Smrt mladića Davida Dragičevića: Jeftini pokušaji SNSD-A u prikrivanju počinilaca i političke predizborne manipulacije??

[Haman2]

ADVOKAT IFET FERAGET OTKRIO DETALJE IZ SLUAČJEVA MEMIĆ I DRAGIČEVIĆ, PA ŠOKIRAO SVE: „Otvoreno ću reći - dajte mi Nermina Halilagića…“

Advokat porodica Dragičević i Memić, Ifet Feraget jučer se sastao se sa glavnim tužiocem u predmetu ubistva Davida Dragičevića, Želimirom Lepirom. Danas, zajedno sa Murizom Memićem se sastaje sa glavnom tužiteljicom državnog Tužilaštva, Gordanom Tadić


Foto: ArhivFoto: AA
Šta se dešava sa slučajevima Memić i Dragičević?

Istrage u ovim slučajevima traju jako dugo. Ono što je katastrofalno jeste da te istrage nisu adekvatne. Sama pomisao da nam se ovakve stvari dešavaju u tužilaštvu je neprihvatljiva. Tužilaštvo ima osnovi zadatak, a to je rasvjetljavanje krivičnih djela. Tužioci su počinili takve propuste koji se mogu okvalifikovati kao zataškavanje ovih obistava.

Kako je moguće da se to dešava u jednoj državi?

Bosna i Hercegovina nije u punom kapacitetu pravna država. Svi oni koji kažu da je uzaludan posao nisu svjesni da je ovo zajednička misija svih nas. Moguće je što smo mi skloni, na ovim prostorima, tzv. spinovanju, proizvoljnoj primjeni prava. Ako se svađamo sa činjenicama to nije dobro. Odmah po pronalasku njihovih tijela i laiku je bilo jasno da su Dženan Memić i David Dragičević ubijeni. Moguće je da se ovo dešava i što nismo na pravi način uspostavili odgovornost tužioca. Oni su dobili previše velika ovlaštenja. Tužilac otvara istragu kada postoji osnov sumnje, nije nikakav grijeh ako vi otvorite istragu. U predmetu Memić istraga se otvara tek 7. marta 2016. godine, a pronađen je 8. februara. Šta smo radili mjesec dana? Zbog čega istraga nije otvorena isti čas? U predmetu Dragičević istraga se otvara tek 28. juna. U ova dva predmeta uveli smo novi sistem rada. Ja sam jučer tužiocu Lepiru kazao da ne poznajem to krivično pravo. Ja poznajem ovo koje je propisano zakonom. Za mene je potpuno neprihvatljivo da vi kao tužilac čekate od policije da vam utvrdi postojanje osnova sumnje da bi ste vi rekli kako otvarate istragu. Vi se morate aktivirati istog momenta kada dobijete ta saznanje i da kontrolišete rad policije. U predmetu David Dragičević, kao i u predmetu Dženan Memić, istraga se vodi na osnovu nezakonitih, lažnih i podmetnutih dokaza. I to je katastrofa.

Šta bi bilo sa ovim slučajevima da nije bilo podrške medija?

Mi smo jako uporni, porodice i ja, ali da nema podrške medija ne bi sigurno stigli dovde. Ali, još uvijek smo na početku. Tužilac Lepir i ja smo se saglasili da su ogromi propusti učinjeni u istrazi Dragičevića, samo što ja smatram da su propusti učinjeni odmah po pronalasku tijela. Svi ti snimci koje smo gledali o navodnoj pljački kuće su nezakoniti. Ko ih je pravio? Ko je glumio Davida, kome je trebala ta priča? Isto tako imamo za Dženana Memića. Doktor Alija Čeljo, koji ga je operisao, rekao je njegovom ocu Murizu Memiću da ovo nije saobraćajna nesreća. Tu je kraj priče. Zašto tog doktora Tužilaštvo Kantona Sarajevo nije nikada saslušalo? Nijedan od tužioca i pripadnika policije u Banjaluci i Sarajevu ne smije proći nekažnjeno zbog ovako velikih propusta i zbog proizvoljnog provođenja prava.

Dosta uznemirujuće zvuči da ste "još uvijek na početku"?

Danas imam sastanak sa glavnom tužiteljicom Gordanom Tadić. Mi ne želimo da ona ispuni obećanje o pokretanju istrage, nego to zahtjevamo. Moramo utvrditi odgovornost, ako su dokazi tako jasni, a jesu, onda bi danas trebalo doći do promjene. Očigledno je da našim pravosudnim sistemom upravlja neko izvan pravosuđa. To je dojam koji sam stekao i u razgovoru sa tužiocem Lepirom.

Da li se vi borite i sa sistemom?

Aposlutno, ovo je rasipanje energije, ovo nije moj posao. Nije posao advokata da vodi istrage povodom ubistava. Posao advokata je da brani one koji su optuženi za ubistva i da zastupa one koji su oštećeni u predmetu ubistava. Ovo je jedan sindrom tzv. proizvoljne primjene prava. Zakon krši onaj ko postupa protivno zakonskoj normi, a prividno ga primjenjuje onaj ko se drži slova zakona, ali izigrava njegov smisao. To mi radimo. Nisu se stekli uslovi za naredbu za provođenje istrage? Zašto? Kakv je grijeh donijeti naredbu protiv mene, provjeriti sve okolnosti? Nikakav. U predmetu Dragičević sve je podmetnuto, sve je lažno. Gdje je David bio od 18. do pronalaska u potoku? To je šest dana.

Šta se mora desiti?

Mora se desiti jedan odlučan i odgovoran tužilac na čelu svih ovih tužilaštava i da kaže od danas moramo raditi po zakonu. Nadam se da postoji. Danas ću imati sastanak sa jednim takvim. Otvoreno ću reći - dajte mi Nermina Halilagića, koji je istražitelj u Tužilaštvu BiH. Dajte mi još takvih ljudi. I riješit ćemo sve probleme.

Ko to treba odobriti?

Samo se tužilac pita da li će biti istraga i kada će biti pokrenuta. Ne pita se policija. Ona je podređena tužiocu. Onda je jasno da svi propusti u predmetima Memić i Dragičević idu na dušu tužilaštava. Smijemo li dopustiti da prođu nekažnjeno? Ne smijemo, kazao je Feraget za N1.
SB

NAPOMENA: Kliknite na link da pogledate VIDEO http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/127 ... agica.html

[Haman2]

ŠOKANTNO: Osam pripadnika MUP-a Republike Srpske direktni počinioci otmice i UBISTVA Davida Dragičevića!?
Pripadnici policijskog tima u istrazi stradanja Davida Dragičevića identifikovali su čak osam svojih kolega odgovornih za otmicu, brutalno mučenje i ubistvo


IlustracijaFoto: ArhivIlustracija
Piše: BORISLAV RADOVANOVIĆ

U pitanju je osam neposrednih počinioca zločina, a na tu brojku tek treba dodati već poznate nalogodavce iz vrha MUP-a RS-a. Isti zločinci godinu i po prednjače u brutalnom nasilju nad "PRAVDOM ZA DAVIDA", a primarno motivisani izbjegavanjem kazni do 45 godina zatvora. Najgore u svemu jeste što mogu ubijati koliko im drago kad teže ne mogu biti kažnjeni.

