Srbija: historija, politika i hegemonija

Post Reply
Evenine
Posts: 788
Joined: 30/12/2020 13:22

#1 Srbija: historija, politika i hegemonija

Post by Evenine »

Da ne spamamo vise temu Desavanja u Srbiji, nastavak ovdje.
Today the memorandum still supplies the basis for Serbia’s self-image — a wounded self­-righteousness and obsessive preoccupation with the past. The sense of just grievance is so wide­spread and so deeply rooted that it provided a political force of its own when manipulated by such a Byzantine politician as Milosevic. Serb resentments set the stage for Milosevic’s maneuvers in 1989 to revoke the autonomy of Serbia’s two special regions — Vojvodina and Kosovo. The sense of victimization also partial­ly explains the absence of strong public reaction to outrages committed by Serb forces fighting in Croatia and Bosnia.

The Serbs are profoundly convinced that they are more sinned against than sinning. Serbs talk about their nation’s suffering under Turkish rule and sacrifices in the two world wars as though they themselves had taken part in the 1389 battle of Kosovo, or personally fought against the Austrians in 1914 and the Germans in 1941. They do not see the logic of the proposition that if Serbia demands minority rights for Serbs in Croatia, then Serbia is obligated to grant those same rights to Alba­nians in Kosovo. They only see enemies ­hating Serbs, plotting against them, maligning them in the press, and killing their children. It is not important whether that judgment is real or not. What is important is that the Serbs passionately believe it.

The genius of Milosevic is his ability to mold a medieval myth of Serb identity to his political purposes today. For centuries the myth of Kosovo has been the banner of Serb national pride and a justification for the Serbs’ miserable condition. The Kosovo myth is the touchstone of the Serb national character — its disdain for compromise, its messianic bent, and its firm belief in the meaninglessness of loss and the promise of restoration of Serb glory and might.

Handed down through the generations in the form of popular ballads, the Kosovo myth centers on the choice facing Prince Lazar be­fore the 1389 battle with the Ottoman Sultan Murad in the "Field of Blackbirds." On the eve of battle, the Mother of God appears to Lazar and offers him the choice of a heavenly or earthly empire. If he wants the first, he should prepare himself and his army for destruction. If he wants the second, he should defeat the Turks. The epic tells how Lazar weighs the options:

"Kind God, what shall I do, how shall I do it? What is the empire of my choice? Is it the empire of heaven? Is it the empire of earth? And if I shall choose the empire, And choose the empire of the earth, The empire of earth is fleeting, Heaven is lasting and everlasting. And the Emperor chose the empire of heaven Above the empire of earth."

The Serbs lost. Lazar and Murad both died on the field. The Serbian state was destroyed some 60 years later, but the Kosovo battle came to be seen as the cataclysmic event that led Serbs into captivity.

It is a tragedy that Serbs in Serbia and throughout the former Yugoslavia are obsessed with the myth, which calls on them to avenge the injustice of Kosovo and teaches them that no sacrifice is too great for the ultimate good cause of the Serbs. Milosevic became the most popular postwar leader of Serbia when, on the 600th anniversary of the battle, he went to the Field of Blackbirds and promised half a million people that "nobody will beat you again." He also said that the Serbs "throughout their histo­ry never conquered or exploited anybody else."

However medievally morbid, there can be no understanding of the Serbs without fathoming those sentiments. And unless the West under­stands the Serbs and their interests, there can be no lasting peace on the territory of the former Yugoslavia.
Uloga mitologije i Kosovskog Zaveta u formiranju srpskog nacionalnog identiteta.
Last edited by Evenine on 25/02/2021 15:30, edited 1 time in total.
Evenine
Posts: 788
Joined: 30/12/2020 13:22

#2 Re: Srbija: historija, politika i hegemonija

Post by Evenine »

Kosovski zavet https://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9A%D ... 0%B5%D1%82
Prema kosovskom zavetu, Srbi su u Kosovskom boju 1389. godine na čelu sa Svetim knezom Lazarom svesno žrtvovali svoje zemaljsko carstvo[4] da bi zadobio carstvo nebesko, koje osnova pravoslavnog hrišćanstva. Sociolog religije Mirko Đorđević kosovki zavet analizira na sledeću način:

Knez Lazar je izgubio bitku, ali vekovima se neguje vrlo jednostavan obrazac: on nije izgubio zato što nije znao da vodi politiku ili što je bio vojnički slabiji, nego zato što je izabrao Carstvo nebesko.[5]

Politička upotreba
Detaljnije: Stara Srbija

Slobodan Milošević govori na Gazimestanu.
Kosovski zavet je igrao bitnu ulogu u srpskoj politici od 19. veka nadalje. Nakon 1860-ih kosovski kult postaje centralna tema srpskog nacionalizma i opravdavajuće sredstvo za srpske zahteve prema Kosovu.[6] U Balkanskim ratovima 1912. godine, srpska vojska je oslobodila Kosovo i delove Metohije, što je srpska politika tumačila kao vraćanje davno izgubljenih teritorija i osvetu Turcima Osmanlijama za srpski vojni poraz iz 1389. godine.[7]

Krajem 1980-ih godina, u Srbiji je došlo do oživljavanja kosovskog zaveta, što je Srpska pravoslavna crkva aktivno podsticala.[8] Godine 1988. su mošti srpskog srednjovekovnog kneza Lazara Hrebeljanovića, koji je poveo Srbe u boj protiv osmanske vojske na Kosovu 1389. godine, uz veliki publicitet nošene širom Srbije i Bosne i Hercegovine.[8] Sveti knez Lazar je označen kao simbol srpskog mučeništva i vladar opredeljenja za „Nebesku Srbiju“, rezervisane za pravedne Srbe koji su živeli i umrli za krst i otadžbinu.[8] Prilikom obeležavanja 600. godišnjice bitke na Kosovu, Slobodan Milošević je u govoru na Gazimestanu iskoristio simboličku moć kosovskog zaveta radi okupljanja masa oko svoje politike.[9]

Kosovski zavet i dalje igra važnu ulogu u srpskoj politici i srpsko-albanskom sukobu oko teritorije Kosova i Metohije.[10] Tako, na primer, godina zbivanja kosovske bitke je uzeta za naziv srpskog nacionalističkog pokreta „1389“.
Kosovski mit https://sh.wikipedia.org/wiki/Kosovski_mit
Profesorka Ljubinka Trgovčević identifikuje sledeće elemente kosovskog mita

- odmazdu, odnosno "osvetu za Kosovo", što podrazumeva obnovu srpske države na teritorijama gde je nekada postojala i proterivanje "nevernika", odnosno Turaka i muslimana.
- mučeništvo i žrtvovanje za veru i slobodu, što podrazumeva potpunu žrtvu, sve do smrti, a zauzvrat nudi obećanje "nebeskog carstva", večnu slavu i sećanje. Podstiče se smrt na bojnom polju, nasuprot životu sa neprijateljima.
- motiv izdaje, koji služi kao opravdanje za poraz, jer sugeriše da neprijatelj nije bolji ni hrabriji, već je uzrok poraza izdaja. Za izdajnika je proglašen Vuk Branković, što nema nikakvo istorijsko utemeljenje. Ovaj motiv je upozorenje savremenicima da treba pripadati većini, u suprotnom sledi anatema i trajno isključenje iz zajednice.
- slavu i večno pamćenje, kao obećanje svima koji slede legendarne primere: junacima koji prihvataju žrtvu i heroizam (poput kneza Lazara i Miloša Obilića), majkama koje podižu sinove za rat (kao majka braće Jugovića), devojkama i sestrama koje leče junačke rane (kao Kosovka devojka), itd.
Ukratko: Osveta, mucenistvo, zrtvovanje, izdaja i slava. To su stubovi kosovskog mita.
Evenine
Posts: 788
Joined: 30/12/2020 13:22

#3 Re: Srbija: historija, politika i hegemonija

Post by Evenine »

Ovo gore treba procitati da bi se shvatio mentalni sklop jednog srpskog nacionaliste. To oslikava ovaj citat:
The Serbs are profoundly convinced that they are more sinned against than sinning. Serbs talk about their nation’s suffering under Turkish rule and sacrifices in the two world wars as though they themselves had taken part in the 1389 battle of Kosovo, or personally fought against the Austrians in 1914 and the Germans in 1941. They do not see the logic of the proposition that if Serbia demands minority rights for Serbs in Croatia, then Serbia is obligated to grant those same rights to Alba­nians in Kosovo. They only see enemies ­hating Serbs, plotting against them, maligning them in the press, and killing their children. It is not important whether that judgment is real or not. What is important is that the Serbs passionately believe it.
Zbog specificnosti srpskog mita, srpski nacionalista ne moze da procesira tj da pojmi da Srbi mogu biti losi ili krivci ma sta radili. Ne shvataju licemjerje optuzivanja drugih za upravo ono sto i sami rade. Evo jednog primjerka takvog razmisljanja "u divljini", sa susjedne teme:
Ja koliko znam Bosna i Hrvatska nisu bile kolonije Srbije, niti su Srbi imali neku moć na tim prostorima, pogotovo ne nad drugim narodima pa da ih zatim tretira kao građane ko zna kojeg reda. Samo želim da ukažem na dvostruke aršine. Jeste bilo iseljavanja muslimana iz Srbije. Neki su otišli silom, a neki su sami usred slabljenja turskog uticaja i jačanja položaja Srbije, jer nisu videli sebe u novoj državi, ali to je trajalo nekoliko decenija. Pravoslavci su se iseljavali sa juga Srbije, Kosova, Metohije i Sandžaka vekovima pre toga. I sada Esad Rahić ''plače'' po Fejsbuku zašto Turaka u Srbiji više nema i zašto se u gradovima po Srbiji gubi orijentalni duh. Još neko treba da se izvinjava što je digao pušku na Turke.
Poziva se na dvostruke arsine iako ih upravo sam koristi. Mit je prejak, indoktrinacija je prejaka da bi se obican um tomu othrvao.
Milenkov buraz
Posts: 6956
Joined: 27/11/2018 13:02

