Srednjovjekovna Bosna

(H)istorija/povijest Bosne i Hercegovine, regiona, itd...

Moderator: anex

Post Reply
PeppermintSA
Posts: 1907
Joined: 05/08/2010 20:00

#1601 Re: Srednjovjekovna Bosna

Post by PeppermintSA »

Čudo na Mostarskom ljetu: Car Lazar i njegova porodica se pretvorili u drevne Bošnjane
Tragom drevnih diletanata
http://www.prometej.ba/clanak/osvrti/tr ... anata-3986

:lol: :lol: :lol: :lol:
User avatar
sadie_forever
Posts: 6009
Joined: 24/08/2014 21:34

#1602 Re: Srednjovjekovna Bosna

Post by sadie_forever »

U biti je u pravu s tim sto kulin ban nije volio ni krscanstvo on ti je mjenjao vjeru onako kako vjetar puse,vjerovatno bi i islam prihvatio da je docekao osmanlije
User avatar
sadie_forever
Posts: 6009
Joined: 24/08/2014 21:34

#1603 Re: Srednjovjekovna Bosna

Post by sadie_forever »

listopad wrote:
BosnaOnlineOrg wrote:
listopad wrote:Kulin Ban, dakle covjek srednjovjekovnog razmisljanja, bi sigurno pokrenuo sveti rat protiv nevjernika, u ovom slucaju muslimana. :lol:
Djecko, da li trollas ili zaista ne znas?
Sto ne znam? Da je Ban Kulin bio musliman? :lol:
ovo se odnos na tebe

U biti je u pravu s tim sto kulin ban nije volio ni krscanstvo on ti je mjenjao vjeru onako kako vjetar puse,vjerovatno bi i islam prihvatio da je docekao osmanlije

da dodam,narod u Bosni bio i ostao divljacki,brda i planin i nedostupna sela ucinili svoje,zapadnjaci bi rekli ostali smo pagani...jer nikad ni jednu vjeru nismo pravo prihvatili.jedino se islam koliko toliko probio i zadrzao,a cisto zato jer su osmanlije ostale 500 god.Prije islama bosnjacka sela nisu imala crkve,eventualno je bilo da im dodje jednom godisnje pop u selo.navodno nisu znali ni za 10 bozijih zapovjesti...ostatak dana u godini oni su zivjeli po svojim paganskim obicajima
Škobo Habu
Posts: 8928
Joined: 19/06/2013 17:54
Location: Kod Sirogojna na sijelu.

#1604 Re: Srednjovjekovna Bosna

Post by Škobo Habu »

BosnaOnlineOrg wrote:
I, da se vratimo ontopic, da li si savladao vjeru Kulina Bana? Pomoci cu ti, nije katolicka, u tu vjeru su ga utjerivali vojskom.... :izet: :izet: :izet:
Koju vjeru "prima" Kulin Ban na Bilinom polju i kojoj se Crkvi zavjetuje?
User avatar
BHCluster
Posts: 23260
Joined: 13/09/2007 18:41
Location: Time to get schwifty in here!
Contact:

#1605 Re: Srednjovjekovna Bosna

Post by BHCluster »

Jel barem veceru dobio?
User avatar
славянин
Posts: 11281
Joined: 30/05/2013 21:43
Location: Tuzla,Sarajevo i dalje :)

#1606 Re: Srednjovjekovna Bosna

Post by славянин »

Škobo Habu wrote:
BosnaOnlineOrg wrote:
I, da se vratimo ontopic, da li si savladao vjeru Kulina Bana? Pomoci cu ti, nije katolicka, u tu vjeru su ga utjerivali vojskom.... :izet: :izet: :izet:
Koju vjeru "prima" Kulin Ban na Bilinom polju i kojoj se Crkvi zavjetuje?
Cuj zna se kako povelja kulina bana pocinje:

“U ime Alaha,Muhameda i Kurana ...” :D
User avatar
bingov buraz
Posts: 11329
Joined: 14/04/2009 20:23

#1607 Re: Srednjovjekovna Bosna

Post by bingov buraz »

Kao i sve ostale povelje koje su pisali dubrovački pisari.
sikstinajn
Posts: 1423
Joined: 15/01/2017 19:21

#1608 Re: Srednjovjekovna Bosna

Post by sikstinajn »

inače volim istoriju, to mi je draga literatura.
nedavno sam čitao'' istoriju srba'' od vladimira ćorovića, izuzetno i detaljno istorijsko djelo koje vrvi informacijama.
u jednom poglavlju spominje i Mateja Ninoslava, bosanskog bana koji je vladao Bosnom sredinom 13. vijeka.

sudeći po navodima te knjige, radi se o izuzetnoj i agresivnoj ličnosti u čije je vrijeme Bosna cvjetala i doživjela veliku ekspanziju.
malo je onih koji su i čuli za njega ali eto sudeći po Ćoroviću, bio je ....baš ono zajeban.

(vikipedija je u ovom slučaju nepouzdana).
treba pročitati detaljniju i posvećeniju litaraturu.
Matej :!:
Ninoslav :!:

:)
User avatar
Van Halen
Posts: 2782
Joined: 08/04/2008 10:37

#1609 Re: Srednjovjekovna Bosna

Post by Van Halen »

Ban Matej Ninoslav je jedan od najbitnijih licnosti bosanske historije. Upamćen kao jedan od rijetkih koji je vodio zemlju kada su nad Bosnom vođeni krstaški ratovi. Nije htio progoniti bogumile (bosanske krstjane), te su Madjari uz Hrvate i uz blagoslov Pape Inocenta napali Bosnu uz strasne pokolje,silovanja i spaljivanja Bošnjana.
Krstaši su nadirali iz dva pravca,sa sjevera dolinom Bosne i s juga uz Neretvu. Uspjeli su osvojiti Vrhbosnu (Sarajevo), ali tadasnji centar drzave oko Visokog i Kaknja ne. Na kraju iako uz strasne gubitke,Bosna je opstala. A Ban Ninoslav je zasluzio spomenik ili neki veci trg u Sarajevu. Da je tada nestalo bosanskih krstjana sigurno danas ne bi bilo ni Bosne.
User avatar
tovarish
Posts: 3494
Joined: 26/05/2008 23:57

#1610 Re: Srednjovjekovna Bosna

Post by tovarish »

Da malo osvježimo i ovu temu, te da i ja dam svoj doprinos:

Stvaranje bosanske države

Tokom svoje seobe Slaveni su između ostalog naselili i područje oko izvora i gornjeg toka rijeke Bosne, gdje će se tokom vremena i formirati bosanska država. Još uvijek se ne može utvrditi da li je prostor Bosne naselilo jedno jače pleme ili se tu radilo o zajednici više manjih plemena. Isto tako se ne zna ni kako i kada je nastala bosanska država, a o tome su stvorene brojne teorije.
Iako je Bosna u historijskim izvorima spomenuta tek sredinom 10. stoljeća, pretpostavlja se da je ona znatno ranije nastala, tj. na prijelazu između 8. u 9. stoljeću (tj. 150 godina prije prvog spomena). Vjeruje se da je Bosna nastala okupljanjem nekoliko naselja oko današnjeg Visokog. Ipak, s vremenom će se proširiti i na ostale susjedne župe. Na čelu ovih župa se nalaze starci župani, a iz ove županske vlasti će se izdići buduće plemićke porodice srednjovjekovne bosanske države. Vjerovatno da je opasnost od stalnih neprijatelja uticala da se okolne župe počnu ujedinjavati sa Bosnom i tako stvaraju odbrambeni savez, čime se ime Bosna, a samim tim i bosanska država, počela širiti i na susjedna područja.

