Snajperisti u Sarajevu..

[PM72]

Zar stvarno mislite da su ljudi iz ševa znali da pripadaju ševama ...

Zar stvarno misliš da su saznali nakon rata da su bili u "Ševama"?

[pirpa]

Skandinaviji majka ...

[TheMule]

Cini mi se da sam ovo vec piso. Seve tu tipicna "jedinica" koja nije nista drugo nego kodno ime. Na papiru mozda imas 50 ljudi imenom i prezimenom, a mozda i nemas. Ali pise tamo negdje u izvjestaju predatom parlamentu, "od donacija ide Sevama pola miliona da se kupe P.O. sredstva, novi BK-ovi, plate, hranu, itd. u prosjeku 10 hiljada po vojniku. Tu je negdje i zastrasivanje o domacim teroristima koji zele unistiti politicki poredak. U stvarnosti, tamo su 2-3-4 covjeka, logisticar uzme 200 hiljada sebi, da 300 hiljada Herendi za potrebe mita i placanja po odradjenom zadatku, kupovanje eksploziva, droge, pica, i kurvi. Jedan covjek zna rukovati snajperskim oruzjem, drugi eksplozivnim sredstvima, treci je prije rata izbo nekoga cakijom ili izreseto nekog iz neposredne blizine, znaci klasicni ubica - ili neka slicna kombinacija ovih tipova. Inace, rukovanje oruzjem, profesionalnost, i spretnost nije od velike vaznosti, vec lojalnost i nedostatak savjesti.

Bilo kako bilo, degutantno je da je Republika imala taku "jedinicu" koju je gotovo sigurno aminovo neko iz samog vrha, jer bez para nema ni muzike, a zna se gdje su pare bile!

[Nekako s proljeća]

U svakom slučaju ta priča nema svog dna, a ono što arhiv svjedoči i javan je, da nema govora o terorističkoj jedinici, a evo neka ne bude ni antiteroristička. Osim ove iznad objavljne fotografije iz vremena deblokiranja blokirane Dobrinje sredinom 1992. , pripadnik ''Ševa'' je zabilježen u događaju od 5 juna 1992. , u unutrašnjosti kasarne JNA ''Maršal T''. Idem rezonom, ako sam ja isto bio u toj kasarni tada, i ako sam isto tako bio u Dobrinji i razbijanju blokade kada i oni, jesam li ja onda terorista.
Glupost. Mislim na rezon. Zato sam se ograničio na cijelu 1992. U tom periodu ja za pripadnike ''Ševa'' nemam prigovora. Bili na našoj strani i bili usmjereni ka vanjskom neprijatelju. Koliko-toliko. Dakle, borbena grupa pri nekom od legalnih sigurnosnih organa ili službe.

Mislim da bi bilo zanimljivo objaviti mapu sa pravcem Nedzarići-barikada-SOS-naselje Mlađani, cestu sa lokacijom na kojoj je pogođen Suljević Suad , iz novembra 1992. Koliko se sjećam vidljivost je bila odlična, rano popodne je bilo. Imao je šljem na glavi , a vjerovatno kroz zadnjju šoferšajbnu dobio metak u glavu, moguće iz sa boka nisam siguran, sa nekog od snajperskih položaja VRS iz Nedzarića. Ako neko zna tačnu lokaciju auta gdje je pogođen Suljević, možda bi i mogli to mapirati sa nekom okvirnom šemom. @trocadero , ako imaš saznanja odakle se uglavnom pokrivao ovaj cestovni pravac, valjalo bi.

[parappa]

Ne bih da upadam na temu kao padobranac...
dali je pametno da @trocadero piše o ovakvim događajima na ovom forumu? Možda bude imao problema sa druge strane?

Kako sam skontao @Nekako s proljeća Ševe su bile regularna jedinica (ništa tajno) tokom 1992 i tek su kasnije otišli u neko kao podzemlje i odrađivali prljave poslove?
Kome su bili podređeni? Delimustafiću? Aliji Izetbegoviću himself?

[Nekako s proljeća]

Ubijen je pripadnik Armije BiH a ne civil, tako da je bio legitimna meta. Nemamo tačno mjesto pogotka mete i svaka pomoć je dobrodošla, a nije puno primjera da se neko usudio tim pravcem izaći iz Dobrinje ka ostatku grada. Meta je bila pokretna uz uspon vozilom do 10% , nekih 300-400 metara.