Policijski tim koji je radio na istrazi otmice, svirepog mučenja i ubistva Davida Dragičevića identifikovao je čak osam pripadnika MUP-a RS-a direktno odgovornih za ovaj zločin. Znači, u pitanju su neposredni počinioci zločina.

Na njih osam tek treba dodati nalogodavce i druge saučesnike iz rukovodnih struktura policije (ministar, direktor, načelnici...). Kako god to posmatrali moramo govoriti o desetinama pripadnika policije involviranih u ovaj stravični zločin.

Razlog zbog kog režim Milorada Dodika godinu i po neskriveno sprečava istragu ubistva mladog studenta, umjetnika i borca za ljudska prava vrlo je jednostavan. Kako dozvoliti hapšenja dvadesetak pripadnika MUP RS-a, uključujući ministra, direktora policije, najmanje tri načelnika uprava, više načelnika, komandira i nižih rukovodilaca?

Nakon toga bilo bi besmisleno raspravljati oko toga da li u Republici Srpskoj vlada zločinački režim. Pljačke i rasturanje droge nekako su uspjeli amortizovati, ali ovako krupan zločin definitino bi odredio karakter i policije i režima. Suština problema, dakle, vrlo je prosta.

Odavno nije tajna da su otmicu Davida Dragičevića počinili pripadnici Policijske stanice za intervencije PU Banja Luka. Ključni odgovorni upravo je komandir jedinice Vladan Šikuljak. Upravo on je našao onu lažnu svjedokinju koja je "sanjala" kompletan scenarij stradanja mladog Davida. I to na mjestu gdje nikako nije mogao biti.

Istog Šikuljaka kasnije su unaprijedili na poziciju komandira PS Banja Luka - Centar sa zadatkom da onako bezobzirno progoni "PRAVDU ZA DAVIDA". Premlaćivanja, kažnjavanja i progonjenja građana predvodili su Šikuljak i ekipa iz vrlo pragmatičnog razloga.

Oni su bili najzainteresovaniji za gušenje svakog vida traženja istine i pravde. Istine koja ih osuđuje na 45 godina zatvora! Da, kad policijski službenici kao organizovana kriminalna grupa otmu, onako zvjerski zlostavljaju i na kraju ubiju čovjeka izriče se maksimalna kazna. Pravni standard!

U svemu ovome imamo paradoks nad kakvim bi se trebali ozbiljno zamisliti. Upravo Šikuljakovu stanicu za intervencije 2016. godine ministar je nagradio "Zlatnim znakom policije". U pitanju je najviše priznanje koje dodjeljuje MUP RS-a.

Isti "Zlatni znak policije" prethodno je dodijeljen organizacionoj jedinici u kojoj su radili Radulović, Stijak i ostatak grupe inspektora narko-dilera. Iste godine "Srebreni znak policije" dodijeljen je Prijedorčanima - konkretno ostatku ekipe narko-dilera. Planirali smo pohapsiti i prijedorske inspektore, a zna vrh MUP-a zašto nismo.

Normalno, i pripadnici SAJ-a su dobitnici pomenutih i drugih najviših priznanja, a najmanje šest godina bilo je poznato da se jedna grupa specijalaca bavi razbojništvima i drugim teškim djelima.

U stvari naši specijalci bave se teškim kriminalom još od rata i o tome postoji više presuda, a da ne pominjemo stvari koje su ostale "javno skrivene". Zar je tajna da je upravo Dragan Lukač u specijalnoj policiji organizovao kriminalnu grupu kakvoj se država nikada nije uspjela adekvatno suprotstaviti?

Zato nas ne treba čuditi paradoks da su u nagrađivanim jedinicama organizovane kriminalne grupe kakve su se aman neskriveno bavile teškim kriminalom. Koga to zanima neka slobodno provjeri kakva priznanja su dodjeljivana organizacionim jedinicama za suzbijanje auto-mafije, privrednog kriminala, ubistava... Pa i čime su se bavili nagrađivani inspektori i njihovi šefovi.

Deset dana sam ispred PU Prijedor štrajkovao glađu zbog kriminala u MUP-u RS-a i doživio da društvo okrene glavu od tog čina. Svima je bilo odlično znano da sam uspješno procesuirao na hiljade krivičnih djela i da sa te pozicije znam zbog čega protestvujem.

No, društvo me je ignorisalo, baš kao i mladog Davida Dragičevića, koji je tada imao svega 14-15 godina. Godinama kasnije saznao sam da je jedan dječak u stvario bio akter poznate akcije "Kubikus" - za koju godinama ukazujem da je teškim nezakonitostima zataškana.

Zato sam za ovog dječaka posebno vezan, a prije toga u svojoj karijeri imao sam tridesetak "Davida". Zna se dobro koliko tih "zadesa" sam uspio procesuirati kao ubistva, a da se ne vraćam na seriju samoubistava počinjenih zbog torture zelenaša.

I gdje smo danas? Za ovih 12 godina, od kad sam se sukobio sa kriminalizovanim strukturama MUP-a, Republiku Srpsku napustila je četvrtina stanovništva. Isti razlozi zbog kojih sam se suprotstavio Dodikovom režimu otjerali su stotine hiljada uglavnom mladih i radno-reproduktivno sposobnih. I još svako malo mene optuže da "rušim" Srpsku.

Dragi moji, tih kriminalizovanih bitangi nikad se nisam bojao, a to najbolje pokazujem djelima. Pitanje je: šta činiti običnim ljudima? Hoće li i nadalje djecu slati hiljadama kilometara daleko od "voljene" Republike Srpske? Kako bi izbjegli sudbine Davida, Irene, Gordane, Doris, Nikole, Milana...!!!

Ništa pretjerano nepoznato nisam otkrio ovom objavom - da je čak dvadesetak pripadnika MUP-a RS-a umiješano u ubistvo Davida Dragičevića, od čega je njih osam direktno okrvarilo ruke. Čak ni to da se monstrumi slobodno kreću među nama i vrebaju nove žrtve.

Mogu još poubijati ljudi koliko im volja jer ih društvo ne može kazniti teže od onoga šta im slijedi u slučaju rasvjetljavanja već počinjenog zločina. Zna to gro populacije i dobrim dijelom zato imamo ovakve reakcije. Masovnim okretanjem glava od ove teme ljudi u stvari bježe od suočavanja sa stravičnom istinom.

A istina je neumoljivo surova - bježanje od problema nas je i dovelo do propasti!

(Prenosimo s autorovog bloga)

[dzolix]

[youtube]https://youtu.be/6s1gQCcyRRA[/youtube]

[img]
https://www.nezavisne.com/novosti/drust ... ene/653864

[banjaluka078]

DAVOR DRAGIČEVIĆ EKSKLUZIVNO: Odbio sam prijedlog da donesemo plinske boce pred RTRS i skupštinu

Ja ću se sigurno kandidovati za izbore jer hoću da političarima iziđem na crtu. Četiri godine tražim sučeljavanje, niko neće. Ovom priklikom pozivam sve političke faktore, ne da se sučelimo što se tiče Pravde za Davida, već politički. Gdje god. Da ih raskrinkam do kraja, najavljuje Dragičević

Tri mjeseca nakon povratka u Banjaluku, grad u kojem mu se dogodila najveća tragedija koja se čovjeku može desiti – ubistvo djeteta, Davor Dragičević nastavlja tražiti pravdu za sina Davida – ovoga puta najavljujući i politički angažman.