Ime «Bosna»

Postoje više teorija o porijeklu imena naše zemlje. Prva govori da je ime Bosna slavenskog porijekla i da su to ime Slaveni donijeli još iz svoje pradomovine. Tako se pretpostavlja da je pleme Bosanaca, koje je naselilo ovo područje, dalo svoje ime ovoj zemlji i pod tim imenom ujedinilo ostala susjedna plemena i kasnije stvorilo svoju državu. Po drugoj teoriji ime ove zemlje je preuzeto od Ilira. Oni su rijeku Bosnu nazivali Basinus, pa su prema tome doseljeni Slaveni ilirsko ime ove rijeke prilagodili svome jeziku i nazvali je Bosna, a kasnije su tako nazvali i svoju državu.
U prilog prvoj tezi ide i činjenica o rasprostranjenosti imena Bosna kroz čitav srednji vijek kao naziv geografskih pojmova ili ličnih imena na područjima Slovačke, Mađarske i Hrvatska. Prema tome, vjerovatno je jedno slavensko pleme imena Bosna, tokom seobe, ostavljalo ovo ime na područjima kuda su prolazili i na kraju svojim imenom nazvali i novu domovinu koju su stvorili oko gornjeg toka današnje rijeke Bosne.

Prvi spomen Bosne

Trebalo je da prođu gotovo tri stoljeća iza doseljenja Slavena, pa da se ime Bosna spomene u historijskim izvorima. Prvi zvanični spomen Bosne se nalazi u djelu bizantijskog cara Konstantina VII Porfirogeneta «De administrando imperio» koje je nastalo oko 949. godine. On naziva Bosnu zemljicom i u njoj spominje dva grada Kateru i Desnek. Dok se za Kateru pretpostavlja da je to današnji Kotorac iznad Butmira (nedaleko od Sarajeva), nauka još nije uspjela utvrditi gdje bi mogla biti lokacija Desneka.
Pored toga, franački anali 838. godine spominju kneza Ratimira koji vlada u zemlji Sklavoniji, a njegovo postojanje potvrđuje i Ljetopis popa Dukljanina. Po nekim pretpostavkama ovo ime Sklavonija se odnosilo upravo na Bosnu, jer su ostale sklavinije i njihovi vladari poznati današnjoj historiografiji, a ovaj termin je među tadašnjim zapadnoevropskim piscima označavao južnoslavenske zemlje u unutrašnjosti. Time bi knez Ratimir bio prvi poznati vladar na području Bosne kao samostalne oblasti. Međutim, ovaj podatak se i dalje uzima sa OGROMNOM rezervom.
Podatke o ranoj bosanskoj državi nalazimo i u Ljetopisu popa Dukljanina, gdje se opisuje Bosna sa kraja 11. stoljeća kao velika država za tadašnje balkanske prilike. Na njenom čelu je bio ban uz kojeg spominje i magnates Bosna (velikaše).

Mračni period bosanskog srednjovjekovlja

Tek nakon Konstantinovog spomena, informacije o Bosni postaju češće, iako je njihov broj i dalje ograničen. Ovaj period će obilježiti velika previranja u kojima će bosanski susjedi često svoju vlast proširiti i na našu zemlju, ali će ta njihova vlast vrlo često trajati svega nekoliko godina.
Tako se pretpostavlja da je sredinom 10. stoljeća raški knez Časlav uspio uspostaviti kontrolu nad Bosnom, ali ubrzo nakon njegove smrti vlast će preuzeti u svoje ruke domaći ban. Period samostalnosti nije trajao dugo i već 968. godine Bosna će biti pokorene od strane hrvatskog kralja Krešimira II, nakon čega će bosanski ban biti primoran da bježi iz svoje zemlje, koja će se osamostaliti ponovo krajem 10. stoljeća. Međutim, ni ovaj put bosanska samostalnost neće potrajati dugo. Ponovnim jačanjem Bizantskog carstva nakon 1018. godine, Bosna je bila primorana da formalno prizna vlast bizantskog cara, iako Bizant nije imao stvarnu kontrolu nad bosanskim teritorijem. U međuvremenu, na južnoslavenskom prostoru počinje jačati nova sila. Bila je to Duklja, koja je pod vodstvom kneza Bodina (1082-1101) uspjela svoju vlast proširiti na Rašku, a potom i na Bosnu u kojoj je kao Bodinov namjesnik postavljen knez Stjepan. Dukljanski suverenitet nad Bosnom nije trajao dugo i ubrzo nakon Bodinove smrti, Bosna se ponovo osamostaljuje.
Istovremeno sa ovim događajima Bosna dobiva svog novog susjeda, Ugarsku koja je 1102. godine nametnula svoju vlast Hrvatskoj i to je namjeravala da učini i Bosni. Od tada, pa sve do pada Bosne pod osmansku vlast 1463. godine, Ugarska će imati jednu od glavnih uloga u političkim prilikama bosanske srednjovjekovne države i u pojedinim historijskim momentima će nametati svoju vlast u našoj zemlji, i to najčešće u periodu 12. stoljeća, tokom kojeg će se sukobljavati sa Bizantom za prevlast nad našom zemljom.

Konstantin VII. Porfirogenet

Konstantin VII Porfirogenet rođen je 905. a 911. je okrunjen za suvladara. Ipak, poslije smrti oca nije postao carem Bizanta. U periodu između 912-945. Konstantin je bio žrtva različitih dvorskih spletki i odvojen od prijestolja, ali je 945. konačno uspio ugrabiti vladarsku titulu.
Konstantin VII Porfirogenet (945-959) nije ostao upamćen po svojoj političkoj djelatnosti kao državnik među brojnim istaknutim carevima u Bizantu. Poznatiji je kao pisac djela kojima je ostavio u nasljeđe značajne historijske izvore. Iako je bio prvi nasljednik u Bizantu od rane mladosti, radije se bavio kulturom i umjetnošću, a zanemarujući uobičajene dvorske intrige među svojom rodbinom. Konstantina VII. historija pamti po naučnoj i kulturnoj aktivnosti gdje je ostavio zapažene rezultate. Potisnut od državničke politike, Konstantin je svoje zanimanje posvetio nauci i umjetnosti. U mladosti je stekao najbolje obrazovanje koje se moglo steći u Carigradu, a kasnije je oko sebe okupio učene ljude sa kojima je pisao djela enciklopedijskog karaktera.
Najznačajnije djelo je De administrando imperio (O upravljanju državom), koje je nastalo oko 949. godine. Konstantin djelu nije dao precizan naziv, već na početku stoji posveta sinu Romanu. Stoga se smatra da je djelo nastalo kao priručnik za budućeg cara. U njemu je dat detaljan opis svih krajeva Bizantskog carstva. Nama najinteresantniji podaci su u poglavljima 29-36, koja govore o historiji južnoslavenskih naroda do vremena Konstantina VII. Porfirogeneta. Te knjige su nam danas jedan od izvora informacija o ranom srednjem vijeku, no valja napomenuti kako su one više informativne nego što li se radi o historijskoj građi.
Buli6
Posts: 359
Joined: 29/03/2020 09:53

#1611 Re: Srednjovjekovna Bosna

Post by Buli6 »

Koje su pretpostavke tako šturih i upitnih informacija iz starih vremena?
User avatar
tovarish
Posts: 3494
Joined: 26/05/2008 23:57

#1612 Re: Srednjovjekovna Bosna

Post by tovarish »

