Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Potpisan ugovor o izgradnji amfiteatra i auditorija Memorijalnog centra Kovači
Direktor Fonda Kantona Sarajevo za zaštitu i održavanje grobalja šehida i poginulih boraca Ibrahim Hadžibajrić i generalni direktor preduzeća Miprogradnja d.o.o. Ilijaš Mirsad Prohić potpisali su danas u Sarajevu ugovor o izgradnji amfiteatra i auditorija s multimedijalnom salom i muzejem genocida u sklopu Memorijalnog centra Kovači.
Vrijednost zaključenog ugovora je 3.508.755,61 KM.
Taj iznos je za treću fazu izgradnje Memorijala, koja će početi za sedam dana zemljanim/betonskim radovima. Izgradnja amfiteatra i auditorij te multimedijalne sale i muzeja genocida odvijat će se u dvije faze. Prva će biti gotova do kraja 2008. godine kada će objekt „poprimiti konture“, a druga će biti završena u oktobru 2009. Trećom fazom bit će zaokruženo 65 do 70 posto svih poslova.
U multimedijalnoj sali će biti kompletna postavka vezano za period agresije 1992.-1995. koja se odnosi na šehide i poginule borce Armije RBiH. Tu će biti i multimedijalni centar gdje će se putem filmova i videozapisa predstaviti period protekle agresije na prostoru BiH. Muzej genocida posvećen je stanovništvu ove države.
Izgradnja Šehidskog spomen-mezarja Kovači podijeljena je u četiri faze. Prve dvije, uređenje šehidskog mezarja i obnova kapi kula i bedema koji ih povezuju, privedene su kraju.
Nakon treće faze slijede korektivni zahvati o pitanju uređenja ulica Širokac i Jekovac, što je i predviđeno srednjoročnim planom 2007.-2010., kao i izgradnja „zida sjećanja“ i dogradnja dijela zgrade muzeja i upravne zgrade.
Izradnja Memorijalnog centra je počela obnavljanjem šehidskog mezarja Kovači gdje su ukopani šehidi i poginuli borci Armije RBiH iz perioda agresije 1992.-1995. Postavljeni su nišani, urađeni potporni zidovi, izgrađena fontana i pristupne staze, kao i podzidi na starom šehidskom mezarju. Obnovljene su i kapi kule.
Površina Memorijalnog centra Kovači je 5,5 duluma.
Fond Kantona Sarajevo za zaštitu i održavanje grobalja šehida i poginulih boraca formiran je 1997., a „punim kapacitetom“ je krenuo 2000. godine. [/quote]
ZA MEMORIJALNI CENTAR KOVACI IZDVOJENO JE 3 500 000KM!
Zavod će u saradnji s Općinom Novo Sarajevo i Ministarstvom prostornog uređenja KS realizirati i urgentnu sanaciju spomen-parka Vraca. Buljina je sa stručnim ekipama obišao spomeničku lokaciju i zaključeno je da su i za obnovu tog spomenika potrebna velika sredstva, što je takav kompleks svojom i vrijednošću i arhitektonsko-urbanističkom kvalitetom zaista i zaslužio, ocijenio je on.
S obzirom na ozbiljna oštećenja spomenika, to će zasigurno biti višegodišnji projekt. Zaključeno je da je prioritet osposobiti javnu rasvjetu kako bi se spriječile daljnje devastacije kompleksa.
ZA SPOMEN PARK VRACA IZDVOJENO JE 100 000KM!
Iako je to spomenik koji je na popisu ugrozenih spomenika Komisije za nacionalne spomenike BiH!
Da se podsjetimo malo za koga je podignut Spomen park Vrace.
Uoci II svjetskog rata Sarajevo je imalo oko 90.000 stanovnika.
Ukupno 10.961 gradjana je poginulo za vrijeme rata, od toga je 9037 civila, a 1890 pripadnika partizanskih jedinica. U tom ratu je grad izgubio 13% predratne populacije ili skoro svakog osmog svog gradjanina.
Prenj wrote:Da se podsjetimo malo za koga je podignut Spomen park Vrace.
Uoci II svjetskog rata Sarajevo je imalo oko 90.000 stanovnika.
Ukupno 10.961 gradjana je poginulo za vrijeme rata, od toga je 9037 civila, a 1890 pripadnika partizanskih jedinica. U tom ratu je grad izgubio 13% predratne populacije ili skoro svakog osmog svog gradjanina.
ali yaboravljas da su to bile komunjare...
