Srpska mitomanija i odnos prema objektivnim istinama

[hAZNADAR]

Jos jednom ponavljam. Te srpske Atlantide, Indije,.. Deretic, Pjankovicka,.. je samo komedija a ne mitomanija.

Zahvaljujuci toj komediji se mitomanija i ustolicila kao nauka u Srba i opci standard. Zato sto ima i vecih budala pa mitomani kao ispadaju normalni.

[House]

problem je što 80% srba vjeruje u "ovo"

[ABH017]

problem je što 80% srba vjeruje u "ovo"

I, lično sam se uvjerio, spremni da to, besramno, brane u beskrajnim diskusijama. Bez imalo susprezanja, potpuno ubijeđeni u ono što brane.

[hAZNADAR]

problem je što 80% srba vjeruje u "ovo"

I, lično sam se uvjerio, spremni da to, besramno, brane u beskrajnim diskusijama. Bez imalo susprezanja, potpuno ubijeđeni u ono što brane.

Onda ne poznajete srbe dovoljno.

80% Srba ne vjeruje u srpske Atlantide, srpska indijska carstva,... i sl od Deretica.

Ali 80% Srba vjeruje da je Bosna uvijek bila srpska, da su Bosnjani Srbi(za one koji su uopce culi za Bosnjane), Bogumili pravoslavni, Kotromanici Srbi,.. i da su Bosnjaci muslimani danas uglavnom svi poturceni Srbi, izdajice, losi karakteri,.. da se na taj nacin napravila selekcija otpadnika i plemenitih. 80% Srba takodjer vjeruje da je bosnjacka nacija SDA ismisljotina i dekret, da ta nacija nema atribute kao ostale, ne postoji ni bosanski jezik,... a Bosnjaci generalno svjesno lazu o svom identitetu da bi time prikrili bolnu istinu o porijeklu.
I to stvarno vjeruju i sigurno je i vise od 80% Srba.

I to im sve izgleda, zvuci,.. realno samo zato sto postoji Deretic, Pjankovicka i sve te srpske Atlantide,.. pa misle da je samo to mitomanija a ovo gore boldirano realno i istinito.

Kao i u politici. Kada imas desnicu i ekstremnu radikalnu desnicu - onda obicna desnica izgleda kao ozbiljna i pametna.

Svaki narod ima mitove. I Srbi i Bosnjaci i ostali svijet ima mitove o slavnim bitkama, junastvu, pretjerivanja u brojkama i kartama,... ali ovo gore boldirano je unikatno za Srbe i nikog vise.

Dereticeve Atlantide, bosanske piramide, Troja u Gabeli, fenicansko otkrivanje amerike, civilizacija Mu, fon Deniken,.. su samo domen fantastike i senzacionalizma. U ovom trenutku se zna sta nase historiografije zvanicno pisu, najvise intelektualne institucije i tu jedino mozemo trziti mitomaniju.

[ABH017]

problem je što 80% srba vjeruje u "ovo"

I, lično sam se uvjerio, spremni da to, besramno, brane u beskrajnim diskusijama. Bez imalo susprezanja, potpuno ubijeđeni u ono što brane.

Onda ne poznajete srbe dovoljno.

80% Srba ne vjeruje u srpske Atlantide, srpska indijska carstva,... i sl od Deretica.

Ali 80% Srba vjeruje da je Bosna uvijek bila srpska, da su Bosnjani Srbi(za one koji su uopce culi za Bosnjane), Bogumili pravoslavni, Kotromanici Srbi,.. i da su Bosnjaci muslimani danas uglavnom svi poturceni Srbi, izdajice, losi karakteri,.. da se na taj nacin napravila selekcija otpadnika i plemenitih. 80% Srba takodjer vjeruje da je bosnjacka nacija SDA ismisljotina i dekret, da ta nacija nema atribute kao ostale, ne postoji ni bosanski jezik,... a Bosnjaci generalno svjesno lazu o svom identitetu da bi time prikrili bolnu istinu o porijeklu.
I to stvarno vjeruju i sigurno je i vise od 80% Srba.

I to im sve izgleda, zvuci,.. realno samo zato sto postoji Deretic, Pjankovicka i sve te srpske Atlantide,.. pa misle da je samo to mitomanija a ovo gore boldirano realno i istinito.

Kao i u politici. Kada imas desnicu i ekstremnu radikalnu desnicu - onda obicna desnica izgleda kao ozbiljna i pametna.

Svaki narod ima mitove. I Srbi i Bosnjaci i ostali svijet ima mitove o slavnim bitkama, junastvu, pretjerivanja u brojkama i kartama,... ali ovo gore boldirano je unikatno za Srbe i nikog vise.

Dereticeve Atlantide, bosanske piramide, Troja u Gabeli, fenicansko otkrivanje amerike, civilizacija Mu, fon Deniken,.. su samo domen fantastike i senzacionalizma. U ovom trenutku se zna sta nase historiografije zvanicno pisu, najvise intelektualne institucije i tu jedino mozemo trziti mitomaniju.

Nisam ni ja mislio na Atlantidu i amebe, ali kad te neko uvjerava da je drugačiji od ostalih, kako se cijelo Sarajevo, od Ilidže do Baščaršije, okreće za njim, jer odskače od domicilnog stanovništva svojom pojavom, i tvrdi da je razlika vidljiva, onda je to ista stvar.

[pici]

