Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
NataliDizdar wrote:
Ovako Srbi vise nisu realna prijetnja Hrvatima pa se zato odnosi mogu normalizirati do neke mjere... mada ih Hrvati ni sada ne mirisu.
Haha kako genijalna rečenica. Sad se mogu normaliziorati odnosi jer ovi više nisu pretnja ali ipak ih i dalje mrze. Šta to zapravo govori o toj hrvatskoj mržnji. Može biti da je malo...iracionalna, neopravdana tako reći - recidiv neke malo starije ideologije iz prošlog veka?
Pa nisu ni Albanci prijetnja Srbima (Srba na Kosovu skoro pa nema a sjeverom vladaju sami, nemaju dodira sa Albancima) pa ipak mrze Albance. Historijski razlozi valjda. A i (sada govorim i o odnosu Hrvata prema Srbima i o odnosu Srba prema Albancima) neki osjecaj kulturalne i civilizacijske superiornosti.
Kulturne civilizacijske superiornosti kandidujem za post godine
Iz ugla prosjecnog Srbina postoji velika civilizacijska razlika izmedju Srba i Albanaca. To nije moje osobno misljenje nego cinjenica koje si svjestan i sam. Nije to moje misljenje (meni su oni Srbi i Albanci tu negdje) nego misljenje vecine Srba. To, ponavljam, zas i sam, samo se malo pravis politicki korektan na ovom forumu.
Rijetko koji binasr sa politicke scene je politicki korektan.krenemo od seselja dodika nikolica vucica vulina...ovo albanci prvi put cujem.obicno ih zovu siptarima kao pogrdno
Politicki korektno...
Ma smijesno. Svi divlji narodi na balkanu ali fol neko se osjeca kulturoloski superiorno. O cemu bolan pricamo? Sta su to napravili srbi ili hrvati da se mogu osjecati superiorno? I to ni manje ni vise nego kulturoloski
Ta priča o kulturološkoj superiornosti je toliko patetična da ne znaš bil' plakao ili bi se smijao.
Podsjeća me na žalopojke Čeha da ih u Njemačkoj diskrimišu jer su kao "istočnjački šljam" da bi Česi deceniju kasnije jedva dočekali da isto Poljacima rade.
General Hrvatske vojske (mislim da je riječ o čovjeku koji je sa svojim snagama ušao u BiH i oslobodio Bihački kraj i susreo se s Dudakovićem) je rekao da bi on na mjestu Dudakovića 1995. godine drugačije postupio. Prvo što bi uradio je to da bi prekinuo sve veze sa Sarajevom i bio nedostupan, a onda bi sa svim raspoloživim snagama krenuo prema Banja Luci i ne bi stao dok neprijatejl ne bude potpuno poražen i teritorija oslobođena i uništena svaka mogučnost da postoji RS.
Better Man wrote:General Hrvatske vojske (mislim da je riječ o čovjeku koji je sa svojim snagama ušao u BiH i oslobodio Bihački kraj i susreo se s Dudakovićem) je rekao da bi on na mjestu Dudakovića 1995. godine drugačije postupio. Prvo što bi uradio je to da bi prekinuo sve veze sa Sarajevom i bio nedostupan, a onda bi sa svim raspoloživim snagama krenuo prema Banja Luci i ne bi stao dok neprijatejl ne bude potpuno poražen i teritorija oslobođena i uništena svaka mogučnost da postoji RS.
Treba razmisljati racionalno - HV je u Oluji osvojila dug ali plitak front (40-50 km - cak su napadali i s ledja iz Bosne) i normalno je da su brzo napredovali jer su imali sve na svojoj strani - od podrske MZ i Milosevica preko rasula i lose odbrane u SVK - planiranje, oruzije, strategija SVE
U BiH je situacija bila potpuno drugacija i nije bilo sanse da se tako brzo napreduje, mozda se i mogla uzeti BL i Prijedor ali poslije konsolidacije bi bilo guravo i ko zna kako bi se stvari odvijale.. na kraju uzelo se onoliko koliko je bilo planirano - Deyton - kraj
da V Korpus armije bosne 4 godine nije drzao liniju odbrane, pre svega, odbranu hrvatskih granica, danas bi hrvatska bila na potezu varazdin - koprivnica - bjelovar - zagrab.
presudan faktor uspeha oluje i danas hrvatske celovitosti je nadljudska hrabrost bosnjackih vojnika iz cazinske krajine.
da su oni popustili, sve bi otislo u q... krasni.
rahmet dusi svim poginulim i nevino stradalim, a posebnu dovu upucujem za r. izeta nanica.
gledao sam nekoliko njegovih video govora i mogu reci da se takav saburli, hrabar i dominanatan covek javlja (radja) jednom u stotinu godina.
julisiz es grant wrote:Jel na ovoj trećoj slici Phill Collins?
Rudi Peresin, covjek koji je maznuo 21icu i stavio se na raspolaganje republickim vlastima.