#4 Re: Srbija: historija, politika i hegemonija

Post by Milenkov buraz »

Ja sam davno rekao da između islamskog fundamentalizma i ovog pravoslavnog nema razlike samo su na suprotnim ideološkim pozicijama, ostalo je sve isto. U biti svi "izmi" imaju to zajedničko, žrtvovanje za naciju ili vjeru, državu, narod do smrti a za uzvrat obećavaju blagostanje na onom svijetu i sl.
Evenine
Posts: 788
Joined: 30/12/2020 13:22

#5 Re: Srbija: historija, politika i hegemonija

Post by Evenine »

Milenkov buraz wrote: 25/02/2021 15:39 Ja sam davno rekao da između islamskog fundamentalizma i ovog pravoslavnog nema razlike samo su na suprotnim ideološkim pozicijama, ostalo je sve isto. U biti svi "izmi" imaju to zajedničko, žrtvovanje za naciju ili vjeru, državu, narod do smrti a za uzvrat obećavaju blagostanje na onom svijetu i sl.
Srpstvo je na neki nacin vjera. Oni SPC vise vole sto je srpska nego sto je pravoslavna. Nisam nasao tragova toga kod npr Bugara, Rumuna, Grka ili Makedonaca iako su pravoslavci sa slicnom srednjevjekovnom sudbinom. Bugarovanje ili Grkovanje. Nema toga.
Evenine
Posts: 788
Joined: 30/12/2020 13:22

#6 Re: Srbija: historija, politika i hegemonija

Post by Evenine »

Tome u prilog govore rezultati istraživanja koja je nedavno sproveo Demostat o temi “Obaveštenost građana Srbije o ratovima iz 1990-ih, ratnim zločinima i suđenjima optuženim za ratne zločine“. Rezultati istraživanja su pokazali da većina ispitanika, njih 54 odsto, smatra da su Srbi najveće žrtve u ratovima devedesetih, 15 odsto je navelo da su to Bošnjaci, a pet posto Hrvati. Na pitanje ko su najveći zločinci po nacionalnoj pripadnosti, na prvom mestu našli su se Hrvati (31 posto), na drugom Albanci (15 posto), na trećem Bošnjaci (šest posto), a na začelju Srbi sa tri odsto. Da je u Srebrenici 1995. godine počinjen genocid zna 12 posto ispitanika. Četvrtina kaže da se dogodilo masovno ubistvo Muslimana, a 15 odsto je reklo da su se dogodila ubistva, ali ne navodi etničku pripadnost žrtava.

Natpolovična većina nikad nije čula za opsadu Sarajeva, zločin na Ovčari, masovne grobnice u Srbiji i mnoge druge zločine. Od 1199 ispitanika samo njih 14-oro je čulo za neki logor koji se tokom ratova nalazio na teritoriji Srbije, onaj u Sremskoj Mitrovici. Više od polovine građana, tačnije 55 odsto, smatra da Srbija ne treba da nadoknadi štetu koju su pripadnici vojske i policije načinili civilnom stanovništvu tokom oružanih sukoba. Shodno tome, nije neočekivano što nekoliko procenata više, njih 59 posto, smatra da Srbija ne treba da podigne spomenik civilnim žrtvama koje su pobile srpska vojska i policija.

Uprkos dostupnosti svih informacija, većina građana ne samo da nema pojma o zločinima koje su, ako ništa drugo, finansirani njihovim novcem, već o svim užasima koje je napravio režim Slobodana Miloševića sa saradnicima imaju potpuno pogrešnu predstavu.

Ta iskrivljena slika nije nastala slučajno, ona je plod višegodišnjeg udarničkog rada političara, državnih funkcionera, institucija, medija, intelektualaca, pisaca, javnih ličnosti, crkvenih lidera, te raznih dobrovoljaca koji sistematski šire neistine.
Evo jednog jos drasticnijeg primjera. Drastican je jer je rezultat ankete zivlja u Srbiji. Tamo vecina misli da su najvece zrtve ratova 90ih Srbi.
Evenine
Posts: 788
Joined: 30/12/2020 13:22

#7 Re: Srbija: historija, politika i hegemonija

Post by Evenine »

Bešlin: Kada pričate o promeni granica, na pola koraka ste od rata

“Srpski nacionalizam stalno pokazuje da nije završio sa rešavanjem svog ‘nacionalnog pitanja’, koje se i dalje postavlja isključivo kao teritorijalno, kao pitanje granica, razmene stanovništva. Kada režim u Beogradu govori o potrebi da bude patron Srbima van Srbije, iza toga se nepogrešivo krije čist nacionalizam, pretenzija i suštinsko nepriznavanje tih država.”

“Srbija je ove godine mogla da obeležava razne godišnjice, na primer 1848. to je važna godina za Vojvodinu, zatim 1878. kada je Srbija dobila međunarodno priznanje. Mogla je da obeležava i 1888. godinu, kada je dobila prvi demokratski Ustav ili 1948. i NE staljinizmu, jedinu godinu kada je Jugoslavija, a unutar nje i Srbija igrala svetsku istorijsku ulogu. To naravno ovde niko nije obeležio, jer se suprotstavlja dominantnoj političkoj orijentaciji, a to je podaništvo prema Kremlju“, kaže u razgovoru za Istinomer istoričar Milivoj Bešlin, dodajući da se obeležava samo prisajedinjenje Vojvodine “jer se to očito tumači kao jedini ratni dobitak koji je Srbija uspela da zadrži“.
*
Foto: Medija centar Vojvodine/ Kristina Molnar
Muzej prisajedinjenja, Park prisajedinjenja, Velika izložba o prisajedinjenju, pozorišna predstava o prisajedinjenju u Srpskom narodnom pozorištu, serija o Prisajedinjenju na RTV Vojvodina, otvaranje spomenika kralju Petru I Karađorđeviću na Trgu Republike u Novom Sadu, veliki koncert na Trgu Slobode u Novom Sadu, ali i drugim gradovima Vojvodine, a sve to u okviru manifestacije “Ponos 1918”. Imamo li razloga za ponos i slavlje?

Kada je Vojvodina ušla u sastav, najpre Srbije, pa Kraljevine SHS, ona je ušla kao najrazvijenija južnoslovenska oblast, zaista razvijenija i od Slovenije i od Hrvatske, u tom trenutku. Kada se raspadala Jugoslavija, Slovenija je bila za 40 odsto razvijenija od Vojvodine. Danas je Vojvodina slabije razvijeni deo najnerazvijenijeg dela nekadašnje Jugoslavije. Ona je zvanično nerazvijeniji deo Srbije, a po svim parametrima je, uz Makedoniju, najnerazvijenija u regionu. Dakle, ako pogledamo gde je današnji položaj Vojvodine, da je ona zaista devastirana i ekonomski i društveno, a politički ponižena, ne vidim ni jedan razlog za slavlje. Posebno jer bi ovdašnji nacionalisti koji vladaju Vojvodinom želeli da zamrznu čitavu istoriju Vojvodine i da je smeste jedino u 1918. Niti je Vojvodina tada nastala, niti je tada konstituisana, niti je to doba nekog njenog velikog uspona. Niko ne spori važnost 1918, kada je nastala Jugoslavija, koja je bila važan emancipatorski projekat, ali desila se i 1848. i 1945. kada se Vojvodina konstituiše ovakva kakva je danas.