vako se turskijem vazalima pomen dize

Marko Kraljević i Musa Kesedžija

Vino pije Musa Arbanasa
U Stambolu u krčmi bijeloj.
Kad se Musa nakitio vina,
Onda poče pijan besjediti:
"Evo ima devet godinica
Kako dvorim cara u Stambolu,
Ni izdvorih konja ni oružja,
Ni dolame nove ni polovne;
Al' tako mi moje vjere tvrde,
Odvrć ću se u ravno primorje,
Zatvoriću skele oko mora
I drumove okolo primorja,
Načiniću kulu u primorju,
Oko kule gvozdene čengele,
Vješaću mu hodže i hadžije."
Što gođ Ture pjano govorilo,
To trijezno bješe učinilo:
Odvrže se u primorje ravno,
Pozatvora skele oko mora
I drumove okolo primorja,
Kud prolazi carevina blago,
Na godinu po trista tovara;
Sve je Musa sebe ustavio;
U primorju kulu načinio,
Oko kule gvozdene čengele,
Vješa caru hodže i hadžije.
Kada caru tužbe dodijaše,
Posla na njga Ćuprilić-vezira
I sa njime tri hiljade vojske.
Kad dođoše u ravno primorje,
Sve polomi Musa po primorju
I uvati Ćuprilić-vezira,
Saveza mu ruke naopako,
A sveza mu noge ispod konja,
Pa ga posla caru u Stambola.
Stade care mejdandžije tražit,
Obećava nebrojeno blago
Tko pogubi Musu Kesedžiju.
Kako koji tamo odlazaše,
Već Stambolu on ne dolazaše.
To se care ljuto zabrinuo;
Al' mu veli hodža Ćupriliću:
"Gospodine, care od Stambola,
Da je sada Kraljeviću Marko,
Zgubio bi Musu Kesedžiju."
Pogleda ga care poprijeko,
Pa on proli suze od očiju:
"Prođi me se, hodža Ćupriliću!
Jer pominješ Kraljevića Marka?
I kosti su njemu istrunule:
Ima puno tri godine dana
Kako sam ga vrgo u tavnicu,
Nijesam je više otvorio."
Veli njemu hodža Ćupriliću:
"Na milosti, care gospodine!
Šta bi dao onome junaku
Koji bi ti živa kazo Marka?"
Veli njemu care gospodine:
"Dao bih mu na Bosni vezirstvo
Bez promjene za devet godina,
Da ne tražim pare ni dinara."
Skoči hodža na noge lagane,
Te otvori na tavnici vrata,
I izvede Kraljevića Marka,
Izvede ga pred cara čestitog:
Kosa mu je do zemljice crne, -
Polu stere, polom se pokriva;
Nokti su mu - orati bi mogo;
Ubila ga memla od kamena,
Pocrnio kao kamen sinji.
Veli care Kraljeviću Marku:
"Jesi l' đegođ u životu, Marko?"
"Jesam, care, ali u rđavu."
Sjede care kazivati Marku
Što je njemu Musa počinio;
Pa on pita Kraljevića Marka:
"Možeš li se, Marko, pouzdati
Da otideš u primorje ravno,
Da pogubiš Musu Kesedžiju?
Daću blaga koliko ti drago."
Veli njemu Kraljeviću Marko:
"Aja, bogme, care gospodine!
Ubila me memla od kamena,
Ja ne mogu ni očima gledat,
Kamol' s Musom mejdan dijeliti!
Namjesti me đegođ u mehanu,
Primakni mi vina i rakije,
I debela mesa ovnujskoga,
I beškota ljeba bijeloga;
Da posjedim nekoliko dana,
Kazaću ti kad sam za mejdana."
Car dobavi tri berbera mlada:
Jedan mije, drugi Marka brije,
A treći mu nokte sarezuje;
Namjesti ga u novu mehanu,
Primače mu vina i rakije,
I debela mesa ovnujskoga,
I beškota ljeba bijeloga.
Sjede Marko tri mjeseca dana,
Dok je život malo povratio;
Pita care Kraljevića Marka:
"Možeš li se veće pouzdati?
Dosadi mi ljuta sirotinja
Sve tužeći na Musu prokletog."
Veli Marko caru čestitome:
"Donesi mi suve drenovine
Sa tavana od devet godina,
Da ogledam može li što biti."
Donese mu suvu drenovinu;
Steže Marko u desnicu ruku,
Pršte drvo nadvoje, natroje,
Al' iz njega voda ne udari:
"Bogme, care, jošte nije vreme."
Tako stade joste mjesec dana,
Dok se Marko malo ponačini.
Kada viđe da je za mejdana,
Onda ište suvu drenovinu.
Donesoše drenovinu Marku;
Kad je steže u desnicu ruku,
Pršte pusta nadvoje, natroje,
I dv'je kaplje vode iskočiše.
Tada Marko caru progovara:
"Prilika je, care, od mejdana."
Pa on ode Novaku kovaču:
"Kuj mi sablju, Novače kovaču,
Kakvu nisi prije sakovao!"
Dade njemu trideset dukata,
Pa on ode u novu mehanu,
Pije vino tri-četiri dana,
Pak došeta opet do Novaka:
"Jesi l', Novo, sablju sakovao?"
Iznese mu sablju sakovanu.
Veli njemu Kraljeviću Marko:
"Je li dobra, Novače kovaču?"
Novak Marku tiho govorio:
"Eto sablje, a eto nakovnja,
Ti ogledaj sablju kakva ti je."
Manu sabljom i desnicom rukom
I udari po nakovnju Marko,
Nakovnja je pola presjekao,
Pa on pita Novaka kovača:
"Oj, boga ti, Novace kovacu,
Jesi l' ikad bolju sakovao?"
Veli njemu Novače kovaču:
"Oj, boga mi, Kraljeviću Marko,
Jesam jednu bolju sakovao,
Bolju sablju, a boljem junaku:
Kad s' odvrže Musa u primorje,
Što sam njemu sablju sakovao,
Kad udari njome po nakovnju,
Ni trupina zdrava ne ostade."
Ražljuti se Kraljeviću Marko,
Pa govori Novaku kovaču:
"Pruži ruku, Novače kovaču,
Pruži ruku - da ti sablju platim!"
Prevari se, ujede ga guja,
Prevari se, pruži desnu ruku;
Manu sabljom Kraljeviću Marko,
Ods'ječe mu ruku do ramena:
"Eto sada, Novače kovaču,
Da ne kuješ ni bolje ni gore;
A naj tebe stotinu dukata,
Te se rani za života tvoga."
Dade njemu stotinu dukata,
Pa posjede Šarca od mejdana,
Ode pravo u primorje ravno;
Sve se skita, a za Musu pita.
Jedno jutro bješe poranio
Uz klisuru tvrda Kačanika,
Al' eto ti Muse Kesedžije,
Na vrančiću noge prekrstio,
Topuzinu baca u oblake,
Dočekuje u bijele ruke.
Kad se jedan drugom prikučiše,
Reče Marko Musi Kesedžiji:
"Deli Musa, uklon' mi se s puta,
Il' s' ukloni, il' mi se pokloni!"
Al' govori Musa Arbanasa:
"Prođi, Marko, ne zameći kavge,
Il' odjaši da pijemo vino;
A ja ti se ukloniti neću
Ako t' i jest rodila kraljica
Na čardaku, na meku dušeku,
U čistu te svilu zavijala,
A zlaćenom žicom povijala,
Odranila medom i šećerom;
A mene je ljuta Arnautka
Kod ovaca na ploči studenoj,
U crnu me struku zavijala,
A kupinom lozom povijala,
Odranila skrobom ovsenijem;
I još me je često zaklinjala
Da se nikom ne uklanjam s puta."
Kad to začu od Prilipa Marko,
On tad pušća svoje bojno koplje
Svome Šarcu između ušiju
Deli Musi u prsi junačke;
Na topuz ga Musa dočekao,
Preko sebe koplje preturio,
Pak poteže svoje bojno koplje
Da udari Kraljevića Marka;
Na topuz ga Marko dočekao,
Prebio ga na tri polovine.
Potegoše sablje okovane,
Jedan drugom juriš učiniše:
Manu sabljom Kraljeviću Marko,
Deli Musa buzdovan podbaci,
Prebi mu je u tri polovine,
Pak poteže svoju sablju naglo
Da udari Marka Kraljevića,
Al' podbaci topuzinu Marko,
I izbi mu sablju iz balčaka.
Potegoše perne buzdovane,
Stadoše se njima udarati;
Buzdovan'ma pera oblomiše,
Baciše ih u zelenu travu,
Od dobrijeh konja odskočiše,
Ščepaše se u kosti junačke
I pognaše po zelenoj travi.
Namjeri se junak na junaka,
Deli Musa na Kraljića Marka:
Niti može da obori Marka,
Nit' se dade Musa oboriti.
Nosiše se ljetnji dan do podne;
Musu b'jela pjena popanula,
Kraljevića b'jela i krvava.
Progovara Musa Kesedžija:
"Mani, Marko, jali da omanem!"
Omahuje Kraljeviću Marko,
Al' ne može ništa da učini;
Tad omanu Musa Kesedžija,
Ud'ri Marka u zelenu travu,
Pak mu sjede na prsi junačke.
Al' procvilje Kraljeviću Marko:
Đe si danas, posestrimo vilo?
Đe si danas? niđe te ne bilo!
Eda si se krivo zaklinjala:
Đe gođ mene do nevolje bude,
Da ćeš mene biti u nevolji?"
Javi mu se iz oblaka vila:
"Zašto, brate, Kraljeviću Marko!
Jesam li ti, bolan, govorila
Da ne činiš u neđelju kavge?
Sramota je dvome na jednoga;
Đe su tebe guje iz potaje?"
Glednu Musa brdu i oblaku,
Otkud ono vila progovara;
Mače Marko nože iz potaje,
Te raspori Musu Kesedžiju
Od učkura do bijela grla'
Mrtav Musa pritisnuo Marka,
I jedva se iskopao Marko.
A kad stade Marko premetati,
Al' u Musi tri srca junačka,
Troja rebra jedna pod drugijem;
Jedno mu se srce umorilo,
A drugo se jako razigralo,
Na trećemu ljuta guja spava.
Kada se je guja probudila,
Mrtav Musa po ledini skače;
Još je Marku guja govorila:
"Moli boga, Kraljeviću Marko,
Đe se nisam probudila bila
Dok je Musa u životu bio,
Od tebe bi trista jada bilo!"
Kad to viđe Kraljeviću Marko,
Proli suze niz bijelo lice:
"Jaoh mene do boga miloga,
Đe pogubih od sebe boljega!"
Pa on Musi odsiječe glavu
I baci je Šarcu u zobnicu,
Odnese je bijelu Stambolu.
Kad je baci pred cara čestitog,
Car je od stra na noge skočio;
Veli njemu Kraljeviću Marko:
"Ne boj mi se, care gospodine!
Kako bi ga živa dočekao
Kad od mrtve glave poigravač?"
Car mu dade tri tovara blaga.
Ode Marko bijelu Prilipu,
Osta Musa uvrh Kačanika.