Pozicija snajperista VRS (u sredini) komotno pokriva pravac od barikade uz SOS naselje i dalje.

[PM72]

Cini mi se da sam ovo vec piso. Seve tu tipicna "jedinica" koja nije nista drugo nego kodno ime. Na papiru mozda imas 50 ljudi imenom i prezimenom, a mozda i nemas. Ali pise tamo negdje u izvjestaju predatom parlamentu, "od donacija ide Sevama pola miliona da se kupe P.O. sredstva, novi BK-ovi, plate, hranu, itd. u prosjeku 10 hiljada po vojniku. Tu je negdje i zastrasivanje o domacim teroristima koji zele unistiti politicki poredak. U stvarnosti, tamo su 2-3-4 covjeka, logisticar uzme 200 hiljada sebi, da 300 hiljada Herendi za potrebe mita i placanja po odradjenom zadatku, kupovanje eksploziva, droge, pica, i kurvi. Jedan covjek zna rukovati snajperskim oruzjem, drugi eksplozivnim sredstvima, treci je prije rata izbo nekoga cakijom ili izreseto nekog iz neposredne blizine, znaci klasicni ubica - ili neka slicna kombinacija ovih tipova. Inace, rukovanje oruzjem, profesionalnost, i spretnost nije od velike vaznosti, vec lojalnost i nedostatak savjesti.

Bilo kako bilo, degutantno je da je Republika imala taku "jedinicu" koju je gotovo sigurno aminovo neko iz samog vrha, jer bez para nema ni muzike, a zna se gdje su pare bile!

Bravo.Najtačniji opis.Pojedinci ovdje plasiraju priču o Ševama da je to bila elitna jedinica specijalaca tipa "Seal",toliko tajna da su njeni pripadnici to skontali tek iza rata.
To je bila jedna skupina desperadosa - po novom nazvana "uhljebi".Motali se po centrali MUP-a i SDA ,nosali kafe,kopirali materijale,donosili doručke i dovodili kurave načelnicima i ostalim probisvjetima u centrali MUP-a . Već sam pisao o tome da su bili totalni amateri a dokaz tome je činenica kako je neko u vrhovima vlasti - čitaj SDA htio ukloniti Ismeta Bajramovića Ćelu pa poslali "vrhunskog" strelca koji ga nije ubio sa 50 metara razdaljine.Ćelo ostao živ.Onda tog "vrhunskog" strelca otmu druga dvojca "profesionalaca",pucaju mu dva puta u glavu za metar razdaljine i ovaj ostane - živ,izađe iz šahta u koji su ga ubacili,zaustavi auto i ode u bolnicu. Profesionalci - par ekselans,što bi rek'o Izet.
Jedino koga su uspjeli ubiti su oni rezervisti što od batina nisu mogli ni stajati na nogama.U sred dana izrešetati ljude iz automatske puške.To profesionalci? To su qarine.

[pirpa]

Kako je @PM barabo stara

Fino si ti posložio Garaplijinu priču, nego, čudi me od tebe da tako slijepo vjeruješ u nju ...
čuj prije podne nosali kafe po MUP.u i SDA, a iza podne vršili likvidacije

Kažeš amateri, pitaj druga strijelaca je li lako izvodljivo uputiti hitac(malokalibarsko zrno) u pokretnu metu koja promjera ni desetak centimetara sa udaljenosti ne većoj od stotinu metara...

[pirpa]