Ove godine su, gledano istorijski, za Vojvodinu znatno važnije godine, nego 1918, ali očigledno je da sve ove manifestacije sa naglašenom proslavom služe, pre svega preinačavanju i reintepretaciji Vojvodine. Služe njenoj srbizaciji, ili preciznije srbijanizaciji. Kada govorimo o Srbima, pa i o slovenskim narodina u 1918. godini, gotovo niko tada nije Vojvodini osporavao potrebu ujedinjenja, ali je bila razlika između dve opcije Srba u Vojvodini kako će se ona udružiti sa Srbijom. Postojala je ta uskonacionalistička koncepcija na čelu sa Jašom Tomićem i radikalnom strankom koja je zastupala opciju potpunog nestanka Vojvodine, njenog utapanja u jedinstvenu srpsku državu i druga opcija, demokratskija, koja je zastupala ideju da Vojvodina sačuva svoj politički identitet i da onda preko Države Slovenaca, Hrvata i Srba uđe u jedinstvenu jugoslovensku državu. Znamo koja je opcija pobedila. Ta opcija je i danas politički dominantna u Vojvodini i poruka koja se nama danas šalje je: “Mi želimo da Vojvodina bude unitarni deo Srbije“.

Ono što se ne može videti u javnosti, bar ne onoj medijskoj, a što se može čuti među građanima Vojvodine je da vojvođanska kultura i tradicija potiču i iz vremena pre 1918, te da se stvari ne mogu posmatrati samo crno-belo. Kako gledate na ovakve izjave?
Nisam pristalica demonizacije bilo kog perioda istorije, bilo koje epohe. Istorija se mora posmatrati racionalno i multiperspektivno. U tom kontekstu, ne mislim da je Austrougarska bila nekakva “imperija zla“ ili nužno tamnica. Ali, smatram da je stvaranje jugoslovenske države 1918. bilo istorijski progresivni i emancipatorski iskorak za sve njene narode, uz sve probleme koje je Kraljevina SHS imala, jer je kao multinacionalna i multikonfesionalna država funkcionisala pod dominacijom srpske vojske i dinastije. Jugoslovenska država je bila rezultat racionalno izgrađene istorijske svesti južnoslovenskih naroda koja je izražavala potrebu, oslobodilačku želju tih naroda. Ipak, ne bi trebalo negirati ili brisati iza pamćenja ni habzburški deo vojvođanske istorije kada nastaju mnoge važne stvari za Vojvodinu.


Odluku o prisajedinjenju Srema, a potom i Bačke, Banata i Baranje Kraljevini Srbiji doneli su poslanici i drugih nacionalnosti, ne samo Srbi. Kako gledate na činjenicu da se danas pominje samo aspekt srpske Vojvodine iz tog vremena, iako su Srbi tada činili samo trećinu stanovništva?

Upravo je to jedan od najvećih problema danas, ta naglašena jednonacionalna dimenzija čitavog ovog obeležavanja i memorijalizacije. Vojvodina niti je tada bila takva, niti je danas, ali oni žele da je prikažu kao jednodimenzionalnu, kao jednonacionalnu. Zbog toga, kroz manifestacije obeležavanja 1918. režim intenzivira nacionalističku retoriku u samoj Vojvodini, da bi je naglašenije etnifikovao, odnosno srbizirao i negirao njene istorijske i identitetske posebnosti. To sve ima obeležje nacionalističke histerije i sve što oni rade ovde u Banovini je pokušaj ne samo podizanja stepena nacionalizma u Vojvodini, njene nasilne srbizacije, negiranja njene složene nacionalne i kulturne i društvene strukture, već je to pokušaj da se ljudima umesto sumorne sadašnjice i neizvesne budućnosti ponudi “bolja“ prošlost. Politička elita koja ne može da ponudi ljudima bolju budućnost i nema odgovore na izazove sadašnjosti, uvek po pravilu ljudima nudi “bolju prošlost“, tako što falsifikuje istoriju. Oni su i došli na vlast sa odlukama o istorijski falsifikovanim simbolima (tzv. tradicionalni grb i zastava), ali do danas Vojvodina još uvek nema zakon o finansiranju, a drugi po veličini grad u Vojvodini nema pijaću vodu.

Problemi u Vojvodini su toliko brojni, a naprednjačko-radikalsko nacionalistička struktura ne samo da nema rešenja za njih, već ni ne krije da joj nije stalo do interesa Vojvodine, a često ni svoju mržnju prema Vojvodini. Neprijatno je posmatrati situaciju u kojoj u Vojvodini vladaju oni koji je istinski ne osećaju kao svoj dom i žele da ona nestane sa lica zemlje i iz političke nomenklature. E sad, to je problem i građana koji su za njih glasali.

Uoči otvaranja Muzeja prisajedinjenja, u okviru Muzeja Vojvodine na zidu Muzeja osvanuo je grafit “Vojvodina Republika“. Kako razumete ovakve poruke 2018. godine?
Deo građana će se svakako buniti i mislim da će ovim što režim radi, tako jednostrano i agresivno, motivisati jedan deo vojvođanskog društva da tome pruži otpor. Ova današnja vlast u Vojvodini će neminovno svojim, u osnovi antivojvođanskim delovanjem izazvati otpor nemalog broja građana. Slično se dešavalo i dvadesetih godina 20. veka. Moraće se stvoriti jedan snažan vojvođanski pokret, nadam se po ugledu na Vojvođanski front iz tridesetih godina prošlog veka.

Da li mislite da je tako nešto moguće, s obzirom da je vojvođanska ideja već duže vreme skrajnuta sa političke scene Srbije? Reklo bi se da nije na agendi ni vlasti, a ni opozicije. Ko bi mogao da stvori takav pokret, ako su oni koji su bili njegovi nosioci sada bliski vlasti?
Ideja Vojvodine nije zauvek izgubljena. Tako je sa idejama u istoriji. Često su kao reke ponornice. Kada se učini da su nestale, istorijske okolnosti ih izbace na površinu. Ideja Vojvodine duga je više od dva veka. Pretrajavala je u različitim društvenim, političkim i ekonomskim okolnostima. Kopnila je i vraćala se u punoj snazi. Danas je ona u povlačenju i defanzivi. Ali istorijsko klatno se pomera, tvari nikada nisu statične. U Vojvodini postoje političke strukture koje i dalje nose ideju njene autonomije i samobitnosti. Te snage nisu trenutno jake, ali su i dalje “čuvari vatre“ ideje koja je živi u društvu i kod nemalog broja građana Vojvodine.

Pomenuli ste mnoge godine koje je Srbija mogla proslavljati – 1848, 1878, 1888, 1848… Ipak, bar u Vojvodini sve se svelo na prisajedinjenje.

Ne obeležava se čak ni stvaranje jugoslovenske države, što je najveći domet srpske, ne samo srpske, ali i srpske intelektualne elite koja je kao svoj središni cilj tokom čitavog 19. veka isticala – oslobođenje i ujedinjenje. I to sada više niko ne pominje. Obeležava se samo prisajedinjenje Vojvodine, jer se to očito tumači kao jedini ratni dobitak koji je Srbija uspela da zadrži.
Kao razlog neobeležavanja 1948. i istorijskog NE staljinizmu naveli ste podanički odnos Srbije prema Kremlju koji, kako ste rekli, vuče korene još iz 19. veka, jer smo 1838. odredili kao važnu godinu za Srbiju, odnosno srpsko-ruske odnose.

Ove godine nam je Ivica Dačić, koji je ministar spoljnih poslova za unutrašnju upotrebu, ponudio jedan drugi model srpsko-ruskih odnosa sa obeležavanjem 1838. godine kada je vazalna Kneževina Srbija uspostavila političke veze sa ruskom carevinom. To nisu diplomatski odnosi u klasičnom smislu, a aktuelna vlast nam to predstavlja kao početak diplomatskih odnosa sa Rusijom, što je diskutabilno. Ali je meni zanimljivo to što su nam time ponudili model koji žele da praktikuju u srpsko-ruskim odnosima, a to je taj potpuno neravnopravni, podanički odnos Srbije prema Rusiji. Sa jedne strane, 1838. godine imate Srbiju kao vazalnu kneževinu i sa druge strane moćnu rusku carevinu. Dakle, ako se to danas glorifikuje, onda je jasno da je model današnjih odnosa moćna “majčica Rusija“ kao patron i jedna mala, poluzavisna državica koja se ništa ne pita. Umesto da se barem pomene 1948. kada smo, valjda jedini put imali ravnopravan odnos, odnosno kada je Srbija, kao deo Jugoslavije pokušala da bude ravnopravna sa velikim silama i to je u izvesnom smislu i uspela. To je sasvim zaboravljeno, nigde pomenuto, osim, koliko znam, jedne tribine.

