Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
mirzazmaj wrote:HOP, SKIP & JUMP (TROSKOK) Film by Srdjan Vuletic
A couple paired during the Olympic games in Sarajevo. Nine years later, they find themselves on opposing sides during the war.
kakav ba savrseni krug
Poslao sam post ranije, koji nazalost nije prosao.Vjerujem da ga ti imas pravo, i u jednu i u drugu ruku i to me zaista cini sretnim! Ti si jako dobar guglas, svaka ti cast, jer i sam znam da nekada treba znati guglati da bi se doslo do informacija. 'Guglas' je israz koji se pojavio na uzim prostorima Sarajeva, ranih '80, kasnih '90, i ako se zaista zanimas za zanacenje te rijeci otvori temu na forumu.
de proguglaj mi ti malo, mozda se bolje snadjes, guglas moj
'93 je moju sestru, koja je tada imala 13 godina, pogodio snajper u glavu.
Metak malog kalibra, a velike pocetne brzine (5,56 ili sl.) ju je pogodio iznad lijevog uha, a izasao na potiljku.
Nekim cudom (bozije davanje i umijece neurohirurga dr. Drnde na Kosevu) je ostala ziva i .... za 12 dana izasla iz bolnice. Tri mjeseca je trosila lijekove - teske droge (Fenobarbiton) ....
Od posljedica ima samo sjenku u lijevom uglu vidnog polja. Udata je i ima dvoje djecice.
Ja ... kad danas razmisljam o tome .... ne znam sta da mislim.
Gledao sam englesko istrazivanje na temu ove pogibije gdje su prikazivali intervvjue sa srpskim snajperistima u toku rata, ostao mi je u sjecanju jedan ceto sa brkovima koji se hvali englezima kako ubija muslimane, zatim uzima pusku i govori "bice corbe danas"i otvara paljbu na onaj dio izmedju izvrsnog vijeca i zemaljskog muzeja. Lik sam mu dobro upamtio i koliko mogu da ga poznam zivio je u SA i bio je clan jednog planinarskog drustva. Koliko sam saznao sada zivi u Beogradu. Nadam se da cemo se nekad sresti.
za sarajevske romea i juliu? ma nema tu sta da se kaze. fakti su opstepoznati. poginuli su momak srbin i djevojka bosnjakinja. vrlo je moguce da su ubijeni od strane armije BiH.
svak o tom filmu ima svoje misljenje. moje misljenje o filmu i samom dogadjaju nije tako pozitivno niti tragi-romanticno kao shakespearova prica od prije 500 godina. moja pitanje koje je kontroverza i zbog kojeg mi se citava prica ne svidja je: ako su odlucili bjezati, zasto su odlucili da bjeze na agresorsku stranu, gdje bi momak haman pa isti dan bio regrutiran u srpsku vojsku, i siguran sam da je on to i znao. a bio je pripadnik armije bih, znaci dezerter koji prelazi na neprijateljsku stranu. ali se na jednoj citavoj temi o ovom dogadjaju javilo mnogo ljudi koji nisu mislili ovako pa je doslo do nesuglasica.
U Danskoj je bila uradjena pozorisna predstava na tu temu, a jedan bend je izdao CD sa pjesmama o njima na nasem jeziku. Pokusacu da saznam imena. Gledao sam dokumentarac o sarajevskoj Juliji i Romeu,.. i jasno pokazuje da je momak upao u neprilike. Naime njegov najbolji prijatelj sa kojim je visio, isto Srbin i komandir jedne cete ili linije,. prebjegao cetnicima,.. momak nije htio niti u jednu vojsku i od nasilne mobilizacije ga spasio Celo(Bajramovic), inace njegov prijatelj, ali nije mogao sve vrijeme garantovati za njegovu bezbjednost. Majka od tog momka vec ranije izasla, i preko veza i lovom,.. "obezbjedila" im prolazak dalje, bijeg iz Bosne,.. ali da izadje na srpsku stranu. Izlazili su na nekoj tromedji tri vojske u Sarajevu, nesjecam se tacno gdje, ali tu su nadgledale sve tri vojske u Sarajevu. I naravno izjave svih tih komandira kako nisu oni, kako je druga vojska pucala. Sahranjeni oboje na pravoslavnom groblju sa pravoslavnim obicajem a to sve izveo i medijski promovisao onaj jedan pijani pop ekstrem sto je cesto tada visio na Srni. Toliko o njima.
