Srednjovjekovna Bosna

[sehohari]

Znam šta je autentičnost. Znam šta je kulturno-istorijsko nasljeđe, znam smisao propisa o zaštiti ovakvih objekata, ali, ipak... Ne bismo li ovakve cjeline, poput ove predmetne stolačke tvrđave, ali takvih tvrđava imamo još desetine po BiH, ne bismo li ih trebati rehabilitirati, "dograditi", postaviti im prvobitni izgled, makar približno, koristeći arheološka znanja za taj period, npr, vrstu i oblik kamena, materijal za pokrivanje, itd. Pa da ova i slične tvrđave postanu zaista prostor za turizam u kojem se može vidjeti i doživjeti vrijeme u kojem su bile prije nekoliko stotina godina. Da se izradi i namještaj, rekviziti, da se zaposle stjuardi koji će određene dane, za turiste, oponašati život ljudi tog doba, da se može ručati hrana koju su oni jeli, pića, vojska, itd. Sve da bude kvalitetno komercijalizirano i pokriveno marketingom.
https://www.klix.ba/lifestyle/putovanja ... /240802036




U jednoj ovakvoj tvrđavi proveo sam dio djetinjstva. Bio i u nekoliko ovakvih srednjevjekovnih gradova, i nisam ništa "doživio", nisam ništa vidio, osim porušenih zidova, utabane zemlje i nigdje nikog. Ni table sa opisom, ni skice izgleda prethodnog izgleda, ničega, i razumljivo je otsustvo ljudi u njihovom obilasku i smanjenom interesu turista. Ovakvim srednjevjekovnim gradovima treba dati "život", treba ga improvizirati na način da priblično pokazuje stvarno stanje, da posjetioci razumiju, da shvate i da znaju, a i da lokalne zajednice ostvare i profit. Plus popratni turistički sadržaji...

"Ovaj poduhvat omogućava posjetiocima i istraživačima da dobiju bolji uvid u izgled i značaj Bobovca u njegovom historijskom kontekstu. Ovaj spoj historije i moderne tehnologije pomaže u očuvanju kulturne baštine i omogućava da se ljepota i značaj Bobovca prenese na nove generacije".
https://www.klix.ba/magazin/zanimljivos ... /240813077

Smatram da je ideja koju si naveo veoma dobro. I sam sam mišljenja da bi istorijska mjesta (ne ograničavajući to samo na ovaj primjer) trebala biti "oživljena". Da u njima imaš mogućnost da stvarno osjetiš taj period, kakvo vrijeme tada bilo, i koju su tačno uloge imale te građevine kojima dajemo (ili bismo makar trebali dati) toliki značaj.

No, tu se pojavluje problem autentičnosti. Ne može se nadograditi istorijski objekat poput kule, tvrđave i onda reći "evo, ovdje je ta i ta osoba živjela, odlučivala i tkd.". Ogroman dio njihove važnosti upravo proizilazi iz činjenice da možeš pokazati na neki zid i na primjer reći "e, u ovaj zid je Tvrtko gledao kada je odlučivao da proširi Bosnu do mora". Ti spomenici naše kulture i istorije bi izgubile puno.

Po mom skromnom mišljenju, najbolje bi bilo do kraja komercijalizirati istoriju u tom pogledu i napraviti replike na drugim mjestima u blizini, gdje bi upravo mogli u djelo sprovesti ono o čemu pišeš. Kroz neku vrstu državno-privatnog partnerstva bi javne institucije mogle do određene mjere finansirati izgradnju "zabavnih" parkova sa tim istorijskim temama, a zauzvrat da država odredi kako objekti u takvom parku moraju da izgledaju i kako da animatori rade svoj posao.
Onda bi naročito kod djece porastao interes za istorijsko nasljeđe. Onda, sa interesom i punim razumijevanjem mogu da posjete "prave" objekte.

[HelaS]

Znam šta je autentičnost. Znam šta je kulturno-istorijsko nasljeđe, znam smisao propisa o zaštiti ovakvih objekata, ali, ipak... Ne bismo li ovakve cjeline, poput ove predmetne stolačke tvrđave, ali takvih tvrđava imamo još desetine po BiH, ne bismo li ih trebati rehabilitirati, "dograditi", postaviti im prvobitni izgled, makar približno, koristeći arheološka znanja za taj period, npr, vrstu i oblik kamena, materijal za pokrivanje, itd. Pa da ova i slične tvrđave postanu zaista prostor za turizam u kojem se može vidjeti i doživjeti vrijeme u kojem su bile prije nekoliko stotina godina. Da se izradi i namještaj, rekviziti, da se zaposle stjuardi koji će određene dane, za turiste, oponašati život ljudi tog doba, da se može ručati hrana koju su oni jeli, pića, vojska, itd. Sve da bude kvalitetno komercijalizirano i pokriveno marketingom.
https://www.klix.ba/lifestyle/putovanja ... /240802036