Vođenje spoljne politike na dve stolice bila je jedna od ideja vodilja, ne samo ove već i prethodne Vlade. Do kada možemo sedeti tako raširenih nogu ili smo već probali, ili smo možda udobno seli na jednu od stolica? Koja opcija je, po Vama danas najizvesnija?
Kada pogledate glasanje Srbije u međunarodnim instiucijama, ona prati Rusiju skoro u svemu. Istovremeno Srbija je odbila da uskladi svoju politiku sa politikom EU, što nije nikakav problem, ne moramo mi…

Što nam je ujedno i Poglavlje 32 u pristupnom procesu Srbije EU.
Tako je. Ne moramo mi to da uradimo, ali onda ne idemo u taj krug. Ona politika koju je još Nikola Pašić definisao “nama je srce u Rusiji, a novac na Zapadu“ sprovodi i aktuelna vlast. Nije mnogo drugačije bilo ni u vreme prethodne vlasti, na čelu sa Borisom Tadićem. Mislim da je odnos i prema istoku i prema zapadu, u suštini, veoma neiskren. Vučić svoju popularnost u Srbiji diže preko Putina, a sa druge strane – novac, investicije, sve je u EU. Pokušava nam se Berlin predstaviti kao važan strateški partner, što i jeste, ali sa druge strane stalno politički šaljemo poruku da smo bliži Rusiji. Istovremeno uspostavljamo i nekakvo strateško partnerstvo sa Kinom. To deluje veoma neozbiljno jer je Kina suviše velika i moćna država, sa ozbiljnim globalnim interesima, da bi se posebno koncentrisala na Srbiju. Uostalom, Mao Ce Tung je odavno rekao: “Daleke vode ne gase vatre“. Ne može nama biti Kina bliža od Evrope i EU.

Koje mogu biti posledice ovako vođenje politike?

Sad ih već vidimo. Srbiju ni Istok, ni Zapad ne doživljavaju kao ozbiljnog i iskrenog partnera. Mislim da je rezultat toga činjenica da je Srbija ekonomski, a pre svega politički možda u najsloženijem položaju u odnosu na sve ostale balkanske zemlje, izuzimajući Kosovo.
Jedan od razloga svakako je i nerešen odnos sa Kosovom. Da li je za Vas bilo iznenađenje kada ste videli Putina sa Tačijem, odnosno Tačija sa Putinom?

Za mene nije bilo iznenađenje. Rusija je ozbiljan igrač da bi stavila čitav ulog na Balkanu samo na srpsku kartu. Meni je drago da su ovdašnji nacionalisti koji imaju ponižavajuć i podanički odnos prema Rusiji, što bi rekao Basara “pali u amok“ i silno se razočarali Putinovim potezom. Rusija će svoje interese gledati da ostvari igrajući sa različitim subjektima na Balkanu. Balkan je Rusiji uvek bio od velike važnosti. Na Balkanu se Rusija poslednja dva veka dokazivala kao velika sila, vodila svoje bitke sa Zapadom, jer ovde nisu ugroženi njeni strateški interesi. Niko ne može Rusiju da osuđuje što ima svoje interese, njene namere su, naravno, imperijalne, kao i namere svih velikih sila. Problem je sa Srbijom koja je svoje interese podredila interesima Rusije.

Pomenuli ste nedavno Ivicu Dačića, ministra spoljnih poslova Srbije, koji je inače često izjavljivao predstavnicima EU da ne očekuju da Srbija “izda Rusiju“ i rekao da se trenutno nalazimo u intermecu pred nastavak razrešenja nerešenih pitanja. Kako ste razumeli ovu njegovu izjavu?
Srpski nacionalizam stalno pokazuje da nije završio sa “rešavanjem svog nacionalnog pitanja“. Kada su nacionalisti tokom osamdesetih godina 20. veka počeli kroz kulturu i nauku da otvaraju nacionalno pitanje, da dižu stepen nacionalizma u Srbiji, oni ga nisu otvarali kao demokratsko pitanje kroz zaštitu ljudskih prava, građanskih prava, na kraju krajeva. Otvarali su ga kao teritorijalno pitanje sa željom da menjaju avnojevske granice.
Čini se da se nismo puno pomakli od tih težnji za teritorijama.

Tako je. Nisu se uopšte pomakli u poimanju vlastitog nacionalnog pitanja. I dalje se nacionalno pitanje postavlja isključivo kao teritorijalno, kao pitanje granica, razmene stanovništva. A kada ste na temi promene granica, vi ste zaista na pola koraka od rata. Vidimo kako Srbija stalno pokazuje pretenziju prema državama regiona, pa se meša u pitanje Makedonije, to smo videli prilikom nemira u Skoplju. Stalne su provokacije prema Crnoj Gori, uz priču o navodnoj ugroženosti tamošnjih Srba, potom podrška separatističkoj politici Milorada Dodika u Bosni i Hercegovini. Česte provokacije su i sa Hrvatskom, da ne pričamo o Kosovu. Dakle, iza svega toga stoji jasna teritorijalna pretenzija. Kada režim u Beogradu govori o potrebi da bude patron Srbima van Srbije, iza toga se nepogrešivo krije čist nacionalizam, pretenzija i suštinsko nepriznavanje tih država. Onda ja pitam zašto ne štitite prava Srba u Beču. Jasno, jer tamo ne postoji pretenzija, ali ovde je ona jasno definisana. Jasno je koji su obrisi nacionalističke, velikodržavne ideje, koje su to zamišljene mentalne granice Srbije i oni na tom prostoru, koristeći naravno različite mehanizme, stalno pokazuju da nisu odustali od projekta koji nas je početkom devedesetih i doveo do rata i strašnih zločina i istorijske degradacije ovih prostora. Ivica Dačić je samo bio iskreniji od drugih kada je rekao, parafraziram: “Mi kada dođemo ponovo do prilike, mi ćemo ponovo pokušati. Ovo je intermeco“. Oni su, naravno poraženi u tim ratovima, ali su sebe ubedili da će, kada se promene međunarodne okolnosti, pokušati još jednom.
Da li je to sad taj trenutak sa jačanjem Rusije?

Oni misle da jeste. Sa krizom EU, Bregzitom, pobedom Trampa, jačanjem Rusije misle da je došao taj trenutak kada ponovo treba da otvore tzv. srpsko pitanje na Balkanu i da pokušaju popravni ispit sa stvaranjem velikodržavne tvorevine.
https://www.istinomer.rs/analize/beslin ... e-od-rata/

Srbizacija Vojvodine, srpski nacionalizam, hegemonija...
Upravo je to jedan od najvećih problema danas, ta naglašena jednonacionalna dimenzija čitavog ovog obeležavanja i memorijalizacije. Vojvodina niti je tada bila takva, niti je danas, ali oni žele da je prikažu kao jednodimenzionalnu, kao jednonacionalnu. Zbog toga, kroz manifestacije obeležavanja 1918. režim intenzivira nacionalističku retoriku u samoj Vojvodini, da bi je naglašenije etnifikovao, odnosno srbizirao i negirao njene istorijske i identitetske posebnosti. To sve ima obeležje nacionalističke histerije i sve što oni rade ovde u Banovini je pokušaj ne samo podizanja stepena nacionalizma u Vojvodini, njene nasilne srbizacije, negiranja njene složene nacionalne i kulturne i društvene strukture, već je to pokušaj da se ljudima umesto sumorne sadašnjice i neizvesne budućnosti ponudi “bolja“ prošlost. Politička elita koja ne može da ponudi ljudima bolju budućnost i nema odgovore na izazove sadašnjosti, uvek po pravilu ljudima nudi “bolju prošlost“, tako što falsifikuje istoriju. Oni su i došli na vlast sa odlukama o istorijski falsifikovanim simbolima (tzv. tradicionalni grb i zastava), ali do danas Vojvodina još uvek nema zakon o finansiranju, a drugi po veličini grad u Vojvodini nema pijaću vodu.
Negiranje slozene nacionalne i kulturne i drustvene strukture uz falsifikaciju istorije. Zvuci poznato...
Edvin21
Posts: 115
Joined: 12/06/2019 13:05
Location: https://najboljicitati.com/
Contact:

#8 Re: Srbija: historija, politika i hegemonija

Post by Edvin21 »

Dušan im ostavio izlaze na tri mora, sad nemaju nijedan.
Evenine
Posts: 788
Joined: 30/12/2020 13:22

#9 Re: Srbija: historija, politika i hegemonija

Post by Evenine »

Their recognition as Yugoslav­ia’s sixth nation 10 years earlier meant that the republic of Bosnia-Herzegovina had a nation of its own, just like Croatia, Macedonia, Mon­tenegro, Serbia, and Slovenia. The 1974 consti­tution became the departure point for the Bos­nian Muslim national assertiveness that in the post-Tito period provoked an adverse reaction among the Bosnian Serbs. Their loss of ethnic domination coupled with political liberalization marked a decline in the Serbs’ share of political and economic power in Bosnia-Herzegovina.
Titovo priznavanje Muslimana kao nacije je srpskim planovima trebalo kao rupa u glavi. To je za njih oznacilo gubljenje moci jer su u SFRJ pali ispod deset miliona i vise nisu bili natpolovicna vecina.

Otpor ovom priznanju nacije su pruzali the usual suspects iz srpskih intelektualnih krugova.