[Pedja123]

Ali 80% Srba vjeruje da je Bosna uvijek bila srpska, da su Bosnjani Srbi(za one koji su uopce culi za Bosnjane), Bogumili pravoslavni, Kotromanici Srbi,.. i da su Bosnjaci muslimani danas uglavnom svi poturceni Srbi, izdajice, losi karakteri,.. da se na taj nacin napravila selekcija otpadnika i plemenitih. 80% Srba takodjer vjeruje da je bosnjacka nacija SDA ismisljotina i dekret, da ta nacija nema atribute kao ostale, ne postoji ni bosanski jezik,... a Bosnjaci generalno svjesno lazu o svom identitetu da bi time prikrili bolnu istinu o porijeklu.
I to stvarno vjeruju i sigurno je i vise od 80% Srba.

I to im sve izgleda, zvuci,.. realno samo zato sto postoji Deretic, Pjankovicka i sve te srpske Atlantide,.. pa misle da je samo to mitomanija a ovo gore boldirano realno i istinito.

Kao i u politici. Kada imas desnicu i ekstremnu radikalnu desnicu - onda obicna desnica izgleda kao ozbiljna i pametna.

Svaki narod ima mitove. I Srbi i Bosnjaci i ostali svijet ima mitove o slavnim bitkama, junastvu, pretjerivanja u brojkama i kartama,... ali ovo gore boldirano je unikatno za Srbe i nikog vise.

Dereticeve Atlantide, bosanske piramide, Troja u Gabeli, fenicansko otkrivanje amerike, civilizacija Mu, fon Deniken,.. su samo domen fantastike i senzacionalizma. U ovom trenutku se zna sta nase historiografije zvanicno pisu, najvise intelektualne institucije i tu jedino mozemo trziti mitomaniju.

Nije to ništa unikatno i Hrvati misle da su Bošnjaci hrvatskog porekla, da je Bosna "histrijski hrvatska zemlja", čak i da su Crnogorci Srbi "crveni Hrvati".

[hAZNADAR]

Ali 80% Srba vjeruje da je Bosna uvijek bila srpska, da su Bosnjani Srbi(za one koji su uopce culi za Bosnjane), Bogumili pravoslavni, Kotromanici Srbi,.. i da su Bosnjaci muslimani danas uglavnom svi poturceni Srbi, izdajice, losi karakteri,.. da se na taj nacin napravila selekcija otpadnika i plemenitih. 80% Srba takodjer vjeruje da je bosnjacka nacija SDA ismisljotina i dekret, da ta nacija nema atribute kao ostale, ne postoji ni bosanski jezik,... a Bosnjaci generalno svjesno lazu o svom identitetu da bi time prikrili bolnu istinu o porijeklu.
I to stvarno vjeruju i sigurno je i vise od 80% Srba.

I to im sve izgleda, zvuci,.. realno samo zato sto postoji Deretic, Pjankovicka i sve te srpske Atlantide,.. pa misle da je samo to mitomanija a ovo gore boldirano realno i istinito.

Kao i u politici. Kada imas desnicu i ekstremnu radikalnu desnicu - onda obicna desnica izgleda kao ozbiljna i pametna.

Svaki narod ima mitove. I Srbi i Bosnjaci i ostali svijet ima mitove o slavnim bitkama, junastvu, pretjerivanja u brojkama i kartama,... ali ovo gore boldirano je unikatno za Srbe i nikog vise.

Dereticeve Atlantide, bosanske piramide, Troja u Gabeli, fenicansko otkrivanje amerike, civilizacija Mu, fon Deniken,.. su samo domen fantastike i senzacionalizma. U ovom trenutku se zna sta nase historiografije zvanicno pisu, najvise intelektualne institucije i tu jedino mozemo trziti mitomaniju.

Nije to ništa unikatno i Hrvati misle da su Bošnjaci hrvatskog porekla, da je Bosna "histrijski hrvatska zemlja", čak i da su Crnogorci Srbi "crveni Hrvati".