Ni vlastima ni opoziciji RS on neće biti lak protukandidat ukoliko se prisjete da je u nekom trenutku za svoju borbu okupio oko 40.000 ljudi na banjalučkom Trgu Krajine. Kao i da je dobio podršku i iz Federacije BiH, te naših građana koji žive u inostranstvu.

Dragičević se sklonio u Beč nakon policijske represije, progona i hapšenja aktivista grupe Pravda za Davida tokom protesta 30. decembra 2018., vjerujući da se te noći spremala njegova likvidacija. Tri godine kasnije, on kaže da se ništa u Banjaluci i BiH nije promijenilo: i dalje dominiraju nacionalizam i populizam, kao i borba političara isključivo za lične finansijske interese. Zbog toga ne vidi perspektivu u bližoj budućnosti – kako s pozicijom, tako i s opozicijom.

Iako dijelu javnosti nisu bile jasne Dragičevićeve kritike pojedinih političara iz redova opozicije, u razgovoru za Inforadar po prvi put javno iznosi da su ga neki opozicionari navodili da tokom protestne šetnje ka RTRS-u uđe u zgradu javnog servisa, gdje su ga, kako kaže, čekali specijalci, inspektori MUP-a RS i hapšenje za državni udar. Davor Dragičević je odbio da uđe u zgradu RTRS-a, ali optužnicu za državni udar nije izbjegao, za razliku od opozicionara koji su ga nagovarali da uđe.

Ekskluzivno za Inforadar Dragičević otkriva šta je prethodilo tome na sastanku održanom dan ili dva prije proteste šetnje ka RTRS-u.

„Na sastanku kojem sam prisustvovao s članovima grupe Pravda za Davida (PzD) kod Draška Stanivukovića u kući, a gdje je bila prisutna i Jelena Trivić, Draško i Jelena su spominjali neke plinske boce, da se i to ponese ispred RTRS-a ili Narodne skupštine Republike Srpske. Međutim, ja i članovi grupe PzD smo to decidno odbili. Kao što sam rekao i taj dan kad smo krenuli u protestnu šetnju – ja i članovi PzD nismo ovde da rušimo ikakve institucije. Onaj ko hoće neka to radi. Jedino što sam tražio na tom sastanku – i taj zahtjev mi je udovoljen – da oni obezbjede binu i razglas. Poslije toga sam skupa sa Željkom Dabićem napustio taj sastanak, a ostali članovi grupe PzD i ovi koji su bili sa Draškom su ostali u kući. Nije mi jasno zašto se i dalje protiv mene vodi istraga za državni udar, to bih volio pitati Okružno tužilaštvo u Banjaluci. Protiv Draška Stanivukovića je ta istraga odbačena ili obustavljena“, kaže Dragičević.

Mnogo ljudi vam je zamjerilo što ste uopšte napustili Banjaluku. Smatrali su da neko kome se desila takva tragedija treba da ostane i da se bori. Kako biste odgovorili na te kritike?

DRAGIČEVIĆ: Pa kad pogledaš sve dokaze, kad si svjestan da ti je država, entitet, MUP RS oteo, mučio šest dana i na kraju ubio dijete, jasno je da a i dalje radi te stvari isto kao i do 30.12.2018. Imaju snimci MUP-a RS i MUP-a Srbije gdje kreće konačni obračun sa Davorom Dragičevićem i grupom Pravda za Davida. Taj dan da se nisam sklonio, sigurno bih bio likvidiran. Ovo što su oni pokušali, a posebno Draško Stanivuković i Jelena Trivić, pokušali su da insceniraju moj ulazak u zgradu RTRS-a. U zgradi RSTRS-a, prema saznanjima koja sam dobio iz MUP-a RS od advokata svog, u tom momentu dole je bila specijala u podrumu, a gore su bili inspektori sa nalogom za hapšenje i to bi bio čisti državni udar i tu me ne bi spasio ni advokat Ifet Feraget. Kada to nisu uspjeli, Draško Stanivuković je otišao svojoj kući. Nije mu uspjelo da me takoreći namami u zgradu RTRS-a. Pokazivao mi je glavom da uđem. Zašto on i Jelena Trivić nisu ušli? A glavni ideolog te akcije bio je Adam Šukalo. On je bio na korespodenciji Draška Stanivukovića, Milorada Dodika i Aleksandra Vučića. Ja znam dobro da ja svima smetam. I smeta da se otkrije istina, a to je da je vrh institucija učestvovao u ovom svirepom zločinu. Kad to sa RTRS-om nisu uspjeli, vratio sam se na trg. I prilikom mog povratka na trg, vidjeli su da nisam nasjeo na to i krenuli su u konačni obračun. Loveći mene, tu bi bio pokušaj moje likvidacije. Svako onaj ko kaže da nisam trebao da odem, evo ovo je sad dokaz – nisam bio tri godine i šta se desilo u entitetu, da li su pronađene Davidove ubice? Nisu, već se i dalje vodi montirani proces s ciljem zataškavanja ubistva.

S obzirom da su i Adam Šukalo i Draško Stanivuković podržavali proteste, barem je tako na početku izgledalo, na osnovu čega sada tvrdite da su upravo ova dvojica bili na vezi s Vučićem i Dodikom?

DRAGIČEVIĆ: Na osnovu mojih sastanaka – kako s jednim, tako i sa drugim. Na osnovu sastanka u kući Draška Stanivukovića, za šta imam svjedoke. A što se tiče Adama Šukala, apsolutno znam, zato što je njemu advokat Duško Tomić, kojeg su oni doveli skupa s Antom Nobilom i Zorom Nikodinović Dobričanin sa ciljem da se zataška ubistvo Davida Dragičevića. Sve ono što je bilo u skupštini, dueli između Adama Šukala i Dragana Lukača, kao i između Draška Stanivukovića i Lukača – inscenirano je s ciljem odvlačenja pažnje i kupljenja političkih poena. Neko ko se udara i pljuje u Narodnoj skupštini ne može onda biti u Piskavici prošlo ljeto, kao Stanivuković, da se s ministrom grli, ljubi i pozdravlja.

U javnosti se povremeno mogao steći utisak da ste ogorčeniji na opoziciju nego na vladajuću strukturu?

DRAGIČEVIĆ: Zna se dobro koga sam ja od početka optužio. SNSD, crvenu sektu i režim. A opozicione političare ni jednom nisam zvao niti vukao za rukav niti govorio da nešto kažu ili obećaju. Oni su to sami uradili. Evo poslije te akcije MUP-a RS i poslije izbora, jesmo dobili Pravdu za Davida? Nismo. Šta se desilo s onim ‘Idemo do kraja’? Zašto sada opozicioni političari ne stoje na trgu tražeći pravdu za Davida Dragičevića? Branislav Borenović je rekao da će ući u skupštinu samo da ostavi papir na kojem se traži novi izborni zakon, zakon o RTRS-u i pitanje ko je ubio Davida. Šta je s tim obećanjem? Jelena Trivić je tri puta rekla da neće ući u nenarodnu skupštinu. Draško Stanivuković je tri ili četiri puta neke stvari ponovio. Zašto su to uradili? Ja bih volio samo znati šta se promijenilo u zadnje tri godine da niko od opozicionih političara neće da nasilno uđe u zgradu RTRS-a. Pa neće zato što im je sad dozvoljeno legalno, zato što sad gostuju. Vidim da su sada toliki kritičari Milorada Dodika i Željke Cvijanović da su stavili 9. januara njihove slike – i Dodikove i Cvijanovićkine, pa je Stanivuković napisao da oni hoće da pobijede te sitne političke čarke i nesuglasice. Ako su to stvarno sitne političke čarke – onda u redu.