Kako ja shvatam nisu srpski nacionalisti neki ogromni islamofobi, samo ne zele da Bosnjaci budu politicki narod i faktor. Da se bude Srbin musliman ili neki zabavljac harmonikas malo viseg statusa nego Rom je skroz prihvatljivo.
Duka Dizel II
Posts: 1127
Joined: 01/04/2020 09:04

#10 Re: Srbija: historija, politika i hegemonija

Post by Duka Dizel II »

Evenine wrote: 25/02/2021 15:42
Milenkov buraz wrote: 25/02/2021 15:39 Ja sam davno rekao da između islamskog fundamentalizma i ovog pravoslavnog nema razlike samo su na suprotnim ideološkim pozicijama, ostalo je sve isto. U biti svi "izmi" imaju to zajedničko, žrtvovanje za naciju ili vjeru, državu, narod do smrti a za uzvrat obećavaju blagostanje na onom svijetu i sl.
Srpstvo je na neki nacin vjera. Oni SPC vise vole sto je srpska nego sto je pravoslavna. Nisam nasao tragova toga kod npr Bugara, Rumuna, Grka ili Makedonaca iako su pravoslavci sa slicnom srednjevjekovnom sudbinom. Bugarovanje ili Grkovanje. Nema toga.
A inače znaš mnogo Rumuna, Bugara i Grka i redovno s njima polemišeš na internetskim bespućima.
Evenine
Posts: 788
Joined: 30/12/2020 13:22

#11 Re: Srbija: historija, politika i hegemonija

Post by Evenine »

Duka Dizel II wrote: 25/02/2021 21:58
Evenine wrote: 25/02/2021 15:42
Milenkov buraz wrote: 25/02/2021 15:39 Ja sam davno rekao da između islamskog fundamentalizma i ovog pravoslavnog nema razlike samo su na suprotnim ideološkim pozicijama, ostalo je sve isto. U biti svi "izmi" imaju to zajedničko, žrtvovanje za naciju ili vjeru, državu, narod do smrti a za uzvrat obećavaju blagostanje na onom svijetu i sl.
Srpstvo je na neki nacin vjera. Oni SPC vise vole sto je srpska nego sto je pravoslavna. Nisam nasao tragova toga kod npr Bugara, Rumuna, Grka ili Makedonaca iako su pravoslavci sa slicnom srednjevjekovnom sudbinom. Bugarovanje ili Grkovanje. Nema toga.
A inače znaš mnogo Rumuna, Bugara i Grka i redovno s njima polemišeš na internetskim bespućima.
Citam sta pisu. Frustrirani su turskom okupacijom i to je vazan dio njihove historije. Ali nisam primijetio da im je to temelj nacionalnog identiteta.
Evenine
Posts: 788
Joined: 30/12/2020 13:22

#12 Re: Srbija: historija, politika i hegemonija

Post by Evenine »

Duka Dizel II wrote: 25/02/2021 22:14
Evenine wrote: 25/02/2021 22:02
Duka Dizel II wrote: 25/02/2021 21:42

A ne može ovo...Kako neko može napisati ovakve budalaštine i onda uporno tražiti sagovornike?

Gde su bile te prisilne konverzije katolika u pravoslavce?

O kakvoj srbizaciji muslimana pišeš, kad izjašnjavanja po nacionalnisti u kraljevini nije ni bilo?
Na vjerskome području, Srpska je pravoslavna crkva u Kraljevini Jugoslaviji uživala status državne, režimske crkve, što ju je automatski dovodilo u dominantan i privilegirani položaj. Jozo Tomasevich u svojoj knjizi "Rat i revolucija u Jugoslaviji 1941–1945," ističe da je u razdoblju između dva svjetska rata "Katoličku crkvu uznemiravala (...) činjenica da je pripadnost srpskoj naciji i SPC–u bila politički korisna", što je tijekom postojanja te države rezultiralo brojnim "prebjezima" iz Katoličke u Srpsku pravoslavnu crkvu – i to iz posve pragmatičnih razloga - da bi se napredovalo u službi, da bi se što lakše došlo na istaknutije položaje itd. J.Tomasevich u istoj knjizi navodi da su "neki (...) procjenjivali da je u međuratnom razdoblju u Jugoslaviji 200.000 rimokatolika, u prvom redu Hrvata, prešlo na pravoslavlje, iako se brojke čine pretjerane".2
U zemlji gdje su sve poluge vlasti i bitne pozicije drzali Srbi. Lista hitova:

Naseljavanje Srba u BiH.
Oduzimanje zemlje i etnicka represija muslimana.
Ubistvo Stjepana Radica koji se usprotivio ovome u skupstini od strane radikala.
Plan za postepeno preseljenje svih muslimana u Tursku zaustavljen drugim svjetskim ratom.
Plan za raseljavanje Albanaca.
Potpuno zanemarivanje Sarajeva.
Gusenje identiteta.
Ubistvo Mehmeda Spahe.

Dio rastjerat dio asimilirat. Prost plan.

Ne trazim sugovornike. Otvorio sam drugu temu u koju cu da lijepim ovakve stvari.
Ha ha ha...kakav izvor...Jozo Tomašević.
Čak ni on ne piše o prisilnim konverzijama iz pravoslavlja u katolike, nego o "političko korisnim" prelascima...
Mora da je i Jozo konvertirao pošto je i sam bio na visokom položaju u kraljevini
Sigurno je on konvertit, jer nije naveo nikog drugog.

Smešne priče i budalaštine. Eto takva vam je sva istina.

Zamisli, Milivoja Bešlina i Jozu Tomaševića ćeš uzimati kao ozbiljne izvore .
Pa to je ono na sta ste se zalili pod Turcima. Sistem stanovnika prvog i drugog reda koji je pogodovao konverzijama. Onda ste napravili isti takav sistem cim ste bili u prilici.

Tebi je takav sistem bio pravican jer je pogodovao Srbima a zapravo je bio nametnut silom kao i turski. Otimanje zemlje i dodjeljivanje drugim za ratne zasluge.
Bazdulju i tebi je taj sistem zlatan jer niste Bosnjaci. Riba ne vidi vodu.

S tim da Turcima nije endgame bio da rasele sve Srbe sa ovih prostora a vama jeste da raselite nas.

Izvori su skroz solidni.
Duka Dizel II
Posts: 1127
Joined: 01/04/2020 09:04

#13 Re: Srbija: historija, politika i hegemonija

Post by Duka Dizel II »

Evenine wrote: 25/02/2021 22:04
Duka Dizel II wrote: 25/02/2021 21:58
Evenine wrote: 25/02/2021 15:42

Srpstvo je na neki nacin vjera. Oni SPC vise vole sto je srpska nego sto je pravoslavna. Nisam nasao tragova toga kod npr Bugara, Rumuna, Grka ili Makedonaca iako su pravoslavci sa slicnom srednjevjekovnom sudbinom. Bugarovanje ili Grkovanje. Nema toga.
A inače znaš mnogo Rumuna, Bugara i Grka i redovno s njima polemišeš na internetskim bespućima.
Citam sta pisu. Frustrirani su turskom okupacijom i to je vazan dio njihove historije. Ali nisam primijetio da im je to temelj nacionalnog identiteta.
Čitaš Rumune, Bugare, Grke ? Ajd dobro... :|
Od Grka nema većih nacionalista, a od Bugara mitomana...no dobro, ti kao čitaš...


Pravoslavna crkva je važan deo nacionalnog identiteta svakog većinski pravoslavnog naroda.
Ono što SPC razlikuje od tih drugih crkvi je činjenica da je srpska crkva teritorijalno najzapadnija od svih i što je dobar deo srpskog naroda bio vekovima pod uticajem katoličke crkve.
Zato se srpska nacionalna ideja nikad nije mogla ostvariti u punom kapacitetu, onako kako je zamišljeno i isplanirano.
Evenine
Posts: 788
Joined: 30/12/2020 13:22

#14 Re: Srbija: historija, politika i hegemonija

Post by Evenine »

Cak bih rekao da zemlja koju je sultan dodjeljivao bosanskim muslimanima za ratovanje nije bila oteta, bilo je tad slobodne zemlje koliko hoces.

Srednjevjekovna vlastela je svakako primila islam i zadrzala posjede, nije se uzimalo od njih.

U Srbiji je bila druga prica.
Duka Dizel II
Posts: 1127
Joined: 01/04/2020 09:04

#15 Re: Srbija: historija, politika i hegemonija

Post by Duka Dizel II »

Evenine wrote: 25/02/2021 22:26
Duka Dizel II wrote: 25/02/2021 22:14
Evenine wrote: 25/02/2021 22:02



U zemlji gdje su sve poluge vlasti i bitne pozicije drzali Srbi. Lista hitova:

Naseljavanje Srba u BiH.
Oduzimanje zemlje i etnicka represija muslimana.
Ubistvo Stjepana Radica koji se usprotivio ovome u skupstini od strane radikala.
Plan za postepeno preseljenje svih muslimana u Tursku zaustavljen drugim svjetskim ratom.
Plan za raseljavanje Albanaca.
Potpuno zanemarivanje Sarajeva.
Gusenje identiteta.
Ubistvo Mehmeda Spahe.

Dio rastjerat dio asimilirat. Prost plan.

