Srebrenica Miloševiću kao ustupak za Dayton
-
manijak1
- Posts: 47640
- Joined: 16/01/2003 00:00
- Location: https://www.klix.ba/
- Contact:
#27
Površno znam da je to neđe oko ispred Azića do kojih se dolazilo preko nekadašnje Parovića Blagoja ulice 
sadašnje Paromlinske , s lijeve strane hladnjača koja ostade naša i francuska do kraja agresije pa ta linija je održavana od HVO- brigade i pomalo nalete eksperti s pratiocima iz kojekakvih štapčića i dođu pa odu vojni drotovi ŠVK-a 
i onda bi neđe početkom 93-e i to oduzeto uz rokačinu oko i u čarapare(i) .....nekako po nekom jebenom sjećanju bila su dvije rupe ispred Željeznice ko lafo rovovi a mota je T 55 uokviren gumama kamionskim ako se ispuca kada dođu posjetioci "specijalci" tromblončić , rb .....zolja i osa tu nije bilo kolko znam sve do napada .....na već opuhane kuće ....i onu džadu dugu i široku .....a ja nisam pametan pa eto od tog tala fala meni ništa nisam dobio ja nešto s ovog odstojanja kad vidim 92-u i 93-u - pojma ne znam kako smo opstali ( garant talovi i poker i zajebancije ovih što kažete glavešina ) od 09 mjeseca 93-e pa do nepravednog fakat mira situacija se popravljala .........jebi ga .....mašina čini svoje sjećam se kad se radilo na ćeli i caci ......oni metka s brda nisu ispalili .....puna četiri dana valjda biće da su znali šta se dešaje u zatvoru ....i eto gledajući na FTV-u neki dan Sefera ......ne mogu da se ne upitam đe sam ja to bio jebo ja sebe glupa ko što jesam izgleda vazda bio .-
MuaDib
- Posts: 4056
- Joined: 28/10/2006 23:25
- Location: Sarajevo
#28
Nažalost Srebrenica je žrtva visoke politike, izdaje, navodne osvete, manipulacija, i da ne nabrajam više. Genocid se desio i jedine žrtve su ljudi koji su poubijani na najgnusniji, normalnom čovjeku nepojmljiv način. Kasno je sada išta pričati, a što se tiće zločinaca Karadžića i Mladića oni nikada neće biti uhapšeni, jer ako bi progovorili, pale bi u vodu sve "dobre namjere" međunarodne zajednice i njihovo licimjerje bi izašlo na vidjelo. Htjeli su da Muslimani nestanu, a kada su se Bošnjaci počeli braniti, došli su kao ispomoć i mirotvorci! 
-
Better Man
- Posts: 19262
- Joined: 01/10/2006 20:10
#29
Srebrenica je nažalost žrtva ne samo Evrope i Amerike, već i žrtva naših političara, tj tadašnjeg vrha SDA!
-
seiko22
- Posts: 896
- Joined: 11/11/2006 04:27
- Location: "REPUBLIKA SRPSKA IS GENOCIDAL PRODUCT AND SHOULD BE ABOLISHED " Prof. Francis A. Boyle
#30
.........Jedno dobro "Tunjino stivo"..........................