Sto se sekirati? Kad dodje neki novi drustveni sistem, pustice kovace da propadnu ko vraca, a pravice se neki novi spomenici..
mIRCerka wrote:
ali yaboravljas da su to bile komunjare...
Ne bas svi. Vecina ubijenih civila je imala samo taj nesretni atribut "pogresne nacionalnosti" u poganom vremenu kada je to strahovito bitno.
Ne bih se baš složio sa tim,ustaše i nijemci su ubijali SVAKOG ko im se suprotstavljao,naravno na ustaškim spiskovima su prvo bili jevreji,pa srbi,pa komunisti(švabama je bilo svejedno),pogledaj samo spisak obješenih na marijin-dvoru,i vidjećeš da su obješeni ljudi SVIH nacionalnosti!
Potpisan ugovor o izgradnji amfiteatra i auditorija Memorijalnog centra Kovači
Direktor Fonda Kantona Sarajevo za zaštitu i održavanje grobalja šehida i poginulih boraca Ibrahim Hadžibajrić i generalni direktor preduzeća Miprogradnja d.o.o. Ilijaš Mirsad Prohić potpisali su danas u Sarajevu ugovor o izgradnji amfiteatra i auditorija s multimedijalnom salom i muzejem genocida u sklopu Memorijalnog centra Kovači.
Vrijednost zaključenog ugovora je 3.508.755,61 KM.
Taj iznos je za treću fazu izgradnje Memorijala, koja će početi za sedam dana zemljanim/betonskim radovima. Izgradnja amfiteatra i auditorij te multimedijalne sale i muzeja genocida odvijat će se u dvije faze. Prva će biti gotova do kraja 2008. godine kada će objekt „poprimiti konture“, a druga će biti završena u oktobru 2009. Trećom fazom bit će zaokruženo 65 do 70 posto svih poslova.
U multimedijalnoj sali će biti kompletna postavka vezano za period agresije 1992.-1995. koja se odnosi na šehide i poginule borce Armije RBiH. Tu će biti i multimedijalni centar gdje će se putem filmova i videozapisa predstaviti period protekle agresije na prostoru BiH. Muzej genocida posvećen je stanovništvu ove države.
Izgradnja Šehidskog spomen-mezarja Kovači podijeljena je u četiri faze. Prve dvije, uređenje šehidskog mezarja i obnova kapi kula i bedema koji ih povezuju, privedene su kraju.
Nakon treće faze slijede korektivni zahvati o pitanju uređenja ulica Širokac i Jekovac, što je i predviđeno srednjoročnim planom 2007.-2010., kao i izgradnja „zida sjećanja“ i dogradnja dijela zgrade muzeja i upravne zgrade.
Izradnja Memorijalnog centra je počela obnavljanjem šehidskog mezarja Kovači gdje su ukopani šehidi i poginuli borci Armije RBiH iz perioda agresije 1992.-1995. Postavljeni su nišani, urađeni potporni zidovi, izgrađena fontana i pristupne staze, kao i podzidi na starom šehidskom mezarju. Obnovljene su i kapi kule.
Površina Memorijalnog centra Kovači je 5,5 duluma.
Fond Kantona Sarajevo za zaštitu i održavanje grobalja šehida i poginulih boraca formiran je 1997., a „punim kapacitetom“ je krenuo 2000. godine.
ZA MEMORIJALNI CENTAR KOVACI IZDVOJENO JE 3 500 000KM!
Zavod će u saradnji s Općinom Novo Sarajevo i Ministarstvom prostornog uređenja KS realizirati i urgentnu sanaciju spomen-parka Vraca. Buljina je sa stručnim ekipama obišao spomeničku lokaciju i zaključeno je da su i za obnovu tog spomenika potrebna velika sredstva, što je takav kompleks svojom i vrijednošću i arhitektonsko-urbanističkom kvalitetom zaista i zaslužio, ocijenio je on.
S obzirom na ozbiljna oštećenja spomenika, to će zasigurno biti višegodišnji projekt. Zaključeno je da je prioritet osposobiti javnu rasvjetu kako bi se spriječile daljnje devastacije kompleksa.
ZA SPOMEN PARK VRACA IZDVOJENO JE 100 000KM!
Iako je to spomenik koji je na popisu ugrozenih spomenika Komisije za nacionalne spomenike BiH!
sta nam ovo govori o nama i nasoj vlasti?! [/quote]
To nam govori da se" proljetni miris širiiiiii, toplo sunce svima sjaaaaaaa, na izbore krećeeeeee stranka SDA...."