SARAJEVO - Tko je ubio Gabriele Moreno Locatelli i zašto? Imao je 34 godine, bio je nenaoružan, mirno je i mirno prešao most mosta Sarajeva, grada mučenog krvlju i tragedijama ovog stoljeća. Četvero Talijana popelo se na most Vrbanja s Morenom. S obje strane rijeke Miliacke, podijeljene ratom, puške su bile usmjerene. Preko mosta je hodala nada, sporim i odmjerenim koracima nenasilne političke geste, tako blage, ali tako razarajuće u gradu progutanom ratom. Tko je i zašto naredio tu nemilosrdnu egzekuciju? Nakon više od pet godina od te tragične nedjelje, 3. listopada 1993., talijanski će pravosudni sustav morati službeno postaviti ova pitanja. Ministar pravosuđa Diliberto potpisao je prije nekoliko dana ovlaštenje za postupanje protiv nepoznatih osoba zbog političkog zločina počinjenog u inozemstvu protiv talijanskog državljanina Morena Locatellija, bivšeg franjevačkog franjevca. U stvarnosti, ta pitanja nikada nisu prestala opsjednuti Morenovu majku, sestru i članove obitelji koji žive u Canzu, u blizini Komo. Ista su pitanja zadesila četvoricu putnika Locatellija - Gigi Ontanettija, Luigija Ceccatoa, Luca Bertija, oca Angela Cavagna - i cijeli pacifistički pokret, posebice "Blaženi graditelji mira", udrugu Padova koju je vodio don Albino Bizzotto na koje se odnosilo pet protagonista marša na mostu. Dva dana prije, ali nakon tragedije, ostali "Blaženi graditelji mira", uključujući i samog fra Albinu, samo sa skupinom redovnika, svećenika i redovnica, pokušali su prijeći Stari most, stari most Mostara, koji je postao granica između istoka i zapada, između muslimana i Hrvata. Odbijeni zastrašujućim naletima koji su dolazili s istoka, "Blagoslovi" su se okrenuli unatrag, poput petorke iz Sarajeva. Ali u Mostaru nitko nije pucao na pacifiste koji se povlače kao na mostu Vrbanja. Zašto? Danas je Stari Most, jedno od arhitektonskih remek-djela koje su Turci ostavili u Bosni, samo uspomena. Taj most koji povezuje istok i zapad, muslimana i kršćana drevnog Mostara, više ne postoji: srušile su ga same hrvatske katoličke milicije. Most Vrbanja, most na Vrbovima, još uvijek stoji sa svojim teretom sjećanja: ploča za Suadu, hrvatskog studenta iz Dubrovnika, koji je bio prva žrtva rata; mjesto u kojem su ubijeni Bosco i Admira, on srpski, ona muslimanska "Romeo i Julija" iz bosanske prijestolnice. I na kraju Gabriele Moreno Locatelli za kojom su građani Sarajeva, peticijom, dobili da je cesta dobila ime po njemu, odmah preko mosta, gdje je želio tamo doći živ. Sarajeviti ga časte kao jednog od svojih junaka, talijanskog mučenika među mnogim Bosancima. U Italiji je, međutim, njegova afera likvidirana dovoljno (poput lude geste idealista posvećenog mučeništvu) ili s loše skrivenom dosadnošću (pet godina šutnje i istraga nasuta u tužiteljstvu u Bresciji prije nego što je ministar odobrio kazneni slučaj) ). I to nije dovoljno: čak je i u arhipelagu pacifističkih pokreta tragedija mosta Vrbanja ostavila otvorene rane, dugo ćutanje i paljenje prijepora nakon nekih novinarskih rekonstrukcija koje su protagonisti procijenili kao približne ili zlonamjerne. Dali smo riječ jednom od glavnih uglednika tog marša na mostu, Gigi Ontanetti, 42 godine, građevinski radnik, odrastao u firentinskoj zajednici Isolotto, izviđački odgojitelj iz Agescija, koji nije bio uvjerljiv. Ontanetti je živio više od godinu dana u Sarajevu tijekom opsade.



Ekskluzivni intervju s : Gigi Ontanetti
"Humanitarna pomoć i plave kacige: veliki rat"
Zašto ste htjeli prijeći taj most?

Mostovi su za spajanje. S jedne strane grada bili su Bosanci, a preko mosta, udaljenog oko 600 metara, bili su Srbi. U prosincu 1992. nas je 500 prešlo granice od Italije do Sarajeva kako bi podsjetilo svijet da postoje drugi načini izvan rata kako bi se pronašlo pošteno rješenje sukoba. Neki od blaženih mirotvoraca živjeli su u Sarajevu od kraja juna 1993. godine. Iz unutar opkoljenog grada bilo je jasno da je Zapad zaboravio na ovaj rat. Između ostalog, približavala se zima i uvjeti preživljavanja postali su dramatični. Prelazak preko mosta Vrbanja bio je politički čin kazivanja zapadu, građanima i moćnim ljudima da su, zahvaljujući njima, tisuće ljudi riskirali da budu ubijeni pucanjem, izgladnjivanjem i hladnoćom.