Već tri mjeseca ste u Banjaluci nakon gotovo trogodišnjeg izbivanja. Šta se promijenilo za to vrijeme ovde?

DRAGIČEVIĆ: I politička i bezbjednosna i svaka druga situacija u ovom gradu i entitetu mogu reći da je gora nego 30. decembra 2018. kada sam nažalost morao da napustim svoj grad. S tačke gledišta mog odsustva odavde i boravka u Beču dvije godine i 10 mjeseci, gdje sam se jednostavno osjećao slobodan, bezbjedan i gdje je život skroz drugačiji u odnosu na ovde gdje su nacionalizam i populizam svakodnevna tema, ovo je borba za više interese i ličnu promociju. Ovaj entitet i čitava BiH, način na koji trenutno funkcionišu, ne može ništa dobro donijeti. Mislim da u bliskoj budućnosti ovde nema nikakve perspektive. Ni za mlađi naraštaj, ni za ostale građane. Jer sudjelujemo u onom što se naziva nevladavina prava, nefunkcionisanje institucija, kako RS, tako i FBiH. To se prelijeva na nivo čitave BiH, tako da normalan život nije moguć u ovoj situaciji. A politička situacija mi je bila jasna 9. januara kada sam ja kao slobodni građanin krenuo na Trg Krajine i kada mi je zabranjeno da dođem sa transparentom „Pravda za Davida“. Pokazalo se da je u ovom entitetu jednoumlje i da su svi na istoj strani. Draško Stanivuković je napisao tog dana da pozicija i opozicija trebaju prevazići „sitne političke nesuglasice“. To su samo interesne grupe ljudi kojima je cilj finansijska korist njih samih. Apsolutnio nemaju volje i snage niti da se odupru ovom režimu, niti da bilo šta promijene. Gledaju samo svoje interese i kako će uhljebiti ljude oko sebe. Kad gledate njihove portale i objave, približno mi je da se ponašaju kao neka dobro organizovana sekta. I kad treba na nekog da se obruše, svi su u tome jednoglasni i svi isti pravac slijede. Mislim da izbori nisu potrebni. Jer ovaj sistem nema ko da promijeni – s ovim ljudima, s ovim glasačima i, naravno, s ovim političarima. Možete misliti da je jedan Mirko Šarović još uvijek u politici? Mislim da treba biti u penziji, neka se igra s unucima.

Kako se Vi lično osjećate ova tri mjeseca otkako ste se vratili u grad u kojem Vas je zadesila najveća tragedija koja se nekom može dogoditi?

DRAGIČEVIĆ: Ja sam se skoro tri godine spremao na povratak i znam dobro šta me čeka. I sve ono što su i pisali i pričali – Davor Dragičević nije ugrožen – evo sad se to i demantuje. Nakon tri mjeseca od mog povratka, traje represija – kako prema meni, tako i prema članovima PzD, prema mojoj porodici, kćerki i to od strane zločinačkog MUP-a RS na čelu sa Draganom Lukačem. Možete misliti, kerovi policijski spavaju ispred kuće Davora Dragičevića. Za 50 godina u ovom gradu nisam napravio ni jedno kriminalno djelo, niti bilo kakav prekršaj. Naravno da se ne osjećam niti sigurno ni bezbjedno, ali nije mi to tolika briga. Ja sam davno odlučio o putu kojim idem. Prilikom povratka iz Austrije rekao sam da ću sad igrati otvorenih karata prema svima.

Kakav pritisak se vrši na vašu porodicu?

DRAGIČEVIĆ: Kćerka je bila tu, imala je zimsko ferje u Austriji. Sad, 9. januara prilikom mog odlaska na trg, pratili su me, spavali su mi ispred kuće, dijete je bilo u kući. Nisam mogao dijete da ispratim nazad u Austriju. Nisam mogao da je odvedem na autobus. Jer to su njihove namjere. Njihove namjere su bile 17. na 18. da otmu Davida Dragičevića i na kraju je rezultiralo time što su ga ubili. To je sve jasno i jedan veoma važan podatak: taj period od šest dana i šest noći 2018. kad smo svi tražili Davida, znate li ko ga nije tražio? MUP RS, i postavlja se pitanje zašto ako smo im prijavili nestanak? Pa zato što je bio kod njih. I želim zbog javnosti, evropske i svjetske, da dođe istina i pravda i da vide s kakvim monstrumima, ubicama i zločincima živimo okruženi u ovoj državi.

Nedavno su krim tehničari Mikica Marjanac i Zoran Bošnjak oslobođeni optužbi za uništavanje dokaza u predmetu “Dragičević” jer, kako je rečeno, Tužilaštvo u ovom slučaju nije dokazalo navode optužnice. Kako to komentarišete?

DRAGIČEVIĆ: Pa ja sam i dan prije toga, kao laik, najavio da će presuda biti oslobađajuća. Jer to je montiran proces koji se vodi od 2018. godine, samo sa ciljem da se pomogne zataškavanju organizovanog ubistva Davida Dragičevića. Do sada smo predali sigurno 10 prijava protiv tužioca Dalibora Vreće koji je glavni zataškivač organizovanog Davidovog ubistva i koji nije nikako mogao da vodi taj proces. Ono što je indikativno je ko je mogao uopšte da potvrdi tu optužnicu? Optužnica je potvrđena tako da bi se dvojica krim tehničara lagano oslobodili optužbi pošto u tom procesu tužilac nikakve dokaze nije ponudio. Tužilaštvo je moralo podignuti optužnicu za organizovani kriminal. Tu su se trebali naći i Siniša Kojdić i Đorđe Rađen i Željko Karan i svi oni koji su bili tih dana u prostorijama MUP-a, koji su tih dana bili u Zavodu za sudsku medicinu i koji su skupa učestvovali u prikrivanju dokaza. Jer morate znati da je Davidov donji veš krunski dokaz davljenja, načina na koji je nastupila smrt. A za to imamo pismo Radovana Furtule, obducenta sa VMA, koji nedvojbeno jasno ukazao da je smrt Davida Dragičevića nastupila davljenjem. Međutim, nažalost su se opet umiješale institucije RS samo sa ciljem da bi se krim tehničari oslobodili jer kao što je poznato – za isto djelo se ne može suditi dva puta. A moje nade su sada na Tužilaštvu BiH.

U kojoj je fazi proces u Tužilaštvu BiH?

DRAGIČEVIĆ: Ja sam kao otac sam odnio 70 posto dokaza Tužilaštvu BiH, dobrovoljno. Mislim da trenutno imaju i previše dokaza. Imaju i moj telefon koji je tu noć bio kod Davida, imaju toksikološke nalaze kose, tako da očekujem da Tužilaštvo samo postupi po dokazima koji postoje. Ništa drugo. Naravno ako budu smjeli. Uskoro očekujemo sastanak, Ifet Feraget, Muriz Memić i ja sa v.d. glavnog tužioca Milankom Kajganićem i postupajućim tužiocima za moj i Memićev slučaj. Tražićemo da se proširi tužilački i istražni tim i da se ova dva slučaja stave kao prioritet. Ne bude li hapšenja do 26.3., što je tačno četiri godine od zločinačke pres konferencije MUP-a RS, ujutro sam sa šatorom pred Tužlaštvom BiH i odatle neću otići dok se nešto konkretno ne desi. Naravno, oni mene mogu hapsiti, ali to mene apsolutno ne interesuje.