Nazalost, nastradao je u operaciji.
koliko je meni pozanto, a poznato mi je, mig 21 sa perisinom je zavrsio u klagenfirtu i danas krasi jedan od muzeja grada.
r. perisin je kasnije stradao.
i zadnji cetvrti dio ovog sjajnog dokumentarca... ima snimaka koji nisu nikad vidjeli svjetlo dana kao i intervjui srbskih oficira... ucjene od strane zvanicnika Hamerike u slucaju osvajanja banja luke itd itd
Better Man wrote:General Hrvatske vojske (mislim da je riječ o čovjeku koji je sa svojim snagama ušao u BiH i oslobodio Bihački kraj i susreo se s Dudakovićem) je rekao da bi on na mjestu Dudakovića 1995. godine drugačije postupio. Prvo što bi uradio je to da bi prekinuo sve veze sa Sarajevom i bio nedostupan, a onda bi sa svim raspoloživim snagama krenuo prema Banja Luci i ne bi stao dok neprijatejl ne bude potpuno poražen i teritorija oslobođena i uništena svaka mogučnost da postoji RS.
Pogledah dokumentarac. Hvala zagondziji No1 na klixu, gospodinu piciju.
Nisam znao da su bas ovako zaglavili na sjevernom potezu, bas su ih marticevci istamburali.
Obilježavanje odbrane BiH
Zašto su svi naši heroji mrtvi?
Objavljeno: 08. 08. 2015 - 08:19 Novosti » Pogledi
A
A
A
Times
Arial
Zašto su svi naši heroji mrtvi?
Foto: Herojima je, ipak, bolje: Oni makar ništa od ovoga ne moraju gledati
Ratovi su, obično se kaže, obilježili 20. stoljeće. Bilo ih je najmanje tri: dva svjetska i ovaj, naš. Bilo ih je još, kažu da nema dana u savremenoj historiji da se na nekom dijelu planete nije vodio rat. Ali, nas se tiču samo oni koji nas se tiču: dakle onaj kojega (ni)su upamtili naši roditelji ili dede i nane i ovaj kojega smo mi uglavnom zaboravili.
Ratovi su, dakle, a ne mir(ovi) obilježili i naše 20. stoljeće. A ratova nema bez ratnika. Ratnike, u ratu, poznaju samo njihovi suborci.
Titova lekcija
Priznavanje i prepoznavanje ostavljeno je za mir za slike i parade, kako stoje ili sjede u prvim redovima, sa strogim i pomalo prijekornim pogledom koji kao da govori „niste trebali... (drugovi, gospodo... kako god), ako ih i ne znamo po imenima i zaslugama, prepoznajemo ih po prsima svečanih uniformi prepunih ordenja, odlikovanja i medalja, po sinovima ili unucima koji najstarije vode pod ruku ili guraju u kolicima...
Godinama gledam skupove naših boraca; jednako toliko dugo mi nešto „bode oči", a ne znam šta. Tek ove godine sam shvatio: u prvim redovima, a ni u drugim i trećim... nema puno - ako ikako - sjajno odlikovanih, ordenjem okićenih, zveckavim medaljama ponositih sredovječnih i starijih ljudi... Nema narodnih heroja u prvim redovima... Ne iz skromnosti, samozatajnosti, ni iz bilo kojeg prozaičnog razloga. Jednostavno, u prvim redovima nema nikoga od ratnih heroja.
Potom mi naumpade da vidim imamo li mi uopće ordenja i odlikovanja; rat je bio, agresija, krvava i nemilosrdna, s namjerom istrebljenja jednog naroda... možda se nije imalo vremena i na to misliti. Pa potražih i nađoh naša odlikovanja, ordenje, medalje i značke: Orden slobode, Orden heroja oslobodilačkog rata, Orden zlatnog grba s mačevima (20 odlikovanih, ali 14 posthumno), Orden zlatnog ljiljana sa zlatnim (4 odlikovana, a nepoznata) i sa srebrenim vijencem (6 odlikovanih a i oni nepoznati), Orden za vojne zasluge sa zlatnim (8 odlikovanih, ali 7 posthumno) i sa srebrenim mačevima (4 odlikovana, ne nađoh im imena) te, Medalja za hrabrost (16 odlikovanih, samo 5 posthumno), za vojne zasluge (7 odlikovanih, anonimnih) i, na kraju, Zlatni ljiljan (1782 odlikovana od kojih 982 posthumno). Što se policije tiče, ima Policijska medalja za hrabrost (71 odlikovan, a od njih 58 posthumno), Zlatna (443 odlikovana, posthumno 327) i Srebrena policijska značka (od 229 odlikovanih; kažu, polovina je dodijeljena posthumno). I to je sve: deset vojnih i tri policijska, recimo, odlikovanja dodijeljena u odnosu otprilike 3:1 u korist mrtvih.
