List wrote:Gazz, ne razumijem te. Zar je moguce da ces se ti truditi da ocuvas kontakt s nekim ko ti NAMJERNO zagorcava zivot? U ovom slucaju radi se o roditeljima (ili familiji).
Meni ni do koga u zivotu nije stalo toliko. Pa cak ni do majke i oca.
Ja ih volim. Ali nema sanse da bih se trudio da i dalje budem fin prema onome ko me NAMJERNO gazi i petlja mi se u zivot.
Nema sanse.
Ako je nekome bitnije sta ce reci familija onda je ta osoba primitivac. Ili nije dovoljno jaka da se odupre pritisku.
Meni nista u zivotu nije toliko sveto da to nastavim voljeti i nakon sto me to pokusa unistiti. Nemilosrdno. Bez trunke osjecaja.
Valjda neki ljudi nisu dovoljno jaki da se odupru tom pritisku i da posalju vlastitu krv u MP3. Pa ako treba i za sva vremena? Zauvijek. Da se vise nikad ne vidite.
Pa ima mnogo takvih slucajeva u Sarajevu. Gdje iz razlicitih razloga (a izmedju ostalih i zbog ovoga o cemu je rijec----->o ljubavi) pucaju odnosi unutar familije. ZAUVIJEK. Izmedju najblizih.
To jeste prilicno kataklizmicna stvar.
Moram to priznati. Ali ako je to jedini izlaz zasto da ne?
U nas je puno tog "mahalskog" primitivizma.
Glavno je sta ce neko reci?
I glavno je da valjas tim osobama koje uvijek imaju nesto za reci.
Nasreću, prekinula sam svaki kontakt sa onima koji su mi zagorčavali život. U mom slučaju to nije bila moja porodica, jer hvala Bogu imam izgrađen svoj sistem vrijednosti i definisane životne stavove, tako da niko, apsolutno niko, pa čak ni moji roditelji, ne mogu utjecati na mene da ne donosim samostalno bilo kakve odluke. Moji roditelji i prijatelji mogu sugerirati i savjetovati, čak se i ne slagati sa mojim odlukama, ali nikada ne bih dozvolila da izvrše toliki pritisak da ih se moram odreći. Bilo koga, njih ili partnera. U najgorem slučaju mogu me "prosvijetliti" ili promijeniti moje mišljenje uz opravdanu argumentaciju, mada bih i tada pokušala naći neki kompromis.
Radi se o tome da je u mojoj bivšoj vezi, a bila je u pitanju velika i vjerujem neponovljiva ljubav, bio vršen pritisak od strane "njegovih", gdje se on na svaki način pokušavao oduprijeti i pomalo se gubio u tome i mozda bi i istrajao da nisu popustili moji živci i da nisam otišla, jedva priznajem, jer upravo nisam više mogla dozvoliti da mi se čini nepravda i namjerno zlo. On je bio ok i mozda smo mogli opstati, ali kao sto rekoh gore ranije, prevelik je bio pritisak i nismo mogli izdržati. Sve i da smo se vjenčali, a trebalo je doći do toga, naš bi život bio pakao jer takvi su ljudi u pitanju, da nas nikada, ali baš nikada ne bi popustili.
Zato kažem... Bila sam mlađa, voljela sam i mislim da više nikada tim intenzitetom neću, borila sam se svim silama, na rubu živaca završila, odupirala se koliko sam mogla i više ne bih mogla.
Nisam savjetovala ovom dečku koji ima problem da se ne bori, već da dobro promisli, sagleda stvari iz svakog ugla, pokuša da predvidi i odluči da li ima smisla i da li vrijedi nastavljati. Jednostavno ne bih nikome poželjela da prolazi kroz nešto slično kao što sam ja prošla, jer nije lako boriti se protiv nenormalno zlih ljudi. Najbolje je pokupiti svoje prnjice i otići. To ne znači da treba biti s nekim koga ti roditelji "odrede", ali definitivno biti s nekim za koga će imati malo vjerovatnoće da ga na bilo koji način oskrnave.