Kako su prošle gotovo tri godine boravka u Austriji? Dio javnosti je spekulisao, nagađao i pitao se od čega živite u Beču?

DRAGIČEVIĆ: Tamo sam bio zahvaljujući dobrim ljudima koji su mi pomogli, pretežno zahvaljujući čovjeku koji mi je dao garsonjericu. Nisam ni u kakvom apartmanu bio, u Hajatu kako neki nagađaju, već sam bio u podrumskim prostorijama, ali bio sam slobodan i zadovoljan tim. Osnovali smo tamo udruženje u Beču gdje radi Jelena Marjanović, radi majka Suzana i ja, a dosta ljudi nam pomaže na širenju istine i animaciji ljudi kako naših tako i austrijskih državljana da im probamo iz prve ruke dočarati šta se događa u BiH. Sačuvao sam prije svega mentalno i fizičko zdravlje, ljudi s kojima sam tamo bio i s kojima sam uspostavio kontakte su mi zaista mnogo pomogli. Da se psihički oporavim, da u svojoj glavi dosta stvari posložim onako kako treba, a sve u cilju mog povratka u Banjaluku. Vidim da mnogima i iz politike, a nažalost i nekima koji se predstavljaju kao članovi grupe Pravda za Davida, nije sjelo to što sam se vratio. Oni su imali neku percepciju da ću ostati tamo, da sam ja naplatio svoje mrtvo dijete, da sam uzeo pare, da sam se tamo bahatio, provodio, da sam držao slastičarne, restorane, picerije… Ali to samo govori o mentalnom sklopu našeg naroda ovde. Jer gore kad sam bio, niko to nije ni pomislio. Ljudi su mi stvarno s toliko empatije izlazili u susret da mi pomognu da se snađem, da preživim. Meni je tamo bilo bitno da sam slobodan, da nisam progonjen. Besplatno sam koristio te prostorije što mi je taj čovjek dao, od austrijske države nisam dobio ni centa pomoći. Iz dijaspore i odavde su mi ljudi na određen način pomagali, ali to su stvarno bila zanemariva sredstva koja su mi, naravno, pomogla da bih se ja gore održao i da bih se sad vratio u Banjaluku.

Koji su vaši planovi u narednom periodu kada je u pitanju stranka Pokret pravde? Da li će partija izaći na opšte izbore i s kim to uraditi s obzirom na dominantno nacionalističko glasačko tijelo?

DRAGIČEVIĆ: Postoje članovi Pokreta pravde na čelu s predsjednikom Ozrenom Perduvom koji rade intenzivno na učestvovanju u izborima. Sad radimo na izborima za mjesne zajednice u februaru. Hrvatska ima slogan ‘Možemo’, u Srbiji Ne davimo Beograd ima slogan ‘Moramo’ a nažalost mi smo se nekidan našalili na sastanku i rekli da bi naš slogan za izbore trebao biti ‘Nemamo s kim’. Mi ipak radimo intenzivno na pripremi za izbore ove godine. Nadamo se da ćemo ponuditi najbolje kandidate i program. Meni je jasno da mi otklonjeni od etnonacionalizma, šovinizma i mržnje, nećemo imati gotovo nikakvu podršku, ali mi od tog puta nećemo odustati. Ono što smo zacrtali je da svoju borbu nećemo zasnivati ni na kakvom populizmu, ni na kakvim lažnim obećanjima. Postoje ti divni, čestiti i hrabri ljudi koji sve to rade na dobrovoljnoj bazi. Ako narodu za ove četiri godine nije jasno koliko se mi svi zajedno borimo, da se stvarno borimo za njihova prava i da nas niko ne plaća, trošimo svoje vrijeme, resurse i energiju.. sve to da bi napravili mali iskorak ka nečem boljem. I osnova svega, što smo se usaglasili, uključujući i predizbornu kampanju, biće Dejtonski sporazum kao sveto slovo za sva tri naroda u BiH. Jer on se za sada, smatramo, ne treba niti mijenjati. Nažalost, u eri šovinizma treba da postoji jedan takav sporazum. I druga stavka je vladavina prava. Sve ostalo poslije će doći na svoje.

Da li ćete vi konkretno napraviti iskorak u politiku svojom kandidaturom, ili ostajete fokusirani na ovaj pravni segment?

DRAGIČEVIĆ: Ja sam, naravno u Pravdi za Davida, ljudi na čelu sa Ozrenom Perduvom imaju svu moju podršku. Vrijeme i okolnosti će uticati na to koliko ću se ja politički angažovati. Angažovaću se sigurno, samo ću vidjeti koji će to biti način. Još uvijek nisam odlučio da li ću izaći ispred Pokreta pravde, ili kao nezavisni kandidat. Ono što je, saglasili smo se, najveća želja i motiv – da jednom divnom čovjeku Ozrenu Perduvu damo podršku i poguramo ga koliko god možemo da probamio da uđe u skupštinu. Ja ću se sigurno isto kandidovati jer hoću da iziđem njima na crtu. Četiri godine tražim sučeljavanje, niko neće. Ovom priklikom pozivam sve političke faktore, ne da se sučelimo što se tiče Pravde za Davida, već politički. Gdje god. Da ih raskrinkam do kraja.

https://inforadar.ba/davor-dragicevic-e ... skupstinu/

[hladan.preminger]

DAVOR DRAGIČEVIĆ EKSKLUZIVNO: Odbio sam prijedlog da donesemo plinske boce pred RTRS i skupštinu

Ja ću se sigurno kandidovati za izbore jer hoću da političarima iziđem na crtu. Četiri godine tražim sučeljavanje, niko neće. Ovom priklikom pozivam sve političke faktore, ne da se sučelimo što se tiče Pravde za Davida, već politički. Gdje god. Da ih raskrinkam do kraja, najavljuje Dragičević

Tri mjeseca nakon povratka u Banjaluku, grad u kojem mu se dogodila najveća tragedija koja se čovjeku može desiti – ubistvo djeteta, Davor Dragičević nastavlja tražiti pravdu za sina Davida – ovoga puta najavljujući i politički angažman.

Ni vlastima ni opoziciji RS on neće biti lak protukandidat ukoliko se prisjete da je u nekom trenutku za svoju borbu okupio oko 40.000 ljudi na banjalučkom Trgu Krajine. Kao i da je dobio podršku i iz Federacije BiH, te naših građana koji žive u inostranstvu.

Dragičević se sklonio u Beč nakon policijske represije, progona i hapšenja aktivista grupe Pravda za Davida tokom protesta 30. decembra 2018., vjerujući da se te noći spremala njegova likvidacija. Tri godine kasnije, on kaže da se ništa u Banjaluci i BiH nije promijenilo: i dalje dominiraju nacionalizam i populizam, kao i borba političara isključivo za lične finansijske interese. Zbog toga ne vidi perspektivu u bližoj budućnosti – kako s pozicijom, tako i s opozicijom.