Prof. FILIPOVIĆ: Naravno da ne podržavam Hejsove reforme i da sam veoma zadovoljan što se u Skupšini Bosne i Hercegovine našlo dovoljno pravih patriota da odbiju taj Danajski dar našem narodu u režiji jednog američkog činovnika. To sam
jasno i mnogo puta javno kazao. Taj paket nije donosio ništa bitno novo u pogledu ustavnih odnosa u našoj zemlji. Svodio se na održanje postojećeg nemogućeg i paralizirajućeg stanja i još, pojačavao poziciju Republike Srpske, u smislu stvaranja ustavno-pravnih mogućnosti i mehanizama pomoću kojih ona može da zaustavlja svaki korak ka ujedinjavanju zemlje i dokidanju njene nepravedne podjele temeljene na genocidu i zločinima počinjenim nad muslimanima tokom rata i da to čini i u svakom drugom
slučaju kada to nađe za shodno. Taj mehanizam izlazio je iz načela entitetskog glasanja u najvažnijim državnim tijelima, a upravo to je predlagano ovim konceptom reforme. To je, osim toga, protivno i izričitim stavovima Evropske Unije i njene Skupštine. Sa takvim ustrojstvom mi nikada ne bi mogli ući u Evropu. Nije ovdje bitno što se Srbi slažu sa tim reformama. Ta je činjenica, zapravo, samo razlog više da se one odbiju, jer su Srbi javno i tajno, praktično i deklarativno, po onom što čine i kako djeluju, zapravo protivni svakoj politici jačanja Bosne i Hercegovine kao države i teže ka njenoj destrukciji i teorijski i praktički, tj. efektivnim njenim izdvajanjem iz svake eficijentne veze sa Bosnom i Hercegovinom kao državom. Njima ove Hejsove reforme u potpunosti odgovaraju, jer je njihova politika usmjerena na očuvanje status quoa koji im omogućava da do kraja dovedu započeto etničko čišćenje i stvore homogenu srpsku zemlju na prostorima na kojima je do rata živjelo oko 46% muslimana i katolika u odnosu na 54% Srba, a na nekim prostorima živjela je izrazita bošnjačka većina. To se sasvim uklapa u scenarij da se ostvarenjem pune srpske većine na kraju, milom ili silom, iznudi izdvajanje tih zemalja iz Bosne i Hercegovine i njihovo pripajanje Srbiji. Čekalo se samo da prestane važiti načelo koje je priznavalo barem apstraktna ako ne i realna prava drugih prema cenzusu iz 1991. godine, pa da se stvar dovrši na "srpski" način, tj. kako je kazao Mateja Nenadović za ono što se zbivalo u Srbiji tokom XIX vijeka, "trijebljenjem Srbije od Turaka". Pitanje se, dakle, ne odnosi na Srbe jer je njihova pozicija jasna-ona je antibosanska, nego se svodi na to zbog čega su bošnjački političari, kao Sulejman Tihić ili Zlatko Lagumdžija prihvatali takvu reformu. Kako je Sulejman Tihić dao do znanja, oni su je prihvatili jer je to od njih tražila Amerika. Odista mu ja to vjerujem, jer sa stajališta interesa našeg naroda i Bosne i Hercegovine kao države, ne postoji ni jedan historijski ili drugi racionalan i opravdan razlog za
prihvatanje tih prijedloga sa strane jedne bošnjačke stranke i jednog bošnjačkog političara. Jedino je neka sila, koja je pritiskala Sulejmana Tihića, vjerojatno, za vrijeme njegovih boravaka u Americi, mogla da izazove takav efekt promjene mišljenja kod njega, budući da je prije toga čvrsto, navodno, stajao na stajalištu nedopustivosti svakog veta kod odlučivanja u državnim tijelima. Ali on nema pravo da pritisak koji je podnosio prenosi na stanje našeg naroda i države, te da tako ponavlja situaciju svog prethodnika na čelu SDA. Ako je bio pod pritiskom neka se povuče, ali nema pravo da izdaje interese naše zemlje i naroda, kao što je to prije njega učinio jedan drugi vodeći čovjek države i