Jako mali dio i to vrlo rijetko mozes cuti pogotovo zadnjih godina. Isto kao i kod Bosnjaka da su svi u BiH porijeklom Bosnjaci. Medjutim, to je bilo i ostalo u domenu ulicne price manjine. Za rata poneko od politicara mozda izjavio nesto u tom fazonu,.. ali dugi niz godina to nije opci standard.
Uostalom imam licno prijatelja i Hrvata i Srba,.. gdje samo jedni spomenu tu i tamo krvne veze iz proslosti. Doduse u prijateljskom i pozitivnom smislu ono ko meni,... ali to uglavnom zvuci negativno. U Hrvatskoj je u historiografiji uglavnom prevazidjen nacionalromantizam a Klaicka recimo osnovno stivo. U Srbiji se Corovoc, Glusac, Mijuskovic,.. jos uvijek uvazavaju, a po internetu vise citira Orbin negoli Cirkovic.

Kod Srba vecina misli gore navedeno boldirano, najvisa intelektualna institucija SANU negira postojanje bosanskog jezika, u RS se ne moze upisati u dzacke knjizice, generalno tumacenje historije vecine Srba je kao gore boldirano i jedini su narod koji se vjecito vise bavi historijom drugih negoli svojom.

[Pedja123]

Jako mali dio i to vrlo rijetko mozes cuti pogotovo zadnjih godina. Isto kao i kod Bosnjaka da su svi u BiH porijeklom Bosnjaci. Medjutim, to je bilo i ostalo u domenu ulicne price manjine. Za rata poneko od politicara mozda izjavio nesto u tom fazonu,.. ali dugi niz godina to nije opci standard.
Uostalom imam licno prijatelja i Hrvata i Srba,.. gdje samo jedni spomenu tu i tamo krvne veze iz proslosti. Doduse u prijateljskom i pozitivnom smislu ono ko meni,... ali to uglavnom zvuci negativno. U Hrvatskoj je u historiografiji uglavnom prevazidjen nacionalromantizam a Klaicka recimo osnovno stivo. U Srbiji se Corovoc, Glusac, Mijuskovic,.. jos uvijek uvazavaju, a po internetu vise citira Orbin negoli Cirkovic.

Kod Srba vecina misli gore navedeno boldirano, najvisa intelektualna institucija SANU negira postojanje bosanskog jezika, u RS se ne moze upisati u dzacke knjizice, generalno tumacenje historije vecine Srba je kao gore boldirano i jedini su narod koji se vjecito vise bavi historijom drugih negoli svojom.

Skokni na hrvatske forume i uveri se.
Srbi uglavnom za sandžačke Bošnjake/Muslimane govore da su srpskog porekla.

[KB9]

mora da je i bosna onda dio sandzaka jer mi smo vazda poturceni srbi bili

[bdzs]

Jako mali dio i to vrlo rijetko mozes cuti pogotovo zadnjih godina. Isto kao i kod Bosnjaka da su svi u BiH porijeklom Bosnjaci. Medjutim, to je bilo i ostalo u domenu ulicne price manjine. Za rata poneko od politicara mozda izjavio nesto u tom fazonu,.. ali dugi niz godina to nije opci standard.
Uostalom imam licno prijatelja i Hrvata i Srba,.. gdje samo jedni spomenu tu i tamo krvne veze iz proslosti. Doduse u prijateljskom i pozitivnom smislu ono ko meni,... ali to uglavnom zvuci negativno. U Hrvatskoj je u historiografiji uglavnom prevazidjen nacionalromantizam a Klaicka recimo osnovno stivo. U Srbiji se Corovoc, Glusac, Mijuskovic,.. jos uvijek uvazavaju, a po internetu vise citira Orbin negoli Cirkovic.

Kod Srba vecina misli gore navedeno boldirano, najvisa intelektualna institucija SANU negira postojanje bosanskog jezika, u RS se ne moze upisati u dzacke knjizice, generalno tumacenje historije vecine Srba je kao gore boldirano i jedini su narod koji se vjecito vise bavi historijom drugih negoli svojom.

Skokni na hrvatske forume i uveri se.
Srbi uglavnom za sandžačke Bošnjake/Muslimane govore da su srpskog porekla.

Pusti srpske mitomane sta govore . Ja cu ti reci istinu posto sam dijelom sandzaklija. Sandzacki Bosnjaci su najvecim dijelom islamizirani Klimenti, Kuci i Vasojevici, te manjim dijelom muhadziri iz Bosne i Hercegovine. Srpstva koliko vidis nema osim ako Vasojevice u 17 vijeku ne smatras za Srbe.

[statixx]

Enver Kazaz: Naučna dekonstrukcija velikosrpske ideologije

Amir Brka: Jerej ili Pseudosakralni pledoaje za genocid u Tešnju; Centar za kulturu i obrazovanje, Tešanj, 2016.


Tešanj je grad dvostruke demonizacije, one unutarbošnjačke i one velikosrpske. Unutrabošnjačkoj je cilj da izgradnjom slike o Tešnju kao radikalnom religijskom toposu i tešanjskom političkom lobiju vezanom za Stranku demokratske akcije pribavi poene određenoj političkoj grupaciji. Tu se politička borba prenosi iz domena politike na opći kulturni i civilizacijski sistem, pa se Tešanj prikazuje kao antimjesto kojim vladaju mračne, izvanhumane političke snage. Naravno, takva demonizacija raspada se pred licem stvarnosti u kojoj je Tešanj jedna od ekonomski najuspješnijih sredina u Bosni i Hercegovini, a u kulturološkom i civilizacijskom pogledu grad sa ogromnom tradicijom. Onoj velikosrpskoj demonizaciji ovoga grada cilj je, kako pokazuje Amir Brka u knjizi Jerej ili Pseudosakralni pledoaje za genocid u Tešnju, izgraditi sliku prema kojoj je Tešanj topos srpske žrtve, a Srbima u Pousorju neka vrsta lokalnog simboličkog Kosova - koje za njihov lokalni identitet ima onu važnost koje simboličko Kosova ima za srpski narod u cjelini.

Onako kako je Tešanj predmet lokalne velikosrpske demonizacije, tako su Bosna i Hercegovina i Bošnjaci u njoj dugotrajno predmet velikosrpske demonizacije bazirane na osmanofobnom diskursu kao jednom od metaoznačitelja velikosrpske ideologije. Takav proces demonizacije Bosne i Bošnjaka započeo je onoga trenutka kad je kultura u sebe usisala ideologiju i prizivala religiju kao svoju temeljnu vrijednost. Na toj osnovi je osmanofobni diskurs, izjednačavanjem imperijalnog i religijskog drugog, na južnoslavenskom prostoru proizveo političkog boga, te time i političku religiju, odnosno religiju kao ideologiju. U skladu sa osmanofobnim diskursom, proizvedena je slika demonskog Turčina, a Bošnjaci su, zbog prihvaćanja islama, izjednačeni s takvim Turčinom. Začetak te slike položen je u Marulićevu Juditu i odijevanje Holofernovih vojnika u osmanske uniforme. Tad na južnoslavenskom kulturnom prostoru i nastaje demonski lik Turčina - s ciljem razvijanja težnji za oslobađanjem južnoslavenskih naroda od osmanske vlasti. Taj će se lik produžiti preko epike do našeg doba, i od figure koja je nosila oslobodilačku težnju postati figurom koja poziva na mržnju, uništenje Bošnjaka kao nasljednika Turaka i osvajanjem teritorije koju oni nastanjuju. Na toj osnovi se velikosrpska ideologija oslonila na oslobodilačko kulturno naslijeđe i prekodirala njegove potencijale u osvajačke i zločinačke. Lik Turčina, s kojim je izjednačen čitav bošnjački narod, postao je velikosrpskim ideologemom na osnovu koje je vršena moralna priprema za praksu ratnih zločina tokom rata protiv BiH 1992 -1995. godine.