Iako dijelu javnosti nisu bile jasne Dragičevićeve kritike pojedinih političara iz redova opozicije, u razgovoru za Inforadar po prvi put javno iznosi da su ga neki opozicionari navodili da tokom protestne šetnje ka RTRS-u uđe u zgradu javnog servisa, gdje su ga, kako kaže, čekali specijalci, inspektori MUP-a RS i hapšenje za državni udar. Davor Dragičević je odbio da uđe u zgradu RTRS-a, ali optužnicu za državni udar nije izbjegao, za razliku od opozicionara koji su ga nagovarali da uđe.

Ekskluzivno za Inforadar Dragičević otkriva šta je prethodilo tome na sastanku održanom dan ili dva prije proteste šetnje ka RTRS-u.

„Na sastanku kojem sam prisustvovao s članovima grupe Pravda za Davida (PzD) kod Draška Stanivukovića u kući, a gdje je bila prisutna i Jelena Trivić, Draško i Jelena su spominjali neke plinske boce, da se i to ponese ispred RTRS-a ili Narodne skupštine Republike Srpske. Međutim, ja i članovi grupe PzD smo to decidno odbili. Kao što sam rekao i taj dan kad smo krenuli u protestnu šetnju – ja i članovi PzD nismo ovde da rušimo ikakve institucije. Onaj ko hoće neka to radi. Jedino što sam tražio na tom sastanku – i taj zahtjev mi je udovoljen – da oni obezbjede binu i razglas. Poslije toga sam skupa sa Željkom Dabićem napustio taj sastanak, a ostali članovi grupe PzD i ovi koji su bili sa Draškom su ostali u kući. Nije mi jasno zašto se i dalje protiv mene vodi istraga za državni udar, to bih volio pitati Okružno tužilaštvo u Banjaluci. Protiv Draška Stanivukovića je ta istraga odbačena ili obustavljena“, kaže Dragičević.

Mnogo ljudi vam je zamjerilo što ste uopšte napustili Banjaluku. Smatrali su da neko kome se desila takva tragedija treba da ostane i da se bori. Kako biste odgovorili na te kritike?

DRAGIČEVIĆ: Pa kad pogledaš sve dokaze, kad si svjestan da ti je država, entitet, MUP RS oteo, mučio šest dana i na kraju ubio dijete, jasno je da a i dalje radi te stvari isto kao i do 30.12.2018. Imaju snimci MUP-a RS i MUP-a Srbije gdje kreće konačni obračun sa Davorom Dragičevićem i grupom Pravda za Davida. Taj dan da se nisam sklonio, sigurno bih bio likvidiran. Ovo što su oni pokušali, a posebno Draško Stanivuković i Jelena Trivić, pokušali su da insceniraju moj ulazak u zgradu RTRS-a. U zgradi RSTRS-a, prema saznanjima koja sam dobio iz MUP-a RS od advokata svog, u tom momentu dole je bila specijala u podrumu, a gore su bili inspektori sa nalogom za hapšenje i to bi bio čisti državni udar i tu me ne bi spasio ni advokat Ifet Feraget. Kada to nisu uspjeli, Draško Stanivuković je otišao svojoj kući. Nije mu uspjelo da me takoreći namami u zgradu RTRS-a. Pokazivao mi je glavom da uđem. Zašto on i Jelena Trivić nisu ušli? A glavni ideolog te akcije bio je Adam Šukalo. On je bio na korespodenciji Draška Stanivukovića, Milorada Dodika i Aleksandra Vučića. Ja znam dobro da ja svima smetam. I smeta da se otkrije istina, a to je da je vrh institucija učestvovao u ovom svirepom zločinu. Kad to sa RTRS-om nisu uspjeli, vratio sam se na trg. I prilikom mog povratka na trg, vidjeli su da nisam nasjeo na to i krenuli su u konačni obračun. Loveći mene, tu bi bio pokušaj moje likvidacije. Svako onaj ko kaže da nisam trebao da odem, evo ovo je sad dokaz – nisam bio tri godine i šta se desilo u entitetu, da li su pronađene Davidove ubice? Nisu, već se i dalje vodi montirani proces s ciljem zataškavanja ubistva.

S obzirom da su i Adam Šukalo i Draško Stanivuković podržavali proteste, barem je tako na početku izgledalo, na osnovu čega sada tvrdite da su upravo ova dvojica bili na vezi s Vučićem i Dodikom?

DRAGIČEVIĆ: Na osnovu mojih sastanaka – kako s jednim, tako i sa drugim. Na osnovu sastanka u kući Draška Stanivukovića, za šta imam svjedoke. A što se tiče Adama Šukala, apsolutno znam, zato što je njemu advokat Duško Tomić, kojeg su oni doveli skupa s Antom Nobilom i Zorom Nikodinović Dobričanin sa ciljem da se zataška ubistvo Davida Dragičevića. Sve ono što je bilo u skupštini, dueli između Adama Šukala i Dragana Lukača, kao i između Draška Stanivukovića i Lukača – inscenirano je s ciljem odvlačenja pažnje i kupljenja političkih poena. Neko ko se udara i pljuje u Narodnoj skupštini ne može onda biti u Piskavici prošlo ljeto, kao Stanivuković, da se s ministrom grli, ljubi i pozdravlja.

U javnosti se povremeno mogao steći utisak da ste ogorčeniji na opoziciju nego na vladajuću strukturu?

DRAGIČEVIĆ: Zna se dobro koga sam ja od početka optužio. SNSD, crvenu sektu i režim. A opozicione političare ni jednom nisam zvao niti vukao za rukav niti govorio da nešto kažu ili obećaju. Oni su to sami uradili. Evo poslije te akcije MUP-a RS i poslije izbora, jesmo dobili Pravdu za Davida? Nismo. Šta se desilo s onim ‘Idemo do kraja’? Zašto sada opozicioni političari ne stoje na trgu tražeći pravdu za Davida Dragičevića? Branislav Borenović je rekao da će ući u skupštinu samo da ostavi papir na kojem se traži novi izborni zakon, zakon o RTRS-u i pitanje ko je ubio Davida. Šta je s tim obećanjem? Jelena Trivić je tri puta rekla da neće ući u nenarodnu skupštinu. Draško Stanivuković je tri ili četiri puta neke stvari ponovio. Zašto su to uradili? Ja bih volio samo znati šta se promijenilo u zadnje tri godine da niko od opozicionih političara neće da nasilno uđe u zgradu RTRS-a. Pa neće zato što im je sad dozvoljeno legalno, zato što sad gostuju. Vidim da su sada toliki kritičari Milorada Dodika i Željke Cvijanović da su stavili 9. januara njihove slike – i Dodikove i Cvijanovićkine, pa je Stanivuković napisao da oni hoće da pobijede te sitne političke čarke i nesuglasice. Ako su to stvarno sitne političke čarke – onda u redu.

Već tri mjeseca ste u Banjaluci nakon gotovo trogodišnjeg izbivanja. Šta se promijenilo za to vrijeme ovde?

