Do sada smo uglavnom definirali što je to rahat patnja. Po meni to je spremnost većine pripadnika sva tri naroda da progutaju svako sranje „svojih“ političara u ime „viših“ ciljeva. Ti ciljevi se mogu sublimirati jednom rečenicom. Želja za političkom, ekonomskom i kulturnom dominacijom jednog naroda nad druga dva. U ostvarenju te želje u redu je da ekonomski i infrastrukturno kasnimo za okruženjem, da se stanovništvo prepolovi, da 50% ljudi nema posla, da se svaki dan raja baca s krova.
Da ne zaboravim, konceptu današnje rahat patnje je najvažnija demografija i pozitivan prirodni priraštaj stanovništva. To ima smisla. Na Kosovu je prosječna obitelj krajem XX stoljeća imala šestoro djece, moj otac je imao devetoro braće i sestara, mati petero, ja troje. Ovo stanje danas, uz iseljavanje, staro stanovništvo i demografske minuse nije ni blizu opravdanja za postojanje rahat patnje.
Osim moga mišljenja ima i drugih poput ovih:
Kontrolisani haos,..a nije teško ni stvoriti ga ni održavati jer zna se da ovaj narod ne voli promjene,..polako i polahko,..bit će nekad bolje,.
Rahat patnja je proizvod nedorecenosti i slabosti Dejtonskog mirovnog Ustava,koji je dao sansu neprijateljima BIH da koristeci te slabosti podijele BIH..
Rahat patnja - najgluplja politička ili bilo kakva strategija ikada, ali eto...izgleda da funkcioniše...što dovoljno govori o svima nama koji živimo ovdje nego bilo šta drugo
Kovanicu srocili iz nemoci. Narodu lakse da misli da je to ok i da cekaju da anamo oni umru, isele se ili im dosadi da cekaju u rahat patnji. A do tad jebanjem do pobjede
Rahat patnja je ustvari naziv za neku nepisanu strategiju Bošnjaka da cekaju dok se većina Hrvata i Srba iseli u svoje matice i dalje te da onda preuzmu kontrolu nad drzavom. Rahat patnja vec daje rezultate u FBiH. Bošnjaci su demografski preuzeli neke opstine koje je pod kontrolom drzao HVO prilikom potpisivanja Dejtonskog sporazuma. To su Jajce, Novi Travnik i Busovača. Kiseljak, Vitez i Stolac su opštine koje će imati Bošnjačku većinu u periodu od 5-10 godina. Što se tiče PC-a stvari idu teze te su Bošnjaci većinu ostvarili samo u opštini Srebrenica
Nekako mogu shvatiti rahat patnju na državnom nivou. Mogu i svariti polurahat patnju na federalnom nivou. Ali što se rahat patimo na kantonalnom i općinskom nivou, to mi je enigma.
ali ima ovdje proroka kojina je rahat patnja pobjednicka strategija, a u stvari je nista vise od samoobmane. Shvatili su da se situacija nece razvijati onako kako su oni mislili ili kako ih mediji bombarduju pa se ubijedili da je ok da ovako ostane jos 50 godina
Naravno, ima promišljanja da rahat patnje nema, da je izmišljena ili da se većina ne pati zahvaljujući određenim privilegijma. Ako nema rahat patnje opet ostaju gore (ne)nabrojane katastrofalne posljedice lošeg rada odnosno nerada politike.
Politika nema ništa protiv rahat patnje, naprotiv. Tko se želi patiti, može, a tko ne želi patnju, može i da razguli iz BiH. Političarima ne smeta jer osobno ne pate, nemaju svijesti o patnji i radu drugih, nemaju etike i što je najvažnije odgovornosti za obećano, a neispunjeno.
Rahat patnja, što god taj termin kome značio i kako god ga netko tumačio nema veze sa Budinim plemenitim istinama o patnji iz uvodnog posta ali mi se sviđa Budina metodologija raskrinkavanja i liječenja patnje uopće.
...istina o patnji, istina o porijeklu patnje, istina o prestanku patnje i istina o putu prestanka patnje...
Možda možemo sada progovoriti koju o porijeklu naše rahat patnje ? Ja mislim da ona nije rezultat DMS nego da vuće korijene u duboku prošlost.
Preskočio bih srednjovijekovnu Bosnu kao i veći dio Osmanske vlasti mada je uvijek i u svim periodima bilo težnji za političkim, ekonomskim i vjersko - kulturnim dominiranjem. Mislim da bi vrijedilo početi od XIX. stoljeća i nacionalnih pokreta u Evropi. Samim tim i na Balkanu.
Slabljenje Osmanlija, samim tim i predaka današnjih Bošnjaka, Austrougarska vlast i (demografsko) jačanje Hrvata, Kraljevina SHS i jačanje Srba te socijalistička Jugoslavija po kojoj je državnost BiH vezana za i/i/i odnosno ni/ni/ni su svaka na svoj način imale uticaja dominaciju jednog naroda i na rahat patnju ovakvu kako je danas znamo.
Nije rahat patnja patent DMS i to se da jednostavno dokazati „demokratskim“ izborima 1990. Relativno brzo i lako su nacionalisti okupili svoje unutar granica po prvi put državotvorne BiH stare svega 47 godina (ZAVNOBIH).
Posljedica DMS je razbuktavanje rahat patnje ali izgleda potpuno besmisleno imajući u vidu da je društveni i ekonomski tempo evropskih država brz i žestok, a naša demografija u minusu. Kao i sve ostalo.
Kako god, čini mi se da je u pojedinim mirnim periodima tragične prošlosti rahat patnja bila takmičenje naroda u pozitivnom razvojnom smislu za svakoga. Danas je takmičenje u propasti svih pojedinačno i zajedno.