Smoluca 1992

Tuzla, Bijeljina, Brčko, Gradačac, Živinice, Srebrenik, Lukavac, sve do Gračanice, Kladnja i Zvornika...
Post Reply
zelenashica
Posts: 14489
Joined: 19/08/2007 02:54

#201 Re: Smoluca 1992

Post by zelenashica »

U Smoluci je oko 6000 civila i oko 1500 vojnika nalazimo se u potpunom okruženju bez struje , i telefona bez ikakve veze sa bilo kim , hranu iz potpeća nismo uspjeli izvuci , izvukli smo samo žive glave a svima je bilo u glavi pitanje koliko ce mo izdržat ovde u Smoluci .
Eh da sam ja krenem sa demantima.Helem civila jeste bilo oko 4000..ali vojske jarane ni u pola.Stoga mani mi šuplje tamo nekog lika koji je haman pa cijeli period Smoliće proveo u nekom podrumu
muslimani svjesni naše situacije polako ali sigurno nas muče i ubijaju
Čime to vas muslimani muče?Jesi li ti svjestan kakve dezinformacije postavljaš.Muslimani nisu ubili niti jednog civila Smoluće,osim na liniji što se dešavalo u sporadičnom puškaranju,kažem puškaranju jer je to bilo jedino oružje na obje strane.
Prve srpske granate iz srpskih haubica sa Majevice pogađaju muslimanske položaje , turcima ništa nije jasno a među nama radost , oduševljenje , ma sve se pomiješalo .
Srpska artiljerija granatira muslimanske položaje oko smoluće.
Jesi li siguran da ste tukli muslimanske položaje?Ja vala jesam da niste.Granairali ste Gornju Dobošnicu(naselje Memići,dio kod Doma kulture,škole....granatirali ste civile . :x
Onako zamišljeni odjednom čujemo eksplozije ali jake eksplozije , nama dotad nepoznata , par minuta kasnije ponovo , čujemo avione i ponovo eksplozije ali sve bliže nama
Da, da bacane su "krmače".....
Po liniji se širi vijest da naši avioni udaraju , Srebrenik i okolinu
I ne po okolini Srebrenika nego na Gornju Dobošnicu,dio naselja Jalah,hoćeš li preciznu kotu?Jedna od bombi je pala stotinjak metara od mjesta gdje sam ja trenutno bila.Ubijena je cijela porodica Ademovića i Salibašić,kompletan porod 11 osoba(među kojima i djeca).Ukopani su po dvoje i troje u mezare jer ih nije bilo moguće identifikovati .... :sad: :sad: :sad:
:x :x :x :x :x :x
Spaseni smo , u Smoluću su ušli ,, PANTERI ,, i Ozrenska brigada , probili su koridor dug 5,5 km iz pravca Ozrena
Jesu probili koridor i pobili sve što se od civila u silnoj frci našlo na putu.
ZNAŠ LI KOLIKO JE CIVILA UBIJENO?
Znaš li njihova imena?
Ja znam.Ja sam bila njihov komšija.Zajedno snjima cijelo vrijeme dok su četnici harali i palili i ubijali.Ubijeno ih je 37.
Vidiš to su bile moje komsije,većinom djedovi,nene,djeca,žene...par muškaraca mlađih,ali ne na dužnosti..
Hasan Salibašić, Rahima Salibašić, Hazemina Salibašić, Bajrudin Salibašić, Advija Ademović, Bahrija Garagić, Amela Salibašić, Damir Salibašić, Lejla Garagić, Dinela Garagić, Elvir Ademović, Dževad Ademović, Mehmed Husić, Mehmed Hamzić, Galib Lukavačkić, Zaim Begić, Šaha Begić, Mustafa Hodžić, Mehmed Begić, Tahir Nurković, Nesib Delmanović, Mehmed Agić, Redžo Mešanović, Muharem Spahić, Ćazim Ćosićkić, Bego Kahrić, Mehmed Cibrić, Hazim Hamzić, Mehmed Huskanović, Vehid Omerović, Ševalija Mašić, Redžo Karić, Nesib Halilović, Nesib Husić, Adem Hamzić, Aiša Omerović, Hašim Sinanović, Sabit Husić, Jasmin Husejnović. :sad:
Dževada Garagića su četnici spalili ispred porodične kuće.Imao je osamnaest godina. :sad:
Znamo da su turci nedo bog kojim čudom ušli u Smoluću da bi nas sve pobili i poklali , jer nanijeli smo mi njima veliki gubitaka , ubili smo mi njima ponos , nisu uspjeli da osvoje jednu Smoluću okruženu sa svih strana sa pet puta više vojske .
Odluči se jesmo li turci ili muslimani,ovako te poteško pratim.
Niste u nama ubili ponos.Samo ste ga ojačali da vam više nikad ne vjerujemo kao komšijama,da vas više ne zovemo na naše svadbe,sijela,na naše prijateljske posjete.
Nijedam musliman nije zaklao ni jednog vašeg civila kao što su naše komšije klale nas.
Da te obavijestim i to da je 212.brigade diverzantski vod redovno ulazio u vašu i našu Smoluću,u izvidnicu a nikad nikoga nisu zaklali niti ubili od civila.
Muslimani su imali ono što vi niste.
Komšijsko poštovanje prema vašim ženama,djeci,starcima i bakama.
Prolazimo kroz Dobašnicu , sva je u plamenu , gori kao lila , drago nam je , srećni smo radi toga , neka makar i oni malo osjete kako je nama bilo .
Kao prvo ti ili već ko je pisao ovaj tekst(a sve me nešto navodi da si baš ti dotični forumašu,jer je očito da si htio da se poštediš upletanja u ove laži) naučite da se moje mjesto ne zove Dobašnica, nego DOBOŠNICA.
Sve je gorilo,cijelo naselje je otišlo u plamenu a sa njima i Dževad Garagić. :sad:
A vi?!Vi ste slavili smrt svojih komšija.Kakvi ste vi to ljudi? :x


O koloni i osveti vaših komsija Sižijana i Krtovljana nad Doboščanskom djecom ću drugom prilikom.Samo da znaš ako nisi znao da su ti klinci od 15 maja 1992 do 25 maja 1992 svaki dan bili izvođeni iz školskih autobusa i postrojavani na mostu na rijeci Spreči koja Dobošnicu dijeli od njih.Postrojavali su ih komšije Sižijani,Krtovljani i bradati četnici.Maltretirali i psihički zlostavljali,a onda istjerane iz autobusa nakon sati i sati postrojavanja pješice sa uperenim puškama u leđa slali kućama.
Noći su prelazili rijeku i komšijama kroz prozore virili,očito da vide kakve to komšije vijesti gledaju.
Ali u svemu tome među njima je ipak postajao neko vrijedan pomena.Poštar koliko se sjećam po imenu Vojo koji je iz Sižija.Dobio je zadatak da dijeleći poštu ispita "vojno stanje"komšija.I ubijen je od svojim Sižijana jer je ćutao i radio svoj posao.



Za sad toliko od mene.
Tema pod budnim okom jer ne podnosim dezinformacije.
Pogotovo ne o mjestu gdje sam do tog 28.08.1992 godine bila prisutna.
meskogn
Posts: 178
Joined: 19/09/2007 21:24
Location: gnojnica lukavac
Contact:

#202 Re: Re:

Post by meskogn »

reddoboj wrote:
car-x wrote:
onda je potkraj ljeta 1992. krenula ofanziva u kojoj su cetnici i JNA tenkovima presli sprecu i napravili koridor kroz koji su se svi smolucani izvukli na ozren..
quote]
"car-x", samo da te ispravim,koliko to tebi glupo zvucalo, sporazumom koji je potpisan JNA se povukla sa teritorije BiH do 19.05.1992.god., a u maju 1992.god. formirana je VRS koja je dobila dio naoruzanja od jedinica JNA,a i dio starjesina srba koji su sa podrucja BiH, ostao je poslije proboja Koridora u junu 1992.g. u VRS,a dio otisao u tadasnju SRJ.tako da je u akciji izvlacenja srpskog naroda iz Smoluce ucestvovala je VRS, po mojim podacima jedinice sa podrucja Ozrena, dio 2.okbr. VRS,1. bijeljinska brigada.
Nikakva JNA,vec VRS!!!
u cemu je razlika izmedju jna i vrs ....nikakva zlo je uvjek jednako zlu
_majevica_
Posts: 917
Joined: 19/05/2009 16:36

#203 Re: Smoluca 1992

Post by _majevica_ »

reddoboj wrote:
zelenashica wrote: Za sad toliko od mene.
Tema pod budnim okom jer ne podnosim dezinformacije.
Pogotovo ne o mjestu gdje sam do tog 28.08.1992 godine bila prisutna.
Hvala na informacijama...Kao prvo,ja nisam autor te price,vec sam je samo ovdje prenio,jer je tema Smoluca 92.
Ja sam ako hoces da znas iz okoline doboja...sto ti i moj nick kaze....
pozdrav...
Posto imam nekih posleratnih poznanika iz Smoluce...tako sam i sam zainteresovan za istinu o stanju u Smolucoj..
Takodje i sam sam dva tri puta bio na Smolucoj u toku ratnih desavanja prije proboja il zauzimanja Smoluce...
Bio sam rasporedjen na Ratišu ..znaci sa srebrenicke strane od sela Cage...
Znaci bez veze je lupati neke neistine i situaciju u Smolucoj i oko kada evo imamo i svjedoka iz tog vremena..

pozz
zelenashica
Posts: 14489
Joined: 19/08/2007 02:54

#204 Re: Smoluca 1992

Post by zelenashica »

Dobošnica: “Da se ne zaboravi”

U Dobošnici će se 28. augusta, obilježiti 18. godišnjica stradanje Doboščana, u organizaciji Mjesne zajednice.

