – nikako drugacije! da li ces reagovati na svoja osjecanja ili misli, zavisi od stupnja razvoja tvojih etickih i moralnih vrijednosti. itd…

preporucujem ti da procitas donji clanak u kojem se sasvim lijepo pojasnjava veza izmedju etike i osjecanja:

Ethics as Emotions

A što je etika nego opšti moral, neke univerzalne stvari koje se itekako razlikuju od javnog morala koji je promjenljiv. Moral nije samo javni moral, da je tako onda etika ne bi bila primijenjena.
To što nabrajaš, QFest i sl. stvari su pitanje javnog morala. Razumijem šta hoćeš reći da se sad ne hvatamo za riječ, samo etika nije praksa, moral je praksa. Biti etičan znači i biti moralan automatski, ali opet možeš biti nemoralan po pitanju javnog morala. Mislim da se oko toga vrtimo bezveze.

Neko po mojim standardima može biti nemoralan i ja po nečijim, recimo baš po pitanju sexualnosti (javni moral). A opet oboje možemo biti moralni pa priskočiti tom djetetu što ga tuku (primijenjena etika - opšti moral).

Dobar članak, ustvari samo kad se prvi put susrećemo s nekom situacijom djeluju isključivo osjećaji kasnije uvijek i misao i osjećaji, a zec jadan na farovima.

[Kjajević Majko]

Sastavni dijelovi "Moralnog mehanizma":

Sta mislite o ovoj nutrini nama toliko bitnog mehanizma koji pokrece nas moralni sud?

Hvala bogu pa su sastavni dijelovi pa se mogu i rastaviti inače bi bilo jako dosadno.

Reciprocitet jedno ne bi trebalo rastavljati.

[kustah]

Evo jedan clanak iz Newsweek na ovu temu. Zalim za one koji ga ne znaju, ali je na engleskom jeziku

http://www.newsweek.com/id/158760

On Jan. 2, 2007, a large woman entered the Cango caves of South Africa and wedged herself into the only exit, trapping 22 tourists behind her. Digging her out appeared not to be an option, which left a terrible moral dilemma: take the woman's life to free the 22, or leave her to die along with her fellow tourists? It is a dilemma because it pushes us to decide between saving many and using someone else's life as a means to this end.

A new science of morality is beginning to uncover how people in different cultures judge such dilemmas, identifying the factors that influence judgment and the actions that follow. These studies suggest that nature provides a universal moral grammar, designed to generate fast, intuitive and universally held judgments of right and wrong.

Consider yourself a subject in an experiment on the Moral Sense Test (moral .wjh.harvard.edu), a site presenting dilemmas such as these: Would you drive your boat faster to save the lives of five drowning people knowing that a person in your boat will fall off and drown? Would you fail to give a drug to a terminally ill patient knowing that he will die without it but his organs could be used to save three other patients? Would you suffocate your screaming baby if it would prevent enemy soldiers from finding and killing you both, along with the eight others hiding out with you?

These are moral dilemmas because there are no clear-cut answers that obligate duty to one party over the other. What is remarkable is that people with different backgrounds, including atheists and those of faith, respond in the same way. Moreover, when asked why they make their decisions, most people are clueless, but confident in their choices. In these cases, most people say that it is acceptable to speed up the boat, but iffy to omit care to the patient. Although many people initially respond that it is unthinkable to suffocate the baby, they later often say that it is permissible in that situation.

Why these patterns? Cases 1 and 3 require actions, case 2 the omission of an action. All three cases result in a clear win in terms of lives saved: five, three and nine over one death. In cases 1 and 2, one person is made worse off, whereas in case 3, the baby dies no matter what choice is made. In case 1, the harm to the one arises as a side effect. The goal is to save five, not drop off and drown the one. In case 2, the goal is to end the life of the patient, as he is the means to saving three others.

Surprisingly, our emotions do not appear to have much effect on our judgments about right and wrong in these moral dilemmas. A study of individuals with damage to an area of the brain that links decision-making and emotion found that when faced with a series of moral dilemmas, these patients generally made the same moral judgments as most people. This suggests that emotions are not necessary for such judgments.