Neko rece da snajperisti poslije rata imaju psihickih problema. Naravno oni koji nisu zadojeni ideologijom, fasizmom,.. koje je taj zadatak zapao i znaju da su ubili covjeka. Medjutim, oni koji su ideoloski napumpani o visoj rasi, a pucali pa "Turke, genetski otpad,.." takvi ne samo da nemaju problema, vec se time i ponose. Zamisli ubiti dijete metkom u glavu, a vidis na nisanu da je dijete u pitanju? To ne mora biti obavezno bolestan mozak, neko ko je inace mracan i asocijalan tip, zlostavljan u djetinstvu,... - to moze neko ko je skroz "normalan" tj. skladan i uredan porodicni zivot, - a da je ideoloski napumpan. Nisu li nacisti sto su bacali zivu djecu u peci, imali porodice u mjestu pored logora, ali posao radili hladnokrvno. Nije li Milan Lukic brizan otac dvoje djevojcice, a licno rukom zaklao djece i zive ih palio? A koliko je tek slicnih. Ja licno znam jednog sto danas ima skroz normalan porodicni zivot, pred zakonom cist i velika raja u ocima svih sto ga znaju - tip se i danas hvali silovanjima u Kozarcu i pred zenom, i kako je jedne noci u Keretermu otvorio rafal u meso. Na sto se smiju svi oko njega,.. svi skroz naizgled normalni - dakle nisu medicinski gledano poremecene psihe. Zasto je to tako - ideologija i ispiranje mozga. Svi takvi uopste nemaju osjecaj da su ubijali ljude - oni su skroz ubjedjeni da su ubijali neljude, trijebili korov, samo cistili,... oni uopste nemaju osjecaj za moral u pitanju Bosnjaka, za njih su to stetocine koje su se namnozile poput insekata,..
Pa i snajperisti u toj prici. Nit su sa merakom ubijali ljude - nit su oklijevali - samo posao i nista vise.
a sta mislis kad bi ti javno to ime napisao? haa? zar takve treba i dalje anonimnim ostavljati...pricaj, spominji ga uvijek, upisuj ga u net, svaki put uz njegovo ime napisi sta je radio...otezaj mu zivot barem na taj nacin...
E da je bogdo Juka imao vise mudrosti pa da smo nase mlakomudonje makli iz predsjednistva kad ih je ono opkolio sa svojom rajom.
Na Igmanu su tenkove poslali za obracun sa Jukinim momcima, a pustili cetnike da se popnu na vrh Bjelasnice.
Nemoj vise da me vuces za jezik.
Juka je imao lijepo ponasanje sa njima!
"
CK5 wrote:Ademir Kenovic je ziv, neko je ocito nesto pobrkao.
[/quote]
Jbg moze mu se svasta prigovoriti, al je znao kako trba postupati sa bitangama. Bojali su ga se ko guje. Davno sam citao trankript gdje Legija govori Arkanu nesto tipa ne mozemo se maknut neki Juka nam je jebo mamicu. Nesto u tom stilu.[/quote]
Evo sinopsis tog filma o Romeu i Juliji iz Sarajeva:
Dvoje mladih Sarajlija, Admira i Boško su odlučili da napuste Sarajevo 19.maja 1993. Nakon dogovora, preko zajedničkih prijatelja, sa obje strane krenuli su oko 17 sati preko Vrbanja mosta ka Grbavici. Prvo je na mostu smrtno pogođen Boško a zatim i ranjena Admira, koja je izdahnula desetak minuta kasnije grleći mrtvog momka. Njihova tijela su ostala cijelu sedmicu na mostu, kada su uz pomoć Radnog voda izvučena na Grbavicu, dio Sarajeva pod kontrolom VRS. Snage UN su odbile pomoći u izvlačenju tijela dok su se obje strane u sukobu međusobno optuživale za smrt mladog para. Sahranjeni su u Lukavici na srpskom vojničkom groblju a tijela su 1996 po želji Admirinih roditelja prenesena na groblje Lav u Sarajevu. U filmu govore Admirini i Boškovi roditelji, prijatelji koji su učestvovali u dogovoru oko prelaska, svjedoci ubistva i druge osobe iz života mladog para.. Kako nisu urađene obdukcije tijela niti je vođena istraga, pravac iz koga je pucano i ubice su ostale nepoznate.