U znak sjećanja na jedan od najvećih zločina koji se desio u Tuzlanskom kantonu u periodu 1992. – 1995. godina, kada je stradalo preko 60 civila i uništena sva infrastruktura i preko 600 stambenih ovjekata i ove će se godine uz prigodan vjerski program, obići mezarja i položiti cvijeće na centralnom spomen obilježju „Šehidska česma“, kao i na Zasjekama, Matiševcu, Carskoj bašči, Agićima, u krugu osnovne škole i firme Rewom – Gredelj.

Tog dana bit će otvoren i šesti memorijalni malonogometni turnir u kategoriji pionira, a za 14 sati planirano je i odigravanje finala šaha na otvorenom.

http://www.sodalive.ba/13966
User avatar
Smrt
Posts: 30
Joined: 30/09/2010 12:32

#205 Re: Smoluca 1992

Post by Smrt »

пошто је ово сарајево-х морате одмах у првом коментару напоменути да мрзите све српско и да су срби зликовци иначе нисте у праву и бићете прозивани као четник и агресор :) није битно шта је истина срби су за све криви тако и за ову смолућу ... срби су били у окружењу пар мјесеци али њима није било тешко пошто су они зликовци него је било тешко овима што су држали обруч :) и да напоменем фалила им је артирељија да изрока читаву смолућу у којој напомињем НИЈЕ БИЛО ТЕШКО ... када се пробио обруч до смолуће одмах су све домаће животиње поубијане и побацане у бунаре пошто је то јако важно за војне циљеве и њихово напредовање Оо ...

нисам био у смолућој али овакву сам слику створио у својој глави читајући ове ваше кометаре ... колико требаш бити ћакнут да повјерујеш у овако нешто ...
User avatar
janje_
Posts: 2223
Joined: 05/04/2007 14:05

#206 Re: Smoluca 1992

Post by janje_ »

Smrt wrote:нисам био у смолућој али овакву сам слику створио у својој глави читајући ове ваше кометаре ... колико требаш бити ћакнут да повјерујеш у овако нешто ...
ili (da okrenemo stvar) koliko moras biti caknut da uradis tako nesto..
zelenashica
Posts: 14489
Joined: 19/08/2007 02:54

#207 Re: Smoluca 1992

Post by zelenashica »

Smrt wrote:пошто је ово сарајево-х морате одмах у првом коментару напоменути да мрзите све српско и да су срби зликовци иначе нисте у праву и бићете прозивани као четник и агресор :) није битно шта је истина срби су за све криви тако и за ову смолућу ... срби су били у окружењу пар мјесеци али њима није било тешко пошто су они зликовци него је било тешко овима што су држали обруч :) и да напоменем фалила им је артирељија да изрока читаву смолућу у којој напомињем НИЈЕ БИЛО ТЕШКО ... када се пробио обруч до смолуће одмах су све домаће животиње поубијане и побацане у бунаре пошто је то јако важно за војне циљеве и њихово напредовање Оо ...

нисам био у смолућој али овакву сам слику створио у својој глави читајући ове ваше кометаре
... колико требаш бити ћакнут да повјерујеш у овако нешто ...
Ne stvaraj slike- čitaj buduću istoriju.
samo istina
Posts: 6
Joined: 15/10/2010 16:23

#208 Re: Smoluca 1992

Post by samo istina »

Zanimljiva ova prica oko Smoluce pa bi i ja malo dodao koju rijec o mom iskustvu sa Smolucom i Smolucanima.Ima ovdje dosta "lupanja" sa obje strane.Neznam sta se dogadjalo u samoj Smolucoj ali znam dosta toga okolo sta je bilo okolo.Istina je da su Smolucanni bili veoma vrijedni ljudi i domacini i jedan sam mozda od rijetkih kojima je stvarno zao zbog tog sto im se desilo.Ogromna vecina tih ljudi to sigurno nije zeljela al sta je tu je desilo se.Smoluca jet bila u okruzenju nekih 80-90 dana.Bilo je dva pokusaja deblokade iz Sizja.Prvi je bio koliko se ja sjecam 5 avgusta i napad je odbijen i onda smo dobili informaciju da ce se izvrsiti jos jedan napad i to je bilo ja mislim 26 avgusta i tad su i uspjeli .5 dana prije napada vidjeli smo da dovlace opremu i pripremaju napad al nismo mogli nista jer stvarno nismo imali cime.Gledali smo tenkove u Sizju koji su stojali na asvaltu al dzabe kad nemas cime gadjati.Tako da mo tu dobro fasovli.Ukupno zrtava sa nase strane je bilo oko 150 zajedno sa vojnicima jer kada je linija probijena doslo je do opsteg meteza posto je dolazilo dosta pomoci sa strane pa niko nikoga nije poznavao.Veliki je zlocin ucinjen u Dobosnici .Dzevad Garagic nije imao 18 godina imao je oko 30 i nije bio pripadnik vojske.Zarobljen je u svojoj kuci i nije tu ubijen ,odveden je prema Smolucoj i gore su ga mucili i palili .Negovo tijelo je nadjeno na "Drumu" mozda koji od Smolucana to zna i vidio je to jer je to bilo bas na mjestu gdje su oni prolazili .Ukopan je pored puta tek toliko da ga pokriju zemljom i bio mu je krst zaboden kroz glavu.To je samo jedan od zlocina koji je pocinjen.
Sto se tice napada na Smolucu bilo ih je ko kaze drugacije laze sigurno.Najvise napada je bilo od strane Srebrenika. Mi nismo granatirali ,prvo nismo imali cime a i nije nam to bio interes jer smo imali dovoljno belaja na drugoj strani od Ozrena.Na liniji nisu bili kako vi kazete babini sinovi vec su tu bili momci koji su zivjeli najblize toj liniji,bar sto se tice Dobosnice i Mahale.Mnogi su izginuli tu gdje su zateceni.Hrane da li su imali ,vjerovatno da su imali za taj period jer kratko je to trajalo da bi ostali gladni jer je Smoluca bila ogromna i imali su velike povrsine koje su obradjivali jer nisu to bili neki neradnici ljudi.Ova iz Sikulja sto prica za ovu so da joj je otac nasao u Smolucoj a vjerovatno da jest i nije to bilo nikakvo bogastvo u ratu jer ako je cega bilo u Lukavcu bilo je soli i sode bikarbone do mile volje.Ako je kad isla poslije u Lukavac 93 kad je bila glad mogla je vidjeti u trgovinama samo so i sodu bikarbonu.Kako su izasli iz Smoluce i da li su natjerani to oni znaju i volio bi da malo piu o tome jer za mene je to misterija i volio bi da znam kako im je bilo .Da li su mogli ponijeti sto su htjeli? Sigurno su mogli prvi dan ko je imao auto i izaci posle je pala kisa i nije bilo sanse izaci drugacije nego pjesice jer je put bio sumski i velika je uzbrdica na izlazu iz sela.Mozda traktorom al ni to nisam siguran.Tri dana po izlasku sam bio u Smolucoj i to je bilo stvarno jezivo za pogledat.Cijelo selo citavo nigdje zive duse jedino je bio spaljen jedan dio sela (5-10)kuca u gornjem dijelu Smoluce.Nemam sad vremena jos pisati mozda nastavim i ovo je bilo na brzinu.Nepravdam nikoga samo bi volio da se istina sazna u potpunosti i volio bi nekoga iz Smoluce al bas iz Smoluce da se javi ne ovi mladji koji pola stvari nisu bili ni svjesni pa da napise svoje vidjenje stvari i kako je to on prozivio.Ko zna,ima jos ljudi za koje se nista nezna mozda neko nesto zna i rekao bi ovom prlikom.Ja sam spreman iznijeti pravu istinu koju znam i za koju sam siguran.
Dobosnica je tih dana bila spaljena do temelja ali je izgradjena ponovo i ljepsa je nego sto je bila.
Smoluce vise mozemo slobodno reci i nema osim par staraca koje sam vidio kad sam prolazio prije godinu dana i mislim da je nece ni biti nije sto neko neda da se neko vrati vec proslo je to previse vremena i ja mislim da su se svi snasli do sad pa kako tako.Glupo mi je kad cujem da je opstina ili drzava duzna nekome namiriti stetu i obezbijediti povratak.Ja mislim da je to samo izgovor za nepovratak jer vjerujte ni nama niko nije pomogao u Dobosnici pa eno je ljepsa nego sto je bila.Onaj ko misli da se vrati vratit ce se u sator dok se nesnadje za bolje.Netreba nikoga ni osudjivati sto se nevraca svako ima svoje razloge.Kasno sam se ukljucio u ovu raspravu a volio bi da cujem i "drugu stranu" Tek toliko da se sazna istina jer ima nas koji smo spremni reci sve sto znamo i ja tu nevidim nista lose.
Jos jedna stvar koju sam zaboravio.Na liniji izmedju Sizja i Dobosnice postojao je betonski rov koji je napravljen poslije prvog napada iz Sizja do tada nije postojala nikakva linija niti betonski rovovi tek poslije prvih napada to je uspostavljeno.Za jedan sigurno znam jer je u njemu ranjen Ciko Palojac prilikom prvog napada u avgustu.Toliko za sada pa vidjet cemo da li ce se ovo nastaviti .Ja bih imao mnogo toga za reci
zelenashica
Posts: 14489
Joined: 19/08/2007 02:54