Optužuju vas da niste dobro pripremili akciju.

Svi uzimaju zdravo za gotovo da kad je rat, obični građani ne mogu ništa učiniti, a samo stručnjaci (političari i vojska) znaju što učiniti. U ratu vam nitko ne daje dozvolu za mir. U tom je smislu istina da je rizik od smrti bio vrlo visok. I toga smo bili itekako svjesni.

Jeste li od zaraćenih strana tražili garancije?

Sreli smo sve zapovjednike: onu srpskih trupa, onu Armiju, redovnu bosansku vojsku unutar koje su služile hrvatske postrojbe i istog zapovjednika Hrvata. Svi su nam rekli da neće pucati za sebe, ali ne jamče da će i ostali učiniti isto

Tko vam je stvorio najviše poteškoća?

Svi su govorili pola istine. Ali bili smo prisiljeni odgoditi akciju za jedan dan jer smo otkrili da je zloglasni zapovjednik Caco (čita bilješku Zazoa urednika), koji je pod svojim zaposlenicima imao mini vojsku ne baš ugledne slave, držao most na jugu, najviše napredni i bliski srpskim linijama. I nije poštovao zapovijedi zapovjedništva Armija

Kažu li da je direktno odgovorio bosanskom predsjedniku lzetbegoviću?

Ne bi me iznenadilo. U ratu sve postaje zakonito. Također ne isključujem da su se među nama volonterima pojavili dvosmisleni likovi. Poput onog Talijana koji je pokušao doći s nama u Sarajevo da snajperski izvrši 600 maraka svakoj žrtvi. U Sarajevu je bilo nekoliko talijanskih snajpera. To nije bila tajna. Je li moguće da talijanske vlasti nisu intervenirale? Bilo je čak i onih koji su umjesto toga platili "manhunt safari". I došlo je do trgovine malim izbjeglicama. Djeca koja su napustila Bosnu zbog praznika u Italiji, a zatim se nisu vratila kući. Nadam se da će se netko pobrinuti za njihov nestanak.

Jesu li iza pomoći bile čak i sjene trgovine?

U Sarajevu sam jeo američke kekse od 12. kolovoza 1963. Ostali su od rata u Vijetnamu. Postoji ratna ekonomija koja nema granice i upravlja poslom u sukobu.

Kako je to funkcioniralo u Bosni?

UN je podijelio humanitarnu pomoć za tri frakcije, a zatim ih izgubio. Lokalni mafijaši učinili su ostalo: stavili su pomoć na crno tržište i s prihodima su kupili oružje. Oko opsade Sarajeva i rata u Bosni postojali su ekonomski interesi velike međunarodne težine. Svi znaju ove stvari, ali malo ih napiše ... radije se posvete pacifistima koji umiru u mirovnim akcijama kao da su sami krivi za svoju sudbinu.

Vratimo se zapovjedniku Cacu. Jeste li razgovarali s nama?

Da, i zamolili smo ga da preuzme odgovornost kao čovjek. Učinio je to. Ali kad smo stigli na most, upucali su nas Moreno do smrti. Dok smo ga čekali pred njegovom zapovjedništvom, vidjeli smo ga kako u atmosferi velike srdačnosti izlazi iz sjedišta Unprofora u ruci s visokim časnikom egipatskog kontingenta UN-a.

Je li to bilo normalno u Sarajevu?

S obzirom na zločinačku slavu Caca bili smo okamenjeni. Ali u Sarajevu smo vidjeli još gore. Prijepodne, dan ranije, 1. listopada, bili smo u PTT-u, zgradi u kojoj je bila komanda UN-ove misije (Unprofor) u Sarajevu. Moreno me zvao vičući "dođi i vidi!". Pored njega je bila starija dama koja je čistila. Naslonio sam se na parapet i ugledao oklopno vozilo Ujedinjenih naroda s oznakama Crvenog križa s kojeg su istovareni sanduci novih, sjajnih kalašnjikova i minobacačkih granata. Sanduci su prebačeni na drugo vozilo UN-a. Kad je Moreno povikao, vojnici su, kao da su uhvaćeni u činu, odmah zatvorili oklopno vozilo i izašli nam u susret.

