KOMUNIKACIJA
1. UVOD
Ljudi najvise budnog vremena provode razgovarajuci (govoreci i slusajuci) cak 75 %, 16 % vremena provode citajuci, a 9 % pisuci.
Covjek relativno brzo svlada umijece govora, ali mu je citav zivot potrebno da svladava umijece razgovora s ljudima. Bez medusobnog razumijevanja ne mozemo nikome nista objasniti unatoc svim naporima u tom smislu.
A razgovor je tako vazan u ljudskom zivotu, u obitelji, u skoli, kao i na poslu.
RIJECI SU VANJSTINA MISLI
Bilo bi ludo ako bismo zeljeli promatrati samo vanjstinu, a pri tome zanemarivati misli. Covjek nije samo rezultat genetskog razvoja u maternici majke nego takoder i utjecaja iz okoline preko odnosa i komunikacije i to od najranijeg doba. U bioloskoj maternici majke dobivamo genetski program ponasanja (10 % naseg sveukupnog ponasanja), a u socijalnoj maternici (obitelj, skola, drustvo), stjecemo singenetski program ponasanja (90 % naseg sveukupnog ponasanja). Znaci, covjekovo je ponasanje manjim djelom nasljedeno, a vecim djelom steceno - usvojeno putem neposrednih odnosa, tj. putem interpersonalne komunikacije, razgovora, sa za njega znacajnim drugim ljudima.
2. ZBOG CEGA SE LJUDI SUKOBLJAVAJU?
Sukobljavaju se najcesce zbog neke sitnice koja za njih i nije toliko bitna, ali se problem javlja u daljnjoj komunikaciji, tocnije neverbalnoj komunikaciji najveci problem javlja se zbog ponasanja tijela, mimike, ocnog kontakta, govornog izrazavanja, gestikulacije, itd. kao i s Ti -, Mi -, i bezlicnim porukama.
Izgovorena poruka tek uz neverbalnu pratnju dobiva svoj smisao, znacenje, svoju djelotvornost i utjecaj. Snaga nase rijeci potice iz neverbalne pratnje. Neverbalne poruke mogu jacati, slabiti, pa i sasvim ponistiti izgovorenu rijec. Ne izgovoreno bitno utjece na izgovoreno, a ljudi toga nisu svjesni. Buduci da je govor tijela ravnopravan partner govoru mozga, ljudi ga stoga trebaju prilagoditi. Govor tijela nismo u stanju izbjeci, tijelo progovara, kada to i ne zelimo.
Ti - poruke nude gotova rjesenja, koriste se kod vrijedanja, napadanja, predbacivanja, osudivanja, etiketiranja, okrivljivanja, osudivanja i kaznjavanja. Poticu obrambene mehanizme, defenzivnu komunikaciju ili protunapad. Stvaraju atmosferu obrane i napada, te onemogucuju iskreno i otvoreno komuniciranje.
Mi - poruke jacaju vlastitu poziciju ili prikrivaju vlastito misljenje i vlastite zelje. Pomocu njih na druge pokušavamo utjecati indirektno, te smanjujemo pa i otklanjamo vlastitu odgovornost u vezi sadrzaja o kojem komuniciramo.
Bezlicne (apersonalne) poruke omogucuju potpuno iskljucivanje sebe i vlastite odgovornosti za sadrzaje koje prenosimo.
3. STRAH OD RAZGOVORA
a) NARCISTICKI STRAH od komuniciranja vezan je za nas iracionalni i nesvjesni strah, da u komunikaciji s drugima ne bismo otkrili sebe, ni sebi, ni drugima. U otvorenoj komunikaciji uvijek postoji strah, da doznamo ono sto jesmo, ono što ne zelimo biti, ono sto se ne usudjujemo biti, te ono sto uporno negiramo u sebi. Vecina zeli ostati nepoznata i sebi i drugima, pa stoga ne skidamo svoju masku.
b) TRANSFERNI STRAH je prisutan kod vecine ljudi. To je strah od prepoznavanja ostatka nase proslosti u nasoj sadasnjosti, od uocavanja slicnosti sadasnjih i proslih odnosa i partnera, izmedu sada za nas i nekada za nas znacajnih osoba i odnosa. To je strah od prepoznavanja transfera nase proslosti u nasu buducnost.
c) PARANOIDNI STRAH od komuniciranja je strah da u otvorenoj komunikaciji s drugima prepoznamo u njima realne ili izmisljene protivnike. Bolje ostati sa svima dobar, ali na udaljenosti, jer ako im se previse priblizimo mozda u njima otkrijemo nesto sto nas ugrozava.