#209 Re: Smoluca 1992

Post by zelenashica »

Par podataka koju du dostupni na internetu:

Godinama traje šutnja o ubistvu 37 civila Tužno je zaista to, što će šira javnost tek putem ovoga teksta, saznati da se u mjestu Dobošnica Donja kod Lukavca desio monstruozni zločin u kome su četnici mučki ubili 37 bošnjačkih civila. Tužno je i to što za taj zločin, čini se, nikada niko neće odgovarati. A dokazi postoje: „Sva pronađena dokumentacija proslijeđena je Institutu za istraživanje ratnih zločina u Sarajevu. Ne znam što se ne pokreće istraga“ pita se Atif Kuljundžić, član ratnog pres-centra u Lukavcu. Istina neki podaci o tom zločinu objavljivani su krajem 1992. godine u nekim lukavačkim novinama. „Snage agresora su 26 avgusta bočno obezbijedile uspostavljeni koridor i počele pripreme za evakuaciju Srba iz lukavačkog sela Smoluća. Usput su sa seljacima i četnicima iz ozrenskih sela pljačkale, palile i ubijale sve ono što je ostalo u Dobošnici. U napadu na Dobošnicu, kada je osim 37 ubijenih civila, zapaljeno 750 porodičnih kuća, učestvovale su i srbijanske snage predvođene niškim specijalcima." Dokaz za učešće srbijanskih snaga lako je pronaći. Naime kompletna akcija je snimana, a kaseta se mogla kupiti u ratu i nakon rata u Njemačkoj. Videokaseta postoji i nju je kupilo nekoliko Bošnjaka iz Dobošnice. Na njima se jasno može vidjeti ubijanje civila kao i paljenje kuća. Jednostavno se kompletna istraga može završiti nakon što se pogledaju ti snimci. Stravične prizore tri dana nakon akcije u Dobošnici zabilježili su i snimatelji Armije BiH. Kasete su predane tuzlanskom arhivu. Kasnije su, kako tvrde pojedini ljudi, uposlenici arhiva te kasete presnimavali i švercali ih na zapad. Dio tih snimaka upućen je i Kantonalnom tužilaštvu tuzla, a kasnije Tužilaštvu BiH, međutim istraga nikada nije pokrenuta.
http://www.ljiljan.ba/bs/getwiki/Razgov ... %C5%A1nica

Tih posljednih avgustovskih dana 1992. godine ubijeni su:
Hasan Salibašić, Rahima Salibašić, Hazemina Salibašić, Bajrudin Salibašić, Advija Ademović, Bahrija Garagić, Amela Salibašić, Damir Salibašić, Lejla Garagić, Dinela Garagić, Elvir Ademović, Dževad Ademović, Mehmed Husić, Mehmed Hamzić, Galib Lukavačkić, Zaim Begić, Šaha Begić, Mustafa Hodžić, Mehmed Begić, Tahir Nurković, Nesib Delmanović, Mehmed Agić, Redžo Mešanović, Muharem Spahić, Ćazim Ćosićkić, Bego Kahrić, Mehmed Cibrić, Hazim Hamzić, Mehmed Huskanović, Vehid Omerović, Ševalija Mašić, Redžo Karić, Nesib Halilović, Nesib Husić, Adem Hamzić, Aiša Omerović, Hašim Sinanović, Sabit Husić, Jasmin Husejnović.

A na najmonstuozniji način ubijen je osamnaestogodišnji Dževad Garagić, njega su ispred porodične kuće pronašli spaljenog.
Podatak o Garagić Dževadu te njegovu starost u momentu smrti je preuzet sa portala
http://www.dobosnica.ba/index.php?optio ... &Itemid=34
samo istina
Posts: 6
Joined: 15/10/2010 16:23

#210 Re: Smoluca 1992

Post by samo istina »

Ja i sta bi ti sad :?:
samo istina
Posts: 6
Joined: 15/10/2010 16:23

#211 Re: Smoluca 1992

Post by samo istina »

I meni nisu potrebni ti podaci sa interneta i poznavao sam mnoge od tih ubijeih i mnogo ih je koji fale na tom spisku.
User avatar
argyle
Posts: 1838
Joined: 17/10/2010 09:56
Location: Džamahirija Bosna

#212 Re: Smoluca 1992

Post by argyle »

nesto sa you tube


zelenashica
Posts: 14489
Joined: 19/08/2007 02:54

#213 Re: Smoluca 1992

Post by zelenashica »

samo istina wrote:I meni nisu potrebni ti podaci sa interneta i poznavao sam mnoge od tih ubijeih i mnogo ih je koji fale na tom spisku.
I ja sam ....helem moj cijenjeni komšija.
e b
Posts: 2
Joined: 01/06/2011 14:41

#214 Re: Smoluca 1992

Post by e b »

Ispovijed o navodnoj golgoti LAZ I ISTINA

Evo naletjo na jednu temu od ovih foruma pa reko da ubacim ovdje ispovijed nekog Srbina kako se je odigralo sve to 92 godine. TINJA POTPEC JASENICA SMOLUCA