I što si učinio?

Moreno je pobjegao s jedne strane, a žena s druge. Možda me nisu primijetili. Upoznali smo se pola sata kasnije, obećavši da ćemo ćutati. Umjesto toga, žena je nestala. Na poslu se nikad nije pojavila i nitko je više nije vidio kod kuće.

Jeste li mu to ikad rekli?

Moreno nije imao vremena, jer je ubijen dva dana kasnije na mostu Vrbanja. Rekao sam Giancarlu Bocchiju tijekom jedinog snimljenog intervjua koji mi je učinio, ali on nije objavio tu vijest

Mnogo stvari nije bilo napisano ...

Zatim tu su ona pitanja koja su ostala neodgovorena o prisutnosti ljudi bosansko-muslimanskih službi i o non-stop aktivistima, sve do uloge UN-a, i to izvješće Ujedinjenih naroda o slučaju koji će službeno biti "uništen kao i obično". Prema Bocchiju, ne znamo je li to bio čovjek iz Cacine jedinice ili ubojica iz tajne policije Seve, koji je taj dan bio u zoni desete brigade. Motiv se, kaže, nalazi u radnjama Blaženih: „privukli su sumnje muslimanskih tajnih službi. Marš mira 1992. godine, koji je ušao u Sarajevo s dopuštenjem bosanskih Srba, uvjerio ih je da ispod toga postoji nešto. Željeli su otići od talijanskih humanitarnih katolika, smetali su svojim inicijativama. Izetbegovićeve tajne službe, čak i one koje su izgledale bezazleno, poput tajne raspodjele pošte ljudima koji više nisu imali kontakt s rođacima izvan Sarajeva, doživljavaju kao aktivnost koja može donijeti naredbe ili bilo što drugo. " Don Albino Bizzotto, vođa blaženih, promovirao je demonstraciju ispred NATO baze u Avianu kako bi spriječio da avioni Atlantskog saveza odu na bombardiranje snaga bosanskih Srba. Inicijativa koja se možda muslimanima nije svidjela. „Blagoslovi su bili vrlo kontrolirani - dodaje - Kako bi dobili dozvolu humanitarnog udruženja, morali su opskrbiti deset sudija sarajevskog suda robom.

[Dozer]

Cini mi se da sam ovo vec piso. Seve tu tipicna "jedinica" koja nije nista drugo nego kodno ime. Na papiru mozda imas 50 ljudi imenom i prezimenom, a mozda i nemas. Ali pise tamo negdje u izvjestaju predatom parlamentu, "od donacija ide Sevama pola miliona da se kupe P.O. sredstva, novi BK-ovi, plate, hranu, itd. u prosjeku 10 hiljada po vojniku. Tu je negdje i zastrasivanje o domacim teroristima koji zele unistiti politicki poredak. U stvarnosti, tamo su 2-3-4 covjeka, logisticar uzme 200 hiljada sebi, da 300 hiljada Herendi za potrebe mita i placanja po odradjenom zadatku, kupovanje eksploziva, droge, pica, i kurvi. Jedan covjek zna rukovati snajperskim oruzjem, drugi eksplozivnim sredstvima, treci je prije rata izbo nekoga cakijom ili izreseto nekog iz neposredne blizine, znaci klasicni ubica - ili neka slicna kombinacija ovih tipova. Inace, rukovanje oruzjem, profesionalnost, i spretnost nije od velike vaznosti, vec lojalnost i nedostatak savjesti.

Bilo kako bilo, degutantno je da je Republika imala taku "jedinicu" koju je gotovo sigurno aminovo neko iz samog vrha, jer bez para nema ni muzike, a zna se gdje su pare bile!

Tacno tako

[Dozer]

Kako je @PM barabo stara

Fino si ti posložio Garaplijinu priču, nego, čudi me od tebe da tako slijepo vjeruješ u nju ...
čuj prije podne nosali kafe po MUP.u i SDA, a iza podne vršili likvidacije

Kažeš amateri, pitaj druga strijelaca je li lako izvodljivo uputiti hitac(malokalibarsko zrno) u pokretnu metu koja promjera ni desetak centimetara sa udaljenosti ne većoj od stotinu metara...