Our emotions do, however, have a great impact on our actions. How we judge what is right or wrong may well be different from what we chose to do in a situation. For example, we may all agree that it is morally permissible to kill one person in order to save the lives of many. When it comes to actually taking someone's life, however, most of us would turn limp.

Another example of the role that emotions have on our actions comes from recent studies of psychopaths. Take the villains portrayed by Heath Ledger and Javier Bardem, respectively, in "The Dark Knight" and "No Country for Old Men." Do such psychopathic killers know right from wrong? New, preliminary studies suggest that clinically diagnosed psychopaths do recognize right from wrong, as evidenced by their responses to moral dilemmas. What is different is their behavior. While all of us can become angry and have violent thoughts, our emotions typically restrain our violent tendencies. In contrast, psychopaths are free of such emotional restraints. They act violently even though they know it is wrong because they are without remorse, guilt or shame.

These studies suggest that nature handed us a moral grammar that fuels our intuitive judgments of right and wrong. Emotions play their strongest role in influencing our actions—reinforcing acts of virtue and punishing acts of vice. We generally do not commit wrong acts because we recognize that they are wrong and because we do not want to pay the emotional price of doing something we perceive as wrong.

So, would you have killed the large woman stuck in the cave or allowed her to die with the others? If you are like other subjects taking the moral sense test, you would say that it is permissible to take her life because you don't make her worse off. But could you really do it? Fortunately, there was a simpler solution: she was popped out with paraffin after 10 hours.

Hauser is a professor of psychology and human evolutionary biology at Harvard, and author of “Moral Minds” (Ecco/HarperPerennial).

[piupiu]

Sta nas cini moralnim?

strah

ne, nego svijest, postovanje i samilost ... onome kome treba strah, taj je moralan da ne bi otisao u pakao ili raj ili u bajbukanu ... ne zato sto ima svijest o dobrom ili svijest o sebi kao jednoj maloj, beznacajnoj jedinki, dijelu svega sto traje, sto je bilo i sto ce biti (ne pricam ovdje o religiji, nego o oslobodjenju covjeka od egocentrizma), postovanje prije svega prema sebi kao moralnom bicu, a onda i prema svima i svemu drugome ... i dovoljno samilosti (koja proistice iz univerzalne ljubavi prema covjecanstvu i svijetu oko sebe) da razmislja i da se ponasa u skladu s tim.

[Shoshana]

Dal' je moguce da se ja ovdje ne izjasnih



Moralnim nas cini, uglavnom, nekontrolisana potreba da sami sebe vidimo kao dobrog covjeka. O tome sta karakterise dobrog covjeka odlucuje, uglavnom, sredina u kojoj smo razvili super-ego.

[metal_rules_cura]

ne, nego svijest, postovanje i samilost ... onome kome treba strah, taj je moralan da ne bi otisao u pakao ili raj ili u bajbukanu ... ne zato sto ima svijest o dobrom ili svijest o sebi kao jednoj maloj, beznacajnoj jedinki, dijelu svega sto traje, sto je bilo i sto ce biti (ne pricam ovdje o religiji, nego o oslobodjenju covjeka od egocentrizma), postovanje prije svega prema sebi kao moralnom bicu, a onda i prema svima i svemu drugome ... i dovoljno samilosti (koja proistice iz univerzalne ljubavi prema covjecanstvu i svijetu oko sebe) da razmislja i da se ponasa u skladu s tim.

Jako, jako lijep post! Mogla bih se u mnogome sloziti!

[vratnik]

http://www.spiegel.de/wissenschaft/mens ... 71,00.html

(izvinite na neprevodu.., ili u prevodu: ko vas sisa, upisite kurs..)