No, pošto to nema previše sa temom mislim da to treba ostaviti po strani.
Na ovim linkovima je mini-dokumentarac o ABiH snajperisti. Dojučerašnji student biologije i gradska raja, vidi se kako je pukao kada odvali plakati. Svakome preporučujem da pogleda.
Ja sam gledao drugi film, gdje se lijepo vidi razgovor sa debelim brkatim cetom koji puca iz bunkera i vice sad ce biti corbe.
Eborg wrote:Evo sinopsis tog filma o Romeu i Juliji iz Sarajeva:
Dvoje mladih Sarajlija, Admira i Boško su odlučili da napuste Sarajevo 19.maja 1993. Nakon dogovora, preko zajedničkih prijatelja, sa obje strane krenuli su oko 17 sati preko Vrbanja mosta ka Grbavici. Prvo je na mostu smrtno pogođen Boško a zatim i ranjena Admira, koja je izdahnula desetak minuta kasnije grleći mrtvog momka. Njihova tijela su ostala cijelu sedmicu na mostu, kada su uz pomoć Radnog voda izvučena na Grbavicu, dio Sarajeva pod kontrolom VRS. Snage UN su odbile pomoći u izvlačenju tijela dok su se obje strane u sukobu međusobno optuživale za smrt mladog para. Sahranjeni su u Lukavici na srpskom vojničkom groblju a tijela su 1996 po želji Admirinih roditelja prenesena na groblje Lav u Sarajevu. U filmu govore Admirini i Boškovi roditelji, prijatelji koji su učestvovali u dogovoru oko prelaska, svjedoci ubistva i druge osobe iz života mladog para.. Kako nisu urađene obdukcije tijela niti je vođena istraga, pravac iz koga je pucano i ubice su ostale nepoznate.
No, pošto to nema previše sa temom mislim da to treba ostaviti po strani.
Na ovim linkovima je mini-dokumentarac o ABiH snajperisti. Dojučerašnji student biologije i gradska raja, vidi se kako je pukao kada odvali plakati. Svakome preporučujem da pogleda.
u ovom kratkom dokumentarcu koji je radio francuski novinar Buffon, cuo sam da je poslije Goran 1994 promjenio stranu u ratu, i da je negdje 97-98 izasao i zivi u Kanadi
sega je bila da smo 'oguglali' i na snajperiste, pa smo stavljali novine pored glave kada prelazimo kakvu zajebanu raskrsnicu, doduse u danima kada se lafo ne puca
Eborg wrote:Evo sinopsis tog filma o Romeu i Juliji iz Sarajeva:
Dvoje mladih Sarajlija, Admira i Boško su odlučili da napuste Sarajevo 19.maja 1993. Nakon dogovora, preko zajedničkih prijatelja, sa obje strane krenuli su oko 17 sati preko Vrbanja mosta ka Grbavici. Prvo je na mostu smrtno pogođen Boško a zatim i ranjena Admira, koja je izdahnula desetak minuta kasnije grleći mrtvog momka. Njihova tijela su ostala cijelu sedmicu na mostu, kada su uz pomoć Radnog voda izvučena na Grbavicu, dio Sarajeva pod kontrolom VRS. Snage UN su odbile pomoći u izvlačenju tijela dok su se obje strane u sukobu međusobno optuživale za smrt mladog para. Sahranjeni su u Lukavici na srpskom vojničkom groblju a tijela su 1996 po želji Admirinih roditelja prenesena na groblje Lav u Sarajevu. U filmu govore Admirini i Boškovi roditelji, prijatelji koji su učestvovali u dogovoru oko prelaska, svjedoci ubistva i druge osobe iz života mladog para.. Kako nisu urađene obdukcije tijela niti je vođena istraga, pravac iz koga je pucano i ubice su ostale nepoznate.
