Ako se svi u kafani ''igraju'' mobilnim telefonima, a ti ne, onda si ti izvor potencijalnog konflikta, problema, smaranja...ti si taj koji ćeš zvocati, negodovati, pokušati da prevaspitaš ljude oko sebe i na kraju ćeš iz takvog društva biti isključen....samoinicijativno ili ne - društvu sa mobilnim telefonima je sasvim svejedno.Hakiz wrote:Nije problem u tome da se svi u kafani igraju telefonom. Problem je kada osobe koje su u mom društvu igraju se telefonom. Tada mi jasno daju do znanja šta o meni misle.¤ jelena ¤ wrote:...
Jbt, kontam da im smeta neko ko im opsuje nešto, ko ih provocira, stane im na put i unosi im se u facu...
al da im smeta neko ko drži telefon u ruci i koristi više od tri opcije na tom telefonu...to je za apaurina, brate mili!
Možda sam ostario, ali ako je nekome telefon interesantniji od mene, šta tu radim? Odoh radije biti s nekim kome je do mog društva stalo više nego do telefona.
U svačijem životu postoji od jedne do možda pet najvažnijih osoba sa kojima se obavezno obavi razgovor kada nazovu, bez obzira sa kim si u društvu. A i tada se kada nisi sam pokuša taj razgovor obaviti što je kraće moguće. Svima ostalima se kaže izvini, nazvaću te kada budem slobodan. I prekine razgovor. Naravno, izuzetak su baš važne stvari, ali tako važne stvari će u 99% slučajeva doći od spomenutih najvažnijih osoba. Ili unaprijed osobu sa kojom si se sastao obavijestiš da očekuješ važan poziv ili poruku/mail, na koje ćeš morati hitno odgovoriti. Sve ostalo, odlazak na klix, facebook, mailovi, SMS-ovi, viberi, surfanja itd mogu sačekati da taj sastanak završi.
To nije nikakva posebna mudrost, to je naprosto kultura.
Doduše, dozvoljavam da generacije koje su rođene sa telefonom u rukama imaju drugačija socijalna pravila.
Gledam djecu koja ne ustaju starcima u tramvaju. Ili stanu na vrata i drugi ne mogu ući u tramvaj iako je poluprazan. Tješi me samo da kada oni ostare, ni njima neće niko ustajati, sve će im se to vratiti. Ako su to nova socijalna pravila, da ne ustaješ starima, da ne zahvališ ako te neko pusti da prođeš uskim prolazom između zida i parkiranog automobila koji je na trotoar parkirao neki kreten, da se igraš telefonom i ignorišeš osobu s kojom si na kafi itd onda stvarno nema svrhe pokušavati i truditi se popraviti ovo u čemu živimo. Neka ide sve dovraga. Onda kao ljudi i ne zaslužujemo bolje.
Odrasloj osobi srednjih godina ili starijoj...takav vid isključivanja iz društva možda i nije veliki problem, ali djetetu jeste, pubertetliji pogotovo kao i mladom čovjeku koji tek treba da se ostvari u životu.
Niko se ne rađa naučen....kultura se stiče, ali...kultura se mijenja i zahtijeva prilagođavanje.
Nekom to prilagođavanje ide brže, nekom sporije, ali svako joj se na kraju i na svoj način ''pokori''.
Tramvaj nije nova tehnologija, auto takođe. Većina toga što navodiš posljedica je nedostatka face to face komunikacije na relaciji roditelj-dijete, prijatelj-prijatelj, poznanik-poznanik itd. a za to nisu ''krive'' nove tehnologije ni generacije rođene sa mobilnim telefonima. Dijete koje ne ustaje starijima u gradskom prevozu slika je i prilika svojih roditelja, a ti roditelji nisu generacije rođene sa mobilnim telefonima.
Dobar dio radnih dana provodim sa tim generacijama i oni sasvim pristojno komuniciraju međusobno i face to face i online. Djeca koja su uskraćena za upotrebu novih tehnologija, ne zbog nedostatka novca nego zbog negativnog stava roditelja prema upotrebi istih, često su izdvojena iz društva, neprilagođena su, povlače se ili u sebe (što nije nužno loše jer ih, u najboljem slučaju, može usmjeriti ka nekim višim ambicijama i trajnim a ne tako popularnim vrijednostima) ili pod okrilje uticaja one djece koja nisu opterećena zabranama i strogim ograničenjima što nije bezazleno jer roditelji toga često nisu svjesni, blaženi u svojoj iluziji da njegovo dijete ne koristi to zlo savremenog društva kao neka druga djeca.
Kako god okreneš, konci su u rukama onih generacija rođenih bez mobilnih telefona i ako sve ide k vragu, onda su te generacije, tj. naše generacije, za to odgovorne.
Nove tehnologije su važan izvor informacija, a i danas, kao i nekada, važi pravilo: koliko znaš - toliko i vrijediš, a da bi znao i da bi se kvalitetno obrazovao i imao kvalitetan društveni život, zasnovan na zakonitostima savremenog društva, čovjek mora znati koristiti i permanentno koristiti nove tehnologije od djetinjstva - svidjelo se to nekima od nas ili ne.