Srebrenica i Podrinje - Arhiv 1992-1995

[Otto_13]

http://www.institut-genocid.unsa.ba/pdf ... Srbija.pdf

[decembar2017]

Plava pletenica traži djevojčicu Naidu

I sjetite se jedne pletenice, malene pletenice, uredno ispletene plave kose dječije koja je izvirila iz zemlje kada su forenzičari otkrili masovnu grobnicu sa ubijenom bošnjačkom djecom iz Zaklopače.


Sjetite se danas, 27 godina poslije, Ramiza Hodžića koji je sve svoje sahranio i smrt svojih vidio[Muzej zločina protiv čovječnosti i genocida 1992-1995]



Dvije djevojčice se igraju ispred svoje kuće. Zovu se Naida i Anesa...

Ramiz Hodžić promatra svoju kćerku Anesu od osam godina. Gleda sina Asima, on ima šest godina. I onda pogleda na ženu Enisu u punoj snazi. Njoj je 28 godina. Nema veće sreće od porodice. A svi su zajedno.

Samo, ako promatrate sa strane, vidjećete nešto čudno. Vidjećete Ramiza kako stoji sam i gleda u betonski blok. A ako se malo više primaknete, e onda ćete vidjeti sve. Nema ni malenog Asima, ni kćerkice Anese, niti mlade žene i majke Enise. Svi su mrtvi, mučki pobijeni u jednom danu, 16. maja 1992. godine prije tačno 27 godina u selu Zaklopača kod Vlasenice.

Na osmrtnici nema ožalošćenih

A Ramiz, dok mu se ruke tresu i dok mu koprena tuge pada po očima, gleda mezarje svojih najmilijih. Eto, konačno mu je i kćerkica Anesa našla smiraj. Konačno je 2016. godine pokopana tu pored svoje majke i brata. Tijelo joj je lutalo sve ove godine po sekundarnim grobnicama, koje su četnici sijali po zemlji crnici Istočne Bosne. I konačno je tu, na mezarju, a ubijenom majkom i bratom.

Otac Ramiz, ima tome tri godine, promatra đavolju sjetvu četnika pred sobom i njene rezultate. Gleda čovjek, umu strano, bolu neprebolno, gleda sve svoje tu pod nogama. I nema ko da bude ožalošćen na osmrtnici. Nekome bi se učinilo zlo u zlu, što na komadu hartije piše samo jedno ime, ožalošćeni Ramiz Hodžić, otac i suprug.

Ali treba znati i ovo u prilogu eseju smrti koji je poharao Zaklopaču na današnji dan prije 27 godina-Nije Ramiz izgubio samo i jedino, ako ljudskom umu može biti «samo i jedino», dvoje djece i ženu. Ne! Ramiz Hodžić je izgubio SVE svoje u petnaestak minuta pokolja i horora u selu. Najpreciznije, nikoga on nije izgubio, četnici su mu UBILI 26 članova obitelji.

I onda Ramiz pogleda iznad tabuta i mezarja gleda u nebo, i sa nebom komunicira, jer nema nikoga dole na zemlji.

Pakao u pola sata

A kako je izgledao PAKAO, da si bio dobri čovječe, prije 27 godina u malom i lijepom selu Zaklopača?

Da si bio prije 27 godina, 16. maja 1992. godine, vidio bi kako negdje oko 5 i 15 popodne u selo ulijeće nekoliko džipova napunjenih naoružanim ljudima koji nose maske preko lica. Onda bi čuo nasumično pucanje na svakom ćošku i ispred svake kuće. Ubijani su ljudi pred kućama. Oni, koji nisu izlazili, ubijani su po kućama. Oni, drugi, koji su se sakrivali, i oni su gonjeni kao štetočine, a ne nevina ljudska bića. I oni su ubijani. Tek tako, iz hira, uz psovke i smijeh četnika. Ljudi su padali kao snoplje.

Onda tišina od nekoliko sekundi, čuješ rijeku Jadar kako žubori, pa opet rafali i opet urlici, i opet smijeh četnika. I neko će se upitati, kako je moguće da ljudi tako, bez pružanja otpora, nenaoružani idu u smrt? Otkuda to? Pa, samo nekoliko dana prije «viđeniji Srbi» su ubijedili komšije Bošnjake da im se ništa desiti neće. Kako onomad reče Ratko Mladić, ni dlaka sa glave im faliti neće. Ali glava očigledno hoće. I tako je bilo.