DRAGIČEVIĆ: I politička i bezbjednosna i svaka druga situacija u ovom gradu i entitetu mogu reći da je gora nego 30. decembra 2018. kada sam nažalost morao da napustim svoj grad. S tačke gledišta mog odsustva odavde i boravka u Beču dvije godine i 10 mjeseci, gdje sam se jednostavno osjećao slobodan, bezbjedan i gdje je život skroz drugačiji u odnosu na ovde gdje su nacionalizam i populizam svakodnevna tema, ovo je borba za više interese i ličnu promociju. Ovaj entitet i čitava BiH, način na koji trenutno funkcionišu, ne može ništa dobro donijeti. Mislim da u bliskoj budućnosti ovde nema nikakve perspektive. Ni za mlađi naraštaj, ni za ostale građane. Jer sudjelujemo u onom što se naziva nevladavina prava, nefunkcionisanje institucija, kako RS, tako i FBiH. To se prelijeva na nivo čitave BiH, tako da normalan život nije moguć u ovoj situaciji. A politička situacija mi je bila jasna 9. januara kada sam ja kao slobodni građanin krenuo na Trg Krajine i kada mi je zabranjeno da dođem sa transparentom „Pravda za Davida“. Pokazalo se da je u ovom entitetu jednoumlje i da su svi na istoj strani. Draško Stanivuković je napisao tog dana da pozicija i opozicija trebaju prevazići „sitne političke nesuglasice“. To su samo interesne grupe ljudi kojima je cilj finansijska korist njih samih. Apsolutnio nemaju volje i snage niti da se odupru ovom režimu, niti da bilo šta promijene. Gledaju samo svoje interese i kako će uhljebiti ljude oko sebe. Kad gledate njihove portale i objave, približno mi je da se ponašaju kao neka dobro organizovana sekta. I kad treba na nekog da se obruše, svi su u tome jednoglasni i svi isti pravac slijede. Mislim da izbori nisu potrebni. Jer ovaj sistem nema ko da promijeni – s ovim ljudima, s ovim glasačima i, naravno, s ovim političarima. Možete misliti da je jedan Mirko Šarović još uvijek u politici? Mislim da treba biti u penziji, neka se igra s unucima.

Kako se Vi lično osjećate ova tri mjeseca otkako ste se vratili u grad u kojem Vas je zadesila najveća tragedija koja se nekom može dogoditi?

DRAGIČEVIĆ: Ja sam se skoro tri godine spremao na povratak i znam dobro šta me čeka. I sve ono što su i pisali i pričali – Davor Dragičević nije ugrožen – evo sad se to i demantuje. Nakon tri mjeseca od mog povratka, traje represija – kako prema meni, tako i prema članovima PzD, prema mojoj porodici, kćerki i to od strane zločinačkog MUP-a RS na čelu sa Draganom Lukačem. Možete misliti, kerovi policijski spavaju ispred kuće Davora Dragičevića. Za 50 godina u ovom gradu nisam napravio ni jedno kriminalno djelo, niti bilo kakav prekršaj. Naravno da se ne osjećam niti sigurno ni bezbjedno, ali nije mi to tolika briga. Ja sam davno odlučio o putu kojim idem. Prilikom povratka iz Austrije rekao sam da ću sad igrati otvorenih karata prema svima.

Kakav pritisak se vrši na vašu porodicu?

DRAGIČEVIĆ: Kćerka je bila tu, imala je zimsko ferje u Austriji. Sad, 9. januara prilikom mog odlaska na trg, pratili su me, spavali su mi ispred kuće, dijete je bilo u kući. Nisam mogao dijete da ispratim nazad u Austriju. Nisam mogao da je odvedem na autobus. Jer to su njihove namjere. Njihove namjere su bile 17. na 18. da otmu Davida Dragičevića i na kraju je rezultiralo time što su ga ubili. To je sve jasno i jedan veoma važan podatak: taj period od šest dana i šest noći 2018. kad smo svi tražili Davida, znate li ko ga nije tražio? MUP RS, i postavlja se pitanje zašto ako smo im prijavili nestanak? Pa zato što je bio kod njih. I želim zbog javnosti, evropske i svjetske, da dođe istina i pravda i da vide s kakvim monstrumima, ubicama i zločincima živimo okruženi u ovoj državi.

Nedavno su krim tehničari Mikica Marjanac i Zoran Bošnjak oslobođeni optužbi za uništavanje dokaza u predmetu “Dragičević” jer, kako je rečeno, Tužilaštvo u ovom slučaju nije dokazalo navode optužnice. Kako to komentarišete?

DRAGIČEVIĆ: Pa ja sam i dan prije toga, kao laik, najavio da će presuda biti oslobađajuća. Jer to je montiran proces koji se vodi od 2018. godine, samo sa ciljem da se pomogne zataškavanju organizovanog ubistva Davida Dragičevića. Do sada smo predali sigurno 10 prijava protiv tužioca Dalibora Vreće koji je glavni zataškivač organizovanog Davidovog ubistva i koji nije nikako mogao da vodi taj proces. Ono što je indikativno je ko je mogao uopšte da potvrdi tu optužnicu? Optužnica je potvrđena tako da bi se dvojica krim tehničara lagano oslobodili optužbi pošto u tom procesu tužilac nikakve dokaze nije ponudio. Tužilaštvo je moralo podignuti optužnicu za organizovani kriminal. Tu su se trebali naći i Siniša Kojdić i Đorđe Rađen i Željko Karan i svi oni koji su bili tih dana u prostorijama MUP-a, koji su tih dana bili u Zavodu za sudsku medicinu i koji su skupa učestvovali u prikrivanju dokaza. Jer morate znati da je Davidov donji veš krunski dokaz davljenja, načina na koji je nastupila smrt. A za to imamo pismo Radovana Furtule, obducenta sa VMA, koji nedvojbeno jasno ukazao da je smrt Davida Dragičevića nastupila davljenjem. Međutim, nažalost su se opet umiješale institucije RS samo sa ciljem da bi se krim tehničari oslobodili jer kao što je poznato – za isto djelo se ne može suditi dva puta. A moje nade su sada na Tužilaštvu BiH.

U kojoj je fazi proces u Tužilaštvu BiH?

DRAGIČEVIĆ: Ja sam kao otac sam odnio 70 posto dokaza Tužilaštvu BiH, dobrovoljno. Mislim da trenutno imaju i previše dokaza. Imaju i moj telefon koji je tu noć bio kod Davida, imaju toksikološke nalaze kose, tako da očekujem da Tužilaštvo samo postupi po dokazima koji postoje. Ništa drugo. Naravno ako budu smjeli. Uskoro očekujemo sastanak, Ifet Feraget, Muriz Memić i ja sa v.d. glavnog tužioca Milankom Kajganićem i postupajućim tužiocima za moj i Memićev slučaj. Tražićemo da se proširi tužilački i istražni tim i da se ova dva slučaja stave kao prioritet. Ne bude li hapšenja do 26.3., što je tačno četiri godine od zločinačke pres konferencije MUP-a RS, ujutro sam sa šatorom pred Tužlaštvom BiH i odatle neću otići dok se nešto konkretno ne desi. Naravno, oni mene mogu hapsiti, ali to mene apsolutno ne interesuje.

Kako su prošle gotovo tri godine boravka u Austriji? Dio javnosti je spekulisao, nagađao i pitao se od čega živite u Beču?