SDA. Naravno, to ne predstavlja nikakav relevantan razlog, a pogotovo ne i argument, jer oni nisu na svojim položajima zbog toga da štite američke interese i sprovode američku politiku, nego da dosljedno štite interese naših naroda i vode bosansku politiku. I to je jedan znak nevjerodostojnosti stranke SDA i nelogičnosti i neodrživosti njenog stava da je ona vlasnik našeg naroda i njegove države. Ne treba zaboraviti da je veliki dio naših muka nastao upravo zbog toga što je rahmetli Alija Izetbegović na najosjetljivije mjesto u državi- na poziciju ministra inozemnih poslova, u najodsudnijem času naše historije, postavio jednog američkog građanina-Muhameda Šaćirbegovića. To je bio nedopustiv i pravno i moralno neodrživ potez i on nam je nanijeo veoma veliku štetu. Za sve ono što se događalo u toku prethodnih pregovora i potom u Daytonu i nakon njega, međutim, ne treba optuživati Šaćirbegovića, nego onog ko ga je postavio iako je morao znati da jedan američki građanin nema izbora nego da služi američkoj politici budući se zakleo na Ustav SAD. A Muhamed Šaćirbegović je bio onaj koji se nagađao oko naših teritorija do mjere koja znači najveće nasilje u našoj historiji, tj. do toga da se 49 posto bosanske teritorije da na upravu Srbima kojih je po popisu iz 1991. godine bilo svega 31.3% na teritoriji Bosne i Hercegovine i da se dokine postojanje Republike Bosne i Hercegovine a ustanovi i prizna postojanje Republike Srpske. Ko god da je donio takva rješenja ponašao se neprijateljski prema Bosni i Hercegovini i njenim građanima, a posebno prema nama muslimanima kojih je u Bosni i Hercegovini bilo 44,7%, po popisu iz 1991. godine, a stvarno i više, kad se u obzir uzmu svi oni muslimani koji su se različito izjašnjavali u tom popisu, dok je Srba bilo 31,3%. Protivno je međunarodnom pravu, a da o pravdi i ne govorimo, tako komadati i dijeliti teritoriju jedne neovisne i suverene države koju su svi priznali i koja je bila član OUN-a, samo zbog toga što su jedan diktator i njegova bosanska filijala poveli agresiju i genocidni rat na ovu zemlju i njen najbrojniji narod. Muhamed Šaćirbegović je u svemu tome bio žrtva Alije Izetbegovića, ali i on nosi dio krivice, jer se spremno prihvatao posla za koji nije bio ni tehnički spreman i ni moralno-politički sposoban. Prema tome, ja smatram da su ovi Hejsovi prijedlozi Danajski dar i prevara našeg naroda i da ih je trebalo odbiti, što je na sreću i bilo. Na pitanje o tome zbog čega je Amerika ponudila ovako žalostan i prosrpski paket mjera ustavne reforme može se jednostavno odgovoriti: svi znamo da je Amerika (Ričard Holbroock i Cristhopher Waren) autor nepravednog i genocidnog Daytonskog sporazuma. Taj je sporazum bio produkt velikog nasilja nad međunarodnim pravom i istinom o ratu u Bosni i Hercegovini, pogotovo što su Amerikanci sami govorili da se u Bosni i Hercegovini radi o agresiji i genocidu, a Slobodana Miloševića su oni nazvali balkanskim mesarom (Balcanic Butčer). Njegovog bosanskog gaulajtera Radovana Karadžića su nazvali notornim zločincem. Kako to odjednom i zbog čega da se sa tim mesarima i zlikovcima prave aranžmani na račun jedne neovisne i suverene države i naroda koji je bio podvrgnut genocidu. Oni su, međutim, izvan svake pravne, političke i moralne logike, kako se sada zna, sve o tom sporazumu dogovorili sa Slobodanom Miloševićem i Radovanom Karadžićem i tada stavili Aliju Izetbegovića pred izbor bez alternative, a on nije imao snage da se odupire. To ga, naravno, ne