No, pošto to nema previše sa temom mislim da to treba ostaviti po strani.
Na ovim linkovima je mini-dokumentarac o ABiH snajperisti. Dojučerašnji student biologije i gradska raja, vidi se kako je pukao kada odvali plakati. Svakome preporučujem da pogleda.
ha...znam momka licno (ne znam da li smijem da napisem puno ime i prezime), zivio u rave jankovic, trenirao padobranstvo, pred rat ga odbili u francuskoj legiji stranaca, furao se i prije rata na vojsku, spartanskog duha, to studiranje biologije je onako bilo bas po sarajevski, aj da i ja nesto studiram...bio je "opicen" u najpozitivnijem znacenju te rijeci...posten i neiskvaren momak...
svirac wrote:'93 je moju sestru, koja je tada imala 13 godina, pogodio snajper u glavu.
Metak malog kalibra, a velike pocetne brzine (5,56 ili sl.) ju je pogodio iznad lijevog uha, a izasao na potiljku.
Nekim cudom (bozije davanje i umijece neurohirurga dr. Drnde na Kosevu) je ostala ziva i .... za 12 dana izasla iz bolnice. Tri mjeseca je trosila lijekove - teske droge (Fenobarbiton) ....
Od posljedica ima samo sjenku u lijevom uglu vidnog polja. Udata je i ima dvoje djecice.
Ja ... kad danas razmisljam o tome .... ne znam sta da mislim.
Eto vidis, dijete, 13 godina, u glavu.
Kakvi su to bolesnici i psihopate.
Jedno je profesionalni vojni snajperista, obucen da dejluje na neprijateljsku zivu silu i pokretne mete, znaci uniforma i to je to, ali ovi zlotvori, to su psihopate.
U svakoj vojsci se snajperista nikada nije uzimao kao zarobljenik, nego mu se na mjestu presudjivalo. Tako je odvajkada.
Sociolog wrote:u ovom kratkom dokumentarcu koji je radio francuski novinar Buffon, cuo sam da je poslije Goran 1994 promjenio stranu u ratu, i da je negdje 97-98 izasao i zivi u Kanadi
Da li neko moze potvrditi ili demantovati ovo? Bas me interesuje.
Sociolog wrote:u ovom kratkom dokumentarcu koji je radio francuski novinar Buffon, cuo sam da je poslije Goran 1994 promjenio stranu u ratu, i da je negdje 97-98 izasao i zivi u Kanadi
Da li neko moze potvrditi ili demantovati ovo? Bas me interesuje.
pa evo jeli milenko za njeg kaze da ga zna? mozda zna i to.
Sociolog wrote:u ovom kratkom dokumentarcu koji je radio francuski novinar Buffon, cuo sam da je poslije Goran 1994 promjenio stranu u ratu, i da je negdje 97-98 izasao i zivi u Kanadi
Da li neko moze potvrditi ili demantovati ovo? Bas me interesuje.
pa evo jeli milenko za njeg kaze da ga zna? mozda zna i to.
e to ti ne bi znao reci, i meni bi bila interesanta ta informacija...nase poznastvo i druzenje odvijalo se tokom '91. kad je i milenko "ganjao" padobranstvo . padobranska sezona '92. bi pravo kratka, 2-3 vikenda u martu na aerodromu (subotom i nedeljom su bili treninzi)...kad se zapucalo, pogubih i kontakte, izmedju ostalog...
Na jednoj staroj temi sam opisao svoje sjećanje na događanja oko mučkog ubistva bračnog para na mostu Vrbanja.Istine radi, a po najboljem sjećanju, ponoviću samo par stvari.Istina je da je za odlazak iskorišteno poznanstvo sa "Ćelom"(tada sam mislio da se radi o Ramizu Delaliću).Njih dvoje se kratko zadržalo u kući Mire Troppana, člana legendarnog ansambla Prijatelji, smještenoj nekih 100 metara od mosta u kvartu Borak.