Drugi bitan momenat za interpretaciju Brkine knjige Jerej ili Pseudosakralni pledoaje za genocid u Tešnju jest činjenica da je velikosrpska ideologija pri donošenju Dejtonskog sporazuma doživjela međunarodnu legitimaciju. Ključni konstruktivni problem Dejtonskog sporazuma leži u tome što nije predvidio denacifikacijske elemente - čime bi kaznio političke, ideološke i kulturološke subjekte koji su proizvodili kulturu i idelogiju zločina pretvorivših ih, na koncu, i u genocidnu praksu. Taj trenutak međunarodne političke legitimacije velikosrpske ideologije na južnoslavenskom prostoru odražava se i tako što fašizam i antifašizam bivaju čak i pravno izjednačeni. To nije samo velikosrpski ideološki slučaj nego i srbijansko, ali i hrvatsko društveno stanje koje diktiraju nacionalističke vlasti. Ni bošnjački društveni prostor nije lišen relativizacije odgovornosti onih ličnosti koje su, kao npr. neki pisci, poput Alije Nametka i Envera Čolakovića, podržavali ustaški pokret.

Ideologija je, prema Althusseru, sistem slika, ideja, naracija, predodžbi - koji priziva subjekte da prema stvarnosti zauzmu njene interpretativne pozicije. Paul Ricoeur smatra da ona ne može biti poražena nikakvom drugom ideologijom. Po njemu, ona može biti poražena utopijom. Sa velikosrpskom ideologijom problem je u tome što u srbijanskom društvu nema utopijske konfiguracije koja bi četničkoj velikosrpskoj zločinačkoj ideologiji suprotstavila neku utopijsku ideju i time porazila ovu ideologiju.

Baš zato je odgovornost i krivicu za praksu ratnih zločina i genocida tokom agresija na BiH društveno pogubno svesti na individualnu ravan. Ratni zločinac nikada ne može djelovati izvan sistema, već isključivo u okviru određenih institucija. A to znači da za ratne zločine mora biti pravno kriv i odgovoran ideološki, politički, kulturološki subjekt, potom i institucije sistema: skupština i vlada, te vojska i policija. Haški tribunal nametnuo je pravnu praksu isključivo individualne krivice za ratne zločine, što implicira da imate međunarodnu pravnu nevinost velikosrpske ideologije. Ona na taj način nije učinjena samo pravno nevinom već je postala i moralno prihvatljivom unutar te etničke zajednice.

U 20. vijek Srbi su kao nacija ušli sa nevjerovatnim simboličkim kapitalom dobivenim stradanjem u Prvom svjetskom ratu i slavom pobjednika koji su omogućili stvaranje tzv. prve Jugoslavije. Potom su, u Drugom svjetskom ratu, bez obzira na četništvo, Srbi dobili i simbolički kapital partizana. A onda, uz to, naravno, dođe i Jasenovac kao oblik genocida - prije svega nad Srbima, ali i nad svima ostalim koji nisu prihvatili ustašku ideologiju. Iz 20. vijeka, pak, Srbi su izašli sa simboličkim kapitalom ratnih zločina, pa je temeljni problem za velikosrpsku idelogiju i srpsko društvo i na prostoru Srbije i na prostoru Republike Srpske - povratak pozitivnog simboličkog kapitala. Bošnjaci su u 21. vijek ušli s najboljim simboličkim kapitalom na svijetu. Nema boljeg, nema većeg. A šta smo mi uradili s tim simboličkim kapitalom - ne bih da govorim.

Brkinu knjigu nužno je sagledavati i u tom kontekstu. Lokalno, ona je od presudnog značaja za društveni prostor Tešnja i njegov simbolički kapital. Međutim, ova knjiga jedna je od presudnih knjiga u dekonstrukciji velikosrpske ideologije. Ona je, naprosto, obrazac po kojem bi se neka ideologija mogla osporiti znanstvenim sredstvima. Dakle, ovu knjigu piše naučnik: precizan historiograf, sociolog, kulturni povjesničar, antropolog, potom neko ko je sposoban da, sa stajališta kombinacije ovih znanja, dekonstruira velikosrpsku ideologiju. Brka je kao pjesnik u ovoj knjizi prisutan samo kao etička podloga za jedan vrstan rukopis.

Važno je napomenuti da Brkin polemički ton u ovoj knjizi biva potisnut onim naučnim, pa se jerej, sa čijim stavovima polemizira, i ne tretira kao osoba već kao neko ko je u funkciji sistema, ideološkog i klerikalnog. Podsjetimo: kad je na južnoslavenskom prostoru "izmaštan" onaj lik Turčina, onda je imperijalni, osvajački drugi identificiran sa religijskim drugim, pa je bilo moguće na tim osnovama razviti poznati konvertitski mit prema kojemu su islamizirani Bošnjaci, i kao nacija i kao religijska zajednica, morali preuzeti krivnju za osmansko osvajanje južnoslavenskog prostora. A način njihovog demoniziranja u velikosrpskoj štampi neposredno pred agresiju na Bosnu i Hercegovinu ogleda se u tome što su oni bili označeni krivima za stanje u zemlji koja se ne može civilizirati, te je ona proglašena bosanskim loncem koji, zbog anticivilizacijskog bošnjačkog elementa, samo što nije eksplodirao, te tamnim vilajetom u kojem dominiraju vjekovne bošnjačke sile zla.

