Snajperisti u Sarajevu..

[trambusek88]

Nana Fata Turkušić
Jedna od nepravedno zaboravljenih priča o junacima proteklog rata jeste i ona o Fati Turkušić, nani, koja je u junu 1992. sama zaustavila jedan od agresorskih napada.

Kako nam priča Hamdija Lagumdžić, predsjednik Udruženja 101. motorizovane brigade Armije RBiH, živjela je gore na brdu Mojmilo. U jednom od pokušaja proboja, u junu, vidjela je neprijatelja kako dolazi do njene kuće.

"Uzela je bombu i bacila je na njih...i sama je bila teško ranjena u tom okršaju, a u bolnici je saznala da joj je sin poginuo", govori Lagumdžić.

"Pogledaj mi prste. Mitraljez ih sve rasprskao. Ovaj je operisan. Ovog ja nisam dala. Nema ni jagodica. A danas doktor kaže da mi metke iz koljena niko neće vaditi. Džaba, opet je u meni neka snaga. Ne dam se, i to je… Do Božje volje stoji do kada tako", govorila je Fata Turkušić 1992. iz bolničkog kreveta na Ortopediji, pa je još i dodala: "Ja sam Fata Turkušić, prva žena heroj. Jedina među borcima na Mojmilu bila. Cijeli mart, cijeli april, sve do onog četrnaestog maja, svaku noć obilazila straže. Bogami se i zamjerih mnogima. Nađem prazan rov, kosa mi se na glavi digne. Jezik pustim. Džaba, takva sam. Znam ja šta je četnik… Ono što sam mogla to sam i uradila. I nije mi žao što sam sakata ostala.”

Nana Fata Turkušić dočekala je kraj rata, te je umrla ubrzo poslije.

Lokacija dogadjaja je negdje oko Mlađena?

Ja bi po prezimenu rekao da je iz Turkušića, naselja na vrhu Mojmila iznad Dobrinje.

[Dimu1927]

Opet mi se datumi ne slažu...na Vodovodu je bilo plafon 20 rezervista tzv.JNA i radnik VIK-a kao taoc.
Radnik VIK-a ubijen je 14 maja kao i nekoliko rezervista.I da su ”prezivjeli” pruzali otpor jos 3 hefte?
18 maja je u mrtvačnici na Koševu direktor VIK-a prepoznavao tijelo ubijenog radnika.Provjeren podatak.
Čisto sumnjam da je neko otisao na rezervoar,preuzeo tijelo ubijenog ili poginulog radnika pa da se tarapana nastavila.
Niti su rezervisti imali hrane za duži otpor niti su rokali po okolini.Ne kontam.
Znam čovjeka koji je prvi po mraku otišao do rezervoara i sa pripadnicima TO BiH (Tumba iz C faze) donio par sanduka municije 7,62 i par tenkovskih granata iz T55.Toga se dobro sjećam.
Kakav Peljto,Lizde i Alma...
I nije bilo nikakve zastave...šuplja ”patriotska” kao i za onih 13 transportera.

Onda jedino ostaje da onaj datum na videu kad granatiraju oklopnjake, 12.6.92 ako se ne varam, nije tacan ?

[PM72]

Nisam to rekao nego mi se neki datumi ne uklapaju

[trocadero]

Bilo je povremeno razmjena poginulih i ranjenih.
I pokojni Keli je 17.maja vozio ranjenike u grad jer je bila dogovorena razmjena.
Moguće da je baš ta razmjena ili neka druga bila za poginule i ranjene vojnike na Mojmilu zajedno i sa tim radnikom VIK-a.

[PM72]

moguce ali nemam takvih saznanja

[Nekako s proljeća]

Nisam to rekao nego mi se neki datumi ne uklapaju

Sve se poklapa ostalo, ukoliko su se iz Naselja Mlađani iselili isti dan kada je ubijen Orovčanin tj 10 jun, eventualno sutradan 11 juna kada mi definitivno dovodimo snage JnA na Rezervoaru u totalno okruženje i bezizlaznu situaciju. Definitivno neprijatelj odustaje od svoje oklopne tvrđave i 12.juna 1992. koncentričom vatrom je uništava, svoje vojnike ubija i onesposobljava vozila da ne padnu u naše ruke.