Imali su par većih kofera i možda torbu...Pričali su da je sve sređeno za prelazak - sa "Ćelom".
Naravno, ne tvrdim da znam sve pojedinosti, ali je TAČNO da je prije njihove pogibije sa moje linije prebjegao čovjek kojem smo svi vjerovali,pod nadimkom "Motorka"(crn, snažan, mršav čovjek sa brkovima i uvijek u kožnoj jakni).Na liniji je bio skupa sa svojim bratom.Brat je ostao, ovaj je prebjegao...Za nas je taj prebjeg bio hladan tuš, jer je lik bio cijenjen od starije raje i mangupa stare garde.
Još nešto, na liniji Vrbanja je tad bila jako komplikovana situacija u svakom pogledu...
Svega nekoliko minuta nakon njihovog izlaska iz kuće Mire Troppana tranzitom je na Borak, u autu sa nekoliko svojih pitbulova, dojurio Caco.
Niko od nas nije znao šta se dešava.Odgovorni komandir čete, Hazim B.(inače zlatni ljiljan RVI), je čuo da je ljude poslao Ćelo i nije reagovao.Naredba je bila bizarna i jasna: Prelazaka preko Vrbanje nema- jedno glasno upozorenje i pucanje ako se ne stane !
Po mom saznanju , Caco je odmah dojurio u štab 3-e čete u ulici Borak i išamarao komandira, a zatim je sjurio niže Nevesinjskom ulicom( današnja Gabrielle Moreno Locatelli po poginulom humanitarcu iz Italije).Došao je sa otkočenim oružjem na prvi bunker.
Taj bunker, tzv. Jedinica, je bio odmah uz ogromni podzid koji svako vidi s desne strane kad iz pravca Kovačića vozi prema Skenderiji.Na njemu je danas in memoriam ploča francuskog Unprofora.Iz tog bunkera se jasno vidilo da dvoje ljudi, cestom i bez skrivanja kreću prema Kovačićima sa koferima u ruci.
Da skratim, Caco je , po kazivanju mojih drugova iz čete, podivljao i naredio da se puca, bukvalno je vrištao.U bunkeru je bio maloljetni momak koji je na liniji bio samo radi hrane i najčešće je stražario sa svojim ocem, ne idući u napade ili slično.
S otkočenim Magnumom iza leđa, momak je okinuo iz kalašnjikova , a pucao je još najmanje jedan pitbul iz Cacine pratnje.
Znam da je atmosfera bila užasna poslije toga, danima...Osim toga, NIJE istina da su ležali danima na ulici.
Istina je da su pripadnici radnog voda, roblje VRS, pod pratnjom par specijalaca, bukvalno ispred nosa naše straže izvukli tijela na Grbavicu, već drugu noć čini mi se( jer sam siguran da sam ušao u smjenu na Vrbanji najdalje 48 sati poslije, a tijela nije bilo).
Snajperisti moga bataljona , koje sam gledao, naravno da su pucali- ali odlično znam da je to bila teška i mučna borba sa srpskim snajperima i gnjezdima za tzv"Sijače smrti" smrtonosne mitraljeze velike ubojitosti.Naši ljudi su pravili "čeku" njihovim smjenama.
Snajperisti VRS koji su bili na Kovačićima i dijelovima Vraca okrenutim prema Skenderiji su bili, kažem to otvoreno, teška đubrad...
Pričam otvoreno o svačijim grijesima, pa i o svojoj avliji, ali njihovo "snajperanje" je bilo iživljavanje i primjenjeni vojni teror, unaprijed smišljen i provođen...
Živio sam na takvom mjestu da sam mjesecima gledao ranjavanja i ubijanja ljudi po Skenderiji,a lično sam bar deset puta bio meta.Desetak ljudi iz moje ulice je ranjeno djelovanjem snajpera, a desetak je ubijeno(iz raznih djelova grada koji su dolazili na Skenderiju).
Internet je čudo, i moguće da pročita onaj koji zna : 1 - stražarsko- izvidničko mjesto VRS , Kovačići, Lenjinova- Prva zgrada pored Vrbanja mosta sa istaknutom zastavom RS.Koštalo nas je strahovitog truda i nekoliko života ( uz veliku pomoć drugova iz Laste i Bosne) da uništimo taj brlog iz kojeg je nekoliko desetaka Sarajlija, civila, žena i djece ubijeno ili teško ranjeno.Na moje oči je pogođeno 5 ili 6 ljudi.