Sva tri ova straha vecim su dijelom iracionalna, ali ipak, itekako stvarna. Ti strahovi su subjektivni, sto medjutim, ne znaci da nisu realni, te da nemaju vidljive posljedice tijekom našeg komuniciranja s drugima.
4. KAKO KROZ KOMUNIKACIJU RIJESITI PROBLEM ?
Moramo komunicirati s Ja - porukama, koje sluze izrazavanju vlastitih osjecaja, opazanja, iskustava, dozivljaja, sjecanja, misli, potreba, zelja, interesa, itd. Te poruke se uvijek odnose na nas same, a i sugovornika poticu na te (Ja-) poruke. One mogu biti formalne, ali i stvarne i iskrene. Mnogi izbjegavaju ove poruke jer ne zele otkriti sebe niti se pribliziti drugima. Mnogi to cine i jer ne zele da se drugi otkrivaju njima. S Ti -, Mi -, i bezlicnim porukama, ili napadamo druge, ili udaljavamo sebe pa i sasvim iskljucujemo iz razgovora s drugima. Samo s Ja - porukama u stanju smo razvijati stvarni osobni kontakt i dijalog. Samo pomocu njih mozemo prodrijeti do drugoga pokraj nas. S ovim porukama se priblizavamo sugovorniku, te ostvarujemo dobru komunikaciju s kojom se moze rijesiti problem.
Svoje osjecaje, potrebe i zelje, treba izgovoriti direktno i iskreno, a ne ocekivati da ce drugi to sami otkriti, ili ih izrazavati prikriveno, neiskreno, preko drugoga ili cak suprotno! Mnogo toga u zivotu ne dobivamo samo zato sto o tome ne znamo otvoreno razgovarati.
*Najveci neprijatelj uspjesnog razgovora je - nepostena komunikacija. Tako komuniciramo kada sugovornika izvrgavamo ismijavanju pretjerujuci u opisivanju nekih njegovih mana. Cesto smo od nasih sugovornika skloni napraviti karikature, predmet razveseljavanja za sebe i druge. Druge iskoristavamo da bi sebe nametnuli i ucinili zanimljivim drustvu, to ne boli nas, ali sugovornika sigurno. Neposteni smo takoder i onda, kada unaprijed ''znamo'' što nas sugovornik misli, pa mu ne dozvoljavamo da kaze, jer mi ''mislimo'' umjesto njega. Nepostena komunikacija je i onda kada zapocinjemo i prekidamo teme kako to nama, a ne sugovorniku odgovara.
Treba razgovarati posteno, sto znaci - da se medusobno postujemo, slusamo, nastojimo razumjeti, potvrdujemo, objasnjavamo, imamo povjerenja, suosjecamo, dogovaramo, vodimo racuna o medusobnim zeljama, ne izludjujemo, te iznosimo iskreno svoja misljenja.
5. ZAKLJUCAK
OMNIA SILENDO UT AUDEAM NOSCO !! - sve mogu doznati, ako zasutim da bi cuo!!
Kvaliteta komunikacije u odnosu presudan je faktor uspjesnosti. Osnovna nacela komunikacije mogu iz temelja promijeniti propale odnose, a vec uspjele lansirati medu zvijezde. Znati dobro komunicirati osnovna je vjestina za prijateljstvo, ljubav, roditeljstvo, posao, kao i za pregovaranje bez obzira radi li se o dva prijatelja ili o dvije zaracene nacije. Svaki se odnos moze poboljsati primjenom osnovnih nacela komunikacije, dok ce bez njih biti puno slabiji.