Cilj ideološke i klerikalne funkcije koja se zove jerej i njegovoga istupa jest da se nastavi demonizacijski diskurs o Bosni, te da ga se lokalizira u Tešanj - kako bi se ovaj grad kosovizirao i ideološkim strategijama demonizirao, stereotipizirao, stigmatizirao i, na kraju, optužio za istrebljenje Srba i njihovih kulturnih tragova sa tog prostora. Za ideologiju koja je osvajačka - važno je optužiti onoga koga se planira osvojiti, te ga demonizirati da bi se opravdalo buduće osvajanje, da bi se ono prikazalo kao proces civiliziranja, i da bi se zločini nad osvojenim učinili moralno prihvatljivim i opravdanim. Unutarsrpsko prihvaćanje i legitimiranje velikosrpske ideologije zasnovano je na stepenu uključenosti srpskog stanovništva u praksu ratnih zločina. Taj je stepen izrazito visok, jer su institucije sistema i velikosrpska ideologija u maksimalnoj mjeri mobilizirale i uključile stanovništvo u svoju ratnozločinačku praksu, a da bi se prihvatilo takvo masovno sudjelovanje u zločinu - nužno je u postraću dati moralni legitimitet toj ideologiji. Stoga je ona danas društvena ideologija nužnosti, a ne devijacija i moralni eksces. To, nadalje, znači da je ona ideologija budućnosti, a ne ratnozločinačke prošlosti.

Kad piše svoju knjigu Jerej ili Pseudosakralni pledoaje za genocid u Tešnju, Brka je itekako svjestan odgovornosti za budućnost. Ali on je, pri tom, itekako svjestan mogućih posljedica i opasnosti koje dolaze iz unutarsrpskog legitimiranja velikosrpske ideologije, kao, naravno, i onog međunarodnog. Zato je ovo knjiga koja je koliko opominjuća, isto toliko je ubjedljiva u svojoj argumentacijskoj liniji i metodološkoj preciznosti.

Brka polazi od analize pojedinih jerejevih stajališta - da bi ih na koncu sintetizirao i pokazao njihov narativno-ideološki sistem. Pri tom, u izvođenju svoje argumentacijske linije on koristi metodološku strukturu zapleta. Otud su u Brkinoj knjizi prisutna četiri temeljna zapleta. Prvi je onaj oko prve pravoslavne crkve i jerejevog mita o njoj, drugi je vezan za djelatnost kulturnog poslenika Steve Petranovića i njegovu ideološku djelatnost, treći tretira historijsku ulogu Adem-age Mešića i velikosrpsko poistovjećivanje Tešnja sa Mešićevom ustaškom ideologijom, a četvrti je skoncentriran na slučaj poznatih tešanjskih ikona.

U jerejevom istupu crkva mora biti imaginarno sveto mjesto koje priziva moralni autoritet božanstva, a Turci su "poništili" to sveto mjesto. Tu jerej ideološki računa ne samo na ljudsku krivnju Bošnjaka nego i na metafizičku odgovornost njihove vjere. Tako on oko crkve ispliće mit o bošnjačkom arhizločinu. To je, po jereju, bošnjački metafizički zločin: tu gdje smo se mi Srbi molili bogu, došli su nevjernici i postavili svoj vjerski objekat. Pravoslavni bog je - prema tom jerejevom mitu o nepostojećoj pravoslavnoj crkvi - ubijen od strane Bošnjaka izjednačenih po obrascu demonskog lika Turčina izmaštanog u osmanofobnom diskursu. To je najradikalniji oblik dehumanizacije Bošnjaka, pri čemu se unutar Brkinog dekonstrukcijskog zapleta prokazuje ideološka igra u kojoj jedan velikosrpski narativ mora podsjećati na onaj početni, mitski. Svaki nacionalizam, svaki fašizam - mora izmisliti svoje sveto mjesto, a sveto mjesto velikosrpskog fašizma je Kosovo i crkva Lazarica u njemu, te i odabiranje carstva nebeskog kneza Lazara u vrijeme Kosovske bitke 1389. godine. Sveto mjesto pousorskog velikosrpskog fašizma bi, onda, po jereju, morala postati mitska pravoslavna crkva na Musali u Tešnju.

Kad se na toj osnovi, a strogo naučnim argumentima, pokaže kako jerej konstruira sveto mjesto velikosrpskog narativa u pousorskoj regiji, onda je jasno da Amir Brka dokazuje kako su on i religijska institucija althusserovski shvaćen idealan ideološki aparat, a ne samo proizvođač ideološke naracije. Podsjetimo, na onom čuvenom video-snimku što ga je Nataša Kandić dostavila haškom tužiteljstvu pripadnici paravojne jedinice Škorpioni bivaju blagosiljani od strane popa u trenutku kad polaze da likvidiraju dječake iz Srebrenice podno planine Treskavice. Od crkve kao svetog toposa velikosrpske ideologije do religijske institucije kao njenog aparata proteže se ideja moralnog opravdanja ratnog zločina u ime ideološki konstruirane slike o pravoslavnom bogu.

U knjizi Dominantna i neželjena elita Latinka Perović pokazuje način na koji je ćosićevska elita učinila kapilarnom velikosrpsku ideologiju, što znači da ju je internalizirala, pounutrila u najveći broj pripadnika srbijanskog i republičkosrpskog društvenog prostora. Kao ideološka i religijska funkcija, jerejev zadatak je ne samo da te ideološke naracije prenese na naredni nacionalni naraštaj nego i da iskoristi autoritet boga kao moralno i transcedenalno opravdanje tih naracija. Otud je Brkina knjiga iznimno značajna za ukupno bosanskohercegovačko društvo, jer mu omogućuje suočenje sa nacionalizmom i zasnivanje novih, posttragičkih i katarzičnih društvenih vrijednosti. Rekao bih i da je presudno važna za srpsku nacionalnu zajednicu, jer bi se na osnovu ove knjige, ali i niza djela sličnog usmjerenja, mogla suočiti sa tragičnom prošlošću i stvoriti uvjete za novu, posttragičku društvenu etiku.

Polemizirajući s jednim bošnjačkim nacionalistom, koji zapjeni kad se spomene velikosrpska ideologija, ustvrdio sam da je svojom ideološkom praksom, ali i ratnozločinačkom politikom Radovan Karadžić više oblikovao bošnjačku nacionalnu zajednicu nego svi bošnjački nacionalisti zajedno. Bošnjački nacionalist, ili nacionalno-romantičarski zagrijan intelektualac pristupao bi u ovakvoj knjizi uzvikujući velike ideološke parole. Na parolama se gradi ideološka laž, a Brka zna da je najbolji odgovor na velikosrpsku ideološku manipulaciju niz naučno utvrđenih zaključaka i sistem naučnih činjenica.

To znači da se faktografija u ovoj knjizi pojavljuje kao sistem istina koje dekonstruiraju ovo zlo lice ideologije. Koliko god je naučno precizan, toliko je u svojim zapletima Brka vješt naučni narator, da bi, pokazujući savez ideologije i religijske institucije, iznio i naučnu istinu o nepostojećoj pravoslavnoj crkvi na tešanjskoj Musali, ali i demaskirao manipulaciju tešanjskim ikonama od strane odgovornih osoba u pravoslavnoj crkvi. Podsjećanja radi: od mogućega stradanja usljed stalnog troipogodišnjeg srpskog avionskog i artiljerijskog bombardovanja i raketiranja - te je ikone spasila vlast u Tešnju, da bi ih od pravoslavne i ukupne tešanjske zajednice poslije rata doslovno ukrala crkvena moć. Time se dokazuje da je onaj ideološki, velikosrpski bog činom spašavanja ikona od strane Tešnjaka poništen za račun Boga kao transcendentalne vrijednosti. Na taj način, kao autor ove knjige i kao neko ko je najzaslužniji za spašavanje tešanjskih ikona tokom rata, Amir Brka obrazuje etiku koja je nepotkupljiva i koja na zločinačku ideologiju ne odgovara ideološkim naracijama nego etikom i znanstvenim vrijednostima - da bi, na koncu, u svome pismu spašavao i metafizičku nadu za onog subjekta čiju ideologiju dekonstruira.