Maj... Celo je bio najklasicniji moguci amaterizam. Davno sam ovo vec elaborirao. Prva greska - kalibar. Druga greska - pucanje kroz staklo od 1cm s tim kalibrom. Cak i da nije pucano kroz staklo (a cuo sam jos onda da jeste), opet su kalibar i to zrno vise nego problematicni. Uostalom, upravo radi toga mu metak nije ni uspio doci do srca. Poznajem par ljudi koji su dobili taj metak s daljine od cca.80-90m. Samo je 1 poprilicno nagrabusio, i to jer je imao nesrecu da ga metak pogoodi u kljucnu kost, s donje strane. a onda se odbio i kroz meko tkivo sredine tijela sfur'o do prepone (ovo je najveca zajebancija kod tog metka, jer se ponekad zna igrati bilijara po tijelu, ako si bas toliki peh k'o ovaj. Druga zajebancija je metak bez kosuljice, tj. cisto olovo, a sto cesto zna dovesti do sepse). Ali prezivio je.
Dugi ga dobio u desnu stranu pluca - stao ,u na grudnoj kosti, nije imao snage da prodje.
Treci ga fasovo u plecku - izvadili mu ga nozem. Nije mogao proci kroz plecku i ostao ispod koze.

Koliko znam Celo je sjedio, nije bio pokretna meta.
A sto se tice pokretne ljudske mete na 100m, i to malokalibarskom puskom - to moze fuliti zaista samo totalni diletant. Inace, MK puska je jedno od najpreciznijih oruzja do 100m. Problem je u probojnosti tog zrna, i radi toga je to bio totalno pogresan izbor. Da mu je pucao u glavu, pa hajde, ali srce... khm...

[pirpa]

Meni se čini da su mali kalibar izabrali zbog malog punjenja, jbg, sam znaš sa koliko su pratnje hodali Čelo, Juka i ostali...da je prasnulo jače, nafatali li bi ga za deset minuta :mrgreen

a što se tiče pucanja kroz prozor, ponovo mi kao laiku pada na pamet da se išlo da se priguši pucanj...


Čuo sam i ja da je sjedio, ali i da je imao pancir na sebi i da je pogođen ispod pazuha dok je igrao remija..tako da mi se čini da baš i nije lak zadatak za amatera

[Dozer]

Celo je sjedio iza stakla, nije pucano kroz staklo na mjestu ispaljenja.
Pogodjen ispod pazuha, s boka.

Amaterski rad, s ocitim nepoznavanjem balistike i mogucnosti koristenog zrna.

[Nekako s proljeća]

Već 1993. nisu iste tvorničke postavke, ni Bajramoviću a ni atentatora-ke. Ismet jeste imao finih zasluga u organizaciji otpora u 1992., ali u skladu sa svojim profilom predratnog osuđivanog kriminalca, bio je odgovoran i za npr drogu u Sarajevu, za npr neke kanale privatnih razmjena stanovništva, za npr ubistvo našeg vojnika magnumom.... atentatom na njega mu je , po mom skromnom sudu, poslata poruka da za sigurnost nije dovoljno samo biti daleko od prve borbene linije, jer Ismet nije ratovao 1993 kao 1992. Opomena je to bila , jer je činjenica da je jaka mišićna konstrukcija usporila zajeban (fliper-rikošet) ali lakši metak manjeg kalibra. Spasio se izmještanjem na liječenje vani. Jednostavno rečeno, sklonjen je da ne smeta reorganizaciju Prvog Korpusa i svi ljudi kojima je bio komandant su morali biti ''uvojačeni'' nezavisno od toga što je dio njih po iskustvu već bio veteran odbrane. Odbrane grada Sarajeva, u kojoj se 1993 dio ratnih komandanata totalno opustio kao da je za njih rat stao, naivno vjerujući da je njihov doprinos nemjerljiv i da mogu da se kurče više od drugih. Aha.
Nemam pojma po kojem prioritetu, neka moja pretpostavka izmišljena je u pitanju, meta je napisana na komadu papira, samo njeno puno ime ili prezime, ili kodno ime, nekoliko ljudi u štek-prostoriji sjedi i do svakog od njih dođe papirić sa identitetom mete, svi pročitaju i bez ijedne izgovorene riječi napuštaju štek-prostoriju, iz koje kasnije dopire samo miris izgorene hartije. Lov na metu može da počne. Sve ostalo je priča za sebe, koja nešto puno i ne tangira lovce.

