Koliko ja vidim nesto je vrlo pogubno u nasem mentalnom sklopu. Ja pokusavam vec dugo vremena odgovor naci na dva pitanja. Sta je to sto nas cini losijim ljudima od drugih? I kako stati tom prokletstvu u kraj? Mislim - iskreno ruku na srce, da li je moguce da smo ovdje gdje smo a da nismo losi? Po toj nekoj klasifikaciji ljudi koji zive u Europi - mi vjecno (zadnjih 20 godina) sjedimo na dnu te neke liste, ako ne i duze - mjereci po tome - koliko sporo idemo naprijed. Mrzi nas promjena. Mrze nas drugi ljudi, druge zemlje, vjere i obicaji. Mrze nas oni sto nas ne vole - jer smo losi. Ne prihvatamo kritiku nikad. Nikad nemoj preuzeti odgovornost ni za sta. Vjecno zabuzavaj. Gledaj sto moze vise da te mimoidje. Sto te ne mimoidje gledaj da i to uradis taman onako kako te plate, ako te oni zakinu zakini i ti njih. Nadaleko i nasiroko je poznat covjek sa Balkana - kao paradoks koji zivi u jednom tijelu - kao dva bica - jednog dobar ko' kruh, drugog koje bi te bilo u stanju - namjestu unistiti - samo kad bi mogao. Taj kult glume - i licemjerja postoji svugdje ali nigdje nije usavrsen do te mjere - cini mi se, nigdje vise ljudi koji su spremni da ti lazu, pocevsi od nasih politicara pa do sve i jednog drugog covjeka - postalo je sve laz. I ljudi zive u lazima, vjeruju u njih, za njih se bore i njima namicu sve i sva, ne postoji zrtva koja nije vrijedna niti ponizenje u koje se mozes naci podrzavajuci lazi - odakle to u nama? Odakle takvi lapsusi u odgoju? Kako smo uspjeli ostati gorstaci i ostati divljaci, primitivci - a rodjeni i nastali kao narod i ljudi izmedju prvog milionskog grada - Rima i izvora demos-kratos i filozofije - Grcke? Zasto je skoro savjet svakog emigranta onom ko dolazi na Zapad - bjezi od nasih? Cuvaj se, nemoj previse. Zasto ljudi govore - pomogli su mi vise Svabe, Englezi, Svedi, Ameri od nasih ljudi? I kad ti pomogne - to je radi nekog interesa. Ali nigdje na svijetu interesi ne motiviraju toliko, talovi nisu privlacni, svaka moguca avenija za istragu kako prevariti sistem - je iscrpeljan i crpi se svakodnevno. Na kraju svega toga - dolazi zakljucak da definicija Balkanca je covjeka koji prirodno je bistar, promucuran, inteligentan, sposoban ali svu svoju energiju usmjerava u nesto beskorisno, nesto toliko banalno, bez ikakve radne navike, etike, bez cijenjenja tudjeg rada i napora, cijeni se samo deviza, tvrdi kes, sto se manje zna porijeklo to manje sviju glava boli. Obrni okreni. Izvjestaceni, izopaceni, podjeljeni i zaraceni jedni s drugim - kao malo gdje a i tamo gdje je - radi neki je bolji, vecih razloga tako nego ovako gdje smo mi.
Evo sta kaze Rebbeca West koja je putovala Jugom 1930-40 i napisala knjigu na kojoj je zasnovana percepcija Zapada o "nama", zove se Crna Ovca - Sivi Soko:
.Only part of us is sane. Only part of us loves
Pleasure and the longer days of happiness, wants to
live to our ninties and die in peace in a house
that we built that shall shelter those who come after us
The other half of us is neraly mad. It prefers the
disagreable to agreeable, loves pain and its darker
night despair and wants to die in catostrophe that will set back life to its beginnings
and leave nothing of our house save its blackened foundations
Za nas nece biti spasa dok se ne pronadje formula za suzbijanje/ljecenje od mentaliteta. Nisam jednom - u zivotu - bio uvjeravan da je ispravno ono kako je najlakse a ne ono kako je ISPRAVNO. Nisam jednom u zivotu savjetovan da je bolje popustiti - mentalitetu - nego mu se suprotstavljati jer ne mozes protiv njega. To je nesporna snaga - koju ako uspijes i ti licno da suzbijes sam u sebi samom - naplatice ti danak - il' tvoji ljudi, narod ili zemlja. Dakle - vjecno si ili u manjini ili se trebas pridruziti, barem privremeno, jer je ovako ili onako realno - a bilo koji ideal da imas - bi ti trebao izgubiti, zaboraviti i prestati sa "glupostima" gnjaviti drugog.Samo dio nas je normalan. Samo dio nas voli
zadovoljstva i duge dane srece. Zeli da
Zivi do devedesete i umre u miru u kuci
koju smo napravili da zastiti sve one koji dodju poslje nas
Druga polovina je skoro luda. Ona bira
neslogu namjesto sloge, voli bol i osjecaj mracnog ocajanja
I zeli da umre u katastrofi koja ce vratiti zivot na pocetak
Neostavivsi nista od kuce koju smo gradili osim zacrnjelih temelja.
Ja ne znam - sta je to sto nas mentalitet ljeci, vidjeo sam preobrazbe razne u ljudima - nasi ljudi u drugim sistemima, u drugim rezimia - vecinom su drugi ljudi - adaptiraju se, sposobni su, nigdje jos nisi cuo za Balkanaca da nije mogao prezivjeti - al' ta sposobnost samo se ispoljava onda kad si pritjeran uza zid, jel ti dato malo prostora za manevar, za malverzaciju, neki prst, neki nacin da se vratis na stare dane - posegnuces odmah za njim. A ne daj boze da se vratis medju svoje, il' na svoje - za mjesec ces biti nazad u "fazonu" kao da nikada nisi ni otisao tj. nije rijetkost cuti za nekog naseg da je godinama radio, i tekao, da je valjao i sebi i svim drugim oko sebe i onda za heftu ili dan - sve srusio. Probudio se "zov divljine", djikanstvina, krkanstvina, pesinluk, tersluk, zla neka kob. A neosporno je da svi mi - posjedujemo zov divljine, sirovost neka, brutalnost nam je bliska, bol je glorificirana - nanjeti nekom je pobjeda nad svim drugima, a dokazati svoju pravicu je jedina filozofija. Kod nas nisu jaki oni koji stite slabe vec po njima gaze. I to je norma. A tek da ne pokrenem temu o tome kako ne mozes naci 100 ljudi da se slozi po pitanju 1 osobe koja je prodefilovala ovuda a da je bila pozitivna za sve. Niko nam ne valja, a mi smo najbolji. Mi ovo nismo zasluzili. Uvijek se osjecamo izdano i ostavljeno, uvijek smo imali prepotentnu zelju da dokazemo da mi jesmo ono sto smo mislili da jesmo, ali tesko da cemo ikad docekati to da vidimo.
Izvinjavam se na duzini - tema je dakle mentalitet. I borba "sh-njim". Tj. kako se izgraditi da postanes bolji covjek i plemenitiji i sacuvati neki ideal neokrnjen i nerazbijen a da ti ne dohakaju domaci kurjaci i ne natjeraju te da nametnuti sistem igre i ti moras prihvatati ne sto je ispravan jer u ispravnost istog nije vise niko uvjeren, vec sto je realan - a mi smo uvijek znali kako da se zadovoljimo s onim sto god da nam daju i pruzaju.