*Mart 1992 g. politicka situacija u BiH je veoma losa , rat iz Slovenije i Hrvatske se polako prenosi na nase prostore , narod je zbunjen , izgubljen nezna šta da radi . Grupa ljudi u Potpecu njih desetak okupljeni oko SDS pocinju da organizuju odbranu sela i seoske straže . Međutim javljaju se i prvi problemi jer navodne samozvane vojvode i četnici počinju u selu da ljude dijele na podobne i nepodobne na četnike i komunjare , mada nikom nije baš bilo jasno koji su to njihovi kriterijumi po kojima oni dijele stanovnistvo Potpeca. Tih prvih dana preko SDSa u selo stiže i nešto nauružanja , par špagina i pušaka M48, što je bilo dovoljno da se raskol samo još više poveća jer vojvoda oružje dijeli samo svojim ,, provjerenim ,, ljudima . Narod je još više zbunjen jer kroz selo pojedinci zveckaju oružjem , prijete , prepadaju , traže neku svoju pravdu iz prošlih vremena ali nesagledavaju trenutno stanje , ali ruku na srce i bez namjere da nekog uvrijedim nije to njima ni dozvoljavalo njihovo obrazovanje , nisu oni bili sposobni za takvo nesto . Negdje oko 10 Marta okupljamo se jedna veca grupa mjestana Potpeca na celu sa Slavkom Novakovicem i Ristom Jovanovicem i pravimo dogovor za odbranu Potpeca , nakon tog satanka stupamo u kontakt sa komandom garnizona u Tuzli sa puk.Dubajicem i trazimo savjete i pomoc za odbranu sela . Pukovnik Dubajic nam izlazi u susret daje nam pomoc u oruzju i materijalno tehnickim srestvima , povezuje nas sa komandom karaule na Majevici sa kap. Zoranom Jovanovicem . Tom prilikom u selo donosimo vecu kolicinu automatskog naoruzanja ali ne dovoljno za cijelo selo , odlucujemo da formiramo krizni stab MZ, oformimo tri voda , oruzje podijelimo po vodovima a svaki vod dobija svoja zaduzenja . Te prve akcije donekle vracaju povjerenje mjestana i pocinju i pve nocne straze i patrole , ljudi polako pocinju da nam se pridruzuju u vecem broju ali pocinju i problemi sa vojvodom i njegovim cetnicima , organizujemo sa njima satanak i privremeno resavamo probleme sa njima , dogovaramo se da je najbitnije da zastitimo narod i selo a poslecemo se svadjat izmedju sebe . Posto je geografski polozaj potpeca takav kakav jeste , kroz potpec prolazi pruga Brcko-Banovici i auto put Županja-Tuzla , znali smo dacemo brzo biti na meti muslimanske vlasti. Polovinom Marta u Potpec dolazi puk. Dubajic , zadovoljan je zatecenim stanjem i trazi od nas da krenemo u sire organizovanje i to konkretno Smolucu i Jasenicu , posto su Tinjani vec bili sa nama i maksimalno ukljuceni . Imali smo informacije da je i u Smoluci i Jasenici vec krenulo organizovanje mjestana ali su imali iste probleme kao i mi na pocetku u Potpecu . U Smoluci smo uspjeli brzo da napravimo dogovor oko zajednickio organizovanja dok u Jasenici su podjele bile mnogo vece , oni koji su tada se prestavljali kao vođe u Jasenici odbili su saradnju sa nama , pokusali smo sa drugom grupom ljudi da napravimo nekakav dogovor ali oni su bili vise uplaseni , strahovali su za svoje porodice vise od tih samozvani vođa nego od muslimana . Obecali smo im manju kolicinu oružja koju smo im i donijeli posle par dana i tako polako pocinjemo i sa organizovanjem Jasenice .Negdje oko 20Marta grupa dobrovoljaca iz Potpeca odlazi na vojnu karaulu na Majevici u pomoc tadasnjoj JNA koja drzi taj polozaj da postave odbranbenu liniju , posto postoje informacije dace biti napadnuti od strane muslimana .Nasa aktivnost se povecava , stizu i vece kolicine naoruzanja koje dijelimo i ostalim MZ I njihovim kriznim stabovima , ali u Jasenici je jos uvijek najlosije stanje , podjele su jos vece nego sto su bilie . 01.Aprila oko tri sata ujutro napadnuta je vojna karaula na Majevici i tom prilikom jedan pripadnik JNA je poginuo i jedan je ranjen . Isti dan komanda garnizona naredila je povlacenje vojske sa Majevice a sva MTS i naoruzanje da se presele u Potpec a da se potom raspodijeli i na Smolucu i Jasenicu . Poceli smo sa preseljenjem , pozvali smo Smolucane i Jasenicane ali iz Jasenice se nijepojavio niko a duzan sam da kazam da smo pozvali obadvije strane iz Jasenice . Uroku od dva dana zavrsili smo preseljenje , situacija je bila napeta , medju stanovnistvom jos veca panika i strah , pojedini vec salju svoju nejac za srbiju , tih dana stvarno je bilo tesko , niko od nas bas nije ni znao kako treba da se ponasamo , pokusavali smo da zadrzimo sposobno muško stanovnistvo sto smo i uspjeli izuzev sto nam je nas ,, vojvoda ,, vec medju prvim zdimio sa jos dvojicom svojih ,, provjerenih ,, boraca . U Potpecu vlada vec ratno stanje , formiran je odred ,,OKRESANICA ,,i svi smo stavljeni pod komandu JNA. Stanje je haoticno u selu prodavnica neradi a nacional nam sluzi samo za okupljanje i sastanke , stizu vijesti o stradanju srba u Brodu , sukobi u Bijeljini i Zvorniku u Brčkom . U Potpec dolaze prestavnici vlasti iz Srebrenika , objasnjavaju nam da je stanje u opstini dobro , da nas nece niko dirat , da mozemo ,,slobodno,, da se krecemo , da nam oruzje nije potrebno itd. Umedju vremenu pokusavamo da popravimo stanje u jasenici , oruzje koje je dovezeno sa Majevice bilo je dovoljno da se naoruzamo i Potpec i Tinja i Smoluca i Jasenica sto je i ucinjeno , imali smo vec tada i trocjevce i minobacace i par bestrzajni topova ali ne i dovoljno municije , koju smo uskoro ocekivali iz Tuzlanskog garnizona .U komandu u Potpec stize informacija da u Jasenici pojedinci se bave preprodajom oruzja koje su dobili za odbranu sela , par nas odlazi u jasenicu al nismo uspjeli nista konkretno saznat jer sve se svodilo na rekla-kazala . Oko 20 aprila u garnizon u Tuzlu odlazi grupa dorovoljaca da pomogne oko napustanja JNA iz Tuzle a sve u svrhu da povecamo svoje kolicine oruzja i municije i MTS . Opet moram da kazem daje naj slabi odziv Jasenicana . Naredni dana situacija je prilicno normalna , tiha , bez nekih pritisaka vlasti , prodavnica pocinje da radi kao i restoran nacional , tako reci monotonija. Nas nekolicina svakodnevno na smjenu sa razlicitim autima idemo do garnizona u Tuzli i u manjim kolicinama dovozimo municiju , bombe poneki pistolj . Ispostavice se da svoju naivnost i neiskustvo platicemo skupo , pocinjemo da svoje porodice koje su u izbjeglistvu po srbiji i semberiji polako vracamo kuci , mali broj je onih koji nisu vratili svoju nejac kucama . 15 Maja napadnuta je mucki Tuzlanska kolona golobradi mladica tadasnje JNA .

**15 Maj , sve se u trenu mijenja , vijesti iz Tuzle su strasne , medju vojnicima u koloni su i nasa braca , komsije , rođaci , niko nema pravu informaciju , nas nekoliko krece prema Tuzli ali u gornjoj Tinji muslimani su postavili punkt i vracaju nas nazad . Dižemo sve sposobne i naoruzane i postavljamo odbranu oko Potpeca , neki žele da postavimo punkt kod nacionala ali ipak od toga odustajemo nego postavljamo polozaj duž pruge od Tinje do Bjelava ocekivajuci nekakav napad , mada ni sami nismo znali šta tačno radimo .Ubrzo pada noc a velika kolona od pedesetek kamiona u z veliku pratnju iz pravca Tuzle prolazi za srebrenik , nismo znali ni koje ni sta vozi , tek ujutro smo saznali da je bila TO Srebrenika sa oružjem i Tuzlanskog garnizona . Tog jutra saznajemo i da su među poginulim i dva vojnika iz Potpeca a par njih je i tesko ranjenih . U Potpecu , Tinji i Smoluci ponovo je uvedeno ratno stanje , preživjeli momci iz tuzlanske kolone u vecernjim satima stižu u Potpec preko Humaca i Jasenice . Sazivamo hitan satanak svih kriznih stabova i sastajemo se u nacionalu , to vece postigli smo jedinstven dogovor oko odbrane Potpeca , Smoluce , Tinje i Jasenice . Potpec je blokiran , barikade su postavljene u Bjelavama i G.Tinji , Smoluca takodje u Šikuljama su barikade . Napravljen je plan odbrane , pošto smo svi očekivali da će prvo biti napadnuta Smoluca u slucaju povlacenja ali i veza sa srpskim teritorijama ostala je veza preko Jasenice , jer niko nismo ocekivali razvoj dogadjaja onak kakav je bio , niko nije mogao ni da sanja dace Jasenica da se preda . 29 Maja dobijamo ultimatum za predaju od muslimanskih vlasti , sto normalno odbijamo , u selu vlada pravo ratno stanje , svi smo zabrinuti za svoju nejač,više izlaza iz sela nije bilo , ali niko nismo ni razmisljali o predaji . Prvi ultimatum o predaji je prosao , nista se nije desilo , Potpec tmuran , tužan , svi u iscekivanju , sve napeto .Stiže informacija da je se Jasenica predala , nevjerujemo , hvala bogu ispostavilo se kao laž . 10 Juna novi ultimatum , rok za predaju je 15 Jun , novi sastanak i normalno ponovo odbijamo ultimatum ali tada na tom sastanku ostalo mi je par stvari duboko u sjecanju , sto me navodi da mislim da je se u Jasenici desila velika izdaja . Na tom satanku bili su i prestavnici Potpeca , Tinje , Smoluce i Jasenice kao i dva činovnika iz Tuzle kao i iz Srebrenika i jedan kapetan muslimanske vojske koji je rodom iz Lisovica a zvao sa Fazlija . E upavo rijeci tog Fazlije su glasile otprilike ovako , upucene prvenstveno nama potpecanima , ,, DZABA SE UZDATE U POMOC JASENICE I IZLAZAK PREKO JASENICE , PRIJE NEGO STO VAS PRINUDIMO NA PREDAJU , JASENICA ĆE DOBROVOLJNO PREDAT NAORUŽANJE I ŠTA ĆE TE TAD POTPECANI ,, . Nismo to shvatili ozbiljno a dasmo bogdom bilo bi nam lakse . Prestavnici iz Jasenice su nas uvjeravali da od predaje nema nista , da nebrinemo , daje u Jasenici sve podkontrolm . Nakon dva dana Jasenica je se predala . Mada ja mislim da se nije predala Jasenica nego par ljudski gnjida koje su turci uspjeli da obrlate za neku šakicu maraka , žalosno ali istinito . Bilo je takvih i u Potpecu ali hvala bogu uspjeli smo daih prepoznamo i na vrijeme udaljimo. Ispostavile su se tacne rijeci onog Fazlije , znao je covjek neke stvari koje mi nismo . Svi oni koji su učestvovali u predaji Jasenice treba da znaju da na svojoj duši nose mnoge žrtve , da se to nemože lako zaboravit , da se to nemože lako oprostiti . Da se nije predala Jasenica sve bi bilo drugacije , znali su to i muslimani zato su i vrsili najveci pritisak na Jasenicu , znali su da je nasa ostupnica bila Jasenica i samim osvajanjem Jasenice da je Potpec , Tinja i Smoluca u potpunom okuženju , da nam nema spasa , ali mi smo mislili da je nemoguce da se preda jedna Jasenica , jedna kolevka naseg lokalnog srpstva ALI PREDALI SU JE DRUGI NISU JE PREDALI PRAVI JASENICANI . 18 Juna oko tri sata popodne napadnut je Potpec i Tinja .