Organi vlasti

Vrhovne organe vlasti u srednjovjekovnoj Bosni su činili vladar i sabor. Kroz historiju, bosanski vladari su nosili sljedeće titule: knez, ban i kralj. Vladar je na vlast dolazio izborom u saboru, ali je taj izbor bio ograničen isključivo na pripadnike jednog roda kojem je još od davnina pripadala vlast u Bosni. Vladari u Bosni su u svojim rukama držali svu vojnu, upravnu i sudsku vlast. Na taj način, u Bosni je bio izgrađen dvorski i upravni aparat. Iako Bosna nije imala svoju ustaljenu prijestolnicu, kroz različite periode postojanja srednjovjekovne bosanske države su se isticali sljedeći gradovi u kojim su stolovali bosanski vladari: Visoko, Bobovac i Jajce.
Sabor (stanak ili zbor) je bio organ vlasti koji je imao moć da postavlja i mijenja bosanske vladare, što je bila jedna od karakteristika bosanskog srednjovjekovlja. Sabor se bavio i ključnim državnim pitanjima, objavama rata i potpisivanjima mira, te pitanjima nevjere pojedinih feudalaca prema vladaru. Moć sabora je zavisila od moći vladara, te ukoliko je na čelu Bosne bio jak i sposoban vladar, sabor je imao manje ovlasti. Iako se prvi put se u izvorima spominje 1354. godine, njegov uticaj naročito dolazi do izražaja krajem 14. i tokom 15. stoljeću. To je bilo vrijeme kada je sabor dostigao najveći uspon. U njemu su glavnu riječ vodili oblasni gospodari, tj. krupni feudalci, a koji su u u određenim periodima po snazi bili jači i od samog bosanskog kralja, te su svojim porodičnim posjedima upravljali nezavisno od centralne vlasti. Ipak, to nije označio raspad Bosne, jer su se oni preko sabora vezivali za državu kojom su upravljali preko ovog političkog tijela, a samim tim i jačali svoje pozicije. Pored izbora kraljeva, članovi sabora su u to vrijem po svom nahođenju smjenjivali iste, ukoliko oni nisu odgovarali njihovim političkim ambicijama, a pored toga odlučivali su još o unutrašnjoj i vanjskoj politici.

Bosanska kruna

Velika moć koju je sabor imao u srednjovjekovnoj Bosni je vrlo često bila izvor političkih spletki i sporova, a samim tim i slabljenjem moći centralne vlasti. Potpunu anarhiju i bezvlašće je sprječavala bosanska kruna, koja je predstavljala jedan od simbola jedinstva bosanske države. Ona je smatrana vječnom, dok su vladari bili prolazni. Tako je bosansko plemstvo svoju vjernost iskazivalo kruni. Sebe smatrali njenim vazalima, a ne vazalima vladara. Zbog takvih stavova i ne čude česte smjene na bosanskom prijestolju, a naročito nakon smrti kralja Tvrtka I.

Stanovništvo

Kao i u ostatku feudalne Evrope, u Bosni se stanovništvo dijelilo na plemstvo, slobodno i zavisno stanovništvo (kmetovi, vlasi, robovi).
Sa izgradnjom feudalnih odnosa, nastaje i bosansko plemstvo, a koje je činilo vladajuću klasu u Bosni. Prema ekonomskoj moći, plemstvo se dijelilo na: velmože, vlastelu i vlastelčiće, a plemićke titule koje su nosili bosanski feudalci su bile knez, vojvoda i veliki vojvoda. Slično kao i u Evropi i u Bosni su se razvili vazalni odnosi, ali sa dosta razlika, što je opet jedna od karakteristika bosanskog feudalizma. Naime, zemlja je darivana kao nagrada i nije mogla biti oduzeta vazalu. Kako je vrijeme prolazilo, pojedini krupni feudalci su sticali sve više posjeda, a samim tim i veću političku moć. Njihovi posjedi su pretvoreni u ogromne prostore na kojima su oni preuzeli funkciju državne vlasti, iako i dalje priznaju vladarevu vlast. Pojedinci su bili čak moćniji i od samog bosanskog vladara, koji je morao biti jako sposoban da bi uspio svoju vlast nametnuti plemstvu.

Položaj kmetova je bio jako težak, a naročito u 15. stoljeću. Ovaj sloj stanovništva nije imao nikakva politička prava i bili su jedino dužni da rade, tj. proizvode i plaćaju poreze.

Vlasi su bili polunomadski stočari koji su naseljavali brdska područja južnog Balkana i uglavnom se smatraju potomcima predslavenskog stanovništva. Na području naše i okolnih zemalja oni su u međuvremenu u potpunosti slavenizirani, a većinom pripadaju pravoslavnoj religiji. Pored stočarstva, još veći značaj su imali u prijevozu robe, u tzv. karavanskom transportu.

Ropstvo se zadržalo i u srednjem vijeku, ali u manjem obimu. Tako su, vlast i crkva, prividno prešućivali trgovinu robovima i njihovo posjedovanje, ali samo ukoliko ti robovi nisu bili pripadnici katoličke i pravoslavne religije. Kao i u ostatku Evropu, ropstvo je bilo prisutno i u Bosni, jer izvori spominju robove u vlasništvu vladara i feudalaca, a čak su i neki niži slojevi posjedovali robove. Ipak, broj robova nije bio toliko velik da je mogao igrati značajnu ulogu u bosanskoj privredi i robovi su uglavnom korišteni kao posluga. Međutim, pored robova koje su posjedovali bosanski velikaši, naša zemlja je u srednjem vijeku bila i značajan izvor robova koji su izvoženi na evropsko tržište. Uzrok toga treba tražiti u činjenici da je u očima Evropljana, tadašnje stanovništvo Bosne smatrano hereticima i kao takvi su bili podesni za robovsku radnu snagu jer nisu pripadali nijednoj od dvije zvanične kršćanske crkve. Trgovina robljem se naročito razvila u Bosni u drugoj polovini 13. stoljeća, što je bilo u direktnoj vezi sa pojavom i širenjem učenja Crkve bosanske i čestih krstaških ratova koji su vođeni na našem području, što tadašnja bosanska vlast nije bila u stanju da spriječi. Trgovinom robovima su se bavili posebni trgovci, naročito Dubrovčani, a mjesto prodaje roblja su bili trg Drijeva na ušću Neretve u moru, Dubrovnik, te druga dalmatinska mjesta. Bosansko roblje je prodavano širom Evrope, Osmanskog carstva, pa čak i u sjevernu Afriku. Ipak, trgovinu robljem će zabraniti bosanski kralj Ostoja 1418. godine.
User avatar
tovarish
Posts: 3494
Joined: 26/05/2008 23:57

#1613 Re: Srednjovjekovna Bosna

Post by tovarish »

Bosna u vrijeme prvih banova

Još od najstarijih vremena Bosnom upravljaju banovi. Banska titula je karakteristična za Balkan i ona označava plemićku titulu na tim područjima, dok je u Bosni ona titula bosanskih vladara. Ipak, prvim bosanskim banovima ne znamo ni ime. To će se tek promijeniti u XII. stoljeću, kada se u Bosni pojavljuje ban Borić (1154-1163). On se u izvorima prvi put spominje 1154. godine i to kao kao saveznik ugarskog kralja u ratu protiv Bizanta. Vrlo je vjerovatno da je ban Borić Bosnom vladao i prije toga, ali nema podataka kada je on došao na vlast i u kojim okolnostima. Ono što se može smatrati sigurnim jeste da nije bio iz Bosne, već rodom iz Slavonije i odani vazal ugarskog kralja.

Iako nije bio bosanskog porijekla, Borić za našu historiju ima veliki značaj jer je on je bio prvi imenom poznati bosanski ban. Sa historijske scene je nestao relativno brzo, jer se umiješao u borbu za ugarski prijestol kada je podržao gubitničku stranu. Zbog toga je 1163. godine uklonjen sa vlasti, te se povlači na svoja imanja u Slavoniji.

Ubrzo potom, vlast nad Bosnom preuzima Bizantsko carstvo (1166/67), a promjena gospodara će dovesti i do nove promjene na bosanskom prijestolju, kada je za bana postavljen pripadnik stare bosanske vladarske porodice. Kako se taj ban zvao, nauka nema podataka, a tek 1180. godine izvori spominju bana Kulina (vladao do 1204.). Iako je vladavinu počeo kao vazal bizantskog cara Manojla, nakon njegove smrti Kulin je nominalno priznao vlast ugarskog kralja, ali je u stvarnosti svojom zemljom upravljao kao potpuno samostalan vladar. Upravo od njegovog vremena i započinje razvitak Bosne i njeno osamostaljenje.