Brlog smo prvo gađali svim i svačim dostupnim, najčešće tromblonima i "zaštitnom" vatrom, a zatim je nekome pukao film i taj dio proklete zgrade je spaljen, nakon čega su samo vodili računa da ostane zastava....Iz te zgrade su imali prokopan tunel ispod ulice prema današnjoj kanadskoj ambasadi( nekdašnjem đačkom domu)...
bilo je dosta tih snajperista,obicnih ljudi kojima je sds dala snajper u ruke da pucaju,dosta njih nikad nije ni zapucalo,ali nazalost vecina je pucala po gradanima sarajeva,bilo ih je po zgradama,bio je jedan na kranu kod "žice",na mojmilu,sjecam se njih jer sam tuda "trcao",ali znam kad su jukini hvatali ove po gradama da su se pitali kako to "beli orlovi" lete,pa su demonstrirali taj let sa snajperistima,najpravednija kazna definitivno!
2- drugo stražarsko- izvidničko mjesto VRS , smješteno u danas već obnovljenoj zgradi u Zagrebačkoj, prije rata poznato kao " kod bugojanske mesare", odmah do OHR-a( tu možete vidjeti prodavnicu elektromaterijala, a niže je zelenara i mala knjižara uz trolejbusku stanicu).
S tog mjesta je ubijano po Marijindvoru, posebno Gundulićeva( gdje je u bivšem "stelexu" bio HVO), Skenderija most, a posebna značajka je bilo pucanje snajperom velikog kalibra u prozore stanova.Naravno, odatle su mogli često da uprate i naše smjene, ali u ovoj priči su interesantni detalji oko bolesnog iživljavanja nad civilima.
Jedna od nikad ispričanih činjenica je i to da je manja grupa mojih drugova danima bila infiltrirana tik do srpske linije u zgradi "Kifla" u Ljubljanskoj(s desne strane 50 metara iza benz. pumpe, stajalište za GRAS kombi) i da smo savršeno upratili odakle i gdje se smještaju straže VRS zadužene za taj dio linije.Nije se smjelo pucati, a u kasnijoj akciji je Ljubljanska presječena na pola i četnicima je blokiran ulaz na Vrbanja most zauvjek( ova situacija je bila predmet istraživanja vojnih akademika Njemačke i Francuske kao specifičan paradoks gradske borbe).
Nakon što je postalo neizdržljivo snajperanje iz " Mesare"(pogibija nekog djeteta čini mi se, i ranjavanje nekoliko naših mlađih boraca), izvedena je akcija najgrubljeg tipa.Da ne idem u detalje, iz objektivnih razloga, zgrada je napola dignuta u zrak, i to na nevjerovatno hrabar način, od strane običnih boraca- dobrovoljaca.
Jedno od najgorih gnjezda terora je bukvalno razoreno, VRS je izgubila nekoliko ljudi, a izvlačenje tijela snajperista ispod ruševine je dogovoreno na pregovorima.Na Vrbanju je došao vojvoda Slavko Aleksić sa nekoliko šteka "Vek" cigareta, pratnja, kokarde...Major obavještajaca francuskog Unprofora( francuzi su u to vrijeme sarađivali sa VRS na tom dijelu linije i špijunirali nas), prevodioci, i A.B., jedan od uglednih građana sa Skenderije, tadašnji oficir za vezu sa strancima i slične poslove.Slavko Alexić, šef grbavičkih četnika, se vratio sa nepoklonjenim cigaretama i dogovorom o izvlačenju.
Od tada je snajperanje izmješteno na udaljene kote po Vracama.
vrlo interesantno pisanje dr. gog. zaista me interesuju dogadjaji sa ovih gradskih urbanih linija razdvajanja i kada covjek tuda prolazi pita se sta i kako su se stvari odvijale, ali na zalost izuzev ovakvih forumskih opisa dogadjaja iz prve ruke, i nemamo nekih drugih pisanih materijala niti svjedocenja koji su dostupni za procitati.