Potrebno je slusati sugovornika, a to je aktivni proces kao i govorenje. Trebamo razmisljati i o onome sto cujemo, a ne samo o onome sto cemo govoriti. Obostrano slusanje skracuje i poboljsava razgovor. Cesto se kaze "sutnja je zlato", ja mislim da "nije sutnja nego - RAZGOVOR ".
Slusaj ovamo ...
- Fair Life
- Posts: 14219
- Joined: 02/03/2004 00:00
#1 Slusaj ovamo ...
Last edited by Fair Life on 30/04/2004 01:08, edited 2 times in total.
- sojka
- Posts: 2782
- Joined: 17/03/2004 14:57
- Location: Amargant
- Contact:
#3
jedan prilog: (imam josh..but no time, ukoliko te zanima;))
http://www.komunikacija.org.yu/komunika ... 8/document
Đorđe Pavićević:
"Sintagma etika diskursa se u poslednje vreme odomaćila kao oznaka za pokušaj nemačkih filozofa K.-O. Apela i J. Habermasa da utemeljenje etičkih principa posreduju pretpostavkama komunikacije. Ali ova sintagma se ponekad (delimično pogrešno) koristi i da označi njihove celokupne filozofske pozicije, što nikako ne može biti slučaj, jer mada je predmet njihove filozofije diskurs, to niukom slučaju nije samo etička dimenzija diskursa. Ova dimenzija je za Apelovu poziciju, doduše, osnovna, ali ona predstavlja tek rezultat, rekonstrukcijom jezičko-pragmatičkih pretpostavki smisla znanja i delovanja, zadobijene pozicije. Još manje se može odnositi na Habermasa, jer su etičke pretpostavke za njega samo deo konstitutivnih pretpostavki obuhvatnog komunikativnog uma. Namera ovog teksta je da se na primeru teorija ovih autora razjasni veza diskursa i morala, da se analizira, naizgled čudna teza da je norme ispravnog postupanja moguće rekonstruisati iz pretpostavki simbolički posredovane interakcije (komunikacije), i da se ukaže na neke kontroverze koje se javljaju unutar same te pozicije oko mogućnosti i načina da se jedan takav projekat ostvari.
Samo ime (etika diskursa) upućuje na to da se radi o posebnoj formi komunikacije – o argumentativnom diskursu kao medijumu konkretnog utemeljenja normi. Diskurs ili argumentovani razgovor je specifični refleksivni i neprinudni oblik komunikacije, u kome je govor, zahvaljujući svojoj refleksivnoj strukturi, uz pomoć koje može virtuelno tematizovati i prekoračiti faktička ograničenja i prinude konteksta, rasterećen odnosa moći i prinuda delovanja nametnutih kroz faktički zadati kontekst. Utemeljenje etičkih normi moguće je jer se iz ove forme komunikacije može rekonstruisati racionalna, normativna struktura koja je konstitutivna kako za delovanje tako i za govor o delovanju.
Racionalna struktura diskursa sadržana je u dubinskoj strukturi jezičkih akata [1]. Ilokutivna snaga nekog govornog akta otkriva komunikativnu funkciju jezika. Uspešno ispunjenje nekog govornog akta podrazumeva da je proizveden ili prikazan neki odnos između najmanje dve osobe za koje se pretpostavlja da su delatno i govorno sposobni subjekti. Komunikacija je uspešna upravo kada je uspostavljen govornim aktom intendirani odnos.
Odnos između učesnika komunikacije se uspostavlja tako što govornik sa svakom izjavom iznosi pretenziju za njeno važenje i zahteva njeno priznanje. Pretpostavka argumentativne forme komunikacije je da ovi zahtevi za važenjem nisu iracionalni tj. da se njihova ilokutivna snaga ne zasniva na nekoj sugestivnoj moći nego na racionalnoj osnovi. To znači da zahtevi za važenjem imaju kognitivni status i da se mogu naknadno dokazivati. Da bi dokazali svoju tvrdnju i time došli do priznanja iznetih pretenzija na važenje, učesnici u komunikaciji se upuštaju u diskurzivno ostvarive postupke utemeljenja. Konsenzus koji stranke postižu oko propozicionalnog dela govornog akta i to isključivo diskurzivnim sredstvima, znači prinudom boljeg argumenta, uslov je priznatosti iznete tvrdnje, tj. ispunjenja njene pretenzije na važenje.