A vi sjedite kući i kad dođu izbori nemojte opet zaboraviti ponavljati k'o papagaji (ispijajući kafu za kafom i kritikujući sve "papke i došljake"):
"Ma za koga da glasam, ma svi su isti - sve lopovi"; pa će nam EU poslati Kineze da glasaju za nas i da nam "urede" društvo!
ISkreno se da nadam da ne potpadaš pod ovu kategoriju "vječitih krtičara i minderpuza"!
Vlasti na ovim prostorima uvijek su htjele pokazati i dokazati da povijest pocinje od njih. Spomenici antifasistickoj borbi nekada su sluzili za osvjezavanje i podsjecanje "radnih ljudi i gradjana" da zive u sretnoj, bratskoj zajednici svih naroda i narodnosti. Danas ti spomenici stoje, uglavnom, kao dokaz cinjenice da nas(i) narod(i) nikada nisu imali pamcenje. Neki partizanski spomenici jos su uvijek u zivotu, neki vise nikada nece biti tamo gdje su bili. Dani su se pozabavili tim dijelom novije historije, jer put u gradjansko drustvo vodi preko vrednovanja znacajnijih dijelova povijesti
SPOMENIK MILJENKU: Negdje krajem sedamdesetih, ucenici sarajevske Osnovne skole "Miljenko Cvitkovic", smjestene u tadasnjoj Nemanjinoj ulici, danas Cekalusi, bili su pozvani da ucestvuju u nesvakidasnjoj akciji. Trebalo je sakupiti dobrotvorne priloge za bistu covjeka po kojem je skola dobila ime. Visina priloga bila je odredjena na sljedeci nacin: oni koji su imali oba roditelja zaposlena, dakle oni kojima su i tata i mama zaradjivali, morali su dati najvecu sumu novca, oni koji su imali samo jednog roditelja u "radnom odnosu" nesto manje, a za one koji su zivjeli na rubu egzistencije razredne su starjesine, odnosno ucitelji ili uciteljice, morali smisliti nacin kako da i oni, prema svojim mogucnostima, ucestvuju u izlijevanju bronzanog kipa. Bista se za Dan skole imala postaviti u dvoristu, i to na betonsko postolje oblozeno mramorom, za koji smo ucili da dolazi sa Braca. Nasa je razrednica, nastavnica srpskohrvatskog jezika, odredila da blagajnik skupi odredjenu svotu, a da mi "mali pioniri" sami na casu razredne zajednice smislimo kako ce oni bogatiji djaci pomoci onim siromasnijim. Posljednja posta preminulom heroju isplacena je tako sto je svako dao onoliko novaca koliko je ozbiljno roditeljima predstavio problem. Bista je, zaista, bila svecano otkrivena. Direktor skole je skinuo plahtu s nje, bolji ucenici dobili su priliku da na priredbi odrecituju "Na petrovackoj cesti izbjeglice i trista djece u koloni...", otpjevale su se Padaj silo i nepravdo i Uz Marsala Tita junackoga sina i dobili smo svoj spomenik. Za taj dan se svake godine islo u Veliki park, gdje je, uz jos nekolicinu mladih narodnih heroja, Miljenko bio sahranjen. Negdje krajem osamdesetih iz Velikog parka Miljenkove su posmrtne ostatke prebacili na Vraca i mogli smo se ponadati da tamo vise nikada nece biti grobova. Ali, doci ce 1993. i obracun s komandantom Desete brdske brigade Musanom Topalovicem Cacom. Mezari policajaca koji su tom prilikom pobijeni stoje kao svjedocanstvo slabosti bosnjackog vrha naspram kriminalne samovolje. A u dvoristu danasnje skole "Musa Cazim Catic" pjesnikova bista ne stoji tamo gdje je bila Miljenkova. Samo betonski blok svjedoci da je na tom mjestu ikad bilo icega.