***18 Jun 1992g. Potpec i Tinja su napadnuti istovremeno iz pravca G.Tinje iz pravca Bjelava i iz pravca Zahirovića . Prašti na sve strane , u selu panika , haos , granate padaju po selu . Prisebnost par dobrovoljaca koji su vec okusili rat , spasilo je dosta zivota , ibjegnut je totalni haos i panika . Grupu koju predvodi Žico zaustavljaju napad muslimana iz pravca G.Tinje a grupa na celu sa Tanic Nenom zaustavlja napade iz pravca Bjelava i Srebrenika , naj teže je u G.Potpecu tu je naj jaci napad muslimanski fanatika , tek tada shvatamo sta znači predaja Jasenice . Prvi napadi su odbijeni , imamo dva ranjena nema žrtava , narod je uplasen , vojska na položaju zbunjena , strah. Tog dana nije više bilo napada samo po neka granata , u toku noci obilazimo položaje pokušavamo da popunimo linije gdje su slabije da ohrabrimo jedni druge , osjecamo da je položaj u G.Potpecu najugroženi , pokusavamo da prebacimo iskusnije borce na taj dio položaja jer bili smo svjesni da ce najveci napad narednog dana biti odatle . Posle predaje Jasenice nismo imali vise nikakav plan oko kakvog povlačenja , jednostavno nismo imali nikakvu strategiju , nejac smo smjestili u šume i prosopine prema Smolući , jer to nam je djelovalo najsigurnije područje za njih . 19 Juna u jutarnjim satima ponovo napad iz svih pravaca ali ne toliko žestoko kao predhodnog dana , tek oko podne muslimani pojacavaju napad na G.Potpec , dovoze se prvi ranjenici tog dana , prva žrtva , popušta linija , haos , panika , strah , čine svoje , oko pet sati popodne G.Potpec se povlaci u D.Potpec linija je pukla narod bježi bez ičega , samo da se spasi goli život . U D.Potpecu opsti haos , svako traži svog , plac žena i djece , opste rasulo . Komanda donosi odluku da se civili usmjere u pravcu Smoluce a vojska pokušava da postavi nove položaje , sreca muslimanski napad je prestao , međutim i veliki broj vojnika je se zaputio u Smolucu , Tinjani napuštaju svoje položaje povlače se prema Smoluci , nemoguce je postavit odbranu u D.Potpecu i komanda donosi odluku da se svi povucemo u Smolucu. Potpec je pao , mnogo prije i mnogo lakše nego što su to vjerovatno i sami muslimani ožekivali . Svi proklinjemo Jasenicu i Jasenicane jer tek tada smo svjesni sta nam je značila Jasenica. Utoku noci preseljavamo ratnu bolnicu , i teško naoružanje koje smo imali , iz svoji kuća niko ne nosi ništa jer zato nije bilo vremena . Sledeceg jutra nastavljamo sa povlacenjem i uspostavljamo liniju odbrane u rejonu Ratiš-Štalija-Majnovići , pokusavajuci da zatvorimo krug oko smoluce . Muslimani zadovoljni lakim zauzimanjem Potpeca i Tinje prestaju sa napadima a mi tek shvatamo nase nedostatke u sistemu veze , u obučenosti u iskustvu . Porodice smo smjestili po kucama u Smoluci , vojska je se vratila na položaje i naša golgota i pakao počinje. U Smoluci je oko 6000 civila i oko 1500 vojnika nalazimo se u potpunom okruženju bez struje , i telefona bez ikakve veze sa bilo kim , hranu iz potpeća nismo uspjeli izvuci , izvukli smo samo žive glave a svima je bilo u glavi pitanje koliko ce mo izdržat ovde u Smoluci . Počinju optuživanja jednih na druge , strah je u svima nama , stace biti sa nas sa nase nejači . Muslimani napadaju položaj na Majnovićima iz pravca Tinje , nove žrtve , nikom nije lako , svi smo gladni , mokri , uplašeni . Odbijamo napad , naredni par dana vlada zatišje koje ce nama dobro doci da se konsolidujemo i učvrstimo svoje položaje .