U cilju ekonomskog jačanja svoje države, Kulin je sa dubrovačkim knezom Krvašem sklopio trgovački ugovor, poznat po imenu Povelja Kulina bana (29.8.1189), kojom je želio privući trgovce u svoju zemlju. Ovim dokumentom, Kulin je dubrovačkim trgovcima garantovao punu slobodu trgovine, a pritom ih je oslobađao i plaćanja carina. Ona je posebno interesantna i zato što je to bio prvi međunarodni ugovor Bosne i iz njega se da zaključiti da je Bosna u to doba već imala izgrađen državni aparat (politički značaj). Mnogi je zbog toga čak nazivaju i rodnim listom Bosne. Poseban značaj ima i zato što je napisana na domaćem jeziku i pismom bosančicom (bosanska ćirilica), pa predstavlja i prvi državni ugovor na južnoslavenskom prostoru koji je napisan na domaćem jeziku, što je čini još više značajnom i za prostore šire od Bosne (kulturni značaj).Pored Dubrovnika, Kulin je uspostavio trgovačke veze i sa drugim dalmatinskim gradovima. Svoju privrednu aktivnost je širio i otvaranjem rudnika u Olovu, Kreševu, Srebrenici i Kamenici, odakle su se vadiloe rude željeza, olova, zlata i srebra. Kulin je Bosnu uspio i teritorijalno proširiti. Sada Bosna obuhvata prostranu teritoriju između rijeka Drine i Save, te obronaka Grmeča. Zbog ovakve uspješne vladavine, ne čudi što je u narodu i do današnjeg vremena ostala izreka “Od Kulina bana i dobrijeh dana”.

Njegova vladavina je značajna i po tome što se u to vrijeme u Bosni prvi put spominje novo vjersko učenje, tj. Crkva bosanska. O Kulinovom nasljedniku skoro da i nemamo podataka. Jedino se zna da se zvao Stjepan i da bi mogao biti Kulinov sin. Za vrijeme njegove vladavine (1221. godine) ponovo se javljaju vijesti o herezi na prostoru naše zemlje.

Za razliku od Stjepana, izvori nam daju više informacija o njegovom nasljedniku, banu Mateju Ninoslavu (oko 1233. - oko 1250.). Njegovu vladavinu su obilježili stalni problemi, jer mu je banski prijestol bio ugrožavan od strane kneza Sebislava. Pored toga, njegovoj vlasti su prijetili i krstaški ratovi koje su katolička crkva i Ugarska vodili protiv Bosne u želji da iskorijene Crkvu bosansku, ali i da se Bosna politički potčine Ugarskoj. Iako se Ninoslav deklarisao kao katolik i podržavao rad katoličke Crkve, to nije spriječilo agresivne namjera Ugara prema Bosni, koji su „bosansku herezu“ iskoristili kao povod za rat (1235. – 1238.). Zbog toga se i Ninoslav stavio na čelo otpora ugarskom napadu u kojem je Bosna strahovito razorena, ali je Bosna uspjela da očuva svoju samostalnost. Unatoč tome, Ninoslav je uspio da ojača ugled bosanske države prema njenim susjedima, što nam svjedoče novi trgovački ugovori potpisani sa Dubrovnikom.

Teško stanje u koje je zapala Bosna za vrijeme krstaških ratova, dodatno je pogoršalo bosansko plemstvo koje se nastoji osamostaliti u odnosu na bosanskog bana. Iako ih je Ninoslav uspio držati pod kontrolom, njegovi nasljednici neće biti u stanju da to učine, što će se negativno odraziti na dalji razvoj Bosne. U naredna dva stoljeća, tj. sve do pada Bosne pod osmansku vlast, pokornost bosanskog plemstva prema centralnoj vlasti će zavisiti isključivo od snage samog vladara, a nažalost Bosna nije imala takvih mnogo.

Dinastija Kotromanića

Iako se 1253. godine na banskom prijestolju nalazi Prijezda, rođak bana Mateja, vjerovatnije je da je prije njega na vlasti bio nepoznati sin preminulog bana. Međutim, novi krstaški rat koji su Ugari pokrenuli protiv Bosne dovodi do smjene na čelu države, pošto je ovaj put slomljen žilavi otpor bosanske vojske. Sada, uz podršku Ugara, na čelo bosanske države dolazi pomenuti Prijezda (1253-1287). Zavisan od ugarskog kralja Bele IV, Prijezda nije uspio sačuvati cjelovitost Bosne (Ugari mu oduzeli Usoru i Soli) i moć centralne vlasti, pa su pojedini bosanski velikaši samostalno zavladali na svojim posjedima. Unatoč lošoj vladavini, Prijezda zauzima značajno mjesto u historiji Bosne jer je ostao upamćen kao rodonačelnik dinastije Kotromanića - bosanske vladarske dinastije koja će našom zemljom upravljati sve do njenog pada pod osmansku vlast 1463. godine.

Situacija se nije mnogo promijenila ni kada je na prijestol došao Prijezdin sin, ban Stjepan I (1287-1314). Iako je, zbog unutrašnjih sukoba i slabljenja centralne vlasti u Ugarskoj, njen pritisak na Bosnu smanjen, to nije mnogo uticalo na poboljšanje prilika u Bosni. Ona je i dalje ostala podijeljena, a ban je vlast imao samo na svojim posjedima. Situacija se dodatno zakomplicirala kada je dalmatinski feudalac Pavle Šubić uspio da uspostavi uticaj nad dijelom bosanske države (Donji Kraji). Čak je Pavle svog brata Mladena proglasio bosanskim banom, što naravno nije naišlo na odobravanje među bosanskim plemstvom. Došlo je do rata u kojem će 1304. godine Mladen izgubiti život, ali se pozicije bana Stjepana I u odnosu na bosansku vlastelu neće mnogo promijeniti.

Položaj banske vlasti se drastično pogoršao nakon što je Stjepan I preminuo, a njegova porodica, čije su živote ugrožavali bosanski feudalci, je bila primorana da bježi iz Bosne i utočište nalazi kod Šubića – Mladena II. Međutim, nakon što je Mladen II doživio poraz u ratu sa srpskim knezom Milutinom 1319. godine, moć Šubića počinje drastično opadati. To su odlučili iskoristiti mnogi Šubićevi vazali koji ga napuštaju i prelaze na stranu novog ugarskog kralja Karla Roberta, koji je nastojao skršiti moć Šubića. Želeći osigurati bosansko prijestolje ponovo za sebe i svoju porodicu, sin Stjepana I i budući bosanski ban Stjepan II također napušta svog zaštitnika i pridružuje se kralju Karlu Robertu. U ratu koji je uslijedio, moć Šubića je skršena i ova porodica je ponovo priznala vlast ugarskoj kruni. Zbog svoje podrške Karlu Robertu, ugarski kralje će Stjepana II vratiti na očev prijestol i on će 1322. godine biti krunisan novim bosanskim banom.
User avatar
tovarish
Posts: 3494
Joined: 26/05/2008 23:57

#1614 Re: Srednjovjekovna Bosna

Post by tovarish »

Bosna u doba najvećeg uspona

Stjepan II (1322-1353)