Brkin zaplet oko Steve Petranovića pokazuje da jedna znanost - u ovom slučaju pozorišna, kulturna povijest, ili književna povijest - može stvoriti cijeli sistem interpretacija oko nekog ideološkog mjesta. Petranović se u ovoj knjizi prikazuje kao nacionalno-romantičarski radnik koji je prihvatio Garašaninovo Načertanije i koji je na toj osnovi djelovao u kulturi. Ideologije vrlo često nastupaju u društvenoj praksi u savezu sa kulturom. Kad se pobliže analizira kulturna djelatnost na južnoslavenskom prostoru tog vremena, vidi da je Ilirski pokret zastupao hibridno jugoslavenstvo, da je integralno jugoslavenstvo zastupala jedna grupa srpskih intelektualaca, a da je velikosrpstvo zastupala grupa onih intelektualaca koje su pojedini znanstvenici proglasili borcima za nacionalnu slobodu, da bi ih na osnovu toga Titov poredak stavio u svoj imaginarni kanon društvenih vrijednosti i proglasio svojim kulturnim prethodnicima, svojom baštinom. Takav slučaj je i sa Stevom Petranovićem. Brka pokazuje kako je u svom istupu mladi pravoslavni sveštenik, odnosno jerej - zloupotrijebio Petranovića, da bi ga prikazao kao simbol onoga što Bošnjaci uklanjaju iz javnog prostora kako bi taj prostor bošnjakizirali i islamizirali. To je ono što je karakteristično za institucije i ideološki prostor Republike Srpske koji je temeljito očišćen od nesprskih simboličkih vrijednosti. Brka, pak, pokazuje da je kulturna povijest bila u zabludi kad je pozitivno ocjenjivala Petranovićevu djelatnost, te da je ona od ideološkog djelatnika načinila osobenu kulturnu ikonu. Na toj osnovi, Brka na znanstven način i znanstveno preciznim metodom izvodi reinterpretaciju Petranovićeve djelatnosti, da bi, onda, iznio ideju kako treba vratiti bistu Steve Petranovića u tešanjski park. Ali i u tom parku, 23. maja, na datum Petranovićeve izvedbe Judite, svake godine održati čas historije i dati valjanu interpretaciju Petranovićeva djelovanja.

Konačno, pogledajmo i četvrti zaplet u ovoj knjizi, onaj o Adem-agi Mešiću. I sâm sam živio u sistemu i u uvjerenju da je Adem-aga Mešić bio veliki zlotvor. Nas su tome učili u školi. Znam da je Tešanj u vrijeme moje mladosti prikazivan kao konzervativan, takoreći Adem-agin grad (Ademburg), znam da je, na neki način, Titov sistem stigmatizirao Tešanj na osnovu toga što je Mešić iz Tešnja. A onda, po svjedočenju partizana Edhema Pobrića, Amir Brka pokazuje da je Adem-aga Mešić uspio mobilizirati svega šest Tešnjaka u ustaški pokret. To je fakat koji je nevjerovatan, kakav vrlo rijetko možete naći. A potom Brka iznosi činjenice o ogromnom broju Tešnjaka koji su učestvovali u partizanskom pokretu. Na toj osnovi - u ovoj knjizi se pokazuje da su Tešnjaci u vrijeme Drugog svjetskog rata bili antifašistički, a ne proustaški opredijeljeni. Ta vrsta dokaznog postupka, kojim se skida stigma s grada Tešnja, pa mu se potom vraćaju antifašističke vrijednosti, da bi se Brka, kao odgovoran intelektualac i vrstan pjesnik, otvoreno i vrlo direktno založio za očuvanje u društvenom prostoru antifašističkih vrijednosti proisteklih iz partizanskog pokreta - to je u našem društvenom kontekstu gesta vrhunskog intelektualca.

To podrazumijeva da Amir Brka u svojoj knjizi ne operira nacional-romantičarskim narativima kako bi se suprotstavio velikosrpskoj ideologiji, što je čest slučaj u nastupu intelektualaca u bošnjakom društvenom prostoru danas, nego naučnim sredstvima, dekonstruirajući jedan govor pravoslavnog sveštenika u kojemu je demoniziran Tešanj, dekonstruira ukupnu velikosrpsku ideologiju. Istodobno s tim, Brka se neprestano zalaže za općecivilizacijske vrijednosti, tako snažno ugrožene u ovdašnjoj društvenoj praksi obilježenoj dominacijom nacionalističkih ideologija. U konačnici, u svojoj igri zapleta i u iznošenju argumentacije - ova knjiga čita se kao roman.

(Enver Kazaz, Prometej.ba)

[Pedja123]

Pusti srpske mitomane sta govore . Ja cu ti reci istinu posto sam dijelom sandzaklija. Sandzacki Bosnjaci su najvecim dijelom islamizirani Klimenti, Kuci i Vasojevici, te manjim dijelom muhadziri iz Bosne i Hercegovine. Srpstva koliko vidis nema osim ako Vasojevice u 17 vijeku ne smatras za Srbe.

Postoje izvori koji svedočeo o srpstvu Kuča i Klimenta takođe.
Ali tu ima i potomaka onog staroraškog stanovništva.
Mada je samoizjašnjavanje najbitnije. Ivo Andrić npr. iako Hrvat poreklom, je zapravo Srbin jer se tako izjasnio.

[FAP mashina]

Dejan Lucic style

[bdzs]

Pusti srpske mitomane sta govore . Ja cu ti reci istinu posto sam dijelom sandzaklija. Sandzacki Bosnjaci su najvecim dijelom islamizirani Klimenti, Kuci i Vasojevici, te manjim dijelom muhadziri iz Bosne i Hercegovine. Srpstva koliko vidis nema osim ako Vasojevice u 17 vijeku ne smatras za Srbe.

Postoje izvori koji svedočeo o srpstvu Kuča i Klimenta takođe.
Ali tu ima i potomaka onog staroraškog stanovništva.
Mada je samoizjašnjavanje najbitnije. Ivo Andrić npr. iako Hrvat poreklom, je zapravo Srbin jer se tako izjasnio.