Ne trazim sugovornike. Otvorio sam drugu temu u koju cu da lijepim ovakve stvari.
Ha ha ha...kakav izvor...Jozo Tomašević.
Čak ni on ne piše o prisilnim konverzijama iz pravoslavlja u katolike, nego o "političko korisnim" prelascima...
Mora da je i Jozo konvertirao pošto je i sam bio na visokom položaju u kraljevini
Sigurno je on konvertit, jer nije naveo nikog drugog.

Smešne priče i budalaštine. Eto takva vam je sva istina.

Zamisli, Milivoja Bešlina i Jozu Tomaševića ćeš uzimati kao ozbiljne izvore .
Pa to je ono na sta ste se zalili pod Turcima. Sistem stanovnika prvog i drugog reda koji je pogodovao konverzijama. Onda ste napravili isti takav sistem cim ste bili u prilici.

Tebi je takav sistem bio pravican jer je pogodovao Srbima a zapravo je bio nametnut silom kao i turski. Otimanje zemlje i dodjeljivanje drugim za ratne zasluge.
Bazdulju i tebi je taj sistem zlatan jer niste Bosnjaci. Riba ne vidi vodu.

S tim da Turcima nije endgame bio da rasele sve Srbe sa ovih prostora a vama jeste da raselite nas.

Izvori su skroz solidni.
Izvori su kurton.
Ništa konkretno sem ispraznih naklanja.

Ja bih voleo da proĉitam ko je to konvertovao u pravoslavlje radi nekih političkih povlastica.
Makar jedan primer .

Kod Turaka je Islam bio zakonski privilegovana religija, čime su muslimani bili privilegovana verska grupa.

To u kraljevini pravoslavlje nije bilo. Voleo bih da znam kako je bila privilegovana SPC i kako su to pravoslavci bili privilegovani u odnosu na ostale .
Ajd moguće crkva kao institucija i da jeste bila.
Ali ljudi kao pravoslavci da su bili privilegovani...to je smešno.

Konkretne stvari i primeri me interesuju. Gluposti i površna bulažnjenja...nemam volje čitati
Evenine
Posts: 788
Joined: 30/12/2020 13:22

#16 Re: Srbija: historija, politika i hegemonija

Post by Evenine »

Duka Dizel II wrote: 25/02/2021 22:27
Evenine wrote: 25/02/2021 22:04
Duka Dizel II wrote: 25/02/2021 21:58

A inače znaš mnogo Rumuna, Bugara i Grka i redovno s njima polemišeš na internetskim bespućima.
Citam sta pisu. Frustrirani su turskom okupacijom i to je vazan dio njihove historije. Ali nisam primijetio da im je to temelj nacionalnog identiteta.
Čitaš Rumune, Bugare, Grke ? Ajd dobro... :|
Od Grka nema većih nacionalista, a od Bugara mitomana...no dobro, ti kao čitaš...


Pravoslavna crkva je važan deo nacionalnog identiteta svakog većinski pravoslavnog naroda.
Ono što SPC razlikuje od tih drugih crkvi je činjenica da je srpska crkva teritorijalno najzapadnija od svih i što je dobar deo srpskog naroda bio vekovima pod uticajem katoličke crkve.
Zato se srpska nacionalna ideja nikad nije mogla ostvariti u punom kapacitetu, onako kako je zamišljeno i isplanirano.
Grcka je punila svoj nacionalni identitet antikom. Njima je taj Otomanski period hibernacija. Nema nekog kosovskog mita. Sad su nacionalisti jer imaju pored sebe duplo vece nacionaliste u Turcima.

Za Bugare ne bih rekao da im je centralna tacka identiteta otpor Otomanima. Vise period prije i velika Bugarska + veza sa Azijom.

Moje je misljenje da je Kosovski mit dosao od crkve ili narodnog predanja koje je crkva onda boostala svojom ideologijom i folklorom.

Ne znam kako je bilo zamisljeno i planirano da se realizira. Meni se doima arhaicno. Modernizacija se nije desila jer su dosle Jugoslavije, komunizam a na kraju ni sama crkva nije dala.
Evenine
Posts: 788
Joined: 30/12/2020 13:22

#17 Re: Srbija: historija, politika i hegemonija

Post by Evenine »

Duka Dizel II wrote: 25/02/2021 22:41
Evenine wrote: 25/02/2021 22:26
Duka Dizel II wrote: 25/02/2021 22:14

Ha ha ha...kakav izvor...Jozo Tomašević.
Čak ni on ne piše o prisilnim konverzijama iz pravoslavlja u katolike, nego o "političko korisnim" prelascima...
Mora da je i Jozo konvertirao pošto je i sam bio na visokom položaju u kraljevini
Sigurno je on konvertit, jer nije naveo nikog drugog.

Smešne priče i budalaštine. Eto takva vam je sva istina.

Zamisli, Milivoja Bešlina i Jozu Tomaševića ćeš uzimati kao ozbiljne izvore .
Pa to je ono na sta ste se zalili pod Turcima. Sistem stanovnika prvog i drugog reda koji je pogodovao konverzijama. Onda ste napravili isti takav sistem cim ste bili u prilici.

Tebi je takav sistem bio pravican jer je pogodovao Srbima a zapravo je bio nametnut silom kao i turski. Otimanje zemlje i dodjeljivanje drugim za ratne zasluge.
Bazdulju i tebi je taj sistem zlatan jer niste Bosnjaci. Riba ne vidi vodu.

S tim da Turcima nije endgame bio da rasele sve Srbe sa ovih prostora a vama jeste da raselite nas.

Izvori su skroz solidni.
Izvori su kurton.
Ništa konkretno sem ispraznih naklanja.

Ja bih voleo da proĉitam ko je to konvertovao u pravoslavlje radi nekih političkih povlastica.
Makar jedan primer .

Kod Turaka je Islam bio zakonski privilegovana religija, čime su muslimani bili privilegovana verska grupa.

To u kraljevini pravoslavlje nije bilo. Voleo bih da znam kako je bila privilegovana SPC i kako su to pravoslavci bili privilegovani u odnosu na ostale .
Ajd moguće crkva kao institucija i da jeste bila.
Ali ljudi kao pravoslavci da su bili privilegovani...to je smešno.

Konkretne stvari i primeri me interesuju. Gluposti i površna bulažnjenja...nemam volje čitati
Mustafa Mulalić (Livno, 1898. - Sarajevo, 1983.), političar iz Bosne, jedan od vođa i ideologa četničkog pokreta.

https://sh.m.wikipedia.org/wiki/Mustafa_Mulali%C4%87

Valja li primjer?
Evenine
Posts: 788
Joined: 30/12/2020 13:22

#18 Re: Srbija: historija, politika i hegemonija

Post by Evenine »

Uz etnicka ciscenja, raseljavanja, masakre, oduzimanje zemlje, Srbe koji su drzali diplomatiju, vojsku, policiju, obavjestajne sluzbe, imali kralja, predsjednike vlada i skupstina mislis li da nije bilo poticaja da se predje u Srbe?

Pa druga su vremena bila nije se represija mogla zvanicno raditi vec si imao ligu nacija, ambasade, strane novinare.

Nije to bilo da je kralj mogao otvoreno raditi sta mu volja. Ali tihe represije sirokih razmjera je bilo.
Evenine
Posts: 788
Joined: 30/12/2020 13:22

#19 Re: Srbija: historija, politika i hegemonija

Post by Evenine »

PRIJE 137 GODINA ROĐEN EINSTEIN: 1931. stao u obranu Hrvata: ‘Kralj Srbije je nasilni tiranin

Na današnji dan 1879. godine rođen je jedan od najslavnijih znanstvenika svih vremena, Albert Einsten. Einsteinovo najpoznatije dostignuće je razvijanje teorije relativnosti, koja je nedavno i potvrđena. A jeste li znali da je Albert Einstein 1931. godine u Berlinu, zajedno s književnikom Heinrichom Mannom, potpisao pismo kojim osuđuje režimsko ubojstvo hrvatskog znanstvenika Milana Šufflaya?

Šufflay je te godine mučki ubijen hladnim oružjem na svom kućnom pragu od strane članova organizacije Mlada Jugoslavija. Kako je djelovao proturežimski, Šufflay nije bio u milosti Kraljevine Jugoslavije. 1920-je bio i jedan od glavnih ideologa Hrvatske stranke prava i tražio je da hrvatski narod bude dio zapadne civilizacije, istovremeno tvrdeći da su pravaši u sukobu s Beogradom.

Evo što su o Šufflayevu ubojstvu pisali Einstein i Mann Međunarodnom udruženju za ljudska prava u Parizu:

‘Istaknuti prijatelji!

Ne možemo dopustiti da prođe prilika da upozorimo Međunarodno udruženje za ljudska prava na događaje koji su doveli do ubojstva hrvatskog znanstvenika dr. Millana Šufflaya 18. veljače. Kada je znanstvenik išao kući tog dana, na ulici Zagreba je napadnut odostraga i, prema izvještajima koje smo primili, ubijen željeznom šipkom. Idući dan podlegao je teškim ozljedama. Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj 22. veljače, kraj drugih hrvatskih mučenika.