[salter071]

Iz uvoda u temu:

Na srecu, vecina nas nikada ne “ispadne iz moralnih tracnica” kao serijske ubice, ali se nama to desava na “maloj” skali. Suocavamo se sa velikim izazovima, ne kada su u pitanje nase moralne norme prema porodici, okruzenju i mjestu gdje radimo, nego kada trebamo da primjenimo ta ista moralna pravila na ljude van ovih zajednica.
Predstava i ideja “drugog” je teska za Homo Sapiensa. Sociobiologicari su kritikovani kao oni koji najvise ogranicavaju ponasanje svih zivih stvari-ukljucujuci ljude-kao nista drugo no napor da se sto vise gena proslijedi u sljedecu generaciju. Ova ideja ima smisla i svim zivim bicima moze biti oprosteno sto favorizuju svoju grupu umjesto tudje. Ali ovakva ideja se brzo “pokvari”.
Gore navedeni citat me potakao da vam kopiram tekst Barbarizam sa strane http://www.mi.4x2.net Ne zelim prepricavati kada je tu vec sve lijepo objasnjeno. Do citanja.


BARBARIZAM 27.09.2006

Rijec barbar ili istocna inacica, Varvar, u obicnom govoru oznacava divljaka; osobu bez civilizacijskih i moralnih normi. Jednom rijecju u misli doziva slike polugolih divljaka kako pale, kradu i pustose sve pred sobom. No da li ova rijec odgovara i etimoloskom pojmu koji mozemo naci u rijecnicima. Kratak odgovor je - NE
Barabar je rijec koja nam dolazi iz stare Grcke. Kolijevke zapadne civilizacije. Iz perioda koji se gubi u magli povjesti. Originalno ova rijec je znacila da je osoba na koju se odnosi jednostavno - stranac. Ne samo stranac izvan podrucija Helenisticke kulture, nego i stranac iz drugog grada ili provincije same Grcke.
Dakle Barbar je osoba koja ne pripada NASEM rodu, plemenu, naciji. To je onaj drugi. Barbar je osoba koja se razlikuje od nas. Bilo po rodjenju, jeziku ili akcentu, kulturi, odijevanju/modi, religiji…. Barabar je odrednica po kojoj definiramo ono sto mi NISMO.
I zasto se bavimo podrijetlom jedne prastare rijeci (egzo-etimologijom)? Posebno u danasnje vrijeme kada nemamo vremena ni za sebe same i kada jedva ne-uspijevamo drzati korak sa tehnologijom danasnjice.
Odgovor lezi u korijenu ponasanja danasnjih humanoida. U korijenskom ponasanju neuroticnih polu-majmuna koju nazivamo ljudskom vrstom da racionalizira svoje postupke i da zivi sa posljedicama istih. Da bi ljudski rod mogao mirno spavati. Znanost i tehnologija su, mozda, otisle daleko, dok su bazicni impulsi ljudi ostali u izmaglici vremena iz koje potice nasa rijec. I, stoga, je ta rijec aktualna i danas kao i u vremenima u kojima je i nastala.
Od prvih antickih filozofa do Monty Payton-a ljudska vrsta traga za smislom egzistencije. U tom krajnje ezotericnom i nerijesivom procesu moramo poceti od bazicnih definicija. U ovom slucaju moramo definirati "Tko smo MI sami". Prvo moramo definirati sebe i iz te tocke poci u potragu za smislom. U potjeru za univerzalnim.
I, na ovome mjestu, dolazi do metodoloske, cisto tehnicke, podjele koja odredjuje u kom ce nas pravcu ova potraga odvesti.
Lav Tolstoj je davno rekao "Sve sretne osobe su slicne. Svaka nesretna osoba je nesretna na svoj nacin." U nasem slucaju to znaci da su osobe sa malo vise "corbice" na gornjem katu, osobe koje zovemo sredjenima, ljudima na svom mjestu, u biti - dosadne.
Ove osobe su odavno raskrstile sa samima sobom. Znaju tko su i gdje su. I znajuci to imaju nepokolebljivu vjeru u ono u sto vec vjeruju. Ili ne vjeruju. I gdje god da ih zivot baci docekaju se na noge. Sto bi se u Sarajevu reklo -"Da ga bacis na Mars, nasao bi kafanu". Ove osobe su jasno definirale kako sebe, tako i svijet oko njih.
I kao takvi plove zivotom bez vecih lomova i trzavica. Vode svoju tihu i, naizgled, dosadnu egzistenciju. Te osobe su definiciju sebe pronasle u dubinama svojih misli i duse. Ne mogu se pomjeriti iz svojih uvjerenja i samim time, nakon kraceg vremena, postaju dosadni za analizu. I ovo je jedan pravac kojim nas potraga za smislom i univezalnim moze odvesti.
Drugi, neuporedivo veci dio populacije, humanoida spada pod odrednicu - Homer Simpson. Cuvena uzrecica ovog crtanog karaktera je -"Nije moja greska jer……" I u ovoj recenici je sadrzana sva filozofija ovog dijela populacije.
Razmotrimo sada rezonovanje i racionalizaciju ovoga dijela populacije….
Navedena recenica je, svjesno ili ne, ostavljena nedovrsenom. Tip Homeroida ocekuje da vi, sugovornik, dovrsi misao. Da mu se da objasnjenje, uzrok…..Da mu se da definicija.
Ovaj dio populacije uporno i naporno namece ovaj nacin rezonovanja koji zahtijeva potpunu kooperaciju sugovornika. Ovaj nacin rezonovanja iznudjuje definiranje date situacije u njihovo ime. I ocekuju odogovor. Odgovor koji pociva na premisi - Nisam JA…sta god je vec u pitanju. I ako ne dobiju zadovoljavajuci odgovor Homeri ovoga svijeta postaju agresivni.
Pitanje je - ZASTO?