Odluka o etičkom smislu jezičkih akata pada u pragmatičku ravan govornih akata čija dubinska struktura sadrži jezičke uslove idealne interakcije i komunikacije između ljudi. Norme idealnog diskurzivnog postupanja obrazuju procedure kojima nepristrano možemo odlučiti o iznetim pretenzijama za važenjem. U pogledu interpretacije ove normativne strukture argumentacije postoje nes-laganja između glavnih predstavnika etike diskursa. U odnosu na dato rešenje zavisi i to da li se odluka o etičkom nalazi u normativnim pretpostavkama smisaone argumentacije uopšte, ili pak unutar jedne posebne forme argumentacije, naime, moralno praktičkog diskursa. Odnosno, da li temeljne etičke norme moraju biti izvedene iz transcendentalnih pretpostavki argumentacije ili mogu biti izvedene iz univerzalnih (ali ne i apriorno nužnih) pretpostavki moralno-praktičkog diskursa..."
http://www.komunikacija.org.yu/komunika ... 8/document
Đorđe Pavićević:
"Sintagma etika diskursa se u poslednje vreme odomaćila kao oznaka za pokušaj nemačkih filozofa K.-O. Apela i J. Habermasa da utemeljenje etičkih principa posreduju pretpostavkama komunikacije. Ali ova sintagma se ponekad (delimično pogrešno) koristi i da označi njihove celokupne filozofske pozicije, što nikako ne može biti slučaj, jer mada je predmet njihove filozofije diskurs, to niukom slučaju nije samo etička dimenzija diskursa. Ova dimenzija je za Apelovu poziciju, doduše, osnovna, ali ona predstavlja tek rezultat, rekonstrukcijom jezičko-pragmatičkih pretpostavki smisla znanja i delovanja, zadobijene pozicije. Još manje se može odnositi na Habermasa, jer su etičke pretpostavke za njega samo deo konstitutivnih pretpostavki obuhvatnog komunikativnog uma. Namera ovog teksta je da se na primeru teorija ovih autora razjasni veza diskursa i morala, da se analizira, naizgled čudna teza da je norme ispravnog postupanja moguće rekonstruisati iz pretpostavki simbolički posredovane interakcije (komunikacije), i da se ukaže na neke kontroverze koje se javljaju unutar same te pozicije oko mogućnosti i načina da se jedan takav projekat ostvari.
Samo ime (etika diskursa) upućuje na to da se radi o posebnoj formi komunikacije – o argumentativnom diskursu kao medijumu konkretnog utemeljenja normi. Diskurs ili argumentovani razgovor je specifični refleksivni i neprinudni oblik komunikacije, u kome je govor, zahvaljujući svojoj refleksivnoj strukturi, uz pomoć koje može virtuelno tematizovati i prekoračiti faktička ograničenja i prinude konteksta, rasterećen odnosa moći i prinuda delovanja nametnutih kroz faktički zadati kontekst. Utemeljenje etičkih normi moguće je jer se iz ove forme komunikacije može rekonstruisati racionalna, normativna struktura koja je konstitutivna kako za delovanje tako i za govor o delovanju.
Racionalna struktura diskursa sadržana je u dubinskoj strukturi jezičkih akata [1]. Ilokutivna snaga nekog govornog akta otkriva komunikativnu funkciju jezika. Uspešno ispunjenje nekog govornog akta podrazumeva da je proizveden ili prikazan neki odnos između najmanje dve osobe za koje se pretpostavlja da su delatno i govorno sposobni subjekti. Komunikacija je uspešna upravo kada je uspostavljen govornim aktom intendirani odnos.