Profesor Milan Šufllay je bio poznat po svojim brojnim istraživačkim člancima i aktivnostima. Zagrebačke novine, ipak, nisu mogle izvještavati o aktivnostima ovog znanstvenika. Obavijest o smrti je oduzeta, a telegrami sućuti se nisu smjeli slati. Nije bilo dozvoljeno objaviti vrijeme pokopa, a vješanje zastave tugovanja na zgradu sveučilišta bilo je zabranjeno.

Studenti koji su bili na pogrebu su protjerani iz Zagreba od strane policije, a hrvatske nacionalne trobojnice koje su ukrašavale vijence su uklonjene.

Ime ubojice, Branka Zwegera, se zna. Organizacija čiji je član je također poznata (Mlada Jugoslavija). Znano je da je ubojstvo dogovoreno u noći između 11 i 12. veljače u stanu koji pripada zapovjedniku grada, generalu Belimarkoviću. Brkić, Godler, Marčec i ubojica Zwerger su članovi Mlade Jugoslavije, organizacije koja je sudjelovala u atentatu. Unatoč tome, zagrebačka policija je objavila 19, veljače da je ubojica nepoznat.

Sljedeće činjenice su prethodile ubojstvu profesora Šufflaya:

1. Prilikom posjete kralja Srbije Zagrebu u siječnju, velik broj poznatih ličnosti – hrvatski vođa dr. Vlatko Maček, dr. Ante Trumbić, dr. Mile Budak, sveučilišni profesori dr. Filip Lukas, dr. David Karlović, dr. Milan Šufflay i drugi – su dobili prijeteća pisma s potpisom ‘Za kralja i otadžbinu’, prema kojima će njihovi i životi njihovih obitelji biti u opasnosti ako bude demonstracija ili prosvjeda tijekom posjeta.

2. Kralj Aleksandar je održao javni govor terorističkoj organizaciji Mlada Jugoslavija, u kojoj je govorio o uklanjanju hrvatskih predstavnika koje je izabrao narod, što je i proveo u djelo. Rekao je: ‘Uklonio sam zastupnike’. On je inicirao i dao zapovijed da formalno uklanjanje iz parlamenta postane i fizičko, trajno, uklanjanje. 20. lipnja 1928. kada su hrvatski vođe ubijeni u parlamentu u Beogradu, treba biti uzet kao nit vodilja.

3. Nakon toga, vladini mediji su tražili od javnosti ubojstvo hrvatskih vođa. O tom se pisalo u vladinim novinama Naša sloga u Sušku 19. veljače: ‘Glave će biti razbijane’.

4. Iste noći, profesor Šufflay je ubijen u Zagrebu. Drugi primjer otvorenog poziva na ubojstvo je članak od 28. veljače u splitskim novinama Zastava, dok su ostali pozivi objavljeni u mariborskim novinama Jugoslaven. Neki članovi Mlade Jugoslavije koji su imali zadatak obaviti ubojstvo Hrvata u stranim zemljama, su 12. ožujka u Beču uhvaćeni u pripremama za ubojstva i predani su bečki sudovima na postupanje.

Delegacija hrvatskih nacionalnih zastupnika predala je Ligi naroda u Ženevi memorandum datiran na 25. siječnja 1930. koji je poslan i vladama i organizacijama svih kulturnih država, u kojem se upozorava na situaciju u Hrvatskoj. Memorandum je bio optužba pred cijelim svijetom protiv apsolutističke vladavine Kralja Srbije i protiv terora i horora vladavine protiv hrvatskog naroda. Kako činjenice pokazuju, strava je od tada postala samo gora. S obzirom na alarmantno stanje stvari, tražimo od vas, Međunarodne organizacije za ljudska prava, da poduzmete sve potrebne mjere da stanete na kraj ovoj beskrajnoj i nasilnoj tiraniji.

Ubojstvo kao sredstvo postizanja političkih ciljeva se ne smije tolerirati.

Slavljenje ubojica kao nacionalnih heroja se ne smije tolerirati.

Smatramo da je dužnost Međunarodne organizacije za ljudska prava da traži od svih koji poštuju slobodu i ljudska prava nacija, da se suprotstave tiraniji koja vlada Hrvatskom i počnu dostojanstvene prosvjede. Sve zemlje, osobito Francuska, Njemačka, Poljska, Austrija, mjesta gdje Međunarodna organizacija za ljudska prava djeluje, imaju odgovornost djelovanja kao štit za ovu malu, miroljubivu i prosvijetljenu naciju.

Čekamo vaš odgovor i šaljemo vam srdačne pozdrave.

Njemačka liga za ljudska prava

Albert Einstein
Heinrich Mann


Travanj 1931., Berlin’
Duka Dizel II
Posts: 1127
Joined: 01/04/2020 09:04

#20 Re: Srbija: historija, politika i hegemonija

Post by Duka Dizel II »

Evenine wrote: 25/02/2021 22:45
Duka Dizel II wrote: 25/02/2021 22:27
Evenine wrote: 25/02/2021 22:04

Citam sta pisu. Frustrirani su turskom okupacijom i to je vazan dio njihove historije. Ali nisam primijetio da im je to temelj nacionalnog identiteta.
Čitaš Rumune, Bugare, Grke ? Ajd dobro... :|
Od Grka nema većih nacionalista, a od Bugara mitomana...no dobro, ti kao čitaš...


Pravoslavna crkva je važan deo nacionalnog identiteta svakog većinski pravoslavnog naroda.
Ono što SPC razlikuje od tih drugih crkvi je činjenica da je srpska crkva teritorijalno najzapadnija od svih i što je dobar deo srpskog naroda bio vekovima pod uticajem katoličke crkve.
Zato se srpska nacionalna ideja nikad nije mogla ostvariti u punom kapacitetu, onako kako je zamišljeno i isplanirano.
Grcka je punila svoj nacionalni identitet antikom. Njima je taj Otomanski period hibernacija. Nema nekog kosovskog mita. Sad su nacionalisti jer imaju pored sebe duplo vece nacionaliste u Turcima.

Za Bugare ne bih rekao da im je centralna tacka identiteta otpor Otomanima. Vise period prije i velika Bugarska + veza sa Azijom.

Moje je misljenje da je Kosovski mit dosao od crkve ili narodnog predanja koje je crkva onda boostala svojom ideologijom i folklorom.

Ne znam kako je bilo zamisljeno i planirano da se realizira. Meni se doima arhaicno. Modernizacija se nije desila jer su dosle Jugoslavije, komunizam a na kraju ni sama crkva nije dala.
Srpski nacionalni pokret nikakve veze nije imao sa crkvom. On je u svoje vreme bio vrlo moderan i avangardan, sa uzorom u nemačkom nacionalnom pokretu.

Vuk Karadzić je na kraju krajeva bio bečki djak i drugovao sa Geteom i braćom Grim, a s crkvom bio na ratnoj nozi.

Pravoslavna crkva je bila bitan faktor kao čuvar tradicije i istorijskog sećanja na srednjevekovnu srpsku državu,, pa i kosovski boj.
Ali crkva kao rigidna institucija nije bila dorasla izazovima nacionalnog prosvetiteljstva, mada će se na kraju Srbi i Hrvati podeliti po verskoj liniji. Ali ne zbog SPC već zbog katoličke crkve i AU monarhije kojima je u datom momentu takca podela odgovarala.
Duka Dizel II
Posts: 1127
Joined: 01/04/2020 09:04

#21 Re: Srbija: historija, politika i hegemonija

Post by Duka Dizel II »

Evenine wrote: 25/02/2021 22:48
Duka Dizel II wrote: 25/02/2021 22:41
Evenine wrote: 25/02/2021 22:26

Pa to je ono na sta ste se zalili pod Turcima. Sistem stanovnika prvog i drugog reda koji je pogodovao konverzijama. Onda ste napravili isti takav sistem cim ste bili u prilici.

Tebi je takav sistem bio pravican jer je pogodovao Srbima a zapravo je bio nametnut silom kao i turski. Otimanje zemlje i dodjeljivanje drugim za ratne zasluge.
Bazdulju i tebi je taj sistem zlatan jer niste Bosnjaci. Riba ne vidi vodu.

S tim da Turcima nije endgame bio da rasele sve Srbe sa ovih prostora a vama jeste da raselite nas.

Izvori su skroz solidni.
Izvori su kurton.
Ništa konkretno sem ispraznih naklanja.

Ja bih voleo da proĉitam ko je to konvertovao u pravoslavlje radi nekih političkih povlastica.
Makar jedan primer .

Kod Turaka je Islam bio zakonski privilegovana religija, čime su muslimani bili privilegovana verska grupa.

To u kraljevini pravoslavlje nije bilo. Voleo bih da znam kako je bila privilegovana SPC i kako su to pravoslavci bili privilegovani u odnosu na ostale .
Ajd moguće crkva kao institucija i da jeste bila.
Ali ljudi kao pravoslavci da su bili privilegovani...to je smešno.

