Točno tako,jako smo čudan narod.Narod koji ne uči iz svoje prošlosti,pa je osuđen da ponavlja iste greške. Činjenica je da je ovaj zadnji rat bio tek uvertira onom što je usljedilo,a to je potpuna degradacija i uništenje Bošnjaka na svim poljima,od ekonomskog,političkog pa sve do onog temeljnog,psihološkog. Srbi,kao predvodnici,"izvođači radova",onih koji za cilj imaju uništenje autohtonih muslimana,već zadnjih 150 godina imaju samo jednu politiku prema istima,a to je njihova asimilacija i uništenje.Zah wrote:Mi Bosnjaci smo jako cudan narod. Malo nas zanima proslost muslimana Madjarske, pa ranije Vojvodine, Srbije, Hrvatske, Crne Gore. To sto se dogadjalo njima, sad se dogadja nama Bosnjacima. Bosnjaka vise nema u Istocnoj Bosni, Herecegovini, Zapadnoj Hercegovini, Sjevernoj Bosni izuzev sjeverozapadnog dijela, Bihac i okolina.
Prostor na kome danas zive Bosnjaci velik je tek toliko da ga uzduz i poprijeko mozes preci za 1 do 2 sata i 30 Minuta. Od Kalesije do Gradacca kolima mozes preci za 1 sat , od Tuzle do Sarajeva 2.30 minuta, i od Sarajeva do Konjica mozda za 1 sata. Eto to je prostor na kome danas zive Bosnjaci. Ako slijedimo neku istorijsku logiku za 50 godina bit ce ociscena sva sela oko vecih gradova na ovim prostorima, a nakon jos 50 godina pocet ci ciscenje i samih gradova po vec isporbanom principu:Beograd, Uzice, Sabac, ili novije Banjaluka, Prijedor, Brcko, Zvornik, VIsegrad, Foca, Stolac i Srebrenica. Da li ce imovina Bosnjaka u ovim mjestima biti uzurpirana na isti nacin kao imovina muslimana Beograda, Uzica, Sapaca itd. Citajuci stamu, nije tesko primijetiti, da se to vec dogadja u:Srebrenici, Zvorniku, Visegradu, Gacku itd.
Vratimo se na izvanredan tekst Dr. I. Banca o agrarnoj reformi. Pogledajte ko je nakad zivio na prostorima od Banja Luke do Bos. Gradisker, a ko zivi danas, to jest koga vise nema a ko se naselio i na koji nacin. Dopunjavajuci rad "Iseljavanje muslimana Srbije", nastojao sam napisati zakljucak, koji treba da nas pokrene na razmisljanje o nasoj sadasnjosti i buducnosti. Nemojmo zaboraviti na volju medjunarodne zajednice koja se poklapa sa voljom nasih susjeda. Uporedite samo mapu podjele BiH po planu Cevetkovic-Macek i ovu najnoviju po Planu iz Dejtona. Da li ima nekih razlika, i koliko su one velike.
Prema Bošnjacima se u zadnje vrijeme provodi jedna perfidna politika,politika getoizacije,"umravljivanja",čiji je jedini cilj stvaranje psihološkog pritiska na ono malo muslimana što je izbjeglo "komšijinom nožu",stvaranje osjećaja bezidejnosti i bezizlaznosti,situacija u kojoj si prinuđen prihvatiti mrvice koje ti se nude jer drugog izbora nema.
Ta situacija nije nova u našem narodu,ponavljala se ona u prošlom stoljeću već nekoliko puta. Istina je,za nas koji ne želimo podleći pritisku,prihvatiti asimilaciju,postati kršćani,Srbi ili Hrvati,da nam je jedina opcija ona koju su prihvatili stotine hiljada naših sunarodnjaka u prošlosti,jedina koja garantira naš opstanak,našu potpunu slobodu. Tužan je to put,ali bojim se,put na koji ćemo morati krenuti ne želimo li postati egzotična biljka u nečijem predsoblju.
Drugčiji smo,poseban narod,nalik ni jednom drugom na starom kontinentu. Uvijek smo imali drugčije poglede na svijet od svoje okoline,u njima izazivajući bijes,sve u nastojanju da nas potčine svojoj politici,svom svjetonazoru;od bogumila,napada s lijeve i desne strane,pokušaja da nas se stavi pod okrilje tuđinskih svjetonazora,sve do islama,novih napada na nas,klanja,silovanja i paleži.
Ostalo nas je malo,jako malo;ono najbolje iz našeg naroda se raselilo,postajući Amerikanci,Švedi,Srbi ili Hrvati. Ostala je samo raja,hrpa nesposobnih,korumpiranih političara,ljudskog šljama,neljudi koji poznaju samo osobni interes i korist,dok mu je sudbina vlastitog roda samo predmet iskorištavanja.
Već stoljećima nosimo taj biljeg,pankersku frizuru u štreberskom razredu,izdržali sve što je palo na nas,ali stanje u koje su nas doveli,stanje u koje smo se doveli,je takvo da za nas sad postoje samo jedna vrata,samo jedan izlaz. Došlo je vrijeme da stavimo ključ u bravu i potražimo sreću u nekim drugim okvirima.