Zato je bitno koji je datum njihovog iseljavanja, tačan datum iz relevantnog izvora. Ima li u dobrinjskim knjigama, monografji 101. brigade i sl.

[PM72]

Kojeg ste datuma usli u Dobrinju i kuda?

[Nekako s proljeća]

Ovi su 21 juna 1992 u sred bijela dana zabilježeni na brdu Mojmilo. Kerim Lučarević sa 15-tak boraca u Dobrinju ulazi tokom 17 juna, veći dio jedinice kojoj sam pripadao ulazi po noći odmah iza PO borbenih grupa iz odreda ''Bosna'' pod komandom Kemala Ademovića, tu je to negdje od 18 do 20 juna 1992. Narednih dana i drugi su se okuražili i ubacili manje ili veće sastave, tipa onih pod rahmetli Mehom Porobićem ili Enisom Srnom. Maršrute kretanja smo isto do sada dosta pojašnjavali pa da se ne ponavljamo. Osnovni razlog ubacivanja u Dobrinju je napad VRS 17 juna 1992. na naselje Aerodrom i zulum koji su počinili na zauzetom području ,najvećim dijelom srebijanski ''Beli orlovi'' pod komandom Dragoslava Bokana .

Ne tvrdim, ali mi je u sjećanju ostalo Malik Krivić i Samir Kahvedzić u vezi Mlađena.

[trocadero]

Sve se poklapa ostalo, ukoliko su se iz Naselja Mlađani iselili isti dan kada je ubijen Orovčanin tj 10 jun, eventualno sutradan 11 juna kada mi definitivno dovodimo snage JnA na Rezervoaru u totalno okruženje i bezizlaznu situaciju. Definitivno neprijatelj odustaje od svoje oklopne tvrđave i 12.juna 1992. koncentričom vatrom je uništava, svoje vojnike ubija i onesposobljava vozila da ne padnu u naše ruke. .

De ba NSP i sam znaš da ovo nije tačno i da su vojnici sem nekoliko predhodno poginulih koje nisu mogli ponijeti izašli dan ranije.

[jefff]

Za rahmetli Orovcanina stoji da je poginuo 06.Juna 1992.

[Nekako s proljeća]

Napisah iz glave 10 juni, hvala na ispravci da je Orovčanin poginuo 6 juna 1992 u području naselja Mlađeni. Logičan zaključak bi bio da naoružana lica nisu bila iseljena iz naselja do tog datuma. Što se tiče ''ubijanja svojih vojnika'' JnA na Rezervoaru 12 juna 1992., par ugljenisanih tijela je bilo na toj lokaciji pa sam na osnovu tog detalja zaključio tako.

[Nekako s proljeća]

Rahmetli Nusret Daut je ubijen od strane napadača tj rezervista JnA 10 maja 1992. Kažem napadača jer oni to i jesu bili, sa zadatkom da pod svoju kontrolu stave brdo Mojmilo, ono nasuprot brdu Žuč, i tako stvore pretpostavke za presijecanje grada na pravcu spajanja te dvije dominantne visinske a strateške kote. Neprijatelj nas je htio zbaciti sa brda Mojmila i izbiti nam iz ruku jedinu dominirajuću kotu iznad njihovih položaja u Lukavici i kasarni Viktor Bubanj i prvenstveno Nedzarićima, oni su u nultoj ravnici i za prednjeg susjeda imaju oklopnu tvrđavu Jna na samom obodu tj završetku brda Mojmilo. JnA kasarnu Viktor Bubanj iseljavamo 24 maja 1992. Rezervoar na Mojmilu brdu kao i cijelo brdo stavljamo pod kontrolu 12 juna 1992., jedna od ključnih borbi za Rezervoar se desila 10 juna 1992. i tada je neprijateljska odbrana pala.Dobrinjci sa jedne sgtrane a mi sa druge strane brda Mojmilo.