Kratak odgovor bi bio zato jer su krenuli potragu za smislom drugom stazom koja ih je dovela do ovakvoga ponasanja. I, opet, moramo poceti od osnovnih definicija.

Ovaj dio populacije definira sebe u ODNOSU NA DRUGE. Definira se ne kao ono sto jesu, nego kao ono sto NISU.


A u definiranju sebe u odnosu na druge ovo jednostavno znaci da NISU kao oni DRUGI. Da nisu kao barbari. I time stara rijec postaje vrlo aktualna u modernom kontekstu.
Ovakav nacin definiranja sebe u odnosu na druge je, u biti, puno jednostavniji put kroz zivot. Negativna definicija je laksa za razumjevanje i prihvatanje, a donosi jos nekoliko prednosti za svjetsku familiju Simpson. Ovaj nacin gledanja na svijet polazi od pretpostavke (koju ovaj dio populacije uzima za absolutnu istinu) kako su bas oni/ MI dobri, pametni, civilizirani (Nije moja gerska…)…..jer oni su: odredjene nacije, plemena, vjeroispovjesti, ideologije, drzave (…jer….H.Simpson). I ovo je absolutno, nepromjenjivo, uklesano u kamen i svijest pripadnika te skupine.
U krajnjoj konsekvenci ovaj svjetonazor je u korijenu svakog ekskluziviteta, ekstremizma, fundamentalizma, rasizma i diskriminacije po bilo kom osnovu.
Pogledajmo sada gdje sve nalazimo razmisljanje Homer Simpson-a u svakodnevnom zivotu….
Prvi, i pozitivni primjer ovakvog razmisljanja, koji mozemo naci u sopstvenoj obitelji. U uskoj zajednici koju smo spremni zastiti od DRUGIH, od Barbara, po bilo koju cjenu. Cak i zakoni priznaju obiteljsku zajednicu osnovom drustva i sankcioniraju mjesanje drugih u unutarnju dinamiku obitelji. No, sto se desava kada nasa djeca krenu u svoj zivot i zasnuju sopstvene obitelji. Naravno, djeca sebi biraju zivotnog saputnika, a to je, po definiciji netko DRUGI. Barabar po strogoj definiciji. I kada pomjesamo definiciju sa tradicionalnim znacenjem rijeci Barabar, nije ni cudo zasto punice imaju reputaciju kakvu vec imaju. I nije cudo sto su nastali toliki vicevi na istu temu.
No, razmotrimo konsevence ovakvog svjtonazora koje su u korijenu mnogih zala modernog drustva.
Proteklih godina drustva zapadnih trzisnih demokracija se zatvaraju. Donose se zakoni koji onemogucavaju kretanje ljudi i podizu barijere suprotno deklariranim ciljevima slobodnog prometa.