****U okruženju smo , nismo još svjesni situacije u kojoj se nalazimo , zadnji par dana nema napada , mirno je , ukopajemo položaje , postavljamo kružnu odbranu oko Smoluće , znamo da samo tako možemo da se spasemo. Smoluća pripada opštini Lukavac , još nisu primili zvanični ultimatum za predaju , to nam daje vremena da što bolje utvrdimo položaje , svjesnismo šta nas čeka ,nema više nazad , nema predaje . Svoje poginule sahranili smo u Smoluci , nema kukanja , samo tihi jecaji . U Smoluci je zavedeno ratno stanje i svaki trenutak očekujemo napad , više nemamo kuda , borimo se za goli život svoj i svojih porodica . Nakon dva dana smoluća dobija od strne muslimanskih vlasti iz opštine Lukavac i zvanicni ultimatum za predaju , odbijamo , nikome to ne pada napamet da prihvati . Potpećka i Tinjanska četa dobija liniju odbrane Cvikići-Štalija-Lije-Majnovici i dio Maletića što je dužinom oko desetak kilometara linije , cijela dućina te linije bila je povezana tranšejama a svakih stotinjak metara kopane su zemunice u kojima smo povremeno odmarali , sa linije smo silazili povremeno samo na par sati da bi se okupali i vidjeli svoje porodice i vraćali se na položaje. Počinju napadi na Smoluću iz početka onako samo provokativno , da nas drže u strahu , znali su muslimani da nismo u stanju daim nanesemo bilo kakvu štetu , da smo osječeni , tako reći nesmetamo im tu u Smolući , oni su svoj trenutni cilj ostvarili ,očistili su Potpeć i Tinju učinili prohodnim put između Tuzle i Srebrenika , u tom trenutku vojska im je bila potrebnija na Majevici i Gradačcu . Svremena na vrijeme izvodili su jače napade u rejonu Majnovića iz pravca Tinje , par boraca gine , neki su ranjeni , jači napad izvode i u rejonu Cvikića i tu nam ginu tri hrabra borca .
Ratna bolnica je veoma slabo i oskudno opremljena , ranjenici umiru od najobicnih povreda , ponovo se povećava strah i strepnja , muslimani svjesni naše situacije polako ali sigurno nas muče i ubijaju , u Smolući ploako ponestaje hrane .
Prije početka ratni sukoba sve veće zalihe hrane i MTS smiještane su u potpeć , niko nije očekivo predaju Jasenice i daćemo završit u okruženju u Smolući , predviđana je potpuno drugačija situacija .
Bez dozvole komande i znanja naših komandira nas nekoliko odlučujemo da se spustimo u Potpec i da izvidimo dali postoji mogućnost da izvučemo bilo šta hrane iz Potpeća.
Skoro sva veća spremišta sa hranom muslimani su našli od toga nešto su odvukli a nešto uništili .Ponešto je se još nalazilo u kućama jer tada još nisu bili opljačkali kuće . U selu nije bilo njihove vojske a u njihovim položajima našli smo prostor kroz koji smo mogli da prođemo neopaženi , vratili smo se na svoje položaje a komandiru smo rekli gdje smo bili i zbog čega , bio je ljut zbog toga ali znao je da smo bili u pravu i da nam je hrana neophodna .
U dogovoru sa komandirom krećemo skoro svako veče u manjim grupicama da silazimo u Potpec i donosimo po nešto hrane .
Trajalo je to par noći dok muslimani nisu primijetili naše tragove , jedne noći postavljaju nam zasjedu na tri mjesta i samo zahvaljujući dragom bogu primijetili smo njihovu zasjedu i uspjeli smo da se vratimo na položaje . Naredni dana smo se primirili , ali njužda nas je tjerala i ponovo počinjemo da silazimo u selo u potrazi za hranom.
Četvrtu ili petu noć prilikom povratka iz potpeća kod groblja upadamo u zasjedu , pucnjava , jauk , bombe , svako bježi na svoju stranu , već je svanulo kad smo se izvukli na naše položaje , jedan je lakše ranjen ali i jednog nema.
Donosimo odluku da se vratimo po svog brata nas pet ponovo se spustamo prema potpecu ili ovog puta idemo iz drugog pravca. penjemo se na brdašce sa koga se vidi groblje kao na dlanu i onako sakriveni u travi tražili svog brata , okolo razbacano brašno i druge namjernice , stvarno stašna slika , sa donje stane primijetili smo njegovo tijelo ali nismo smjeli da priđemo bojeći se ponovo zasjede . Cijeli dan proveli smo tu osmatrajući i čekajući noc da uzmemo svog brata . To je bilo i naše poslednje spuštanje u Potpeć po hranu .
Ubrzo posle toga muslimani su počeli da sistematski da pljačkaju i pale Potpeć i Tinju .
U okruženju smo već više od mjesec dana , već smo okamenili , prekalili se , navikli na novi režim života .
Vezu i dalje nemamo ni sa kim , niko za nas nezna , muslimani počinju da pojačavaju napade na Smoluću iz svih pravaca , municije polako ponestaje , štedi se svaki metak , puca se samo u ono što vidiš , nema rafalne paljbe . Hrane odavno ponestaje , na položaju dobijamo samo neku čorbicu i komad prove ibridnjače .
Gladni smo , izmoreni , izmučeni , dva slučaja samoubistva , jedan ubija samo sebe a drugi ubija ženu i sina i sebe , užas , strašno. Dvojica i to Jovanovic Rado i Jovanović Mićo napuštaju položaj i predaju se muslimanima , pošto su se predali odaju tačne naše položaje , naredni dana na tim dijelovima trpimo žestoke napade i jedva uspijevamo da sačuvamo naše položaje , svaka vam čast Jovanovići.
Sve je više ranjenika i mrtvih , na položajima već fali ljudi ali i dalje se hrabro borimo da spasimo svoje porodice , od sebe samih smo se već oprostili .Muslimani ponovo pjačavaju napade , trenutno je naj gore na Štaliji , napadaju iz pravca Potpeča i Caga , uspjevamo da odbijemo i te napade , u ta tri dana na istom rovu ginu otac i sin .
Pojavljuje se prva nada i za nas , naš vezista Risto Gavrić uspijeva da uspostavi vezu sa srpskom vojskom na Majevici . Prve srpske granate iz srpskih haubica sa Majevice pogađaju muslimanske položaje , turcima ništa nije jasno a među nama radost , oduševljenje , ma sve se pomiješalo .
Ukazuje se prva nada za naše spasenje .

*****Javlja se prva nada , uspostavljena je veza sa Majevickom brigadom a nakon dan ili dva i sa Ozrenskom brigadom je uspostavljena veza . Srpska artiljerija granatira muslimanske položaje oko smoluće , to nam daje i malo vremena da odahnemo pošto su muslimanski napadi oslabili , ustvari još su samo pomalo , više provokativno napucavali na Štaliji . Iz komande nam saopštavaju da Ozrenska brigada kreće u proboj prema Smolući .
Naredna tri dana sve grmi i tutnji iz pravca ozrena , u nama radost , sreća. Treći dan popodne sve je utihnulo Ozrenjaci nisu uspjeli da probiju muslimanske položaje u Dobašnici , imali su velike žrtve i prekidaju akciju , mi saznajemo za to tek sledeći dan , među nama muk , nevjerica , gubimo nadu u spas . Ko zna šta se u čijoj glavi sad mota .
Četvorica momaka samostalno napuštaju položaj i kreću put Majevice u samostalni proboj , preko Potpeća , Jasenice . Nismo ni pokušali dai zaustavimo , niko više nije imo pravo na to , nadu smo već svi izgubili . Hrane uveliko ponestaje ali i municije , svjesni smo da još dugo nećemo moć izdržat , nadamo se u nešto ko zna šta , u Smolući žena iz Potpeća se porađa pod kruškom , rodila je zdravog sina . Nema više ni artiljeriske podrške sa Majevice i Ozrena , među nama ipak vlada neka vesela atmosfera , još uvijek se nečemu nadamu , čemu , neznamo ni mi . Komentarišemo između sebe , dali smo žrtvovani , dali smo prodani , vraćamo film unazad , tuzlanska kolona-Jasenica , pa zar i oni nisu prodati ,prevareni , izdani a oni koji su to smislili što bi nas žalili , što bi nas spasavali , svašta je se motalo po glavama .
Dido je bilo dole u Smolući išo da vidi djecu i ženu , kaže da je u selu panika , haos , komanda još uspjeva da koliko toliko drži sve pod kontrolom, donijo nam je Dido komad slanine i malo pogače , kako nas je obradovo , ma kakav biftek ili karađorđeva snicla , slađi nam je bio taj komad slanine.
25 Avgusta muslimani napadaju Smoluću iz svih pravaca , odlučili su da definitivno zauzmu Smoluću , proboj prema nama nije uspio i oni osokoljeni tim kreću u napad . Najveći napadi su na Štaliji , Majnovićima i iz pravca Šikulja , granate padaju po Smolući kao nikad do tada , više smo zabrinuti za svoje u selu nego za nas koji smo na položajima , iz sata u sat je sve teže i gore ali uspijevamo da odbijemo te prve i naj jače udare . Sledeći dan zarobljavamo trojicu muslimana , jedan je iz Zahirovića i od njega saznajemo da su četvorica momaka koji su pošli u proboj prema Majevici zarobljeni u Jasenici .
28 Avgust ,, VELIKA GOSPOJINA ,, moj rođendan , na Štaliji je gore nego ikad , municije imamo jos po neki metak , među nama je panika , komandir nam donosi u nekoj torbi nešto malo municije da razdijelimo među sobom i saopstava nam da je komanda odlučila da sutra naveče krenemo u samostalan proboj zajedno sa civilima u pravcu Ozrena pa ko preživi , preživi . Taj dan popodne napadi su malo utihnuli , znamo da turci spremaju još žešći napad a pitanje je hoćemoli moći izdržat . Na položaju , svako sa svojim mislima , šta će biti sa nas , dali će ko preživit , donose nam večeru , onu toplu čorbu i komad prove ibridnjače ali niko ne uzima večeru nije nam do jela .
Svice to 29 avgustovsko jutro i svi smo i dalje zamišljeni , pitamo se šta ako napadnu turci sad , hoćemol izdržat do mraka , do proboja .
Onako zamišljeni odjednom čujemo eksplozije ali jake eksplozije , nama dotad nepoznata , par minuta kasnije ponovo , čujemo avione i ponovo eksplozije ali sve bliže nama .
Po liniji se širi vijest da naši avioni udaraju , Srebrenik i okolinu , nakon par trenutaka sa Majevice haubice ponovo udaraju po turcima a malo kasnije i sa Ozrena , ništa nam više nije jasno .
Negdje oko podne iz pravca Ozrena cuje se jaka pješadijska paljba , čuje se trocjevac, praga , pat , niko nezna tačno šta se dešava , samo se nagađa , negdje predveče iz komande nam javljaju da su bijeljanski ,, PANTERI ,, krenuli u proboj prema smolući, grlimo se , ljubimo se , plačemo od dragosti , nemožemo da vjerujemo , sigurni smo u uspjeh ovaj puta. Turci se ne javljaju , mi ih vičemo , dozivamo ali ovaj put neodgovaraju .
30 Avgusta u predvečerje ,, PANTERI ,, ulaze u Smoluću .
SPASENI SMO

