Puno je istine u tome sto si napisao @klif...klif wrote:Slovenija kao geopoliticki subjekt ne ostavlja utisak na mene. Ne znam da li se to moze nazvati ravnodusnost, ipak sam se radovao pobjedama Krizaja, Petrovica, brace Petric, rado slusao Buldozer, Lacni Franc... Ali nekako, oni i ja, nismo uspjeli uspostaviti neku dublju vezu. Ne sjecam se da sam tamo dozivio neki sjajan provod (bio sam dosta puta), osjetio bliskost i toplinu tih ljudi ili ikad imao prijetelje iz Slovenije. No, vjerovatno je do mene.mala-i wrote:igrom slučaja dosta vremena sam provodila u Sloveniji.neupitno je da se tamo dosta dobro živi,kada kao jedinicu poređenja uzmemo našu zemlju.ali,meni je fascinirala otvorena jugonostalgija i iz godine u godinu sve jači kult Tita...voljela bih negdje naći šta sociolozi kažu o tome...
Sada imam utisak da su na neki nacin "dobrovoljno" odsjeceni od kulturoloskog i kulturnog kruga kome su pripadali (ili pripadaju), a da nisu uspjeli stvoriti sopstveni identitet. "Nazad" nece ili ne mogu, naprijed, sad kad su se oslobodili Jugoslavije i "utolili glad" za "demokratijom" i ekonomskim razvojem, cini mi se i mogu, ali valjda nemaju kud, pa im se ne da. "Juzna braca i Svedi" nad kojima su gajili - barem se meni tako cini(lo) - osjecaj superiornosti, su bitno iza njih i sluze im samo za popravljenje spoljnotrgovinskog bilansa. Vise ne igraju u istoj ligi. Ali mislim da im nesto fali. Ne "juznjaci" kao ljudi i "zemljaci". Cini mi se da im nedostaje taj osjecaj superiornosti, koga ne mogu imati nad Svabama i Austrijancima.
Nemam nikakve empirijiske dokaze za svoju tvrdnju, govorim o svom licnom dozivljaju tih ljudi i njihove drzave. O mojoj emociji. Mislim da je to jedina drzava na svijetu u kojoj ne bih mogao zivjeti.
Znam da dolaze nove generacije koje ce zaboraviti da smo nekada zivjeli u jednoj drzavi. Nasa djeca ce imati malo ili nimalo zajednickog, ali se ja za to ne osjecam krivim.
Zelim im da ekonomski budu onoliko razvijeni, koliko oni to zele. A ja cu tu i tamo otici u Merkator.
I puno slicnosti sa mojim licnim osjecajima kad je Slovenija i Slovenci u pitanju.
Mislim ipak da su oni uvijek imali jednu prednost u odnosu na nas.
Zajednicki su zivot u zajednickoj nam domovini prihvatali sa manje srca a sa vise razuma.
Da smo i mi takav odnos imali, vjerovatno se ne bi dogodilo sta se dogodilo.
Ili barem ne na nacin na koji se dogodilo.