U ovom slucaju prometa ljudi. Pored ekonomskih cimbenika razlozi ove eskalacije mozemo nai u kolektivnom emocionalnom.
U pod-svjesnoj potrebi da se ova drustva zastite od "Barbara".
A sto je sa onim "Barbarima" koji se vec nalaze u njihovim zemljama. "Civilizirani" domacini su za njih izmislili cijeli sustav prepreka kako bi im pokazali gdje je "njihovo mjesto" i zadrzali ih na njemu.
Pored skoro nerealnih uvjeta kvalifikacije za useljavanje u zemlje zapadnih demokracija, jednom, kada useljenik vec dodje na svoje odrediste pravila igre se mjenjaju. Diplome visokog skolstva koje su bile neophode da bi se i pomislilo primiti "Barabare" u datu zemlju, od jednom, postaju nevazece. Ma sta ne vazece, nepostojece. Zemlje zapadnog trzisnog raja ce vam priznati tek dva dokumenta: rodni list- jer ne mogu osporiti da ste uopce rodjeni i vjencani list, jer je bolje drzati "Barbare" na okupu.

Osim toga da ne priznaju brak 90% brakova se ne bi obnovilo. Ionako se veliki broj istih raspadne po dolasku na zapad. Sta cemo kad smo "Barbari".
Tako dolazimo u situaciju gdje pedijatar pravi sir u tvornici, a inzinjeri voze taksije. Samo jer nisu ovdasnji "MI" i nemaju ovdasnji "NAS" fakultet. Protekom vremena ovo ponasanje kod lokalnih "MI" radja osjecaj vise vrijednosti. Osjecaj povlastenosti, arogancije. Konsekventno ovaj osjecaj i ponasanje dovodi do dikrminacija raznih vrsta i do otvorenog rasizma. U ovom zacaranom krugu svaka nova runda dovodi lokalne "MI" do ucvrscavanja stavova i sve vece ubjedjenosti da su apsolutno u pravu. Pogledajmo samo dva nedavna slucaja. Na izborima u Svedskoj je na vlast dosla desnica.


Iako Svedska trenutno dobro stoji i nema nekih znacajnijih problema kolektivni strah od "Barbara" je izabrao stranku sa platformom poostravanja uvjeta imigracije i stroge kontrole "Barbara" koji su vec u "srcu NJIHOVE civilizacije".
Svicarska je jos gora. Na nedavnom referendumu o Zakonu o Imigraciji" prijedlog vlade krajnje desnice je dobio 70% podrske. Svicarska se, skoro, hermeticki zatvorila. Jedina i minorna mogucnost useljenja je ostavljena za one rijetke strucnjake za koje lokalni "MI" ocijene da im je neophodna za funkcioniranje i za koje se odluce dati im ugovor o zaposljenju.
I ovdje prici nije kraj… Premjer iz redova krajnje desnice izjavljuje kako su u svojim prijedlozima mogli otici i puno dalje, ali da za to jos nije vrijeme. Postavlja se pitanje sto je to "puno dalje". Koje to "nove" prijedloge ima ksenofobicna krajnja desnica? Hajvan-vagone za sve one koji nisu njihovi "MI". Logore u kojima ce se "barbari" moci neometano "koncentrirati", onako usput radeci samo za praznu supu? I sve to demokratski, u cilju zastite od "Barbara" i njihove neprestane invazije na sveto tle lokalne "NASE" civilizacije. Vec vidjeno…
Svjetonazor negativnog definiranja nalazi oduvni ventil u ekskluzivitetu koji nam se neprestano servira putem javnih medija i potrosacke propagande. Pogledajmo samo reportaze o ekskluzivnim mjestima stanovanja, ekskluzivnim oblastima koja su ogradjene zicom i naoruzanim strazarima, kako bi oaze "civilizacije" zastitli od ociju "Barbara".
Ekskluzivne radnje kojima "Barbari" nemaju pristupa i kolekcije na kojima nije izlozena cijena artikla su zastini znak lokalnih "MI" koji ih odvaja od sviju. Cak i "Barbara" iz njihovog "Plemena".
Privatne banke za nekoliko klijenata, privatni otoci i privatne drzave odvajaju "civilizirane MI" od ostalih "Barbara". A mediji se iz petnih zila upiru da "podaju Barbarima" ovaj neostvarivi san. Jer, cak, i da "Barbari" financijski mogu da dosegnu one "civilizirane" lokalni "MI" ih nece nikada prihvatiti i "Barbari" nikada ne mogu postati clanovima "civiliziranog kluba". Jer da mogu tada bi "civilizirani MI" izgubili referntnu tocku po kojoj se definiraju. Izgubili bi definiciju samih sebe.
Sljedeci, neformalni, oblik podjele na "NAS" i "NJIH" mozemo naci u sportskim arenama. Ovaj manje kohezivni oblik definiranja "NAS" u odnosu na "NJIH" nosi u sebi ogromni destruktivni potencijal.