opravdava. Sam je Alija Izetbegović rekao više puta da je bio pod neviđenim pritiskom i prije i za vrijeme Daytona. To, međutim, nikako ne znači da je smio i imao pravo potpisivati ugovor, kojeg je jedan Krešimir Zubak imao snage odbiti. Međutim, ako je ugovor bio potpisan pod pritiskom i prijetnjama oružanog napada (kako je Alija Izetbegović to kazao), tada on nema pravnog validiteta i možemo ga svagda i na svakom međunarodnom sudu odbaciti i poništiti i o tome postoje validne norme i pravila u međunarodnim odnosima. Znajući to, Amerikanci žele da taj vreli krompir nepravde i nasilja nad jednom suverenom, slobodnom i neovisnom zemljom, državom i njenim narodom, vrate nama i da ustavnim reformama i glasanjem u Skupštini Bosne i Hercegovine taj ugovor prestane biti njihova stvar i kreacija njihove nedemokratske i nasilne politike, nego naš sopstveni izbor. Koliko je takvih nepravednih i prisilnih ugovora već palo i koliko je naroda i država postalo slobodno čak i nakon mnogo godina (baltičke zemlje i mnoge druge). Da smo ga mi prihvatili, taj bi sramni i prevareni ugovor na kraju dobio legalitet i legitimitet, kojeg sada nema, a uz to bi postao naša unutrašnja stvar i Amerikanci bi se iz cijele te nugodne situacije elegantno izvukli pilatski perući ruke i od nas i od tog neugodnog ugovora. Za takvu providnu operaciju podvale njima su upravo trebali ljudi a la Milorad Dodik, Zlatko Lagumdžija i Sulejman Tihić i oni su ih dobili. U tome je bit stvari i razlog zbog kojeg nikada ne smijemo dopustiti da na sve to pristanemo i tako sami sebi iskopamo raku. Neka nas oni do kraja ubiju i pokopaju, jer smo mi sada polumrtvi kao što je to i naša država i zemlja, ako imaju morala i snage, ali nemojmo mi biti sopstveni egzekutori.
Prof. FILIPOVIĆ: Naravno da ne podržavam Hejsove reforme i da sam veoma zadovoljan što se u Skupšini Bosne i Hercegovine našlo dovoljno pravih patriota da odbiju taj Danajski dar našem narodu u režiji jednog američkog činovnika. To sam
jasno i mnogo puta javno kazao. Taj paket nije donosio ništa bitno novo u pogledu ustavnih odnosa u našoj zemlji. Svodio se na održanje postojećeg nemogućeg i paralizirajućeg stanja i još, pojačavao poziciju Republike Srpske, u smislu stvaranja ustavno-pravnih mogućnosti i mehanizama pomoću kojih ona može da zaustavlja svaki korak ka ujedinjavanju zemlje i dokidanju njene nepravedne podjele temeljene na genocidu i zločinima počinjenim nad muslimanima tokom rata i da to čini i u svakom drugom
slučaju kada to nađe za shodno. Taj mehanizam izlazio je iz načela entitetskog glasanja u najvažnijim državnim tijelima, a upravo to je predlagano ovim konceptom reforme. To je, osim toga, protivno i izričitim stavovima Evropske Unije i njene Skupštine. Sa takvim ustrojstvom mi nikada ne bi mogli ući u Evropu. Nije ovdje bitno što se Srbi slažu sa tim reformama. Ta je činjenica, zapravo, samo razlog više da se one odbiju, jer su Srbi javno i tajno, praktično i deklarativno, po onom što čine i kako djeluju, zapravo protivni svakoj politici jačanja Bosne i Hercegovine kao države i teže ka njenoj destrukciji i teorijski i praktički, tj. efektivnim njenim izdvajanjem iz svake eficijentne veze sa Bosnom i Hercegovinom kao državom. Njima ove Hejsove reforme u potpunosti odgovaraju, jer je njihova politika usmjerena na očuvanje status quoa koji im omogućava da do kraja dovedu započeto etničko čišćenje i stvore homogenu srpsku zemlju na prostorima na kojima je do rata živjelo oko 46% muslimana i katolika