U iskazu će nakon svega za N1 otac, suprug i čovjek bez ikoga, Ramiz Hodžić reći:

„Tog sam dana sjedio sa ženom. Pili smo kafu, a kasnije sam odlučio da odem iza kuće po jedno šatorsko krilo, koje mi je trebalo jer sam namjeravao kositi travu. Putem je naišao Huso i kaže mi: 'Ramize, opkoljeni smo'. Utrčao sam u kuću da kažem ženi šta sam čuo, da bježimo, a ona mi reče: 'Bježi ti'. Mislila je da traže muškarce i da nju s djecom neće dirati“.

Ramiz je potrčao sa rođakom Hamdijom Hodžićem. Rafal je bio brži. Ubio mu je rođaka. Ramiz se potom dočepao nekakve šupice kod kuće rođaka Avde i tamo zatekao dječaka Džemu. Rekao je djetetu da ćuti, ne miče se, zagrlio ga je jednom rukom, dok je u drugoj stezao nekakvu sjekiricu koju je našao u šupi-živ neće četnicima u ruke. I na koncu je kroz daske bespomoćan gledao. Egzekucije onih koji su preživjeli prvi val ubistava.

„Dolaze do moje kuće. Istjeruju mi ženu, a ja je čujem kako viče: 'Nemojte mi djecu ubiti'. To su bile njene zadnje riječi koje sam čuo. Otjerali su ih iza jedne štale. Tu su ubili 30 ljudi. Pobili su ih i otišli. Kada su se zločinci odvezli, izašao sam iz Avdine kuće i obišao cijelo selo. Sve sam ih našao... Mrtve...“

I trese se čovjek dok za N1 prepričava arhitekturu smrti svoje porodice. Trese se Ramiz Hodžić, koji je uspio preživjeti taj dan, pa potom i sve ratne godine i patnje boli i tuge nakon toga. Danas živi u Americi, gdje je zasnovao porodicu. Daleko od ovog zla.

Žene, djeca, starci, svi su ubijeni

I kolike su razmjere zločina četničkih u tih paklenih pola sta u selu Zaklopača?

Evo ovolike:

- U Zaklopači je ubijeno 57 nedužnih civila Bošnjaka. Od toga je nakon deset godina i velike potrage pronađeno ukupno 55 tijela u sekundarnim i tercijarnim grobnicama Istočne Bosne. Na nekim od grobnica četnici su postavili čak i pravoslavne krstove, simulirajući groblja, kako ne bi bile otkrivene. Neka od tijela su bila u dvije ili tri grobnice.

- Samo je Ramiz izgubio 26 članova svoje šire familije. Ubijeni su: Ibro Hodžić (67) i njegovih petorica sinova Bećir (44), Huso (41), Haso (39), Hamdija (32) i Safet (29), zatim Šaban Avdić (61) i njegovi sinovi Mustafa (33) i Salim (28), te trojica braće Hamidović: Alija (40), Asim (26) i Hašim (34). Ubijena je majka Hata Hodžić (36) zajedno sa sedmogodišnjim sinom Salihom. Razorene su porodice: Berbić, Dugalić, Hreljić, Ibišević, Mahmutović, Salihović i Selimović.

- U krvavom četničkom piru, ubijeno je 12 djece. Ubijena djeca su: Admir (Fadil) Hodžić (7), Naida (Fadil) Hodžić (4), Admira (Rifet) Hodžić (8), Anesa (Ramiz) Hodžić (8), Asim (Ramiz) Hodžić (6), Mersudin (Huso) Hodžić (15), Sadmir (Behadil) Hodžić (11), Sedin (Behadil) Hodžić (16), Salih (Hasan) Hodžić (9), Edin (Osman) Salihović (13), Edina (Osman) Salihović (9), Nedžad (Salko) Salihović (13).

Tek tako, bez ikakvog povoda, prekinut je život cijelog jednog sela. Zauvijek. U Zaklopači nema više nikoga! Četnici su uspjeli u svom naumu da zatru sve živo.

A ko je odgovarao za zločin?

A, kad smo kod četnika, ko je odgovarao za ovaj monstruozni zločin?

Sud BiH potvrdio je tek 1. novembra 2016. optužnicu protiv: Radomira Pantića, rođenog 6. januara 1964. godine u Vlasenici, Branka Jolovića, rođenog 4. septembra 1957. godine u Milićima, Milomira Miloševića, rođenog 22. jula 1961. godine u Vlasenici, Nenada Vukotića, rođenog 2. maja 1960. godine u Milićima, Nikole Lošića zvanog Niđo, rođenog 28. januara 1965. godine u Milićima. Sud BiH je u drugi predmet izdvojio Blagoja Vojvodića, rođenog 27. septembra 1962. godine u Vlasenici i Čedu Bogičevića, rođenog 4. marta 1971. godine u Vlasenici.