Tako da, malokalibarski za onolikog čovjeka je više opomena, a Garaplija je pucao u Herendu (medijski najeksponiraniji član) iz neposredne blizine, ako je gumenim mecima onda je i to opomena. Ali je to druga priča i vrijeme nakon rata pa ne bih o tome naprđivao na ovoj ratnoj temi o snajperskom ili antisnajperskom djelovanju.

Pošto sam uglavnom mislio na rahmetli Bajramović Ismeta Ćelu dok sam ovo pisao, editovat' ću još jednom fotografiju iz deblokirane Dobrinje na kojoj je Ismet. Dzevad Topić će 1993. otići za vojnog atašea u susjedstvu i imati neka primanja na konto te funkcije. Sklonjn ili je pristao sam da se skloni. A o Lučareviću, Hadziću i nisam siguran je li Pezo u pitanju, osobi neću ništa reći. Dajte da se vratimo na dobrinjsko ratište i anti-snajpersko djelovanje u ratu do 1995.

[PM72]

Kako je @PM barabo stara

Fino si ti posložio Garaplijinu priču, nego, čudi me od tebe da tako slijepo vjeruješ u nju ...
čuj prije podne nosali kafe po MUP.u i SDA, a iza podne vršili likvidacije

Kažeš amateri, pitaj druga strijelaca je li lako izvodljivo uputiti hitac(malokalibarsko zrno) u pokretnu metu koja promjera ni desetak centimetara sa udaljenosti ne većoj od stotinu metara...

Jedan vrlo pametan čovjek je izjavio ;
-Ne učestvujte u diskusijama od kojih nemate nikakve korisiti a šteta je obostrana...
Iskren da budem...boli me ona stvar i za Ševama i za Herendom i za Garaplijom.Svoj sud i mišljenje sam iznio a uključio sam se samo jer me nervirate sa pričom o Ševama kao SEAL timu i prepričavanjem spletki...

Vidim da je NSP opet preuzeo ulogu moderatora,ubaci nam buhe u temu i kad se počnemo ”češati” on se kao povlači i želi da se vrati na temu...a oko obje stvari se razumije ko....znate već.

[Nekako s proljeća]

Gotovo svako mišljenje koje sam iznio se suštinski odnosi na anti- snajperjsko djelovanje, nekoliko primjera ubistvo Salčina, Mirojevića, ranjavanje Babića, il' Bajramovića, a ubistvo Suljevića stoji otvoreno za razmjenu mišljenja.
Nije problem, mogu samo ponoviti da je dio pripadnika ''Ševa'' bio uključen u odbrambene događaje 1992. Na ovoj temi sam objavio da je jedan od njih na fotografiji, dakle poznato ime i prezime i lik, ostalo sam ga samo sretao po različitim arhivom. Realno, u odnosu na one koji nemaju ta saznanja sam u prednosti. Mislim da je osim heklera na jednoj fotografiji i sa dužom puškom sa optikom, mada nisam siguran da je riječ o PASP-u. Eto, vama za volje u vezi plasiranih konstrukcija u printanim medijima, čitao sam i ja te priloge ....ali sam svjestan i da medije ne zanima istina u suštini, već njegovanje dvije strane, a ja znam svoju stranu. Itekako. Kao i sav normalan svijet čekam neki sudski epilog u vezi tih plasiranih konstrukcija.
Čudan je obavještajni svijet. Mi izgleda nismo svjesni koja se sve bagra bila pojavila u i oko Sarajeva u to vrijeme .

Kao ovi iznad iz Zvornika npr, pridošli na Grbavicu i Lukavicu 1992. Zato se, da ponovim drotu, više bavim slučajevima žrtava kilera svih vrsta, žrtve su platile najveću cijenu vremena o kojem razmjenjujemo mišljenje. One su mi nekako drage i dan danas mi ih bude žao, povremeno kada se prisjetim. Preko njihovih sudbina mi dolazimo i do drugih saznanja, tačnog datuma ako ništa drugo.
Nastavite vi sa temom kako vam je volja.