Vodjeni plemenskom odrednicom "MI", tj. bojom dresa ekipe za koju navijaju, pripadnici nekontrolirane mase su sposobni izazvati tragedije poput one na Briselskom Hejsel Stadionu, tko se jos sjeca. U cilju minimiziranja ili zamagljivanja problema, posebno izrazenog u Britaniji, vlasti ovu masu nazivaju jednostavno - huliganima. I ova amorfna masa "huligana" je postala europski problem. Negativno definirana u odnosu na suprotstavljenu ekipu ovi "huligani" haraju gradovima gdje se odigrava utakmica sireci svoju plemensku civilzaciju" izazivanjem nereda i pustosenjem i paljenjem lokalnih radnji.
Organizirane, kohezivnije i puno ozbiljnije vidove negativnog definiranja sopstvenih vrijednosti mozemo naci u dvije oblasti drustvenog zivota.
U organiziranoj religiji i politici. Do te mjere da se u moderno doba ova dva vida drustvene organizacije poklapaju u toliko oblasti da ih je nemoguce razluciti.
Organizirana religija je mozda njacistiji primjer nas negativne definicije samih sebe. Po svojoj definiciji religija je absolut. Monolitna i nepromjenjiva. Bog (kako god ga zvali i bez obzira na koji mu se nacin obracali ) je stalna i nepromjenjiva konstanta od pocetka do kraja vremena. I kao takav nije podlozan promjenama.
Ni diskusiji. Do ove tocke mogu da se slozim sa organiziranom religijom. Problemi nastaju kada se definicija absoluta, koja nije podlozna ni promjeni niti diskusiji, pocne TUMACITI.
I u tom tumacenju nastaje podjela na "MI" i "ONI". Tragicna posljedica tog tumacenja i podjele je negativno definiranje onoga "MI" u odnosu na "ONI".
Vecini Homer Simpson-a duboko razumjevanje religije i filozofija koja stoje iza toga je mentalno nedokucivo i/ili iziskuje previse vremena da bi se detaljnije pozabavili pitanjima teologije. Jednostavnim rijecnikom ili smo previse glupi ili previse lijeni da se upoznamo sa temeljnim osnovama vrijednosti koje tako gorljivo zastupamo. Puno je lakse naciniti negativnu karikaturu PROTIV cega smo. A to je karikatura onoga sto "ONI DRUGI" jesu. Ili bar onog sto mi MISLIMO da jesu. Jer, ako se vec nismo upoznali sa temeljnim vrijednostima onoga sto mi zagovaramo, naivno je ocekivati da smo upoznati sa onim sto "ONI DRUGI" (misle da) jesu.
I kako je nase religiozno ubjedjenje absolut, nepromjenjivo i "civilizirano" opravdano je svoje TUMACENJE nametnuti drugima. Po svaku cjenu. I na ovom mjestu fundamentalizam postaje fanatizam. I sve je dozvoljeno. Do unistenja onog drugog, Barbara. A sve u zastiti "MOJE" civilizacije i kulture. I to nije moja krivica jer…"ONI" su necivilizirani barbari (Homerizam).
Politika bar pokusava odrzati privid civiliziranog diskursa. A koliko je civiliziran dovoljno je samo pogledati snimke iz Parlamenta. Bilo gdje u svijetu. Uvrijede psovke…pa i sake lete na sve strane. U plemensko-ideoloskom organizacionom obliku politickih stranki negativna definicija "MI" u odnosu na "ONI" dolazi do punog izrazaja. A izborne kampanje su idealno tlo za produbljivanje nepremostivog jaza plemenskih podijela, preko kojeg je gadjanje blatom najomiljenije oruzje pripadnika plemensko-partijskih zajednica.
Svoj absolut politicki vid drustvenog zivota nalazi u "zastiti nacionalnih interesa". Maglovita fraza koja omogucava siroki manevarski prostor "NASOJ" plemenskoj zajednici za manipulaciju. Fundamentalizam se u ovom slucaju naziva nacionalizmom a fanatizam se opravdava ekonomskim razlozima za otimacinu i okupaciju "NJIH" te sirenje "NASIH" vrijednosti i "civilizacije. Sredstvo su ratovi, razlozi ekonomski, a psiholosko opravdanje…"Nije moja krivica jer…"ONI" su barbari. ONI NISU kao MI.
I, naravno, sada se pitate gdje je greska u ovom i ovakvom nacinu razmisljanja? Gdje je "glitch" u matrix-u? Moze ih se naci nekoliko, ali pomenimo samo najvaznije.
Kao prvo, Simpsoneskno razmisljanje tezi ka simplifikaciji, ka pre-pojednostavljivanju kategorija i definicija. Ovakvo razmisljanje vidi samo crno-bijeli svijet. Svijet bez boja, nijansi i sijenki. Ovakvo razmisljanje radi samo na "MI" i "ONI". I ovakva definicija samih sebe ne dopusta nikakvo skretanje sa uskog puta samo-nametnute ortodoksije.