Dakle, 10 maja 1992. neprijatelj je krenuo u silovit pješadijski napad potpomognut tenkovima na naše linije odbrane, ionako siromašne oružjem a od PO sredstava nula bodova. Nusret Daut je za svoje herojstvo istaknut primjer, sa flašom beznina-M. koktel je išao na tenk, najvjerovatnije uspio da ga tek privremeno onesposobi..ne znam detalje @riko-ga i tu negdje u to vrijeme biva ubijen od strane neprijatelja. Ali su privremno zaustavljeni, što je bitno za daljnji razvoj tog napada od 10 maja na brdu Mojmilo, jer je iz jedne druge jedinice braniocima pristigla pomoć u protivoklopnim sredstvima. Uništavamo im jedan tenk i transporter i tu se napad slama, neprijatelj se povlači na početne položaje. U podnožju brda Mojmilo po dogovoru i dalje su ostale jedinice JnA- tj Rezervoaru.
Jedan izvor navodi da smo u tom napadu pretrpjeli gubitke od 6 poginulih i 10 ranjenih boraca. Više desetina neprijateljskih vojnika je u tom napadu ubijeno. Naravno, paralelno se strašno granatirala Dobrinja, da se snage vežu i eventualno ne priteknu u pomoć djelujući neprijatelju sa leđa ili boka. Jak napad su izveli 12 maja 1992 na Dobrinju 4 i Dobrinju 3-B, do tada najjači napad na to naselje, ponovljen poslijepodne i nakon što su pronašlislabu tačku u našoj odbrani i oklopnim vozilima ušu u naselje Dobrinja 3 , 50 civila su odveli zarobljenih. Tako da, već tada su imali dovoljan broj zarobljenih u Kuli, da bi putem razmjene mogli da izvuku one iz naselja Mlađeni, iako još uvijek nemam tačna saznanja.

[Nekako s proljeća]

Hvala ti.

Nema na čemu, hvala tebi stari moj .
Ostale slike i pitanja si postavljao i ranije.Da se ne vraćamo i ponavljamo mogla bi se otkriti jedna tvoja "mala tajna" a odavno mi je poznata.

Na spisku ispod pokojnog Kelija je i dobro poznato ime sa sarajevske muzičke scene.

SAMARDŽIĆ SLOBODAN ŠPIRO 06.06.1947 Travnik SRBIN Civil 15.05.1992 Novi Grad

Možda si ga poznavao , živio je u tvojoj blizini.
Da ne detaljišem i idem u off.
Ako neko danas zna gdje bi se mogli nalaziti njegovi posmrtni ostaci bila bi korisna informacija da bi se mogao doslijedno sahraniti.

Navedeno lice 44-godišnji Samardzić Slobodana nisam mogao naći među čituljama u Oslobođenju na taj datum ni 1992 ni 1993. Nisam tražio 1994. Zapravo meni je trebala jedn anjegova fotografija da bih ga po licu mogao prepoznati. Niti jedna od 30-tak osoba sa spiska petokolonaša SDS-a , nema to ime i prezime, čak ni po imenu oca. Pročitah da se i dalje pokojnik vodi kao ''nestali''. Takvih ima oko 7000 još sa područja Bosne i Hercegovine.
Fakat nemam nikakvih saznanja i niti ga lično znam, možda fotografijom da lik prepoznam, a pošto se bavio muzikom , duplo stariji i sl, možda ga kao stariju raju prepoznam. U maju mjesecu ne vjerujem da sam noć-dvije prespavao u stanu, samo prespavam i nazad u bazu daleko daleko odatle.

Pokojni Keli je žrtva dobrim dijelom ratne propagande kojom je predstavljem monstrumom i ubicom. Ta propaganda je dolazila sa vaše , Aleksandar Vučić propagandom, pa smo iz grada Sarajeva to pokušavali demantovati sa relevantnim svjedocima i uspjeli u tome. Ali ne u toj mjeri da pokojni Keli ne plati glavom.
Plasirali ste monstruoznu laž da je pokojni Želimir Vidović Keli namamio Ratka Radovanovića košarkaške legende KK Bosna ...i u zgradi FIS-a ga zaklao. Tu je laž demantovao Bogdan Tanjević iz Italije, da se ličnu čuo telefonom sa Ratkom Radovanovićem negdje na crnogorskom primorju.

[trocadero]

Nevjerovatno!
Boga ti NSP šta se dešava sa tobom?

[Nekako s proljeća]

Još jedan događaj se desio tog 15 maja 1992. , o njemu ću nešto saznati u decembru 1992. nakon prvog pretrčavanja aerodromske piste ka Butmiru i Hrasnici. Otac Anesa Bučana nije dočekao pravdu, kao ni kćerka ranjene Jagode , za ono što se dešavalo tada, niko nije procesuiran.
Iz transportera Ujedinjenih nacija unproforaca otmu ranjenike i dotuku ih. A mi se kao trebamo ibretiti likvidaciji našeg sugrađanina jer je prevozio ranjenike na drugom dijelu grada. Barikade svuda.