Dobitnike najvišeg odlikovanja Republike Bosne i Hercegovine koje se dodjeljuje „za izvanredne uspjehe u rukovođenju i komandovanju najvećim vojnim jedinicama i ustanovama u ratu", Orden slobode, nije teško prebrojati, dobila je samo Armija Republike Bosne i Hercegovine(!?) i njen komandant, general Rasim Delić. Koliko god je obrazloženje u potpunoj koliziji sa prvim odlikovanim - Armijom RBiH - makar se odnosi na rahmetli Rasima. Ali, ako ga je zaslužio Rasim, onda ga je sigurno zaslužio i „onaj" ko je postavio Rasima, odnosno vrhovni komandant oružanih snaga, Predsjedništvo RBiH ili makar predsjednik Predsjedništva! Ako ne zbog njih, onda makar zbog njihove djece..., da se djeca ne pate. A ako je iz skromnosti, neko im je trebao reći da skromnost ponekad nije vrlina.
Odmah potom prebrojao sam naše heroje (oslobodilačkog rata). Nije bilo teško: ima ih samo devet. Nema ih puno, a sumnjam da iko zna ko su, pa ću iskoristiti priliku i pobrojati ih: Hajrudin Mešić (Ugljevik, 1959.), Mehdin Hodžić (Tuzla, 1952.), Safet Hadžić (Rudo, 1952.), Izet Nanić (Bužim, 1965.), Nesib Malkić (Živinice, 1961.), Enver Šehović (Foča, 1967.), Midhat Hujdur Hujka (Mostar, 1953.), Safet Zajko (Rudo, 1959.) i Adil Bešić (Banja Luka, 1964.). Slovom i brojem: devet. I svi su mrtvi. Četverica su poginula '92., četverica '93. i samo jedan '95. Godine '94. nije poginuo nijedan narodni heroj ili, te godine niko od poginulih nije bio heroj. U svakom slučaju, samo devet heroja!? A Zlatni ljiljan je hem najniže rangirano ratno odlikovanje, hem ga nije dobilo ni pet posto učesnika rata, hem ih je više od pola dodijeljeno posthumno... Doista, skromnost često nije vrlina.
Život nije statistika i gotovo ništa se ne svodi na međusobne i uzajamne odnose brojeva i procenata. Ipak... imam toliko pitanja da nijedno neću postaviti. Umjesto toga reći ću: nije baš da bi zbog „spomenice" vrijedilo ponovo zaratiti, ali nešto mislim da su i ovaj „naš" rat izazvali oni koji ili nisu uopće dobili ili su dobili pogrešnu spomenicu u prošlom!? S tim u skladu, vrijedi još nešto spomenuti.
Nerado poredim, ali Tito je najviše odlikovanje SFRJ, koje se zove kao i najviše rangirano odlikovanje RBiH, Orden slobode, normalno, najprije dodijelio sebi, a potom Ivanu Gošnjaku, Koči Popoviću, Kosti Nađu, Peku Dapčeviću, G. K. Žukovu i L. I. Brežnjevu. Tito je imao 1346 ljudi - narodnih heroja; siguran sam da je među Titinim herojima bilo više od devet Muslimana. Osim ljudi, Tito je narodnim herojima proglasio 28 jedinica i osam gradova: Beograd, Cetinje, Drvar, Ljubljana, Novi Sad, Prilep, Priština i Zagreb.
Partizansku spomenicu 1941., odlikovanje koje se dodjeljivalo svim borcima i rukovodiocima narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije koji su u partizanima bili od 1941, dobilo je 27.629 prvoboraca (samo Bog zna koliko je među njima Muslimana). Titovi heroji i prvoborci uživali su stvarna prava i povlastice, a naši imaju Zakon o posebnim pravima dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja i članova njihovih porodica, Zakon o dopuni zakona o posebnim pravima dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja i članova njihovih porodica i Zakon o dopunskim pravima boraca - branitelja BiH i to prečišćeni tekst.
Neće biti da smo se baš tako loše borili! Ako već među živim generalima nema narodnih heroja, onda bi ih trebalo biti među još nekim mrtvim, poput Mustafe Hajrulahovića, Mehmeda Alagića, Arifa Pašalića ili, zašto ne, Blaža Kraljevića... Doduše, Udruženje generala ima prečeg posla...
Živi i veterani
Volio bih da nam simbol četverogodišnje borbe i otpora nije „tunel"! Volio bih da na vojnim svečanostima nema političara, privrednika i „zaslužnih", pogotovo onih koji nisu bili borci; volio bih da nema ni onih koji su „svoj doprinos našoj borbi dali na neki drugi - svoj - način! Volio bih da je prvi red vojne svečanosti pun živih heroja, drugi red pun pravih prvoboraca, treći pun ratnih veterana... sve u svečanim uniformama kojih se ne bi postidjela ni američka vojska, sa prsima punim odlikovanja, ordenja i medalja...
Volio bih da makar jednom nekome, bilo kome, naumpadne da se na nekoj svečanosti povodom obilježavanja odbrane BiH ostavi tih devet stolica u prvom redu praznim! Siguran sam da bi i heroji to voljeli. Ali malo šta je onako kako bih ja volio. Zato mislim da je njima, herojima, ipak, bolje nego nama. Oni makar ništa od ovoga ne moraju gledati.