Pad Šubića je omogućio Stjepanu II da ponovo preuzme bosanski prijestol. Iako je Stjepan II morao priznati ugarsku vlast, to se nije puno odrazilo na dalji razvoj bosanske države, jer upravo u to vrijeme započinje njen nagli uspon, pogotovo jer je novi ban imao podršku i zaštitu ugarskog kralja Karla Roberta kojeg je priznao kao svog seniora. Istovremeno, Stjepan II je uspio na svoju stranu privući i bosansko plemstvo, dijeleći im posjede, te se tako osigurao i sa te strane.
Ovakva politika je donijela Bosni i unutrašnju stabilnost, što će omogućiti i velika teritorijalna osvajanja i širenje bosanske banovine. Već u prvim godinama, Stjepan II je uspio da Bosni vrati sve teritorije (Usora i Soli) izgubljene u toku vladavine njegovih prethodnika (Prijezde i Stjepana), a istovremeno je proširio granice Bosne osvajanjem Huma-današnja Hercegovina na jugu, Livna i Glamoča na zapadu i gradova u dolini rijeke Sane. Ovim osvajanjima, teritorij Bosne je uduplan.Sa osvajanjem Huma, Bosna je izbila na morsku obalu, što je bilo od izuzetne važnosti za njenu privredu. Srpski dvor nije mogao da prežali gubitak ovog teritorija, a to se naročito odnosilo na cara Dušana koji će zbog toga 1329. godine pokrenuti rat protiv Bosne, ali Hum neće uspjeti vratiti. Neprijateljstva između Dušana i Stjepana II će se ponovo rasplamsati 1350. godine, ali Bosna i ovaj put iz rata izlazii neporažena. To će omogućiti da Hum ostane u njenom posjedu sve do današnjih dana.
Teritorijalni razvoj je pratio i razvoj privrede. To se naročito odnosi na rudarstvo, trgovinu i zanatstvo. S tim u vezi dolazi i stvaranja novih gradova (Visoko, Zvornik, Olovo, Srebrenica,Fojnica,...). U vezi sa ovim razvojem je i bio početak kovanja vlastitog novca. Ekonomskom uzletu je doprinijelo i osvajanje trg Drijeva u Humu (kod današnje Gabele), a koji je predstavljao važno trgovačko središte. Sve to je povećalo prihode bosanske države, a samim tim i njeno bogatstvo. Čak je ugled bosanskog bana prelazio su granice naše zemlje, pa će ugarski kralj Ladislav uzeti za ženu banovu kćerku Elizabetu, čija je ljepota bila nadaleko poznata.
Pored političkog i ekonomskog uspona bosanske države, značajne promjene se dešavaju i na vjerskom planu. To se naročito odnosi na dolazak franjevaca u Bosnu 1291. godine, a koji od 1320-tih godina od pape dobivaju zadatak da vrše misionarski rad u našoj zemlji. Za razliku od ratobornih dominikanaca, franjevci su svojim miroljubivim nastupom stekli podršku bosanskog dvora, ali i sve veći uticaj na bosanski narod. Njihovim djelovanjem započinje novi val širenja katoličanstva u Bosni, koje sada postaje ozbiljan faktor u bosanskim vjerskim, ali i društvenim odnosima. Unatoč širenju kršćanstva i podršci koju je dao franjevcima, Stjepan II nije uspio steći i blagonaklonost Vatikana, koji se nije mirio sa činjenicom da su pripadnici Crkve bosanske i dalje činili većinu u Bosnu. Zbog toga je papa pozivao na nove krstaške pohode protiv Bosne, ali do njih neće doći pošto ugarski dvor ovaj put nije podržao papin plan. Sada će Vatikanu jedino preostati da se uzda u misionarsko djelovanje franjevaca, koje će početi davati sve veće rezultate. Položaj Crkve bosanske je time uzdrman, iako će ona u 14. stoljeću zadržati svoju vodeću poziciju i uticaj na bosanski vladarski dvor.

Tvrtko I (1353-1391)

Smrt Stjepana II i dolazak na vlast mladog Tvrtka I će izazvati značajne promjene u položaju Bosne i njenog novog vladara. Za razliku od svog strica i prethodnika koji je imao veliku podršku ugarskog dvora, Tvrtko I nije bio te sreće sa ugarskim kraljem Ludovikom I (1342. – 1382.) Pored toga, ni prilike u Bosni mu neće ići na ruku, jer su promjenu na bosanskom tronu nastojali iskoristiti domaći feudalci, kako bi se osamostalili u odnosu na centralnu vlast. Zbog toga je u prvim godinama vladavine Tvrtkova vlast bila nestabilna i stalno ugrožavana, kako izvana tako i iznutra. Čak je bio primoran da 1357. godine ugarskom kralju ustupi dio bosanskog teritorija (Hum) u ime miraza za njegovu stričevku Elizabetu, kćerku Stjepana II, koja se za Ludovika udala nekoliko godina ranije. Ipak, kada je 1363. godine ugarski kralj napao Bosnu, Tvrtko I se uspio izmirio sa vlastelom, te uspijeva odbraniti Bosnu od ugarske agresije, čija je vojska teško poražena u dva navrata (Soko na Plivi i Srebrenik).
Jedinstvo sa bosanskom vlastelom, postignuto tokom prethodnog rata sa Ugarskom je kratko trajalo. Izbijaju novi unutrašnji sukobi, koji će 1366. godine rezultirati privremenim uklanjanjem Tvrtka I sa vlasti, a vlastela je umjesto njega za bosanskog vladara postavila Tvrtkovog brata Vuka. Međutim, Tvrtko I je uspio brzo povratiti svoju poziciju uz pomoć Ugarske i već iduće godine se ponovo nalazi na bosanskom tronu. Upravo ovaj događaj će označiti prekretnicu u Tvrtkovoj vladavini, jer nakon što je uspio pokoriti plemstvo započinje njegov nagli uspon, a samim tim i uspon Bosne koja će prerasti u regionalnu silu.
Sada se Tvrtko mogao okrenuti vanjskoj politici i teritorijalnim osvajanjima. Prva na udaru se našla Srbija, gdje su nakon smrti cara Uroša (1371.) i izumiranja dinastije Nemanjića, moćni feudalci između sebe podijelili Nemanjićke posjede. U tome će i Tvrtko I vidjeti svoju priliku, pa već 1373. godine zajedno sa Lazarom Hrebljanovićem napada posjede Nikole Altomanovića i osvaja ih. Na taj način Bosna je došla u posjed teritorija današnjeg Sandžaka, a uskoro posle toga Tvrtko I osvaja još Trebinje i Konavle. Posjedovanje dijela nekadašnje nemanjićke Srbije, kao i rodbinske veze sa tom dinastijom, omogućilo je Tvrtku krunisanje srpskom kraljevskom krunom. To je učinio 26. 10. 1377. godine u Milama kod Visokog, čime je Bosni, sada kraljevini, podigao ugled među evropskim državama.
Želeći da bude i ekonomski nezavisniji, Tvrtko je 1382. godine podigao grad Novi, a iduće godine je osnovao i grad Brštanik kod Opuzena, koji trebao postati brodogradilišta i osnova za razvoj bosanske ratne flote. Podizanje Novog je izazvalo nezadovoljstvo u Dubrovniku koji je u ovom gradu vidio konkurenta u trgovini sa Bosnom, a koja je za Dubrovčane bila veoma unosna. Zbog toga su pokušali spriječiti izgradnju Novog, što ih je dovelo u sukob sa Tvrtkom I i novonastalo neprijateljstvo je čak prijetilo da preraste u otvoreni rat. Ipak, Tvrtko I će popustiti i odustati od dalje izgradnje Novog, vjerovatno zbog činjenice da su upravo u to vrijeme (1385.) pod njegovu vlast došla druga dva značajna trgovačka grada (Kotor i Drijeva), tako da mu Novi i nije bio više potreban.
Istvremeno, u bosanskom susjedstvu je došlo do velikih političkih promjena. Naime, nakon smrti kralja Ludovika, u Ugarskoj je izbio građanski rat u koji se umiješao i kralj Tvrtko zajedno sa svojim velikašima. Tvrtko je iskoristio ovu situaciju i Bosni i nekoliko dalmatinskih gradova i ostrva, među kojima i Split. Sada se u posjedu Bosne nalazila čitava dalmatinska obala od Kotora do Zadra. Dalji napredak Bosne će na kraju spriječiti iznenadna smrt Tvrtka I, koji umire 10.03.1391. godine. U vrijeme smrti, Tvrtko je nosio titulu kralja Srbije, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja.

