SaIstoka wrote:
I samu sebe često to pitam. Jednostavno, bili smo kratko u vezi, zaprosio me i.... tek sam ga u braku upoznavala i upoznala.Ali on je prema meni u vezi bio ok, pa i na početku braka. Ali sve to je nešto što je prošlo i ne može se promijeniti. Problem je sada, nastaviti sam... kažu da je najgore imati pa nemati
... a osim toga, ubi me činjenica što me ljudi posmatraju kao razvedenu kroz prizmu nekih svojih predrasuda o istima.
Evo, pitanje za muške... ako imate neku "raspušćenicu"
u okruženju (radnom), je li vam isti odnos prema njoj kao i prema ostalima? Iskreno!
Da ti jedna žena poput tebe kaže ponešto.
Kako pročitah i sa godinama smo iste,ne samo sa epitetom "razvedene".
Istina,nije nimalo jednostavno nastaviti život koji nije ni nalik onom od ranije.Ali je sve je u našim glavama.Ja iskreno ne primjećujem nikakvu razliku ni među kolegicama i kolegama na poslu u odnosu na period ranije i period sada.Ne primjećujem ni na okolini.Možda razlike i ima,ali ja jednostavno ne želim da registrujem.
Živim onako kako meni i mom djetetu odgovara,ne opterećujem se pričama mahale šta ko kaže,misli,....
Meni je najgore padalo ispitivanje okoline i tobože prijatelja,sa pitanjima tipa:a šta je to bilo,a zašto,a kako......?!
Haman ih moj odgovor nije zadovoljavao(mislim njihove porive za tračanje).
Moj odgovor koji svima kazem i koje haman pa sve nervira(a mene nešto baš briga
)je:on divan,ja divna,ali eto nešto zajedno ne funkcionišemo.
Primijetila sam u jednom tvom postu da si bivšeg muža nazvala kako ono bi sirovina,kreten ili tako nešto.Mislim da je ovo jedino što ti neopravdavam.Ja za svog bivšeg muža neću i nisam nikad rekla ništa loše jer bi samim time narušila i porijeklo svog djeteta kojeg volim više no išta na svijetu.Da ne pominjem da bi se onda postavljala pitanja tipa:a otkud ti sa sirovinom,kretenom...Ako nizašta drugo onda za hator svog djeteta koje će za desetak godina razmišljati o mami i tati,zapitkivati više nego do sada(pretpostavljam)neću nikad reći ništa loše za tog tatu.
Mislim da trebaš sama sa svojom djecom pokušati izgraditi novi život,pronaći za sebe i djecu stvari koje vas zanimaju,stvari kojima si se oduvijek htjela zanimati ali nisi imala ili dovoljno vremena ili volje ili podrške.
Jednostavno ne dozvoli da te epitet "razvedena" čini manje vrijednom.
PS.Samo ljudi koji se boje noću se okreću iza sebe da vide da li ih neko slijedi!
PSS.Kada osjetiš da posustaješ pogledaj u klince i onako spavećive ih zagli i smjesti se uz njih.Vjeruj oni su najbitniji u svemu.Oni ti daju snagu,daju ti volju,daju ti optimizam.Budi prvenstveno mama a sve opstalo će vremenom doći samo po sebi,samo ne bježi od onog "razvedena".