Edit:
To je stari žargonski izraz za pripadnika uniformisane milicije ili policije u Sarajevu.

Da su znali da će ovi kasnije napasti vrh države , sistem bi ih već nekako spriječio iako je tzv paralelni sistem bio momački ojačao u svakom smislu. Dok su ubijali po Bosni to je bilo u dure, ali kada su krenuli ubijati ''svoje'' e onda se vidjelo kojeg su frankeštajna odgojili. Evo ''antiterorista'' na području Principova tj ''CC'' Sarajeva. Javna i ne baš, ali državna bezbjednost bi i u ratnim uvjetima morala znati ko,šta, gdje, kako, s kim, s čim, koliko, kada...
Vjerovatno bi Neđo Ševo morao znati ko mu se šunja-o zonom odgovornosti, ali pizda kao i Dragomir Andan ćuti do dan danas, jer imaju istog šefa preko Drine. Čudan je taj obavještajni svijet.

[PM72]

Zato se, da ponovim drotu,

ovo bi kao trebala biti uvreda? e moj NSP...ne tegli me za jezik.

[tempuser]

I dalje su Titovim stazama revolucije i Mika Bosnic u akciji...

[pirpa]

Evo ga i ovaj MUP-ovac pravedni

[tempuser]

Navratio tek toliko da očitam stanje!
Što bi Šibi rekao: u zemilji ničeg novoga!

[strucnjakdemagog]

Ako se već priča o Ševama i snajperisanju po Sarajevu, zarad mladjih generacija koje ovo možda čitaju treba da se kaže da su te iste Ševe pucale i po građanima Sarajeva, i s jedne i s druge strane Miljacke. Za ovo ima dovoljno dokaza i svjedoka, a s nekima od istih sam i lično razgovarao.
U pravu je @PM72 kad kaže da u nekim diskusijama ne treba učestvovati, ali neke stvari se jednostavno ne mogu prećutati.

[trocadero]

Mislim da bi bilo zanimljivo objaviti mapu sa pravcem Nedzarići-barikada-SOS-naselje Mlađani, cestu sa lokacijom na kojoj je pogođen Suljević Suad , iz novembra 1992. Koliko se sjećam vidljivost je bila odlična, rano popodne je bilo. Imao je šljem na glavi , a vjerovatno kroz zadnjju šoferšajbnu dobio metak u glavu, moguće iz sa boka nisam siguran, sa nekog od snajperskih položaja VRS iz Nedzarića. Ako neko zna tačnu lokaciju auta gdje je pogođen Suljević, možda bi i mogli to mapirati sa nekom okvirnom šemom. @trocadero , ako imaš saznanja odakle se uglavnom pokrivao ovaj cestovni pravac, valjalo bi.

Ne bih ti baš znao.Osim one frke '95 oko Betonare slabo sam tamo zalazio tokom rata.Dosta zajebano, ubi sa svih strana...a ne, ne, opasno po život. Tokom '92 u nekoj ispomoći bez vodiča našu grupu neki vaš lola dobro rafalno nagrdio niz aleju Branka Bajića. Ranjenih pun kombi, šou...
Ne znam ni lokaciju gdje je pogođen taj što ga spominješ.Ako je snajperom onda možda sa tih viših zgrada, Dom staraca, Dom slijepih, Teologija, kasarna, škola...

[pirpa]

Ako se već priča o Ševama i snajperisanju po Sarajevu, zarad mladjih generacija koje ovo možda čitaju treba da se kaže da su te iste Ševe pucale i po građanima Sarajeva, i s jedne i s druge strane Miljacke. Za ovo ima dovoljno dokaza i svjedoka, a s nekima od istih sam i lično razgovarao.
U pravu je @PM72 kad kaže da u nekim diskusijama ne treba učestvovati, ali neke stvari se jednostavno ne mogu prećutati.

Edine jesi li to ti

[strucnjakdemagog]

Pripadnik ARBiH, Srbin, mi je pričao da je jednom prilikom tokom 93. ili 94. snajper ranio stariju ženu na mjestu gdje nikako nije mogla biti pogodjena sa teritorije pod kontrolom VRS. On tvrdi da je pucano sa "Šibice".
Meni je djelovao uvjerljivo.

[pirpa]

a đe su ševe u svoj toj priči ..