Spoiler

Show

U jednoj ovakvoj tvrđavi proveo sam dio djetinjstva. Bio i u nekoliko ovakvih srednjevjekovnih gradova, i nisam ništa "doživio", nisam ništa vidio, osim porušenih zidova, utabane zemlje i nigdje nikog. Ni table sa opisom, ni skice izgleda prethodnog izgleda, ničega, i razumljivo je otsustvo ljudi u njihovom obilasku i smanjenom interesu turista. Ovakvim srednjevjekovnim gradovima treba dati "život", treba ga improvizirati na način da priblično pokazuje stvarno stanje, da posjetioci razumiju, da shvate i da znaju, a i da lokalne zajednice ostvare i profit. Plus popratni turistički sadržaji...

Spoiler

Show

"Ovaj poduhvat omogućava posjetiocima i istraživačima da dobiju bolji uvid u izgled i značaj Bobovca u njegovom historijskom kontekstu. Ovaj spoj historije i moderne tehnologije pomaže u očuvanju kulturne baštine i omogućava da se ljepota i značaj Bobovca prenese na nove generacije".
https://www.klix.ba/magazin/zanimljivos ... /240813077

Smatram da je ideja koju si naveo veoma dobro. I sam sam mišljenja da bi istorijska mjesta (ne ograničavajući to samo na ovaj primjer) trebala biti "oživljena". Da u njima imaš mogućnost da stvarno osjetiš taj period, kakvo vrijeme tada bilo, i koju su tačno uloge imale te građevine kojima dajemo (ili bismo makar trebali dati) toliki značaj.

No, tu se pojavluje problem autentičnosti. Ne može se nadograditi istorijski objekat poput kule, tvrđave i onda reći "evo, ovdje je ta i ta osoba živjela, odlučivala i tkd.". Ogroman dio njihove važnosti upravo proizilazi iz činjenice da možeš pokazati na neki zid i na primjer reći "e, u ovaj zid je Tvrtko gledao kada je odlučivao da proširi Bosnu do mora". Ti spomenici naše kulture i istorije bi izgubile puno.

Po mom skromnom mišljenju, najbolje bi bilo do kraja komercijalizirati istoriju u tom pogledu i napraviti replike na drugim mjestima u blizini, gdje bi upravo mogli u djelo sprovesti ono o čemu pišeš. Kroz neku vrstu državno-privatnog partnerstva bi javne institucije mogle do određene mjere finansirati izgradnju "zabavnih" parkova sa tim istorijskim temama, a zauzvrat da država odredi kako objekti u takvom parku moraju da izgledaju i kako da animatori rade svoj posao.
Onda bi naročito kod djece porastao interes za istorijsko nasljeđe. Onda, sa interesom i punim razumijevanjem mogu da posjete "prave" objekte.

Vratnička "Bijela tabija", pa i niže od nje "Žuta tabija", nekad davno, nadograđena je, njeni zidovi. Ne znam da li kamenom kakav je originalni, ali i da je ugrađen kamen iz istog majdana, takav, nadograđeni zid više nije originalan, nije autentičan. Mi danas tu tvrđavu posmatramo kao vjerodostojnu, kao objekat koji je originalan, autentičan, a nije, ali jeste zanimljiv, ali jeste reprezentativan i jeste "oživljen".

I laik, ne samo "profesionalac", uočit će nadogradnju ovakvih objekata, i iako će možda profesionalcu smetati, laiku neće, atakvih je najviše i svi mi - laici, turistički dolazimo da vidimo kakvi su bili objekti u njihovo vrijeme i kakav se život vodio tada. Teško je pretpostaviti na osnovu temelja ili ostataka zidova. Mnogi naši istorijski, srednjevjekovni ili prethodni objekti, čak nemaju niti neku tablu na kojoj je postavljena ilustracija, ili manja replika takvih objekata. Ko je zadužen za to? Po meni, najprije Zemaljski muzej BiH, pa onda lokalen zajednice na čijim se teritorijalnim područjima nalaze takvi objekti, pa turističke organizacija, itd.

Svejedno, i dalje mislim da sve srednjevjekovne objekte treba nadograditi do njihovog oblika kakav je bio prije rušenja, naravno, uz asistiranje stručnjaka.