Ne dopusta upustanje u intelektualne izazove.
Druga greska ovakvog razmisljanja je ona fundamentalna. Ona koja u sebi nosi klicu samounistenja. Greska negatvnog definiranja samoga sebe je ta sto su "NAMA" za definiranje nas samih potrebni "ONI". Cak su nam neophodni. "ONI", Barbari su neophodni nama "civiliziranim" kako bi "MI" definirali sami sebe. U odnosu na "NJIH". Jer bez "NJIH" definicija "NAS" postaje nemoguca. Bez "NJIH" nema ni "NAS". I sto bi se dogodilo da, na bilo koji nacin eliminiramo "Barbare"? Bilo aktom "NASEG" Boga, bilo da ih sami utucemo. A nije to nasa greska jer…. U post-apokalipticnom svijetu pleme psihoticnih polu-majmuna bi izgubilo svoj razlog postojanja. Svoj smisao. I ne bi imalo nade da iznadje definiciju samih sebe. A kada izgubimo sebe, izgubili smo sve. A, mozda, smo vec tamo. Ionako se danas, vecna humanoida bolje zna sta NECE i sto NISU, nego sto znaju sta HOCE, TKO su i najvaznije STO JESU.
Dr. Sci.

[Gaia]

ne znam da li da placem ili da se smijem.
odlican tekst!

[amel86]

da bismo bili moralni ne moramo nužno biti religiozni, naime potrebno je da budemo što je moguće više razboriti

[vratnik]

Moram vidjeti sta Richard David Precht na to kaze.. On ima odgovor na sve.