''Agresorski vojnici su zaustavili transporter UNPROFOR-a, koji je u Bolnicu "Koševo" prevozio teško ranjene Jagodu Galešić, Anesa Bučana, Seada Hodžića, Ramu Husrefa i Ismeta Osmanovića preko dijela okupiranog ilidžanskog teritorija. Nakon što su agresori zaustavili vozilo, ranjenike su izvukli i zvjerski ih ubili.''

[PM72]

Nesto se ne sjecam da je iko osuđen i poslan na robiju...

[Valter Gustav]

Nevjerovatno!
Boga ti NSP šta se dešava sa tobom?

Sudilo se nekoj Kruškinoj grupi za njegovo odvođenje i streljanje. Navodno su u njegovom podrumu našli oružje koje je dobio od JNA nekim kanalima. Onda su ga pokupili i poslije par dana streljali na Alipasinom sa još dvoje Srba.

Sigurno im je trebalo naoruzanje da idu u lov na medvjede i jelene.

[PM72]

Sve da su imali top u podrumu -alpašinski klošari nisu mogli glumit prijeki sud pa ubijati ljude i bacat ih u Miljacku.

[bilic]

Sve da su imali top u podrumu -alpašinski klošari nisu mogli glumit prijeki sud pa ubijati ljude i bacat ih u Miljacku.

Svašta ovdje pročitat . hhahahahaaa

[Nekako s proljeća]

U pravu je @pm, niko nije imao bjanko dozvolu da sudi ili uzima pravdu u svoje ruke, bez obzira na ratno stanje. Koliko hoćete je primjera da su ljudi živi i danas a da su u proljeće 1992. imali zaduženo uglavnom pješadijsko naoružanje, koje im je pronađeno, koje su sami prijavili, ili jednostavno pošalju poruku da se na određenom mjestu nalazi naoružanje i pripadnici MUP-a ili TO-e ga tačno na navedenom jestu i nađu i uskladište. Vjerujem da je bilo i slučajeva ''podvale'' , da se neko optuži na pravdi Boga da je imao nešto što nije, već mu neko tokom pretresa podmetnuo. Tih sitnošićardzijskih primjera je bilo i uglavnom su vezani za materijalnu korist.
Alipašino polje nije bilo u to vrijeme pod ''jednom kapom'' , pretpostavljam da je Samardzić stanovao tj imao podrum u dijelu Alipašinog polja -B fazi.

[trocadero]

BRAVO!!!
Bit će da je do mene pa se na kratko zabrinuh za tebe.

[jefff]

To je posao za istrazitelje, tuzilastva i sudove. Nasa moralna osuda je nesto sto se valjda podrazumijeva.

[Valter Gustav]

Ne branim ove koje su ubijali,govorim o ovima sto su imali naoruzanje po kucama.Mogli su ga baciti,prodati ili da su patriotski orijentisani predati TO.Kada im nadjete naoruzanje u kuci nece reci"Ja sam cetnik,zato imam naoruzanje".Ne budimo naivni.Na pocetku rata je receno da svi gradjani koji imaju oruzije da ga daju TO.Sjecam se da je jedan visoki komunisticki lider predao karabin koji je koristio na safariu u Africi Vikicevcima.Zaboravio sam mu ime.Taj karabin je imao uredjaj za nocno gadjane i metak mu je bio brzi od zvuka.Pricao sam to jednom Vikicevom specijalcu i on mi je rekao"Ta je puska na Dobrinji".Kada je bio na Stupu nekakav cetnik je koliko se sjecam promasio put i krenuo prema njemu,imao je mitraljez "garu"i kada je nanisanio KLIK zakova mu se.Kaze "Taj dan sjedila su mu dva dzinovska andjela na ramenima"

[jefff]

Oni su mislili da ce grad zauzeti za 24.h a Bosnu za 7. dana pa im tako nije bilo ni na kraj pameti da podviju rep i predaju oruzje.
Helem, za ove Mlađene najprije ce se naci informacije naagresorskim web stranicama.