Spaseni smo , u Smoluću su ušli ,, PANTERI ,, i Ozrenska brigada , probili su koridor dug 5,5 km iz pravca Ozrena , po selu se puca , veselje , pjesma , mi smo na položajima i kod nas pjesma , nema pucanja , nemamo municije .Čujemo da je odmah naša bolnica sa ranjenicima prebačena za Doboj , tu je i Saša kojem je prije samo dva dana aputirana noga , onako na živi bez anestezije , bonsekom , svi se molimo da samo stignu živi do bolnice , tu će sigurno preživjet .Sledeći dan u ranim jutarnim satima kod nas na položaj dolaze naši momci koji su bili sa ,, PANTERIMA ,, u proboju , među prvim stiže naš Trompo , grlimo se , ljubimo , on nam kaže da je naj zaslužni za proboj komandant ,, Pantera ,, , bilo je sa njim još par momaka iz Jasenice i Potpeća , bio je tu i Kojo Jovankić ,, SIKIRICA ,, iz Špionice . HVALA VAM naša braćo srpska .
U toku dana dolazi informacija da Smoluću napuštaju samo civili a da mi vojska sa pridošlom braćom krećemo u čišćenje Potpeća i dalje da se poveže linija sa Majevicom . Hoćemo svi smo sretni radi toga , mnogi pitaju jel se ide preko Jasenice , svi bi da sad pale Jasenicu , da se svete za nešto a neznaju ni sami za šta , svi su mislislili da je za naše okruženje kriva Jasenica , možda su bili i u pravu , niko tu više nije pametan , svi mi mogli smo da mislimo šta bi bilo kad bilo.
Međutim posle podne nam javljaju da napuštamo položaje i da se povlažimo prema Ozrenu , komanda je donijela takvu odluku .
Civili već napuštaju Smoluću ,naš komandir traži od nas desetak da ostanemo zadnji da čuvamo ostupnicu , da se posle u toku noći povučemo , baram dok svi civili napuste Smoluću .
Ostajemo nas desetak , sve je tiho , muslimani se ne javljaju , nakon dva sata samovoljno puštamo petoricu da idu da se pobrinu za svoje porodice jer nema niko sposoban među njima da im pomogne oko izlaska .
Sjedimo na rovu mi ostali i komentarišemo , šta nas dalje čeka , gdjećemo sada , gdjećemo smjestit svoje porodice , dalićemo se kad vratit svojim kućama . sve pitanja a nema odgovora ali i hrabrimo jedni druge , ma bitno je samo da smo spasili glave a snaćemo se nekako , gore od Smolućkog pakla nemože bit .
Znamo da su turci nedo bog kojim čudom ušli u Smoluću da bi nas sve pobili i poklali , jer nanijeli smo mi njima veliki gubitaka , ubili smo mi njima ponos , nisu uspjeli da osvoje jednu Smoluću okruženu sa svih strana sa pet puta više vojske .
Tri mjeseca nije pala kiša a taj dan pada ko luda , pao je mrak i mi se polako spremamo da krenemo sa položaja , put naše slobode . Nešto nam je teško krenut koda nam je žao napustit položaj , ipak smo mi tu tri mjeseca prkosili turcima , nije baš lako samo se okenuti i otići . Spustamo se u selo , sustižemo i druge koji su ostali na svojim položajima , po selu puštena stoka hoda , prolazimo pored jedne kuće koja gori , čovjek sjedi na putu i gleda u kuću i kaženam daje sam zapalio svoju kuću , da je ne ostavi turcima da je oni pljačkaju i pale .
Prolazimo pored groblja i svi se okrećemo prema groblju 57 Potpećana i Tinjana dalo je svoj život u Smolućkom paklu , imam osječaj da nam je teže pada ovo napuštanje Smoluće nego pakao koji smo proživili .
Na Kupusinama sustižemo glavninu vojske i komandira iz Pantera , kažemo da smo mi poslednji , usput prevrnuta vozila koja su se zaglavila , iz nekih prosuta hrana , bijelo brašno koje smo toliko želili sad prosuto po putu , ponovo su srbi krili jedni od drugih ali sad smo valjda slobodni pa se i neljutimo više ni na koga . Prolazimo kroz Dobašnicu , sva je u plamenu , gori kao lila , drago nam je , srećni smo radi toga , neka makar i oni malo osjete kako je nama bilo .
U Zoru stižemo na Ozren u Panjik , puno naroda , jedni plaču , jedni pjevaju , poneki su i pijani , jedni druge traže , svi se razdvojili , niko nezna gdje mu je ko . Ozrenska brigada smontirala šator pod kojim dijele hranu . Idemo pod šator gladni smo i izmoreni , daju nam cijeli bijeli hljeb , nevjerujemo , zaboravili smo kakav je bijeli hljeb , smiju nam se ozrenjaci , nevjeruju ljudi šta smo proživili .
Drugi dan smo na Ozrenu , porodice su opet skupa , satali smo se , make plaču za mrtvim sinovima koji su ostali u Smolući , nije nam nikom lako , nismo imali vremena da ponesemo ni naj osnovnije stvari a kamoli da prekopajemo svoje mrtve i nosimo sa sobom . NEKA IM JE VJEČNA SLAVA I LAKA IM BILA ZEMLJA .
, mada je zahtjevano da ostanemo na području Ozrena i Doboja .
Nas pedesetak se priključuje gardi ,, PANTERI ,, i krećemo na Majevicu jer su muslimani krenuli na Priboj i potrebna je pomoć.
Narednih dva tri dana u Semberiju stižu i nase porodice , naša golgota u Smolući je završena ,
Život teče iz početka

Autor teksta: Rajic
User avatar
seln
Posts: 23262
Joined: 06/02/2007 13:57
Location: FORGET? HELL!

#215 Re: Smoluca 1992

Post by seln »

Drugim rijecima, tri mjeseca su zivjeli kao sto je vecina Bosnjaka zivjela tri i po godine.
User avatar
baustelac
Posts: 1401
Joined: 16/07/2005 09:05
Location: AC-DE

#216 Re: Smoluca 1992

Post by baustelac »

Super primjer kako se covjek covjek sam zapetlja u svojoj lazi. Hronologija i dogadjaji su s velikom vjerovatnocom tacni ali sa neizbjeznom dozom ugrozenosti srpske nejaci... Osvrnut cu se samo na konkretan dogadjaj opisan na kraju prvog pasusa i pocetku drugog, cuvena tuzlanska kolona koja se desava 15. maja...
........ Oko 20 aprila u garnizon u Tuzlu odlazi grupa dorovoljaca da pomogne oko napustanja JNA iz Tuzle a sve u svrhu da povecamo svoje kolicine oruzja i municije i MTS . Opet moram da kazem daje naj slabi odziv Jasenicana . Naredni dana situacija je prilicno normalna , tiha , bez nekih pritisaka vlasti , prodavnica pocinje da radi kao i restoran nacional , tako reci monotonija. Nas nekolicina svakodnevno na smjenu sa razlicitim autima idemo do garnizona u Tuzli i u manjim kolicinama dovozimo municiju , bombe poneki pistolj . Ispostavice se da svoju naivnost i neiskustvo platicemo skupo , pocinjemo da svoje porodice koje su u izbjeglistvu po srbiji i semberiji polako vracamo kuci , mali broj je onih koji nisu vratili svoju nejac kucama . 15 Maja napadnuta je mucki Tuzlanska kolona golobradi mladica tadasnje JNA .

**15 Maj , sve se u trenu mijenja , vijesti iz Tuzle su strasne , medju vojnicima u koloni su i nasa braca , komsije , rođaci , niko nema pravu informaciju , nas nekoliko krece prema Tuzli ali u gornjoj Tinji muslimani su postavili punkt i vracaju nas nazad . Dižemo sve sposobne i naoruzane i postavljamo odbranu oko Potpeca , neki žele da postavimo punkt kod nacionala ali ipak od toga odustajemo nego postavljamo polozaj duž pruge od Tinje do Bjelava ocekivajuci nekakav napad , mada ni sami nismo znali šta tačno radimo .Ubrzo pada noc a velika kolona od pedesetek kamiona u z veliku pratnju iz pravca Tuzle prolazi za srebrenik , nismo znali ni koje ni sta vozi , tek ujutro smo saznali da je bila TO Srebrenika sa oružjem i Tuzlanskog garnizona . Tog jutra saznajemo i da su među poginulim i dva vojnika iz Potpeca a par njih je i tesko ranjenih . U Potpecu , Tinji i Smoluci ponovo je uvedeno ratno stanje , preživjeli momci iz tuzlanske kolone u vecernjim satima stižu u Potpec preko Humaca i Jasenice ......
Autor teksta: Rajic
User avatar
seln
Posts: 23262
Joined: 06/02/2007 13:57
Location: FORGET? HELL!