SNAJPERISTI: Jeste, istina je da je Juka bacio jednog snajperistu. To je bilo kod Socijalnog. Ali, nije on imao namjeru da ga baci, nego kad mu je prišao sleđa, ovaj je zamahnuo rukama i tako je i izletio. Onda ljudi kažu: Juka baca snajperiste. To nije istina. Bilo je ljudi koje smo hvatali s oružjem u rukama pa ga Juka ni prstom ne dotakne. Zarobimo ga, jednostavno.
karanana wrote:vrlo interesantno pisanje dr. gog. zaista me interesuju dogadjaji sa ovih gradskih urbanih linija razdvajanja i kada covjek tuda prolazi pita se sta i kako su se stvari odvijale, ali na zalost izuzev ovakvih forumskih opisa dogadjaja iz prve ruke, i nemamo nekih drugih pisanih materijala niti svjedocenja koji su dostupni za procitati.
Ovako je to rahmetli Saudin -Pospanko radio ( a snajperista je imao licnu kartu iz Smrdije ):
" Dan je bio miran, tek po neki pucanj bi se cuo. Sjedio sam sa komsijom u rovu. Predlozio je da odemo sumom da vidimo sta ima iza brda. Nas rov je dosadan, jer ga cetnici ne gadaju tako cesto. Ipak ga se vecina boji. Posljednji je rov, poslije njega vise nema rovova, par stotina metara. Da cetnici znaju mogli bi nas za usi izvuci iz njega…
Izasli smo iz rova i krenuli ivicom sume prema brdu iznad nas. Jedva smo se provlacili kroz siblje koje je izraslo izmedu borova. Dosli smo konacno do vrha. Razocarali smo se. Sve sto smo mogli vidjeti bila je suma. Nastavili smo se kretati dalje. Dosli smo do ivice sume. Nekih 10 metara ispred nas je bila stala. Prvo sto smo mogli vidjeti su bile tikve kojih je bilo na sve strane. Nismo mogli odoliti da ih ne uberemo. Komsija je otisao za tim zadatkom, ja sam otisao na stalu.
Sjeo sam na na sijeno. Miris I pogled su bili predivni. Sjetio sam se sela i vremena provedenog na njemu. Gledao sam u cahure koje su bile razbacane okolo. Pogled na moju ulicu bio je cist kao na dlanu. Dok sam gledao sta se sve vidi u prostoriju je usao vojnik sa snajperom u ruci. Skamenio sam se od straha. Nije ni gledao u mene prosao je do otvora na stali i poceo da prica…
- Ima li ustasa?
- Nema, nisam vidio nikoga.
- Ti si Sarajlija?
- Jesam odavde sam.
- Sve vas treba pobiti!! Slabo ste ove ustase sredili. Sta ova
budala radi ispred stale?
- Bere tikve.
- Jebale mu tikve mater hoce da ga ustase ubiju.
- Nece, nemaju ga cime gadati.
- Mici se odatle budalo!! Majku mu njegovu bjezi, ovo je ustasa!!!!
Trznuo se za pusku. Posto sam svoju pusku drzao u borbenom polozaju, sa metkom u cijevi, samo sam pritisnuo obarac. Sasuo sam rafal u njega. Nije se ni pomakao. Zanimljivo ocekivao sam krv na sve strane ali je nije bilo. Par crvenih mrlja, je bilo sve sto sam mogao primjetiti. Uzeo sam snajper i ruksak koji je imao na ledima. Nakon toga sam zapalio sijeno na stali… Istrcao sam iz stale i usao u sumu. Nakon 30m sam nasao komsiju.
Zajedno smo nastavili trcati nazad. Svoju pusku sam stavio na leda. Tako da mi je zapinjala za siblje. Snapjer sam nosio u rukama. Nakon 5 min pocinje pucnjava iza nasih leda. Granate su padale iza nas po sumi. Kada smo dosli na nekih 50m do naseg rova. Docekao nas je rafal sa nase linije!! Zalegli smo medu borove. Dozivali smo ih da ne pucaju. Napokon kada je stalo pucanje. Ustali smo i pocli da vicemo “Nasi smo”!!!!! u tom momentu metak otkida dio bora izmedu nasih glava. Ponovo smo imali srece, neki nestrpljivi vojnik. na kraju smo nekako uspjeli da uspostavimo kontakt sa nasima.