[Nekako s proljeća]

BRAVO!!!
Bit će da je do mene pa se na kratko zabrinuh za tebe.

Up'o ti pravo!
Mislim da mi je prvi status u okviru Teritorijalne odbrane R BiH bio po ves-u policajac, pisalo je Policija TO BIH, grb sa ljiljanima i lični broj akreditacije , sve u pvc foliji . Straga najvjerovatnije pečat legitimnog organa i eventualno autogram ovlaštene osobe. I to je to. Nigdje nisu navedena ovlaštenja vlasnika te akreditacije pod tim brojem. Vjerovatno je to normativno uređeno na adekvatnom nivou, a na terenu je to značilo da se pretres nečije imovine mora obaviti u prisustvu dva stanara kao svjedoka da se to obavi na civilizovan način, bez obzira što je rat uveliko. Ako se šta izuzme, ostavi se zapisnički na namjenskoj potvrdi stanarima i zapečati se stan ukoliko je bio napušten. Stanovi ili podrumi i sl zajedničke prostorije su se pregledavali đuture tj kompletne zgrade, to je bilo i korektnije prema ljudskim osjećajima da se ''čišćenje'' naoružanja, bombi, municije, radio stanice, dijelova JNA uniformi , ručnih baterija sa signalizaciju bojama, lovački karabini i sl., kod njih ne nalazi a tamo gdje ga nađemo stavimo na mjesto gdje pripada u novonstalim okolnostima u aprilu 1992. Već u maju se taj posao ne radi već se stalno motamo oko borbenih linija u formiranju. Nije bio mali broj čestita svijeta koji je za oružje u svom stanu posjedovao i validne dokumente, njegovo i tačka, i u pravu je. To su specifični primjeri, koji govore da je bilo reda i mjere u tom procesu ako se postupalo ljudski i u skladu sa zakonom, onom o kućnom odgoju prije svega.
Većina ukupnog stanovništva Sarajeva je bila goloruka, ogroman je to broj. Mi smo pretresima kod petokolonaša pronašli ali zaista pronašli dovoljno da uopće išta možemo da se branimo. Sa svih strana je vrebala neka opasnost. Opasnosti nije nestalo sa odlaskom npr Mlađena , mogla je samo biti nešto manja, i za njih i za nas, ali je i dalje cijeli grad bio prva linija. Isto vrijedi za petokolonaše koji su se ispalili a u njihovom stanu ili podrumu ostalo nešto od naoružanja i opreme, ni njihovim odlaskom opasnost nije prestajala, samo je bila nešto manja. To što su stvari krenule 2 maja 1992. svojim tokom a Miljacka svojim...
Na kraju svega se mogu samo sjetiti onog što sam zapamtio vrlo jasno i dobro, da su u aprilu mjesecu 1992. SDS i vjerovatno SPO ogranak imali organizovanu mrežu naoružanih lica, tu iz našeg komšiluka, po ulici i broju gdje im se nalazi stan a onda i spratu i položaju stana... odlično je bila zamišljena i pokrivenost xy urbanog stambenog područja. Ali kurko.
Jedna puška može zarobiti cijelu jednu zgradu, pod uslovom da većina stanara siđe u podrume i skloništa dok ne prestane da se granatira . Još ako JnA promaršira sa nekim brm brm oklopom i ... ja to ni danas ne mogu da zamislim šta bi bilo da stvari nisu krenule loše po njih. Nas je samo zanimalo da na zakonski najprikladniji način prikupimo sve ono što može da bude od koristi Armiji u nastajanju, embargo i pljačka našeg naoružanja u Faletićima nas je tog proljeća, sa jednom svezanom rukom gurnulo u ring sa Tajsonom. Peta kolona je fakat bila orgnizovana i jaka , u odnosu na nas spontano uključene u otpor i odbranu grada, ulice ili mahale.


Naša nemogućnost da zajedno dođemo do tačnog datuma iseljavanja/nestanka stanovništva naselja Mlađeni, nam svima govori da znamo, ali ne i da znamo dovoljno, mislim na datum ispaljenja. Ja neću više peglati sa tim lokalitetom, on mi je bitan zbog snajperskog djelovanja i ubistva Šakića i Čamdzića 15 maja 1992.

17 maj 1992, Oslobođenje.