Eno, sad je bitno samoizjasnjavanje. Znaci nista ne znaci etnicko srpstvo, vjera pradjedovska i prapostojbina Bojka. Sad sa totalno zbunjen, koji je to kriterij kojim se mjeri necije srpstvo npr. Klimenta, arbanaskog plemena nastalog na granici Crne Gore i Albanije

[BHCluster]

[Pedja123]

Eno, sad je bitno samoizjasnjavanje. Znaci nista ne znaci etnicko srpstvo, vjera pradjedovska i prapostojbina Bojka. Sad sa totalno zbunjen, koji je to kriterij kojim se mjeri necije srpstvo npr. Klimenta, arbanaskog plemena nastalog na granici Crne Gore i Albanije

A zašt si toliko siguran da nije bilo Srba u CG?
Klimenti su poznati po krsnoj slavi Sveti Kliment, a jedino Srbi imaju krsnu Slavu (Albanci čak ni oni hrišćanski nemaju)
Ako hoćeš konkretan izvor, onda je to delo Avgustina Tajnera "Vetera monumenta slavorum meridionalium" gde stoji:

"Origine dei popoli Clementini nel vescovado Modunense,secondo la loro traditione.Clemente,primo stipite,fu di padre serviano da Moraccia fiume che scaturisce da Monte Negro sopra Cattaro,e di madre detta Bubesca figlia di Vrijabegna da Cucci"

Dakle Srbi. Naravno postoji mogućnost da im je dalje poreklo od Vlaha a još dalje od nekog ilirskog plemena itd.

[bdzs]

Eno, sad je bitno samoizjasnjavanje. Znaci nista ne znaci etnicko srpstvo, vjera pradjedovska i prapostojbina Bojka. Sad sa totalno zbunjen, koji je to kriterij kojim se mjeri necije srpstvo npr. Klimenta, arbanaskog plemena nastalog na granici Crne Gore i Albanije

A zašt si toliko siguran da nije bilo Srba u CG?
Klimenti su poznati po krsnoj slavi Sveti Kliment, a jedino Srbi imaju krsnu Slavu (Albanci čak ni oni hrišćanski nemaju)
Ako hoćeš konkretan izvor, onda je to delo Avgustina Tajnera "Vetera monumenta slavorum meridionalium" gde stoji:

"Origine dei popoli Clementini nel vescovado Modunense,secondo la loro traditione.Clemente,primo stipite,fu di padre serviano da Moraccia fiume che scaturisce da Monte Negro sopra Cattaro,e di madre detta Bubesca figlia di Vrijabegna da Cucci"

Dakle Srbi. Naravno postoji mogućnost da im je dalje poreklo od Vlaha a još dalje od nekog ilirskog plemena itd.

Dakle srbi samo sto jos nije tacno utvrdjeno. Odgovor shodan temi. Hebe ih paganski obicaj slavljenja slave koji su sve hriscanske crkve odbacile osim srpske., al cia none., pola kosovara je od keljmendija, kuca i vasojevica samo im treba reci da su srbi i mirna Bosna.

[Pedja123]

Dakle srbi samo sto jos nije tacno utvrdjeno. Odgovor shodan temi. Hebe ih paganski obicaj slavljenja slave koji su sve hriscanske crkve odbacile osim srpske., al cia none., pola kosovara je od keljmendija, kuca i vasojevica samo im treba reci da su srbi i mirna Bosna.

Dao sam ti dokaz. Ali ti izgleda ne možeš prihvatiti da je osim srbizacije bilo dosta i desrbizacije kroz istoriju.
Ne znam da li je pola kosovskih Albanaca od Kuča, Klimenta itd (verovatno nije, kosovski Albanci se dosta razlikuju od onih u Albaniji) ali je sigurno da su Klimenti svojedobno bili Srbi. osnovač im je Srbin itd. Inače i dan danas na severu Albanije postoje Srbi, čiji maternji je srpski, ovi što se žene "Albankama" iz Raške zapravo se žene Srpkinjama, sve pričaju srpskim imaju čak i srpska imena (prezimena su albanizovana uglavnom za vreme Envera Hodža ali i ranije).

[bdzs]

Dakle srbi samo sto jos nije tacno utvrdjeno. Odgovor shodan temi. Hebe ih paganski obicaj slavljenja slave koji su sve hriscanske crkve odbacile osim srpske., al cia none., pola kosovara je od keljmendija, kuca i vasojevica samo im treba reci da su srbi i mirna Bosna.

Dao sam ti dokaz. Ali ti izgleda ne možeš prihvatiti da je osim srbizacije bilo dosta i desrbizacije kroz istoriju.
Ne znam da li je pola kosovskih Albanaca od Kuča, Klimenta itd (verovatno nije, kosovski Albanci se dosta razlikuju od onih u Albaniji) ali je sigurno da su Klimenti svojedobno bili Srbi. osnovač im je Srbin itd. Inače i dan danas na severu Albanije postoje Srbi, čiji maternji je srpski, ovi što se žene "Albankama" iz Raške zapravo se žene Srpkinjama, sve pričaju srpskim imaju čak i srpska imena (prezimena su albanizovana uglavnom za vreme Envera Hodža ali i ranije).

Egzaktni podaci su neumoljivi, zajednicki predak pola albanaca sa kosova, crnogorskih vasojevica, kuca i klimenta, kao polovine stanovnistva juzne srbije, je bio arnaut, arbanas ili kako ti volis reci neki stocar.

[Pedja123]

Egzaktni podaci su neumoljivi, zajednicki predak pola albanaca sa kosova, crnogorskih vasojevica, kuca i klimenta, kao polovine stanovnistva juzne srbije, je bio arnaut, arbanas ili kako ti volis reci neki stocar.

Šta nije u redu sa mojim tekstom?
I Srbi su masovno poreklom od Vasojevića, Piva itd.

[zunazu]

Tesko je ne primijetiti da se istine na kojima pociva dominantno tumacenje historije i svijeta kod Srba, radikalno razlikuju od onog sto je uvrijezeno shvacanje istine kao takve

Bošnjaci, Hrvati i Srbi u BiH su genetski i kulturološki isti narod

[zunazu]

Tesko je ne primijetiti da se istine na kojima pociva dominantno tumacenje historije i svijeta kod Srba, radikalno razlikuju od onog sto je uvrijezeno shvacanje istine kao takve

Ima naziv za to - odsustvo razuma. Psihijatrijska struka bi to bolje opisala. Pitanje je samo postoji li način da se primijeni neka kolektivna terapija.

[KB9]

sta vi znate

provjereni nebeski teoreticar je dao nepobitnu tezu gdje su se vanzemaljci spustili na zemlju i rekli srbima, o narode idi se siri po ostatku svijeta i uspostavljaj zivot

[Pedja123]

Tesko je ne primijetiti da se istine na kojima pociva dominantno tumacenje historije i svijeta kod Srba, radikalno razlikuju od onog sto je uvrijezeno shvacanje istine kao takve

Daj primer gde se to zvanično tumačenje istorije u Srbiji razlikuje od ostalih?