Komandir voda nas je cekao. Galamio je na nas. Prijetio… Dosli su ubrzo i ostali. Vojnik koji je pucao grlio nas. Ponavljao je k'o papagaj “mogao sam vas ubiti”. Zezao sam ga da je los strijelac (na svu srecu pa i jeste bio, jedan od najlosih u jedinici). Granate su u meduvremenu pocele da padaju po naselju. Komandir je i dalje galamio. Pozvao je stab da nas vode u zatvor. Zato sto smo napustili strazarsko mjesto. U svoj toj frci dosao je i covjek ciju sam stalu zapalio. Prijeti da ce nas ubiti. Nikako nismo uspjevali da im objasnimo sta se desilo. Iz staba dolazi naredba da se hitno javimo u stab. Spakovali smo se i krenuli... "
karanana wrote:vrlo interesantno pisanje dr. gog. zaista me interesuju dogadjaji sa ovih gradskih urbanih linija razdvajanja i kada covjek tuda prolazi pita se sta i kako su se stvari odvijale, ali na zalost izuzev ovakvih forumskih opisa dogadjaja iz prve ruke, i nemamo nekih drugih pisanih materijala niti svjedocenja koji su dostupni za procitati.
Često hodam ulicama i pokušavam zamisliti ili se prisjetiti kako je to bilo u ratu ili neposredno nakon njega. Stravičan osjećaj kada vidiš neku običnu zgradu a skontaš da su do pred koju godinu tu ordinirali zločinci, koljači i egzekutori nedužne djece a da je svaka osoba na otvorenom bila mrtva.
Sajoni wrote:Onaj među prvima što je uhvaćen na Holiday Inn-u je plakao kao posljednja p.č.i.a!!!!Šta je s njega kasnije bilo Bog sami zna...Vjerovatno razmijenjen za nekog našeg civila...
Nebojsa cini mi se I used to know him
i ja sam ga znao , isli skupa u osnovnu , sretnem ga 91 u tramvaju prica kako uzima dobru lovu tjelohranitelj ovima iz SDS-a (džudista je bio) ,kao uzima levate ovo ono ...
ja sam hrabro čučao u šahtu s još jednim jaranom kad je ta neka armijska četa snajperista ja mislim negdje 94 došla na liniju na Miljacki od elektroprivrede do vrbanje , bilo ih je bruka , jedan je od njih došao do nas popeo se na krov barake i šicao kako se to onda govorilo , veli meni jaran hajmo mi u rupu(šaht) sad če čete opalit kontru , i taman ovaj nama baca priče odozgo u stilu izmače mi četnikuša s prozora trese stolnjak i meščini u ruku je samo potrefih , kad od tamo sijač poče derat , a taj s krova barake skoči i gura se s nama u šaht lol
Naletio sam na jednog takvog u Hrasnom 93 godine koji je gađao sa Hrasno brda. Nije htio da me ubije, namjerno me pogodio u butinu nebil još neko zaglavio izvlačeći me. 7,9, ručno narezani, rasprskavajući. Vile me pronosale blago rečeno. Fiksator 5 mjeseci, na štakama godinu dana, 14 godina sam imao, valjda mlad pa nemam nikakvih posljedica Nekad me stid bude ljudi koji su najebali za razliku od mene koji nisam htio da se krijem i dobro prošao na kraju. Vidio je da sam dijete i to mu nije smetalo. Da ga uhvatim, kašikom bi mu vadio oči, njemu i takvim likovima. Svašta sam radio u životu i na svašta sam spreman. Ali na takve stvari, nisam. Za to trebaš imati mentalni sklop manijaka. Žene i djeca su mete psihopatama. Jedini logičan zaključak.
kada prelazimo kakvu zajebanu raskrsnicu, doduse u danima kada se lafo ne puca
I used to know him