u odnosu na 54% Srba, a na nekim prostorima živjela je izrazita bošnjačka većina. To se sasvim uklapa u scenarij da se ostvarenjem pune srpske većine na kraju, milom ili silom, iznudi izdvajanje tih zemalja iz Bosne i Hercegovine i njihovo pripajanje Srbiji. Čekalo se samo da prestane važiti načelo koje je priznavalo barem apstraktna ako ne i realna prava drugih prema cenzusu iz 1991. godine, pa da se stvar dovrši na "srpski" način, tj. kako je kazao Mateja Nenadović za ono što se zbivalo u Srbiji tokom XIX vijeka, "trijebljenjem Srbije od Turaka". Pitanje se, dakle, ne odnosi na Srbe jer je njihova pozicija jasna-ona je antibosanska, nego se svodi na to zbog čega su bošnjački političari, kao Sulejman Tihić ili Zlatko Lagumdžija prihvatali takvu reformu. Kako je Sulejman Tihić dao do znanja, oni su je prihvatili jer je to od njih tražila Amerika. Odista mu ja to vjerujem, jer sa stajališta interesa našeg naroda i Bosne i Hercegovine kao države, ne postoji ni jedan historijski ili drugi racionalan i opravdan razlog za
prihvatanje tih prijedloga sa strane jedne bošnjačke stranke i jednog bošnjačkog političara. Jedino je neka sila, koja je pritiskala Sulejmana Tihića, vjerojatno, za vrijeme njegovih boravaka u Americi, mogla da izazove takav efekt promjene mišljenja kod njega, budući da je prije toga čvrsto, navodno, stajao na stajalištu nedopustivosti svakog veta kod odlučivanja u državnim tijelima. Ali on nema pravo da pritisak koji je podnosio prenosi na stanje našeg naroda i države, te da tako ponavlja situaciju svog prethodnika na čelu SDA. Ako je bio pod pritiskom neka se povuče, ali nema pravo da izdaje interese naše zemlje i naroda, kao što je to prije njega učinio jedan drugi vodeći čovjek države i SDA. Naravno, to ne predstavlja nikakav relevantan razlog, a pogotovo ne i argument, jer oni nisu na svojim položajima zbog toga da štite američke interese i sprovode američku politiku, nego da dosljedno štite interese naših naroda i vode bosansku politiku. I to je jedan znak nevjerodostojnosti stranke SDA i nelogičnosti i neodrživosti njenog stava da je ona vlasnik našeg naroda i njegove države. Ne treba zaboraviti da je veliki dio naših muka nastao upravo zbog toga što je rahmetli Alija Izetbegović na najosjetljivije mjesto u državi- na poziciju ministra inozemnih poslova, u najodsudnijem času naše historije, postavio jednog američkog građanina-Muhameda Šaćirbegovića. To je bio nedopustiv i pravno i moralno neodrživ potez i on nam je nanijeo veoma veliku štetu. Za sve ono što se događalo u toku prethodnih pregovora i potom u Daytonu i nakon njega, međutim, ne treba optuživati Šaćirbegovića, nego onog ko ga je postavio iako je morao znati da jedan američki građanin nema izbora nego da služi američkoj politici budući se zakleo na Ustav SAD. A Muhamed Šaćirbegović je bio onaj koji se nagađao oko naših teritorija do mjere koja znači najveće nasilje u našoj historiji, tj. do toga da se 49 posto bosanske teritorije da na upravu Srbima kojih je po popisu iz 1991. godine bilo svega 31.3% na teritoriji Bosne i Hercegovine i da se dokine postojanje Republike Bosne i Hercegovine a ustanovi i prizna postojanje Republike Srpske. Ko god da je donio takva rješenja ponašao se neprijateljski prema Bosni i Hercegovini i njenim građanima, a posebno prema nama muslimanima kojih je u Bosni i Hercegovini bilo 44,7%, po popisu iz 1991. godine, a stvarno i više, kad se u obzir uzmu svi oni muslimani koji su se različito izjašnjavali u tom