Svako ima svoje vidjenje o dusi i aktiviranju duse u tijelu.Great Cornholio wrote:Ni ja nisam siguran kada Bog "udahne" Duh (dušu) u tijelo i time ga oživi, da li se to dešava na rođenju, ili u toku trudnoće, ali siguran sam da smo mi DuH(duša) + tijelo, da tijelo oživi kad u njega Bog udahne dušu, i da tijelo umire kada ga duša "napusti".
@nemampojmaO, da li misliš da se Duša "useli" u tijelo u toku trudnoće, da li misliš da se to desi u trećem mjesecu trudnoće, kada bebino srce počne da "kuca"? Ja mislim da je velika vjerovatnoća da se to desi tada.
Kad je tijelo spremno da prihvati dusu? Tijelo kod nerodjene ili rodjene bebe da li je potpuno oformljen organizam?
Moze li dusa bitstvovati u nedovrsenom organizmu? Imal smisla da se dusa nastanjuje u nedovrsen bebin organizam?
Mislim da je tijelo u normalnim uslovima spremno prihvatiti dusu sa odvajanjem od pupcane vrpce i prvim udahom zraka(prvim placom).Druga stvar, sta smatramo dusom..koja je definicija pojma dusa..To opet prije svega svatam
kao duhovni/razumni dio covjeka(tijela).Moze se reci kad covjek pocne da stice znanje..opet dodje po rodjenju...Ili i
sledeca varijanta zasto se uci ezan/ikamet(tj.krstenje)bebi posle rodjenja? Mislim da svako treba svatiti svoju dusu.
Jedno misljenje o dusi..http://quantumfuture.net/sr/dusa_karma.htm
Ukoliko duša egzistira u jednom takvom smislu, onda ona može bi manje ili više razvijena. Ukoliko postoji, može se desiti da ona nema mnogo upliva na to kako čovjek živi svoj život. Ona većim dijelom može da spava, što se obično i događa i kao takva je odvojena od doživljaja uma i tijela. Ovdje se možemo poslužiti onom starom gnostičkom Parabolom o Kočiji, u kojoj se čovjekovo biće poredi sa jednom kočijom, odnosno, konjskom zapregom, gdje sama kočija ili kola, simbolizira čovjekovo fizičko tijelo, konji predstavljaju njegove emocije, osjećanja i strasti; kočijaš predstavlja jedan intelektualni sklop koji je sposoban da rezonuje (Ličnost) a u kočiji se nalazi i jedan putnik, koji je ujedno i njen gospodar (Duša). U svom normalnom stanju, cijeli taj sistem bi trebao da bude u jednom besprekorno skladnom odnosu i perfektno da funkcioniše – kočijaš drži uzde čvrsto u svojim rukama i upravlja konjima i kočijom u pravcu i na način koji mu gospodar nalaže. Međutim, u praksi je stvar prilično drugačija jer putnik u kočiji spava a kočijaš koji se nalazi u nekoj vrsti transa smatra da je on gospodar kočije. Tako on putnika u svojoj kočiji nije ni svjestan ili je zaboravio na njega.
U tom smislu, u nekim gnostičkim učenjima smatra se da bi kočijaš trebao da se "probudi" tj. poveže sa svojim višim centrima, te tako stekne uslove za povezivanje sa svojim – "istinskim Ja", gospodarom (putnikom u kočiji), koji bi se tek tada razbudio i preuzeo upravljanje kočijom tj. čovjekovim bićem. Tako, s gnostičkog aspekta, na kočiju, odnosno, kočijaša, gleda se kao na nešto što ima potencijal za razvoj ili napredak a ukoliko se taj potencijal ne iskoristi, kočija veoma lako može završiti u provaliji. Čini se da je čovjeku potrebno da prethodno ostvari određeni stepen razvoja svog bića, prije nego što se njegova duša ‘usidri’ u njemu kao jedan svjestan gospodar misli, osjećanja i fizikalnosti.
http://www.kurir-info.rs/otkrice-veka-d ... nak-488035