Bosanska heraldika

O tome kako su izgledali grb i zastava srednjovjekovne bosanske države znamo pouzdano na osnovi mnogih spomenika preostalih iz srednjeg vijeka. To su prije svega veliki državni pečati kojima su se ovjeravali međunarodni ugovori.
Do intenzivnijeg razvoja heraldike u srednjovjekovnoj Bosni dolazi nakon što se ban Tvrtko krunisao za kralja 1377. godine, kada on na svoj postojeći grb uvodi heraldički motiv ljiljana (na plavom polju kosa srebrena greda, a u slobodnim poljima po tri zlatna ljiljana). Pretpostavlja se da su ljiljani u bosansku heraldiku došli preko Ugarske jer je tadašnji ugarski kralj, Ludovik I Veliki, pripadao dinastiji Anžuvinaca čiji je dinastički simbol bio upravo ljijan (fleur-de-lys).
Najvrijedniji spomenik na kojem su prikazani državni simboli srednjovjekovne Bosne jeste plašt kralja Tvrtka. Pronađen je 1910. godine u njegovom grobu u Arnautovićima kod Visokog gdje se nalazila grobnica bosanskih vladara.
Arheolozi su prilikom iskopavanja zatekli rijetko viđen prizor: preko kamenog stećka ispod kojeg je bio sahranjen kralj Tvrtko, još je uvijek stajao prebačen njegov kraljevski plašt, u položaju kako je ostavljen u vrijeme sahrane prije više od 700 godina. Bio je ukrašen zlatom izvezenim grbovima sa ljiljanima. Zbog nestručnog rada i nemarnog odnosa osoblja koje je radilo na otkriću (u prvo vrijeme nisu bili svjesni šta su otkrili), nalaz nije u cijelosti sačuvan. Ostaci se danas nalaze u zbirci Zemaljskog muzeja u Sarajevu.
User avatar
prasoje
Posts: 783
Joined: 04/02/2020 11:10

#1615 Re: Srednjovjekovna Bosna

Post by prasoje »

tovarish wrote: 20/07/2021 12:49 U vrijeme smrti, Tvrtko je nosio titulu kralja Srbije, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja.
Ovo nije istina, da ne kažem gore. Titula je glasila "Kralj Srba, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja". Svašta je tu još za diskusiju, ali za sada samo ova ispravka.
User avatar
tovarish
Posts: 3494
Joined: 26/05/2008 23:57

#1616 Re: Srednjovjekovna Bosna

Post by tovarish »

prasoje wrote: 21/07/2021 10:29
tovarish wrote: 20/07/2021 12:49 U vrijeme smrti, Tvrtko je nosio titulu kralja Srbije, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja.
Ovo nije istina, da ne kažem gore. Titula je glasila "Kralj Srba, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja". Svašta je tu još za diskusiju, ali za sada samo ova ispravka.
Isti sranje, drugo pakovanje. Pa Srbi su u Srbiji, tad ih u Bosni nije bilo.
User avatar
prasoje
Posts: 783
Joined: 04/02/2020 11:10

#1617 Re: Srednjovjekovna Bosna

Post by prasoje »

tovarish wrote: 21/07/2021 10:55
prasoje wrote: 21/07/2021 10:29

Ovo nije istina, da ne kažem gore. Titula je glasila "Kralj Srba, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja". Svašta je tu još za diskusiju, ali za sada samo ova ispravka.
Isti sranje, drugo pakovanje. Pa Srbi su u Srbiji, tad ih u Bosni nije bilo.
To je taj istorijski, metodološki pristup - jebeš detalje, sve to kao isto. :thumbup:

Nije bilo Srba u Bosni tada? Prvi put to čujem. :-) Ali dobro.
User avatar
irac300
Posts: 9019
Joined: 18/07/2009 18:36

#1618 Re: Srednjovjekovna Bosna

Post by irac300 »

prasoje wrote: 21/07/2021 11:44
tovarish wrote: 21/07/2021 10:55

Isti sranje, drugo pakovanje. Pa Srbi su u Srbiji, tad ih u Bosni nije bilo.
To je taj istorijski, metodološki pristup - jebeš detalje, sve to kao isto. :thumbup:

Nije bilo Srba u Bosni tada? Prvi put to čujem. :-) Ali dobro.
Osim Huma (istocna Hercegovina) koja je oteta od Srbije, nije moglo biti nigdje Srba u srednjovjekovnoj Bosni. Ako imas podatak gdje su Srbi u Bosni, slobodno iznesi. Sto se tice Tvrtkove titule, klasican primjer gdje vladar preko krvne linije sebe smatra kraljem i legalnim vladarem jednog naroda iako nema kontrolu nad teritorijem istog. Cista politika i zalog za neku hipoteticku pretenziju u buducnosti, ovisno kako se budu razvijale politicke prilike.
User avatar
prasoje
Posts: 783
Joined: 04/02/2020 11:10

#1619 Re: Srednjovjekovna Bosna

Post by prasoje »

irac300 wrote: 21/07/2021 11:54
prasoje wrote: 21/07/2021 11:44

To je taj istorijski, metodološki pristup - jebeš detalje, sve to kao isto. :thumbup:

Nije bilo Srba u Bosni tada? Prvi put to čujem. :-) Ali dobro.
Osim Huma (istocna Hercegovina) koja je oteta od Srbije, nije moglo biti nigdje Srba u srednjovjekovnoj Bosni. Ako imas podatak gdje su Srbi u Bosni, slobodno iznesi. Sto se tice Tvrtkove titule, klasican primjer gdje vladar preko krvne linije sebe smatra kraljem i legalnim vladarem jednog naroda iako nema kontrolu nad teritorijem istog. Cista politika i zalog za neku hipoteticku pretenziju u buducnosti, ovisno kako se budu razvijale politicke prilike.
Period Vlastimirovića se ne računa? Vojislavljevići i drugi posle njih? Zar Porfirogenit ne spominje Srbe kao i drugi vizantijski autori?

Šta znam, ako je Tvrtko prvo spomenuo Srbe pre zemalja kojima vlada i proglašava se kraljem Srba, onda valjda misli na sve Srbe, a ne samo one u Srbiji? :-D
User avatar
fortaleza
Posts: 5553
Joined: 05/03/2012 23:16
Location: https://www.youtube.com/watch?v=Vh4QWmx50qA

#1620 Re: Srednjovjekovna Bosna

Post by fortaleza »

Nije bilo Srba u Bosni u to vrijeme.


Doduše nije bilo ni Hrvata, ni Bošnjaka. :D
User avatar
tovarish
Posts: 3494
Joined: 26/05/2008 23:57

#1621 Re: Srednjovjekovna Bosna

Post by tovarish »

Ne obraćajte pažnju na provokatora i ignorišite ga. Još jedan u nizu onih što "grade" "srpski svet".
User avatar
tovarish
Posts: 3494
Joined: 26/05/2008 23:57

#1622 Re: Srednjovjekovna Bosna

Post by tovarish »

fortaleza wrote: 21/07/2021 12:52 Nije bilo Srba u Bosni u to vrijeme.


Doduše nije bilo ni Hrvata, ni Bošnjaka. :D
:thumbup:

I za velika slova i za mala slova.

@irac300
To u Humu su Vlasi, ne Srbi. Tek će u 19.stoljeću Vlasi biti Srbizirani. A i Hum nije bio srpski, jer su ga i oni osvojili stoljeće ranije.

Kao Srbe u Bosni možemo jedino računati one koji su živjeli na teritoriji koji su oteti od Nikole Altomanovića, tj. današnji Sandžak ili po srpskom Raška.
Škobo Habu
Posts: 8928
Joined: 19/06/2013 17:54
Location: Kod Sirogojna na sijelu.