popisu, dok je Srba bilo 31,3%. Protivno je međunarodnom pravu, a da o pravdi i ne govorimo, tako komadati i dijeliti teritoriju jedne neovisne i suverene države koju su svi priznali i koja je bila član OUN-a, samo zbog toga što su jedan diktator i njegova bosanska filijala poveli agresiju i genocidni rat na ovu zemlju i njen najbrojniji narod. Muhamed Šaćirbegović je u svemu tome bio žrtva Alije Izetbegovića, ali i on nosi dio krivice, jer se spremno prihvatao posla za koji nije bio ni tehnički spreman i ni moralno-politički sposoban. Prema tome, ja smatram da su ovi Hejsovi prijedlozi Danajski dar i prevara našeg naroda i da ih je trebalo odbiti, što je na sreću i bilo. Na pitanje o tome zbog čega je Amerika ponudila ovako žalostan i prosrpski paket mjera ustavne reforme može se jednostavno odgovoriti: svi znamo da je Amerika (Ričard Holbroock i Cristhopher Waren) autor nepravednog i genocidnog Daytonskog sporazuma. Taj je sporazum bio produkt velikog nasilja nad međunarodnim pravom i istinom o ratu u Bosni i Hercegovini, pogotovo što su Amerikanci sami govorili da se u Bosni i Hercegovini radi o agresiji i genocidu, a Slobodana Miloševića su oni nazvali balkanskim mesarom (Balcanic Butčer). Njegovog bosanskog gaulajtera Radovana Karadžića su nazvali notornim zločincem. Kako to odjednom i zbog čega da se sa tim mesarima i zlikovcima prave aranžmani na račun jedne neovisne i suverene države i naroda koji je bio podvrgnut genocidu. Oni su, međutim, izvan svake pravne, političke i moralne logike, kako se sada zna, sve o tom sporazumu dogovorili sa Slobodanom Miloševićem i Radovanom Karadžićem i tada stavili Aliju Izetbegovića pred izbor bez alternative, a on nije imao snage da se odupire. To ga, naravno, ne opravdava. Sam je Alija Izetbegović rekao više puta da je bio pod neviđenim pritiskom i prije i za vrijeme Daytona. To, međutim, nikako ne znači da je smio i imao pravo potpisivati ugovor, kojeg je jedan Krešimir Zubak imao snage odbiti. Međutim, ako je ugovor bio potpisan pod pritiskom i prijetnjama oružanog napada (kako je Alija Izetbegović to kazao), tada on nema pravnog validiteta i možemo ga svagda i na svakom međunarodnom sudu odbaciti i poništiti i o tome postoje validne norme i pravila u međunarodnim odnosima. Znajući to, Amerikanci žele da taj vreli krompir nepravde i nasilja nad jednom suverenom, slobodnom i neovisnom zemljom, državom i njenim narodom, vrate nama i da ustavnim reformama i glasanjem u Skupštini Bosne i Hercegovine taj ugovor prestane biti njihova stvar i kreacija njihove nedemokratske i nasilne politike, nego naš sopstveni izbor. Koliko je takvih nepravednih i prisilnih ugovora već palo i koliko je naroda i država postalo slobodno čak i nakon mnogo godina (baltičke zemlje i mnoge druge). Da smo ga mi prihvatili, taj bi sramni i prevareni ugovor na kraju dobio legalitet i legitimitet, kojeg sada nema, a uz to bi postao naša unutrašnja stvar i Amerikanci bi se iz cijele te nugodne situacije elegantno izvukli pilatski perući ruke i od nas i od tog neugodnog ugovora. Za takvu providnu operaciju podvale njima su upravo trebali ljudi a la Milorad Dodik, Zlatko Lagumdžija i Sulejman Tihić i oni su ih dobili. U tome je bit stvari i razlog zbog kojeg nikada ne smijemo dopustiti da na sve to pristanemo i tako sami sebi iskopamo raku. Neka nas oni do kraja ubiju i pokopaju, jer smo mi sada polumrtvi kao što je to i naša država i zemlja, ako imaju morala i snage, ali nemojmo mi biti sopstveni egzekutori.