DRAGIČEVIĆ: Tamo sam bio zahvaljujući dobrim ljudima koji su mi pomogli, pretežno zahvaljujući čovjeku koji mi je dao garsonjericu. Nisam ni u kakvom apartmanu bio, u Hajatu kako neki nagađaju, već sam bio u podrumskim prostorijama, ali bio sam slobodan i zadovoljan tim. Osnovali smo tamo udruženje u Beču gdje radi Jelena Marjanović, radi majka Suzana i ja, a dosta ljudi nam pomaže na širenju istine i animaciji ljudi kako naših tako i austrijskih državljana da im probamo iz prve ruke dočarati šta se događa u BiH. Sačuvao sam prije svega mentalno i fizičko zdravlje, ljudi s kojima sam tamo bio i s kojima sam uspostavio kontakte su mi zaista mnogo pomogli. Da se psihički oporavim, da u svojoj glavi dosta stvari posložim onako kako treba, a sve u cilju mog povratka u Banjaluku. Vidim da mnogima i iz politike, a nažalost i nekima koji se predstavljaju kao članovi grupe Pravda za Davida, nije sjelo to što sam se vratio. Oni su imali neku percepciju da ću ostati tamo, da sam ja naplatio svoje mrtvo dijete, da sam uzeo pare, da sam se tamo bahatio, provodio, da sam držao slastičarne, restorane, picerije… Ali to samo govori o mentalnom sklopu našeg naroda ovde. Jer gore kad sam bio, niko to nije ni pomislio. Ljudi su mi stvarno s toliko empatije izlazili u susret da mi pomognu da se snađem, da preživim. Meni je tamo bilo bitno da sam slobodan, da nisam progonjen. Besplatno sam koristio te prostorije što mi je taj čovjek dao, od austrijske države nisam dobio ni centa pomoći. Iz dijaspore i odavde su mi ljudi na određen način pomagali, ali to su stvarno bila zanemariva sredstva koja su mi, naravno, pomogla da bih se ja gore održao i da bih se sad vratio u Banjaluku.

Koji su vaši planovi u narednom periodu kada je u pitanju stranka Pokret pravde? Da li će partija izaći na opšte izbore i s kim to uraditi s obzirom na dominantno nacionalističko glasačko tijelo?

DRAGIČEVIĆ: Postoje članovi Pokreta pravde na čelu s predsjednikom Ozrenom Perduvom koji rade intenzivno na učestvovanju u izborima. Sad radimo na izborima za mjesne zajednice u februaru. Hrvatska ima slogan ‘Možemo’, u Srbiji Ne davimo Beograd ima slogan ‘Moramo’ a nažalost mi smo se nekidan našalili na sastanku i rekli da bi naš slogan za izbore trebao biti ‘Nemamo s kim’. Mi ipak radimo intenzivno na pripremi za izbore ove godine. Nadamo se da ćemo ponuditi najbolje kandidate i program. Meni je jasno da mi otklonjeni od etnonacionalizma, šovinizma i mržnje, nećemo imati gotovo nikakvu podršku, ali mi od tog puta nećemo odustati. Ono što smo zacrtali je da svoju borbu nećemo zasnivati ni na kakvom populizmu, ni na kakvim lažnim obećanjima. Postoje ti divni, čestiti i hrabri ljudi koji sve to rade na dobrovoljnoj bazi. Ako narodu za ove četiri godine nije jasno koliko se mi svi zajedno borimo, da se stvarno borimo za njihova prava i da nas niko ne plaća, trošimo svoje vrijeme, resurse i energiju.. sve to da bi napravili mali iskorak ka nečem boljem. I osnova svega, što smo se usaglasili, uključujući i predizbornu kampanju, biće Dejtonski sporazum kao sveto slovo za sva tri naroda u BiH. Jer on se za sada, smatramo, ne treba niti mijenjati. Nažalost, u eri šovinizma treba da postoji jedan takav sporazum. I druga stavka je vladavina prava. Sve ostalo poslije će doći na svoje.

Da li ćete vi konkretno napraviti iskorak u politiku svojom kandidaturom, ili ostajete fokusirani na ovaj pravni segment?

DRAGIČEVIĆ: Ja sam, naravno u Pravdi za Davida, ljudi na čelu sa Ozrenom Perduvom imaju svu moju podršku. Vrijeme i okolnosti će uticati na to koliko ću se ja politički angažovati. Angažovaću se sigurno, samo ću vidjeti koji će to biti način. Još uvijek nisam odlučio da li ću izaći ispred Pokreta pravde, ili kao nezavisni kandidat. Ono što je, saglasili smo se, najveća želja i motiv – da jednom divnom čovjeku Ozrenu Perduvu damo podršku i poguramo ga koliko god možemo da probamio da uđe u skupštinu. Ja ću se sigurno isto kandidovati jer hoću da iziđem njima na crtu. Četiri godine tražim sučeljavanje, niko neće. Ovom priklikom pozivam sve političke faktore, ne da se sučelimo što se tiče Pravde za Davida, već politički. Gdje god. Da ih raskrinkam do kraja.

https://inforadar.ba/davor-dragicevic-e ... skupstinu/

ovaj lik misli da je još uvijek bitan.
pokušao da naplati djetetvou smrt, i pao.

[sinuhe]

Zajedno su momacki zivjeli on i David. Ko ce bolje od njega znati s kim se druzio nego Davor a nijednog imena do danas.
Decko se mozda i zakacio s nekim ali nije njega niko ubio.

[banjaluka078]

Decko se mozda i zakacio s nekim ali nije njega niko ubio.

A to sigurno znaš kako?

[sinuhe]

Decko se mozda i zakacio s nekim ali nije njega niko ubio.

A to sigurno znaš kako?

Ne znam. Ne mora nerazjasnjen slucaj biti i velika prica.

[banjaluka078]

Ne znam. Ne mora nerazjasnjen slucaj biti i velika prica.

Sad će 4 godine od toga. Meni je velika priča da se u gradu u kojem se sve zna, "ne zna" šta se desilo.

[meridiyan]

Gasi mjesalicu, motaj kablove

DAVOR DRAGIČEVIĆ EKSKLUZIVNO: Odbio sam prijedlog da donesemo plinske boce pred RTRS i skupštinu

Dragičević najavio politički angažman: Sigurno ću se kandidovati, Dejtonski sporazum za sada ne treba mijenjati

Na sastanku kojem sam prisustvovao s članovima grupe Pravda za Davida (PzD) kod Draška Stanivukovića u kući, a gdje je bila prisutna i Jelena Trivić, Draško i Jelena su spominjali neke plinske boce, da se i to ponese ispred RTRS-a ili Narodne skupštine Republike Srpske. Međutim, ja i članovi grupe PzD smo to decidno odbili. Kao što sam rekao i taj dan kad smo krenuli u protestnu šetnju – ja i članovi PzD nismo ovde da rušimo ikakve institucije. Onaj ko hoće neka to radi. Jedino što sam tražio na tom sastanku – i taj zahtjev mi je udovoljen – da oni obezbjede binu i razglas. Poslije toga sam skupa sa Željkom Dabićem napustio taj sastanak, a ostali članovi grupe PzD i ovi koji su bili sa Draškom su ostali u kući. Nije mi jasno zašto se i dalje protiv mene vodi istraga za državni udar, to bih volio pitati Okružno tužilaštvo u Banjaluci. Protiv Draška Stanivukovića je ta istraga odbačena ili obustavljena“, kaže Dragičević.

https://inforadar.ba/davor-dragicevic-e ... skupstinu/

[mayab]

Davor svašta nešto najavljuje, vidjet ćemo