#1623 Re: Srednjovjekovna Bosna

Post by Škobo Habu »

prasoje wrote: 21/07/2021 12:34

Period Vlastimirovića se ne računa? Vojislavljevići i drugi posle njih? Zar Porfirogenit ne spominje Srbe kao i drugi vizantijski autori?

Šta znam, ako je Tvrtko prvo spomenuo Srbe pre zemalja kojima vlada i proglašava se kraljem Srba, onda valjda misli na sve Srbe, a ne samo one u Srbiji? :-D
Sve da ih i ima, to ne znači da su svi stanovnici srednjovjekovne Bosne - Srbi, kako to mitomanski tumači srpska historijografija.

Gro stanovništva na geografskom prostoru današnje Hercegovine su bili Vlasi. Dosta tih Vlaha su bili podanici bosanske vlastele.

Mene samo interesuje jedna stvar, ako već smatraš da su Kulin, Tvrtko ili Stjepan Tomašević - etnički Srbi, možeš li navesti neki dokument u kome oni tvrde da to oni stvarno jesu?
User avatar
tovarish
Posts: 3494
Joined: 26/05/2008 23:57

#1624 Re: Srednjovjekovna Bosna

Post by tovarish »

Slabljenje bosanskog kraljevstva

Smrću kralja Tvrtka I, Bosna će pasti u veliku političku krizu. Uzrocima ove krize se smatraju slabljenje centralne vlasti i jačanje feudalnih porodica, česti sukobi među feudalcima, borbe za prijestolja, te stalni upadi Osmanlija, koji se u to vrijeme počinju pojavljivati u Bosni.

Nakon smrti Tvrtka I, Bosna je promijenila veliki broj vladara koji nisu bili dorasli zadatku da vode svoju zemlju u ovakvim trenucima. Njih su postavljali feudalci koji su činili sabor i na taj način su birali nesposobne vladare ili one koje su mogli kontrolisati, a sve sa ciljem kako bi oslabili centralnu vlast i ponovo samsotalno zavladali na svojim posjedima. To se prije svega odnosi na vladavinu kralja Stjepana Dabiše (1391 – 1395) i njegove žene kraljice Jelene (1395 – 1398). Čak je kralj Dabiša pod ugarskim pritiskom bio primoran da potpiše sporazum prema kojem bi nakon njegove smrti, bosanskim kraljem bio krunisan ugarski kralj Žigmund Luksemburški. Ipak se Žigmund, zbog unutrašnjih problema koji su zadesili Ugarsku, nije krunisao za kralja Bosne, a Dabišu će naslijediti njegova žena, kraljica Jelena. Kako kraljičine ovlasti nisu bile velike, ovakvo stanje će iskoristiti najjače feudalne porodice (Hrvatinići, Kosače i Pavlovići) da se potpuno osamostale u odnosu na centralnu vlast. Među krupnim feudalcima koji su od ovog vremena krojili sudbinu Bosne se naročito ističu tri velikaša: Hrvoje Vukčić iz porodice Hrvatinića, Sandalj Hranić iz porodice Kosača i Pavle Radenović iz porodice Pavlovića. Oni su svojim teritorijama vladali potpuno samostalno, te su u svoju korist ubirali poreze i sudili podanicima. Kralju je jedino preostala vlast na ličnimposjedima u centralnoj Bosni. Ipak, feudalci su i dalje priznavali bosanskog kralja kao vladara, ali njegove odluke nisu sprovodili na svojim posjedima.

Politička nestabilnost koja je zahvatila Bosnu oslikavala se i na cjelokupno društvo u srednjovjekovnoj Bosni. Privredna moć države opada, a samim tim i trgovina, na šta najveći uticaj imaju česti ratovi tokom kojih se uništavaju privredna dobra, a trgovci pljačkaju. Pritisak postaje sve veći i na kmetove, koji pored sve većih feudalnih obaveza bivaju izloženi i napadima različitih vojnih odreda koji u ovo vrijeme krstare Bosnom.
Iako su feudalci u Bosni još od najstarijih vremena imali veliki uticaj, njihovu snagu su tokom većeg dijela 14. stoljeća uspijevali kontrolisati snažni vladari poput Stjepana II i Tvrtka I, ali njihovi nasljednici nisu bili dovoljno sposobni da to i dalje čine. Čak su se odnosi toliko promijenili da su sami krupni feudalci bili moćniji od bosanskih vladara, koje su vrlo često po svom nahođenju i smjenjivali. To se naročito odnosi na kraljeve Ostoju i Tvrtka II.

Kralj Ostoja je na čelu bosanske države bio u periodu 1398. do 1404. godine, tada nije uspio ostaviti veliki trag. Vrlo brzo je došao u sukob sa krupnim feudalcima, zbog želje da samostalno vlada bez njihovog uticaja. Kako Ostoja u tom trenutku nije bio dovoljno politički jak u odnosu na krupne feudalce, oni su ga zamijenili sa Tvrtkom II, sinom kralja Tvrtka I. Međutim, 1409. godine Ostoja se ponovo vraća na prijestolje i u narednom periodu uspijeva učvrstiti svoje pozicije. Čak je uspio i skršiti moć krupnih velikaša, a pritomprisvojiti i posjede porodice Hrvatinić nakon smrti vojvode Hrvoja Vukčića Kosače, oženivši se njegovom udovicom.

U trenutku kad je trebao da svoju vlast potpuno učvrsti, kralj Ostoja umire 1418. godine. Naslijedio ga je njegov sin Stjepan Ostojić (1418 – 1421), koji nije uspio očuvati svoj status, a ubrzo i on umire 1421. godine. Tada po drugi put na vlast dolazi Tvrtko II (1421 – 1443), koji će se na vlasti održati sve do svoje smrti. Za razliku od svog prethodnika Ostoje, Tvrtko II je vodio pomirljivu politiku prema krupnim velikašima, sa kojima je nastojao uspostaviti saradnju, dok je uporedo radio na jačanju i bogaćenju svojih ličnih posjeda. Ovakvom politikom kralja Tvrtka II, ekonomska i politička moć Bosne jača, o čemu svjedoči i uspostavljanje prisnih odnosa sa Venecijom, Ugarskom, ali i udaljenom Vizantijom.

Bosna između Osmanlija i Ugara

Kao posljedica nestabilnih političkih odnosa dolazi do smanjenja njenog teritorija i slabljenja odbrambene moći bosanske države koja postaje sve lakši plijen susjedima, a prije svega Osmanlijama. Situaciju je dodatno pogoršavalo i ponovno jačanje Ugarske, pod vladavinom kralja Žigmunda, koja se počinje opet miješati u bosanske prilike. Česti ratovi Ugarske sa Bosnom nisu rezultirali osvajanjem Bosne, već je Bosna jedino bila dužna priznati ugarskog kralja za svog seniora, kao što su to činili mnogi bosanski vladari u prošlosti. Međutim, uticaj Ugara u Bosni ovoga puta je bio znatno slabiji, jer su im pozicije bile ugrožavane od strane Osmanlija, koje su znalački iskorištavale unutrašnje sukobe u Bosni i polagano nametali svoj uticaj nad bosanskim feudalcima. Bosanski vladari su u tim odnosima bili prinuđeni da balansiraju između dvije strane.
User avatar
tovarish
Posts: 3494
Joined: 26/05/2008 23:57

#1625 Re: Srednjovjekovna Bosna

Post by tovarish »