Naravno, svih sedam monstruma se izjasnilo da nije krivo. I još nešto, kako je moguće da je za ovaj pomno pripremljen, vođen, režiran i izveden zločin odgovorno samo sedam ljudi. Sedam ljudi ne može, nije u stanju, logistički i zdravorazumski pobiti cijelo jedno selo, zatim očistiti isto to selo od leševa, nekoliko dana kasnije napraviti masovnu grobnicu, a onda premještati i kriti kosti ubijenih u sekundarnim i tercijarnim grobnicama deset godina?! (sic!)

Tako nešto naprosto nije moguće. Ali, eto, za Tužilaštvo je ta izmaštana priča o samo sedam (potencijalno) krivih moguća.

Sjetite se 12-ero djece

Sjetite se, makar danas, 27 godina nakon svega ovih ljudi, sjetite se 57 nevino postradalih za čija ubistva niko (još uvijek) nije kažnjen. Sjetite se 12-ero djece. Sjetite se Ramiza Hodžića koji je sve svoje sahranio i smrt svojih vidio.

I sjetite se jedne pletenice. Malene pletenice, uredno ispletene plave kose dječije koja je izvirila iz zemlje kada su forenzičari otkrili jednu od grobnica sa ubijenim iz Zaklopače.

To je pletenica petogodišnje Naide koja je ekshumirana iz masovne grobnice "Zaklopača", a čija je cijela porodica, otac Fadil Hodžić, majka Velida i brat Admir (9) takođe ubijena istog dana u dvorištu njihove kuće.

Djeca urliču sa onog svijeta i ištu pravdu

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/pl ... cicu-naidu

[nc1]

Oslobođenje 15738 ------- https://bit.ly/2WtVQpe ------
12.4.1992, Emir Avdić:
Došlo bi do stvaranja ogromnog vodenog talasa u kojem bi bilo oko 11 hiljada kubnih metara vode u sekundi. Ovaj talas potopio bi nizvodna naselja Dušće i sam grad Višegrad do određene visine koja je markirana, tako da bi oko 60 odsto grada bilo pod vodom i sve kuće na tom područja bile bi zbrisane. Došlo bi do rušenja starog mosta, čuvene ćuprije na Drini, kao i novog mosta. Bila bi potopljena industrijska zona grada na lijevoj obali rijeke. Došlo bi do potapanja svih naselja uz akumulaciju HE Bajina Bašta, potapanja strojare i uništenja kompletne opreme elektrane, dok bi posljedice ovog talasa nakon HE Bajina Bašta i HE Zvornik bile nešto manje i ne bi bile tako katastrofalne. Pored toga, zbog naglog pražnjenja akumulacije....
https://bit.ly/2WtVQpe

[Droog]

[90minut]

I tako on još izvlači vazduh, a mi pičketine nemamo ni ubice koje bi likvidirale.

[julisiz es grant]

Neka ga...od stotina njih koji su učestvovali u genocidu nad Srebreničanima, jedan od trojice koji su izrazili kajanje. Ne ulazim u to koliko je iskreno a koliko je bilo u cilju spasavanja vlastite kože, ali čitao sam transkripte sa suđenja, i u sudnici je isto izjavljivao i opovrgavao izjave saučesnika koji su pokušavali da umanje zločin.
Na videu se vidi da je od četvorice čije je ubistvo snimljeno, on ubio prvu trojicu, a četvrtog Branislav Medić.

[tr_ba]

Kaze u jednom momentu, pa se ispravi :
"Branili Srpstvo"
Pametnom dosta.

[Porodice Foht]

Citam nesto od talentiranog njemackog pisca bosanskih korijena Sase Stanisica. Pametan momak. I tako on pise kako se ´´krio u podrumu 1992 godine jer su po Visegradu padale granate´´. Ko je mogao tada bacati granate po Visegradu, zna li neko? Tamo nije bilo nekih ozbiljnijih borbi.

[Nekako s proljeća]

Duga je 1992. , nešto precizniji mjesec u njoj, možda bi se nešto moglo naći u arhivu. Inače, većina počinjenog zlodjela i ubijenih je , naročito u Podrinju, zlu kob doživjela upravo te prve godine rata protiv Bosne.
Načelno, u pravu su svi oni po čijem gradu su padale granate.

[Porodice Foht]

Duga je 1992. , nešto precizniji mjesec u njoj, možda bi se nešto moglo naći u arhivu. Inače, većina počinjenog zlodjela i ubijenih je , naročito u Podrinju, zlu kob doživjela upravo te prve godine rata protiv Bosne.
Načelno, u pravu su svi oni po čijem gradu su padale granate.