Konkretne stvari i primeri me interesuju. Gluposti i površna bulažnjenja...nemam volje čitati
Mustafa Mulalić (Livno, 1898. - Sarajevo, 1983.), političar iz Bosne, jedan od vođa i ideologa četničkog pokreta.

https://sh.m.wikipedia.org/wiki/Mustafa_Mulali%C4%87

Valja li primjer?
Ne valja.
Mustafa Mulalić niti je katolik, niti je konvertit.

Daj mi primer da je neko konvertovao u pravoslavlje iz političke ili bilo koje druge koristi.
Ili ne daj bože da je neko prisilno preveden u pravoslavlje, kao što si prvobitno tvrdio.
Evenine
Posts: 788
Joined: 30/12/2020 13:22

#22 Re: Srbija: historija, politika i hegemonija

Post by Evenine »

Duka Dizel II wrote: 25/02/2021 23:16
Evenine wrote: 25/02/2021 22:45
Duka Dizel II wrote: 25/02/2021 22:27

Čitaš Rumune, Bugare, Grke ? Ajd dobro... :|
Od Grka nema većih nacionalista, a od Bugara mitomana...no dobro, ti kao čitaš...


Pravoslavna crkva je važan deo nacionalnog identiteta svakog većinski pravoslavnog naroda.
Ono što SPC razlikuje od tih drugih crkvi je činjenica da je srpska crkva teritorijalno najzapadnija od svih i što je dobar deo srpskog naroda bio vekovima pod uticajem katoličke crkve.
Zato se srpska nacionalna ideja nikad nije mogla ostvariti u punom kapacitetu, onako kako je zamišljeno i isplanirano.
Grcka je punila svoj nacionalni identitet antikom. Njima je taj Otomanski period hibernacija. Nema nekog kosovskog mita. Sad su nacionalisti jer imaju pored sebe duplo vece nacionaliste u Turcima.

Za Bugare ne bih rekao da im je centralna tacka identiteta otpor Otomanima. Vise period prije i velika Bugarska + veza sa Azijom.

Moje je misljenje da je Kosovski mit dosao od crkve ili narodnog predanja koje je crkva onda boostala svojom ideologijom i folklorom.

Ne znam kako je bilo zamisljeno i planirano da se realizira. Meni se doima arhaicno. Modernizacija se nije desila jer su dosle Jugoslavije, komunizam a na kraju ni sama crkva nije dala.
Srpski nacionalni pokret nikakve veze nije imao sa crkvom. On je u svoje vreme bio vrlo moderan i avangardan, sa uzorom u nemačkom nacionalnom pokretu.

Vuk Karadzić je na kraju krajeva bio bečki djak i drugovao sa Geteom i braćom Grim, a s crkvom bio na ratnoj nozi.

Pravoslavna crkva je bila bitan faktor kao čuvar tradicije i istorijskog sećanja na srednjevekovnu srpsku državu,, pa i kosovski boj.
Ali crkva kao rigidna institucija nije bila dorasla izazovima nacionalnog prosvetiteljstva, mada će se na kraju Srbi i Hrvati podeliti po verskoj liniji. Ali ne zbog SPC već zbog katoličke crkve i AU monarhije kojima je u datom momentu takca podela odgovarala.
Pa sto vas ne upisase u Hrvate onda? Moglo je i tako. Super bi vam bilo u AU monarhiji.

I zasto je Garasanin istinsku jugoslavensku ideju pretvorio u srpsku ideju? Meni lici da je to bio nakon odlaska Turaka opsti grabez za narodima i teritorijama koji se oblacio u nacional-romanticarsko ruho. Pucaj prvo, siri granice, asimiliraj pa onda pisi price.
Duka Dizel II
Posts: 1127
Joined: 01/04/2020 09:04

#23 Re: Srbija: historija, politika i hegemonija

Post by Duka Dizel II »

Evenine wrote: 25/02/2021 22:54 Uz etnicka ciscenja, raseljavanja, masakre, oduzimanje zemlje, Srbe koji su drzali diplomatiju, vojsku, policiju, obavjestajne sluzbe, imali kralja, predsjednike vlada i skupstina mislis li da nije bilo poticaja da se predje u Srbe?

Pa druga su vremena bila nije se represija mogla zvanicno raditi vec si imao ligu nacija, ambasade, strane novinare.

Nije to bilo da je kralj mogao otvoreno raditi sta mu volja. Ali tihe represije sirokih razmjera je bilo.
Kakvog čoveče prelaženja u Srbe? Kako se to prelazilo u Srbe, ako se kao Srbin nisi mogao ni izjasniti na popisu?

Gde se to evidentiralo kad neko "predje u Srbe" , pa da se kaže evo ovaj čovek je od danas privilegovan.

Glavna zamerka Srba kralju Aleksandru, zbog koje danas nema ni ulicu u Beogradu je njegov odustanak od srpskog nacionalnog projekta i zalaganje za integralno jugoslovenstvo.


Mislim, ja obično ne započinjem raspravu o istoriji na ovakvim temama, niti imam mnogo vremena, ali tvoje neistine i gluposti su baš glasne.
Evenine
Posts: 788
Joined: 30/12/2020 13:22

#24 Re: Srbija: historija, politika i hegemonija

Post by Evenine »

Duka Dizel II wrote: 25/02/2021 23:22
Evenine wrote: 25/02/2021 22:48
Duka Dizel II wrote: 25/02/2021 22:41

Izvori su kurton.
Ništa konkretno sem ispraznih naklanja.

Ja bih voleo da proĉitam ko je to konvertovao u pravoslavlje radi nekih političkih povlastica.
Makar jedan primer .

Kod Turaka je Islam bio zakonski privilegovana religija, čime su muslimani bili privilegovana verska grupa.

To u kraljevini pravoslavlje nije bilo. Voleo bih da znam kako je bila privilegovana SPC i kako su to pravoslavci bili privilegovani u odnosu na ostale .
Ajd moguće crkva kao institucija i da jeste bila.
Ali ljudi kao pravoslavci da su bili privilegovani...to je smešno.

Konkretne stvari i primeri me interesuju. Gluposti i površna bulažnjenja...nemam volje čitati
Mustafa Mulalić (Livno, 1898. - Sarajevo, 1983.), političar iz Bosne, jedan od vođa i ideologa četničkog pokreta.

https://sh.m.wikipedia.org/wiki/Mustafa_Mulali%C4%87

Valja li primjer?
Ne valja.
Mustafa Mulalić niti je katolik, niti je konvertit.

Daj mi primer da je neko konvertovao u pravoslavlje iz političke ili bilo koje druge koristi.
Ili ne daj bože da je neko prisilno preveden u pravoslavlje, kao što si prvobitno tvrdio.
Image

Image
Evenine
Posts: 788
Joined: 30/12/2020 13:22

#25 Re: Srbija: historija, politika i hegemonija

Post by Evenine »

Duka Dizel II wrote: 25/02/2021 23:42
Evenine wrote: 25/02/2021 22:54 Uz etnicka ciscenja, raseljavanja, masakre, oduzimanje zemlje, Srbe koji su drzali diplomatiju, vojsku, policiju, obavjestajne sluzbe, imali kralja, predsjednike vlada i skupstina mislis li da nije bilo poticaja da se predje u Srbe?

Pa druga su vremena bila nije se represija mogla zvanicno raditi vec si imao ligu nacija, ambasade, strane novinare.

Nije to bilo da je kralj mogao otvoreno raditi sta mu volja. Ali tihe represije sirokih razmjera je bilo.
Kakvog čoveče prelaženja u Srbe? Kako se to prelazilo u Srbe, ako se kao Srbin nisi mogao ni izjasniti na popisu?

Gde se to evidentiralo kad neko "predje u Srbe" , pa da se kaže evo ovaj čovek je od danas privilegovan.

Glavna zamerka Srba kralju Aleksandru, zbog koje danas nema ni ulicu u Beogradu je njegov odustanak od srpskog nacionalnog projekta i zalaganje za integralno jugoslovenstvo.


Mislim, ja obično ne započinjem raspravu o istoriji na ovakvim temama, niti imam mnogo vremena, ali tvoje neistine i gluposti su baš glasne.
Pa nije se ni Bazdulj izjasnio kao Srbin. Covjek je Jugosloven kao i kralj Aleksandar. Iako su mu svi stavovi kao da je Srbin. Mulalic isto. Je li normalno da je musliman ideolog cetnickog pokreta?

Bjezis od sustine u formalnosti i trazis pedantne detalje i izvore iako sam nista niti si linkovao niti citirao.

Jugoslavija je bila de facto Velika Srbija. Koga briga za de jure ako si pogodjen etnickom represijom i tihom asimilacijom. Ako zelis da izbjegnes to ili da napredujes izjasnis se kao Srbin i potisnes svoj identitet. Nije bilo neophodno mijenjati vjeru ali kao sto vidis sa slike gore bilo je i takvih sistemskih nastojanja.

I nije kralj jedini imao utjecaj na politicka zbivanja i ambijent u toj zemlji. Radikali su ubili Radica.
Post Reply