TEMPO NA DVIJE PLOCE: Koliko drzimo do spomenika iz vremena koje Evropa jos uvijek smatra najznacajnijim dijelom svoje povijesti? Spomen-ploce, taj najcesci oblik obiljezavanja nekog mjesta za vrijeme komunista, jos uvijek stoje. Mnostvo zidova je bilo ispunjeno obiljezjima tipa: u ovoj su kuci clanovi Pokrajinskog komiteta drugovi ti i ti, organizovali to i to. Te su ploce, kad se radi o Sarajevu, uglavnom ostale citave i u najvecem broju slucajeva nece se skidati. Na jednoj, u Petrakijinoj ulici, stoji da su "u ovoj zgradi zivjeli drugovi Svetozar Vukmanovic - Tempo, Slobodan Princip Seljo, Hasan Brkic i Mahmut Busatlija". U dokumentima iz NOR-a vjerovatno stoji da su oni tu samo pripremali antifasisticki otpor, ali ta su vremena bila burna. Cetiri decenije od vazne aktivnosti, samo je Tempo bio ziv. Pred kraj zivota ostarjeli revolucionar i ideoloski dogmat svoju je vezu sa Sarajevom ovjekovjecio na jos jednoj ploci, albumu Bijelog Dugmeta Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo, gdje ce otpjevati Padaj silo i nepravdo. Mermerne ploce na cetiri (redovno zahrdjala) sarafa stoje prikucane na sarajevske zidove, i moze se reci da taj dio povijesti funkcionira samozatajno, i to iz najmanje dva razloga: odnos sadasnjih vlasti prema partizanskim obiljezjima nikada nije bio tako rigidan kao u, naprimjer, Hrvatskoj, ali ovdje historija uvijek pocinje otkad to odgovara vladajucoj politickoj grupaciji. Sto spomenik iz proslosti manje bode oci, to mu je veca mogucnost da ce prezivjeti. A svaka generacija zna: uvijek postoje dvije strane, dvije ploce povijesti - ona koja se govori glasno i ona, alternativna, sklonjena od ociju javnosti.
GUMA KOJA GORI: Vjecna vatra je prezivjela, valjda, sve. Zgrada pred kojom gori vjecna vatra u pocast oslobodiocima Sarajeva je nekad bila znana kao "Landesbanka". Jedna anegdota iz perioda izmedju dva svjetska rata glasi: doslo nekoj nani na Carsiju da za potrebe Kraljevine srusi kucu i reklo joj: "Nano, ides, selimo te." Nana, koja nije od rodjenja napustila Bascarsiju, odmah je odgovorila: "More sinko, al' do Landesbanke'." Kako ni oni koji su je selili nisu znali stari naziv te zgrade, u cudu su upitali: "A gdje je to?" Nana je odgovorila: "Seli onda, sinko, tamo one sto ne znaju, a mene pusci da umrem gdje sam i zivjela." Sarajlije ce "gumu koja gori" - kako je Vjecnu vatru nazvao neki posjetilac sto je trazio Zavod za platni promet, koji se sada nalazi u toj zgradi - sacuvati kao spomenik i to dvjema generacijama oslobodilaca. Planira se da ovo bude obiljezje koje ce odati pocast i braniocima grada u proslom ratu. Tekst koji ce pisati na prostoru s kojeg ce se odstraniti kasnije dogradjena nisa usvojen je i na bosanskom i na engleskom, a glasi: Braniocima i oslobodiocima Grada - Gradjani Sarajeva. Ako se i bude postovao izricit zahtjev Kantonalnog zavoda za zastitu kulturno-historijskog naslijedja da se spomenik vrati u prvobitno stanje, onda ce "Landesbanka", vjerovatno, kao i na pocetku stoljeca, te u pedesetim i sezdesetim, biti ono sto zasluzuje. Mjesto gdje se ljudi sastaju i dogovaraju, "epicentar" grada, glavno gradsko srediste.