Nije nista precizirao s datumom. Koliko je poznato, u Visegradu je, kao i Bijeljini, Zvorniku, samo radio noz, puska. ponegdje rucni bacac i mozda dinamit kod rusenja kuca. Granate se tu nisu tek tako trosile kad nije trebalo. Momak nema razloga da laze a mene nekako zainteresova ko bi mogao bacati te granate.

[Nekako s proljeća]

Ako su granate bacale naše snage, onda bi Ahmed Sejdić mogao znati bolje. Stanovništvo Višegrada je prvobitno bilo izbjeglo , to je ono vrijeme ''Murate -Šabane'' podli Kukanjac i cuger Šabanović. Nakon pruženih garancija od strane JNA , pozvalo stanovništvo na povratak u Višegrad i dosta ih se vratilo. Nažalost. Piše li pisac šta o tim žrtvama.

[aldinjo]

Duga je 1992. , nešto precizniji mjesec u njoj, možda bi se nešto moglo naći u arhivu. Inače, većina počinjenog zlodjela i ubijenih je , naročito u Podrinju, zlu kob doživjela upravo te prve godine rata protiv Bosne.
Načelno, u pravu su svi oni po čijem gradu su padale granate.

Nije nista precizirao s datumom. Koliko je poznato, u Visegradu je, kao i Bijeljini, Zvorniku, samo radio noz, puska. ponegdje rucni bacac i mozda dinamit kod rusenja kuca. Granate se tu nisu tek tako trosile kad nije trebalo. Momak nema razloga da laze a mene nekako zainteresova ko bi mogao bacati te granate.

Za Srbe je baš čudno da lažu.

[Nekako s proljeća]

[adapter]

Srpska televizija o Srebrenici 11. jula 1995. godine.

[Nierika]

....

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/pl ... cicu-naidu

[Nekako s proljeća]

[Nekako s proljeća]

[Nekako s proljeća]

[Woody]

Nije baš arhiv... Al', et'...

SIPA uhapsila Nedžada Hasića koji je osumnjičen za ubistvo srpskih civila u Srebrenici

https://www.klix.ba/vijesti/crna-hronik ... /201126074

[Tvrtko II Kotromanić]

Nije baš arhiv... Al', et'...

SIPA uhapsila Nedžada Hasića koji je osumnjičen za ubistvo srpskih civila u Srebrenici

https://www.klix.ba/vijesti/crna-hronik ... /201126074

pa sta ga stavljas onda ovdje ako nije arhiv

mislim znamo svi dobro ko si ti al ono

barem malo pijeteta ziv bio

[PM72]

NN ”civili” pobijeni 1996...ni imena niti je 1996 bilo ”civila” jer je rat stao...

[PosmatracRadova]

Veliki pozdrav svima Vama koji učestvujete u održavanju ovih tema.

Imam pitanje konkretno vezano za ratna dešavanja u i okolo Goražda, specifično za dejstvovanje 31. DUB.

Ako ima neko od Vas ko zna više detalja, bio bi vrlo zahvalan!

[Woody]

Evo i ovde.Ovu cetnicku propagandu pozes stavljati na slavic.net gdje ti je mjesto.

Vidim da me pratiš... E, pa odgovorio sam ti već u drugom PDF-u. Mrsko mi opet pisat' A takvima kao ti mi se gadi.

Uh, dobr si. Klix je staro leglo ĆetniĆke propagande i utočište salonskih Ćetnika. Neću više nikad', majke mi

[Woody]

Evo i ovde.Ovu cetnicku propagandu pozes stavljati na slavic.net gdje ti je mjesto.

Vidim da me pratiš... E, pa odgovorio sam ti već u drugom PDF-u. Mrsko mi opet pisat' A takvima kao ti mi se gadi.

Uh, dobr si. Klix je staro leglo ĆetniĆke propagande i utočište salonskih Ćetnika. Neću više nikad', majke mi

Je li Naser Oric za tebe heroj ili zlocinac?

Ni jedno ni drugo (još) nije dokazano - u istoj ladici kao ŽR Arkan. Al' više naginjem...

[vjeshalica]

Citam nesto od talentiranog njemackog pisca bosanskih korijena Sase Stanisica. Pametan momak. I tako on pise kako se ´´krio u podrumu 1992 godine jer su po Visegradu padale granate´´. Ko je mogao tada bacati granate po Visegradu, zna li neko? Tamo nije bilo nekih ozbiljnijih borbi.

Nije bilo malo sutra a strateski bilo vazna lokacija jer je tamo sve veza sa srbijom,prema begoradu,prema užicu, nekad sredinom aprila je vojska iz uzica zauzela visegrad
Prije nego sto ce se zauzeti brana bilo je pocelo granatiranje to je bio april rani 92