Osmansko osvajanje Bosne

Prvi sukobi sa Osmanlijama i početak krize

Dok je Tvrtko I bio zauzet sukobima u Dalmaciji, sa istoka se polagano približavala velika opasnost. To su bile Osmanlije, koje se nakon osvajanja Makedonije, polako okreću ka unutrašnjosti Balkana. Na meti njihovih pljačkaških pohoda se ubrzo našla i Bosna.
Prvi upad Osmanlija u Bosnu je zabilježen 1386. godine, kada je odred akindžija napao našu zemlju, ali se ubrzo povukao. Dvije godine kasnije (1388), pod vodstvom Šahina, akindžije ponovo napadaju Bosnu. Ovaj put su ih bosanska vojska i vojvoda Vlatko Vuković dočekali kod Bileće, gdje im je nanesen težak poraz. To međutim nije bio kraj sukobima sa Osmanlijama, pa je već iduće godine Vlatko Vuković zajedno sa jednim bosanskim odredom učestvovao i u Kosovskoj bici (1389), gdje je došlo do velikog boja između Osmanlija i balkanske koalicije predvođene srpskim knezom Lazarom. Unatoč tome, balkanska vojska je poražena i Osmanlije osvajaju Srbiju, što će Bosnu učiniti njihovom sljedećom metom.
Osmanko osvajanje Bosne je bio komplikovan i višedecenijski proces. Taktika njenog osvajanja je sadržavala pljačkaške pohode akindžija. Gdje su se oni pojavljivali, stanovništvo je ubijano, mučeno i odvođeno u ropstvo, usjevi i sela spaljivani, a stoka i druge vrijednosti otimane. Ovakvi postupci akindžija su izazivali ogroman strah i paniku među bosanskim stanovništvom, koje je u velikom broju bilo primorano na bježanje i iseljavanja u udaljenija područja, čak i izvan Bosne. Nakon akindžijskih napada, slijedi miješanje u političke prilike država koje se žele osvojiti tako što su pojedine velikaše stavljali pod svoju zaštitu i u njihovo ime ratovali. Međutim, pomoć koju su Osmanlije pružale bosanskim feudalcima u njihovim međusobnim sukobima su veoma skupo naplaćivali, čime su našu zemlju i financijski oslabljivali. To su takođe činili i tako što Bosni nameću i plaćanje izuzetno visokog poreza.

Prelomni događaji

Presudan momenat u osmanskoj okupaciji Bosne su bila dva događaja. Prvi je bila bitka na Lašvi iz 1415. godine. Do nje dolazi pošto je vojvoda Hrvoje došao u sukob sa ugarskim kraljem Žigmundom, bosanskim kraljem Ostojom i ostalim bosanskim velikašima. Kako bi očuvao svoj položaj, u pomoć je pozvao Osmanlije koji su napali posjede kralja Ostoje i vojvode Sandalja. Ubrzo potom, u Bosni se javlja i ugarska vojska koja se suprostavila Osmanlijama, te dolazi do bitke na Lašvu u kojoj će Ugarska vojska doživjeti težak poraz i povući će se iz Bosne. Sada su bosanski kralj i njegovi vazali bili primorani da plaćaju porez sultanu i uz povremene prekide to će činiti sve do gubitka bosanske samostalnosti. Plaćanjem harača sultanu, Bosna je sebi privremeno obezbijedila opstanak i nastavila uobičajeni život. Drugi presudni događaj je bilo osvajanje tvrđave Hodidjed 1448. godine, nedaleko od Sarajeva. Time su Osmanlije stekle važno utvrđenje i iz kojeg su nesmetano vršili vojne operacije po Bosni.

Organizovanje odbrane Bosne

Nakon smrti kralja Tvrtka II, Bosna je dobila novog kralja, Tomaša (1443 –1461), sina bivšeg kralja Ostoje. Njega je još za života za svog nasljednika proglasio Tvrtko II, pošto on nije imao djece. Svjestan osmanske opasnosti, Tomaš je namjeravao da povede veliki rat protiv Osmanlija, ali je ubrzo odustao od te ideje, pošto mu evropske sile nisu pružile pomoć. Zbog toga je jedini način za očuvanje Bosne, vidio u ujedinjenju Bosne sa Srbijom, pa je svog sina Stjepana Tomaševića 1458. godine oženio za Jelenu, mladu srpsku despoticu. Međutim, Tomaševićeva vlast kao srpskog despota je trajala nekoliko mjeseci, pošto je zbog osmanske opsade bio primoran da preda Osmanlijama Smederevo, tadašnju srpsku prijestolnicu. Zbog ove predaje, Tomaš je optužen za izdaju od strane cijele Evrope i čak je optužen da je Smederevo predao za novac.

Herceg Stjepan Vukčić Kosača

Za vrijeme Tomaševe vladavine, veliki značaj u Bosni je stekao vojvoda Stjepan Vukčić iz porodice Kosača. Kada je 1435. godine preminuo Sandalj Hranić, protivnici porodice Kosača su nastojali iskoristiti tu situaciju, te se dokopati njihovih posjeda i na taj način slomiti njihovu moć. Ipak, Sandaljev nasljednik, vojvoda Stjepan je uspio suzbiti pokušaje svih protivnika i time učvrstiti svoju vlast. U međuvremenu, njegova moć je porasla do te mjere da se uspio osamostaliti od centralne vlasti. Ipak, bilo je perioda kada je bio u miru sa kraljem Tomašom, pa je tokom jednog od njih, 1446. godine svoju kćerku Katarinu dao kralju Tomašu za ženu. Ona će u historiji ostati upamćena kao posljednja bosanska kraljica, s obzirom da je nadživjela Jelenu, ženu posljednjeg bosanskog kralja, Stjepana Tomaševića.Kako bi naglasio svoju samostalnost, Stjepan Vukčić Kosača se odriče titule bosanskog vojvode, jer ga je obilježavala kao podanika bosanskog kralja, te uzima titulu „hercega“ Huma i Primorja 1448. godine. Od tada se i njegova zemlja naziva „hercegovom zemljom“, tj. Hercegovina.

Pad Bosne

U julu 1461. godine, kralj Stjepan Tomaš iznenada umire, a bosanski prijestol preuzima njegov sin Stjepan Tomašević (1461 – 1463). Pritisnut opasnošću koja mu je prijetila od Osmanlija, mladi kralj se pomirio sa hercegom Stjepanom, koji je bio u neprijateljskim odnosima sa njegovim ocem. Na ovakav čin ih je natjerala sve izvjesnija osvajačka ambicija Osmanlija prema Bosni, pa su obojica svoju pažnju usmjerili u međusobnu saradnju i potragu za saveznicima. Računajući na podršku Evropljana, mladi kralj je otkazao plaćanje poreza Osmanlijama, ali očekivana pomoć od evropskih država je izostala. Bosna je ostala sama i prepuštena na milost nadolazećem neprijatelju. Napušten od evropskih saveznika, kralj je pokušao izmoliti mir od sultana.
Želeći sebi olakšati osvajanje Bosne, osmanski sultan Mehmed II je bosanskim izaslanicima dao lažno obećanje u koje je kralj povjerovao, nakon čega su prekinute pripreme za rat. U proljeće 1463. godine, sultan Mehmed II kreće u napad na Bosnu i to sa vojskom od 150 000 vojnika. Ostavljena sama pred moćnim neprijateljem, bosanska država je poražena, unatoč znatnom otporu koji je pružan širom Bosne. Njen kralj je kod Ključa zarobljen i ubrzo potom pogubljen. Izvan osmanskih ruku je ostala jedino Hercegovina, koja je postepeno osvajana sve do 1482. godine, kada su Osmanlije osvojile i posljednji slobodni dio nekadašnjeg bosanskog kraljevstva, Herceg Novi. Unatoč otporu koji je Osmanlijama pružen u Bosni, među brojnim znamenitim ličnostima tog vremena u Evropi je prevladalo mišljenje da je Bosna pala bez otpora i zbog izdaja (npr. izdaja vojvode Radaka), što je bila izmišljotina kojom su mnogi od njih, a naročito ugarski kralj Matija Korvin, pokušali sprati odgovornost zbog ne pružanja pomoći Bosni. Sa druge strane, osmanski izvori i brojni zapisi učesnika pohoda na Bosnu su zabilježili teške borbe koje su vođene za brojne bosanske gradove, a naročito za Bobovac.
Post Reply