VRACA: Njemacki je Bundestag konacno ove godine odobrio gradnju monumentalnog Spomenika holokaustu u blizini obnovljene zgrade parlamenta (bivseg Reichstaga). Polemike oko toga da je Njemackoj potreban takav spomenik prakticno nije bilo, ali dosta se vremena potrosilo na rasprave oko njegova izgleda. Na koncu, usvojeno je moderno rjesenje koje vizualno uopce ne podsjeca na zlocine, ali stavlja do znanja da se u Drugom svjetskom ratu dogodilo stradanje miliona ljudi. Hitlerovi zatvori i stratista od Pariza do ruskih stepa su spomenici otporu fasizmu, a jedan takav Sarajlije su dobile na Vracama. Zavod za ocuvanje kulturnog naslijedja BiH, predvodjen direktorom Muhamedom Hamidovicem, drzavnim je prioritetom proglasio pet velikih partizanskih spomenika: Sehitluke kod Banje Luke, Mrakovicu na Kozari, rad vajara svjetskog glasa Dusana Dzamonje, potom Spomenik na Tjentistu (autor Miodrag Zivkovic), Partizansko groblje u Mostaru, koje je zamislio jedan od prvih Srba koji je prepoznao kuda vodi Milosevic, danas azilant s trajnim prebivalistem u Becu - Bogdan Bogdanovic. Peti projekt Dobrovicev Spomen-kompleks na Vracama, stratiste za koje se smatra da je od 1941. do 1945. progutalo oko 6.000 gradjana sarajevske regije, jos uvijek postoji i za rekonstrukciju tog kompleksa danas jednostavno nema sredstava. Vraca ovih dana izgledaju sablasno: kao "nicija zemlja", izmedju dva entiteta dize se bivsi spomen-park oko kojeg se igraju djeca, uglavnom izbjeglice iz istocne Bosne. Vozeci se granicnim podrucjem Kantona, nesigurni kojem entitetu pripada kompleks, upitali smo djecaka koji se igrao bacajuci kamencice u puscene otvore na tvrdjavi : "Mali, je li ovaj spomenik nas?" Plavokosi desetogodisnjak kao iz topa je odgovorio: "Nije, to je Titino." Ucestvovanje UNESCO-a i ostalih medjunarodnih institucija je neminovno jer, kako naglasava Hamidovic: "Zavod ima 5.700 spomenika za rekonstrukciju i bit ce tesko finansirati svaki projekt. Za svaku stvar, pa i za one uklonjene biste pisaca u parku ispred Ekonomskog fakulteta treba naci pravo mjesto i nacine kako finansirati projekt." Cinjenice da Zavod nema veze sa institucijama iz RS-a, kao i to da se, kad bi, naprimjer, stari i cestiti Bogdan pozelio da vidi makar i oskrnavljeno svoje zivotno djelo u zapadnom Mostaru, do groblja ne moze, govore da smo jos uvijek daleko od prave(dne) valorizacije povijesti.
SVI NASI GROBOVI: Dobar dio evropske (i americke) sadasnjosti pociva na temeljima zacrtanim na kraju Drugog svjetskog rata i s tim cemo u novi milenij. Nase ce se mjesto medju civiliziranim evropskim zemljama mjeriti i svijescu u kojoj ce se ponovno trebati pobrinuti oko Drvara, gdje lokalna policija na pitanje gdje je Titova pecina redovno odgovara "da tamo nema vise nista", ili Prozora, gdje se danas sve vise cini da je Prozor i definitivno pao. Tek kad u nama ne bude gnjeva prema svakoj povijesti i kad to budemo slozili u mozaik, nase ce drusvo biti spremno za gradjansko. Razred s pocetka teksta je u cetvrtom osnovne putovao na Tjentiste, u posjetu dolini Sutjeske i vrhovima Zelengore. Jedna ucenica, kcerka tada poznatog "saveznog" funkcionara je tiho, sama i skrivena, otisla nabrati cvijece i pozeljela da ga spusti na grob Nurije Pozderca, narodnog heroja koji je zauvijek ostao tamo. Taj duboko individualni i intiman cin je jedan mali prilog nasim povijestima medju kojima postoje zablude kojih se, valjda, nikada necemo rijesiti. Ali, jednom ce, valjda, doci vrijeme kada cemo svi shvatiti da u svim bosanskim i hercegovackim grobovima leze nasi najrodjeniji.
VALTERA SU UBILI NASI
Dr. Vesna Museta-Asceric je strucni saradnik Kantonalnog zavoda za zastitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijedja, zaduzena za historiju i arheologiju. Kategoricki tvrdi da su kriteriji po kojima se odredjuje koji ce "partizanski" spomenici nastaviti svoj zivot iskljucivo strucni. Prepreke su, obicno, na visem nivou: u okviru Kantona postoje dvije komisije s kojima Zavod ne suradjuje
DANI: Za koje spomenike iz Drugog svjetskog rata mozemo ocekivati da ce ostati na svojim mjestima i biti rekonstruirani?