#217 Re: Smoluca 1992

Post by seln »

Pa to je recept. Uzmi tacan datum, pribliznu lokaciju i djelimicno tacne okolnosti, dodaj kompletnu laz o dogadjajima i eto nebeske istorije.
Garant ocekuje molbu za oprostaj s nase strane.
zlajci
Posts: 117
Joined: 13/12/2009 12:52

#218 Re: Smoluca 1992

Post by zlajci »

Jebo mater tko izmisli rat!!!

:( :( :(

Cijeli rat proveo u Tuzli, gladovao, skrivao se od granata, cesto bjezao s igralista...
najbolji drug mi je poginuo u kusi igrajuci se s tromblonom koji je njegov stari donio s ratista.
Pocivao u miru Mladene :(

RATE PROKLET BIO TKO TE IZMISLIO

:( :( :(
zelenashica
Posts: 14489
Joined: 19/08/2007 02:54

#219 Re: Smoluca 1992

Post by zelenashica »

Što ne mogu mazanja očiju ljudima koji su bili na kilometar od njih :roll:
User avatar
janje_
Posts: 2223
Joined: 05/04/2007 14:05

#220 Re: Smoluca 1992

Post by janje_ »

baustelac wrote:Super primjer kako se covjek covjek sam zapetlja u svojoj lazi. Hronologija i dogadjaji su s velikom vjerovatnocom tacni ali sa neizbjeznom dozom ugrozenosti srpske nejaci... Osvrnut cu se samo na konkretan dogadjaj opisan na kraju prvog pasusa i pocetku drugog, cuvena tuzlanska kolona koja se desava 15. maja...
........ Oko 20 aprila u garnizon u Tuzlu odlazi grupa dorovoljaca da pomogne oko napustanja JNA iz Tuzle a sve u svrhu da povecamo svoje kolicine oruzja i municije i MTS . Opet moram da kazem daje naj slabi odziv Jasenicana . Naredni dana situacija je prilicno normalna , tiha , bez nekih pritisaka vlasti , prodavnica pocinje da radi kao i restoran nacional , tako reci monotonija. Nas nekolicina svakodnevno na smjenu sa razlicitim autima idemo do garnizona u Tuzli i u manjim kolicinama dovozimo municiju , bombe poneki pistolj . Ispostavice se da svoju naivnost i neiskustvo platicemo skupo , pocinjemo da svoje porodice koje su u izbjeglistvu po srbiji i semberiji polako vracamo kuci , mali broj je onih koji nisu vratili svoju nejac kucama . 15 Maja napadnuta je mucki Tuzlanska kolona golobradi mladica tadasnje JNA .

**15 Maj , sve se u trenu mijenja , vijesti iz Tuzle su strasne , medju vojnicima u koloni su i nasa braca , komsije , rođaci , niko nema pravu informaciju , nas nekoliko krece prema Tuzli ali u gornjoj Tinji muslimani su postavili punkt i vracaju nas nazad . Dižemo sve sposobne i naoruzane i postavljamo odbranu oko Potpeca , neki žele da postavimo punkt kod nacionala ali ipak od toga odustajemo nego postavljamo polozaj duž pruge od Tinje do Bjelava ocekivajuci nekakav napad , mada ni sami nismo znali šta tačno radimo .Ubrzo pada noc a velika kolona od pedesetek kamiona u z veliku pratnju iz pravca Tuzle prolazi za srebrenik , nismo znali ni koje ni sta vozi , tek ujutro smo saznali da je bila TO Srebrenika sa oružjem i Tuzlanskog garnizona . Tog jutra saznajemo i da su među poginulim i dva vojnika iz Potpeca a par njih je i tesko ranjenih . U Potpecu , Tinji i Smoluci ponovo je uvedeno ratno stanje , preživjeli momci iz tuzlanske kolone u vecernjim satima stižu u Potpec preko Humaca i Jasenice ......
Autor teksta: Rajic

hehehe.. ovo je propaganda ko radio sajgon.. kad su isli u tuzlu da pomognu oko izvlacenja naoruzanja JNA onda je to grupa dobrovoljaca, a kad su zaginuli, onda su to golobradi mladici, braca, komsije, rodjaci..
User avatar
njahr
Posts: 68
Joined: 12/10/2010 08:03
Location: Tuzla Canton

#221 Re: Smoluca 1992

Post by njahr »

:x :x :x :x :x :x :x :x :x
donBeton
Posts: 615
Joined: 02/01/2007 23:52

#222 Re: Smoluca 1992

Post by donBeton »

Šta je Smolućana/ki. :D
delightful
Posts: 1409
Joined: 07/07/2006 16:58

#223 Re: Smoluca 1992

Post by delightful »

olleee33
trajni, krsenje pravila foruma
User avatar
kmirsad
Posts: 16992
Joined: 16/03/2008 14:10

#224 Re: Smoluca 1992

Post by kmirsad »

donBeton wrote:Šta je Smolućana/ki. :D
Eih... nije to ništa...Bilo bi njih pet puta više.,.. da me jednom početkom rata ne nazva Alija... i naredi... Kmirso, odma sad, uzmi TT- ca i svih 12 metaka i idi opkoli Smoluću... niko ne smije živ izać...Šta ću... naređenje , izvršenje... sjednem na oklopno biciklo i pravac Smoluća... Popnem se na neko brdo... i viknem da me svi čuju... Bando, opkoljeni ste !... Odozdo viču... nemoj mirso, matere ti ... moremol? se mi predat... Rekoh... Ne znam... nije Alija ništa reko o tome... mislim da morete... al ne smijete odatle izać...
Tako ja njiha opkolim... nije to bolan, bilo lako... znate li vi kolika je Smoluča ... ne moreš na dobrom konju za noć obić krug oko nje ... a meni je valjalo tri puta za noč optrčat Smoluču, da ko ne utekne... koštala me Smoluča mimimum 100 000 km... 120 kila sam imo kad sam tam došo , a završio s 80...a koliko je samo jagnjadi, teladi, maslanica, bureka, nikšičkog piva... ostale mezetluke da i ne pominjem... trebalo da se dostigne ta kilaža... ma najmanje 100 000 km... :x
Helem držo sam ih u okruženju par mjeseci... jadnom jedna manja grupica... njih dvanaestak hiljada pokušalo da se probije... a ja, ko plavi, pred njih... Kuš si kreno, bando... vele, u proboj... velim ja njima, e ne mere, ne da Alija... a i predali ste se, kakav koji kurac crni proboj...Marš nazad, ko će dol u selu hranit marvu...kontam, onih sedamdesetak hiljada što ih je dol ostalo, ne mere stić nahranit ni krmad, a kamoli krave, telad, živinu...
Neče nazad, uporno to, hoće na Ozren, a ni oni gor nemaju, ni da se omrse... samo him još ovi fale... i ja ih, šta ću drugo... pobijem... podjelim ih u grupe po hiljadu komada i jednim metkom složim grupu... dobar onaj TT-ac... onih par hiljada žena tu odmah silujem, jooooj jes mi falio rođo Emir, nikad ga nema kad treba, ni kad sam betoniro ploču nije došo... samo kolko da him srušim moral, da odustanu od bjeganije... i odlučile da ostanu... one ružne sam doduše pustio da idu... i tako...
Jesu propatili sa mnom...
Onda mi stigla smjena i pojačanje... odoše obadvojica da ih opkole...
A ja na baciklo...i kuči...
Šta je bilo poslije ... ne znam...
Ne vidio kuče odavde... ako lažem... :)
User avatar
spreca
Posts: 66518
Joined: 07/11/2006 19:31
Location: Na Spreci fatam ribe....... za guzicu

#225 Re: Smoluca 1992

Post by spreca »

Smrt wrote:пошто је ово сарајево-х морате одмах у првом коментару напоменути да мрзите све српско и да су срби зликовци иначе нисте у праву и бићете прозивани као четник и агресор :) није битно шта је истина срби су за све криви тако и за ову смолућу ... срби су били у окружењу пар мјесеци али њима није било тешко пошто су они зликовци него је било тешко овима што су држали обруч :) и да напоменем фалила им је артирељија да изрока читаву смолућу у којој напомињем НИЈЕ БИЛО ТЕШКО ... када се пробио обруч до смолуће одмах су све домаће животиње поубијане и побацане у бунаре пошто је то јако важно за војне циљеве и њихово напредовање Оо ...

нисам био у смолућој али овакву сам слику створио у својој глави читајући ове ваше кометаре ... колико требаш бити ћакнут да повјерујеш у овако нешто ...
Tebi to bar nije problem.....moras malo vise znati da bi mogao komentirati i donositi neke svoje zakljucke....nisi u kafani ...ako imas iznijeti neke cinjenice slobodno,nisi na beogradcafe
Post Reply