shiny wrote:U početku rat, ali toga se baš i ne sjećam. Kasnije, preskakanje gume, bmx biciklo koje je kočilo tako što staviš nogu na zadnji točak, prve role sa silikonskim točkovima koje skidala nisam, skupljanje salAveta i razmjene (to je tek bila trgovina, za jednu diznijevu dvije obične, za jednu onu japansku što se ne gužva, četiri obične

), aberečke abertude, žmire, čičak i rat s njime, ako se gdje lopta nađe između dvije vatre, snijeg i sankanje bez sanki (u početku smo koristili kese i folije, kasnije sam mami ukrala metalni pleh

) i krađa voća (oni ljudi koji su dozvoljavali da se njihovo voće bere nisu bili interesantni, nego oni gdje postoji mogućnost da dobiješ batine ako te uhvate- njihovo je bilo najukusnije

)... Ova sad djeca pojma nemaju šta je djetinjstvo!
skoro sve isto osim ovih igrica za djevojcice

skupljanje slicica, peljanje itd.. bjezanje u drugom razredu sa casova da bih dosao kuci da gledam pokemone na vrijeme i tako to.. igranje vani lopte i kosarke do besvjesti.. kradja sokova po granapima nakon sati i sati igranja napolju.. kradja cvijeca po bastama i onda ko fole to prodajes starijima hahaha... jao jao kad se sjetim samo... pa kad smo gadjali buseve jajima(sjecam se da se jednog dana vozac zaustavio tacno ispred kuce i rekao me mami a ona me razbila ko beba zvecku haha).. pa onda tuce djecacke pa dodjes kuci razbijen a ono nemas ni 10 godina haha.. pa koliko sam puta znao doci kuci sav krvav, padnes sa bicikla, sa romobila.. moljakanje starijih i komsija da te ne kazu mami i tati za neke sitnice.. pa kad se sjetim ko fole pravljenje avantura, pa nije bilo coska koji nismo znali na pamet.. pa razbijes prozor neciji dok igras fuce(fudbala), pa nas petero uhvati neki ciko, zovne nam policiju, pa mi onda lazemo imena, pa onda mjesecima kasnije se hvalis kako si zeznuo policajce.. sad bih se vratio u ovo doba.. steta da je ovoga nestalo, a ja nisam imao ni 12 godina.. odjednom, dosao mi Play Station 1 kuci iz njemacke(poslao dajdza sestricu da se malo igra).. raja se sa ulice premjestila u moju kucu, gdje smo derali FIFE 98(najbolja igrica ikad), pa Herkulesa kad smo prelazili(niko nije mogao preci 4ti nivo, a ja dolazio bez problema do 6tog.. nikad ga nisam prekucao, a moj mladji brat ga prekucao iz mozda desetog puta).. pa onda prvi X-men, pa spiderman, pa ostala cuda.. Pa hop, kupi tata sinu kompjuter.. kaze neka bude sin glavni u raji(prvi sam medju rajom imao svoj kompjuter).. sjecam se bio tada onaj casopis VIDI i BUG cini mi se.. pa kupis broj, dodje CD na njemu, a ono nove igrice da igras.. pa se sa play stationa preslo na igrice na kompu.. imao sam neke formule i nekog plavog macka sto je skako po mapi ko budala.. svi mi se divili u skoli kako sam znao napamet svako dugme, svaku kraticu na tastaturi.. mogao sam zmireci prekucati tog macka.. pa odjednom bolji kompjuteri dosli, bolje igrice, pa konacno dosao red i na PS2 kojeg nisam dobio dok nije izasao PS3 haha.. pa hooooppp... tu je negdje jos ranije bio i GTA Vice city kojeg isto tako nisam nikad prekucao(nisam mogao da predjem onaj nivo kad upravljas malim helikopterom pa u onoj zgradi trebas nesto da razneses - ni sada ne bih mogao to da predjem ja mislim).. al onda kad je izasao San Andreas.. uhuhuhu... imao sam najboljeg jarana u to vrijeme(sad je u zatvoru - prvo maloljetnicka delikvencija pa napuni 18 godina, i izbode gomilu raje, uhvate ga i eno ga u tuzli koliko znam-- oh, oh koliko smo zajedno prosli.. moja buducnost svijetla a njegova tamna od njegove 15te godine).. nas dvojica nismo nocima spavali igrajuci San Andreas.. jednu misiju on, a jednu misiju ja.. i tako u nedogled.. znam da smo se patili poprilicno na onom dijelu kada ucis da vozis helikopter i avion cini mi se.. al San Andreas smo prekucali!! Nije bilo sretnijeg dana u mom zivotu.. Nakon San Andreasa nikad vise nisam izasao da igram fudbala napolju.. nikad vise nisam uopst eizasao vani da se necega igram ili da provodim vrijeme sa rajom.. vec smo svi bili online(tad je bio dial up).. pa odjednom, bio si HIT u skoli ako imas ADSL.. jao jao, koliko sam samo svoje molio da nam ukljuce ADSL.. svi su cekali mjesecima da im ga prikljuce, a meni moji obecaju 7 dana prije mog rodjendana da cu imati za rodjendan ADSL.. ja ih pitam pa kako.. mama klima glavom, tata popunjava onaj formular, kad vidi fakat za 7 dana ja imao ADSL.. ljudi moji.. da vi samo znat ekoliko sam ja bio sretan taj dan.. pitam tatu kako je uspio da dobijemo ADSL za 7 dana, a on meni govori, kao sine dosao je vakat kad moras imati poznanstva i znanje i kada moras znati kako i cime nekom udovoljiti da bi taj ko je visi i jaci od tbe udovoljio tebi, a da bi mogao takvo nesto da imas, moras se druziti... uglavnom, druzenje na ulici vise ne postoji.. doslo je jos gore vrijeme od vremena poznanstava i udovoljavanja za neku uslugu.. sada vise ljudima ne mozes ni cim da udovoljis.. moj brat nikad nije izasao na ulicu da igra fudbala, nikad nije napravio ni jedan belaj, nikad nista nije ukrao(govorim o djecijim malim kradjama, nakon cega je mene moj tata znao toliko istuci da nisam smio izaci na prozor nekad.. al et).. sve se svela na facebook, na forum, na xbox i ps3.. kada sam dobio svoj kompjuter uvijek me interesovalo kako sta radi, pa sam ucio nesto i da programiram, da ucim da radim u Photoshopu, da se zajebajem sa DOSom, a danas je izgleda sve postalo da ocekujemo da ce nam znanje biti instalirano kao u matrixu ako znate o cemu govorim... ono ubaci ti neko cd u glavu i hop znas sve o kulinarstvu i tvoja profesija kuhar haha.. onaj jaran je uvijek zelio da bude kuhar.. ako ga sretnem nekad ili ga nadjem, pokusat cu da pomognem i njemu i njegovom malom bratu koji je na heroinu sada.. fale mi ova druzenja i igranje po cijele dane bez da razmisljas o glupostima danjasnice..
PS: zamolio bih da se ne citira(quote-ira) ovaj post.. pozz