ASCERIC: Spomen-centar Vraca spada u programski zadatak u ovoj godini i potpuno je jasno da se nece moci ici s rekonstrukcijom cijelog objekta, jer nema dovoljno sredstava. Dosad smo, onoliko koliko smo mogli, izvrsili ciscenje objekta. Cijeli teren nije deminiran pa posao nije zavrsen, ali kategorizacija ovog objekta je prioritet u sanaciji i rekonstrukciji. To, istina, sada izgleda prakticno nedostizno jer je tamo situacija takva da djeca prodaju SFOR-ovim vojnicima slova i za to naplacuju i do 50 maraka. Znate, vojnik dodje, djeca ga pitaju kako se zove i naprave mu "uspomenu" od slova kojima su bila ispisana imena zrtava. Nas plan je da se uradi sanacija tvrdjave koja je dupli spomenik, jer je i austrijska fortifikacija i stratiste, tacnije gubiliste na kojem je stradalo toliko Sarajlija za vrijeme Drugog svjetskog rata. Ali, obnova ce biti skupa, na tom mjestu ce se morati izvrsiti znacajni radovi, od konstrukcijskih, preko zanatskih. Kad se dodje do krovne konstrukcije, nas prijedlog je da se, buduci da Muzej grada Sarajeva ionako muku muci s prostorom, cijela zbirka iz NOR-a koja se danas cuva u sinagogi, prebaci na Vraca. Od vaznijih spomenika tu su jos Spomen-kompleks u Ivancicima, te Vjecna vatra. U proslom se sistemu dogadjalo da se nekoj licnosti pravi na desetine spomenika, ali da je malo koji od njih zaista adekvatan. Tako je sagradjeno ko zna koliko spomenika Vladimiru Pericu Valteru, a da se nije mislilo o tome koliko oni zaista vrijede. Mozda su pravili tolike spomenike zbog toga sto su htjeli prikriti da su ga nasi ubili, jer je premnogo znao. Ja sam se svojevremeno bavila time i onda mi je poruceno da "ne cackam". On je bio velika licnost, znacajna za historiju ovog grada. Ostaje i velika bista Josipa Broza u zgradi bivse kasarne, jer je neosporno da je i to bila znacajna licnost nase historije, dok se ne dokaze drugacije. Ocekuje se da brigu oko velikog spomenika Djuri Djakovicu preuzme SDP. Sto se tice bisti pisaca u parku kod Ekonomskog fakulteta, mi smo ih sklonili u Narodno pozoriste i smatramo da ih treba vratiti na njihova mjesta, pa neka onda politika valorizira ono sto misli da treba. U Kantonu postoje neke dvije komisije za ocuvanje kulturno-historijskog nasljedja, ali nijedna od njih ne konsultuje ovu sluzbu. Cinjenica je da se greske ponavljaju, ali i to je moguce razumjeti jer svako vrijeme treba svoju povijesnu distancu, a ovo nase vrijeme je, ipak, poslijeratno.
DANI: Na Spomen-park Vraca svojevremeno je prenesena Spomen-kosturnica iz Velikog parka, sa mjesta na kojem danas stoje mezari specijalaca koji su stradali 1993. od Musana Topalovica Cace. Nije jednostavno dirati bolne uspomene, ali je li u redu da su tamo ukopani samo Bosnjaci koji su tom prilikom pobijeni?
ASCERIC: Taj prostor je pravno zasticen i sa historijskog nivoa takva je stvar moguca jer je u Velikom parku nekada bilo staro muslimansko groblje Cekrekcinica. Drugo ne bih komentarisala. Mi ovdje imamo najvise problema s Alifakovcem, grobljem koje je pod nasom zastitom, ali na koje nemamo nikakva utjecaja. Iz Pokopnog drustva Bakije tvrde da nemaju ni oni, a doznajemo da se rade svakakve stvari, da obitelji pokapaju mrtvace bez icije dozvole i to u mezarima koje prethodno otkopaju. Desavaju se svakakve, strasne stvari, i mi smo za to da rekonstrukcija bude po strucnim, a ne politickim motivima.
suncica24 wrote:Kakva je to zemlja u kojoj brigu o spomeniku preuzima politicka stranka
Degutantno
Lose se pise spomenicima kad padnu u sake politickih stranaka, sve one od reda hoce da dokazu da istorija pocinje od njih, prije njih nije postojao ni svijet, nije postojala zemlja.
Treba donijeti zakon na drzavnom nivou o zastiti spomenika.
Juce, 7 i 20 navece. Spomen obiljezje u Svrakinu. parkiran golf kec, drma sinan, njih dvojica i jedna treba sjede na klupama kod zlatnih ploca, cugaju i dernece...
Definitivno odustajem od borbe za spomen obiljezja.