Odnos između učesnika komunikacije se uspostavlja tako što govornik sa svakom izjavom iznosi pretenziju za njeno važenje i zahteva njeno priznanje. Pretpostavka argumentativne forme komunikacije je da ovi zahtevi za važenjem nisu iracionalni tj. da se njihova ilokutivna snaga ne zasniva na nekoj sugestivnoj moći nego na racionalnoj osnovi. To znači da zahtevi za važenjem imaju kognitivni status i da se mogu naknadno dokazivati. Da bi dokazali svoju tvrdnju i time došli do priznanja iznetih pretenzija na važenje, učesnici u komunikaciji se upuštaju u diskurzivno ostvarive postupke utemeljenja. Konsenzus koji stranke postižu oko propozicionalnog dela govornog akta i to isključivo diskurzivnim sredstvima, znači prinudom boljeg argumenta, uslov je priznatosti iznete tvrdnje, tj. ispunjenja njene pretenzije na važenje.
Odluka o etičkom smislu jezičkih akata pada u pragmatičku ravan govornih akata čija dubinska struktura sadrži jezičke uslove idealne interakcije i komunikacije između ljudi. Norme idealnog diskurzivnog postupanja obrazuju procedure kojima nepristrano možemo odlučiti o iznetim pretenzijama za važenjem. U pogledu interpretacije ove normativne strukture argumentacije postoje nes-laganja između glavnih predstavnika etike diskursa. U odnosu na dato rešenje zavisi i to da li se odluka o etičkom nalazi u normativnim pretpostavkama smisaone argumentacije uopšte, ili pak unutar jedne posebne forme argumentacije, naime, moralno praktičkog diskursa. Odnosno, da li temeljne etičke norme moraju biti izvedene iz transcendentalnih pretpostavki argumentacije ili mogu biti izvedene iz univerzalnih (ali ne i apriorno nužnih) pretpostavki moralno-praktičkog diskursa..."
- manijak1
- Posts: 47640
- Joined: 16/01/2003 00:00
- Location: https://www.klix.ba/
- Contact:
#4
Meni ne paše link
- manijak1
- Posts: 47640
- Joined: 16/01/2003 00:00
- Location: https://www.klix.ba/
- Contact:
#7
Ostavio , zar sumnjaš
- elektropotrosac
- Posts: 271
- Joined: 28/04/2004 16:15
- preselio na ahiret
- Posts: 2739
- Joined: 21/05/2021 01:40
- Location: prvi saf
- ExNihilo
- Posts: 17073
- Joined: 23/01/2008 07:05
- Location: In the sheltering shade of the forest
#10 Re: Slusaj ovamo ...
Gledaj ti na šta su teme nekad ličile. Specijalna škola s pristupom internetu.
Ka'e zlatno doba foruma. Da je se vratit. Ne znate vi kako se nekad forumalo.
Ka'e zlatno doba foruma. Da je se vratit. Ne znate vi kako se nekad forumalo.
- Digla_da_kreci
- Posts: 4437
- Joined: 01/05/2010 19:03
#11 Re: Slusaj ovamo ...
Kako je neobicno naici na postove nekadasnjih forumasa i znati da ih vise nema
-
- Posts: 4158
- Joined: 17/03/2020 00:41
#12 Re: Slusaj ovamo ...
Kako ovo shvatiti u kontekstu foruma i virtualne komunikacije? Jesu li smajliji ekvivalent govoru tijela?Fair Life wrote: ↑29/04/2004 23:39 Izgovorena poruka tek uz neverbalnu pratnju dobiva svoj smisao, znacenje, svoju djelotvornost i utjecaj. Snaga nase rijeci potice iz neverbalne pratnje. Neverbalne poruke mogu jacati, slabiti, pa i sasvim ponistiti izgovorenu rijec. Ne izgovoreno bitno utjece na izgovoreno, a ljudi toga nisu svjesni. Buduci da je govor tijela ravnopravan partner govoru mozga, ljudi ga stoga trebaju prilagoditi. Govor tijela nismo u stanju izbjeci, tijelo progovara, kada to i ne zelimo.
- preselio na ahiret
- Posts: 2739
- Joined: 21/05/2021 01:40
- Location: prvi saf
#14 Re: Slusaj ovamo ...
Ona je specijalno izdanje
spešl edišn
spešl edišn