Pozdrav svima...nisam sa tih prostora,ali nadjoh pricu jednog momka koji je bio ucesnik tih dogadjaja u Smolucoj.pa njegovu prci prenosim u originalu,ali znajte nije mi cilj neko negiranje,podrzavanje,ili sirenje mrznje ovim...To je prica ucesnika dogadjaja pa ko hoce nek je procita...
*Mart 1992 g. politicka situacija u BiH je veoma losa , rat iz Slovenije i Hrvatske se polako prenosi na nase prostore , narod je zbunjen , izgubljen nezna šta da radi . Grupa ljudi u Potpecu njih desetak okupljeni oko SDS pocinju da organizuju odbranu sela i seoske straže . Međutim javljaju se i prvi problemi jer navodne samozvane vojvode i četnici počinju u selu da ljude dijele na podobne i nepodobne na četnike i komunjare , mada nikom nije baš bilo jasno koji su to njihovi kriterijumi po kojima oni dijele stanovnistvo Potpeca. Tih prvih dana preko SDSa u selo stiže i nešto nauružanja , par špagina i pušaka M48, što je bilo dovoljno da se raskol samo još više poveća jer vojvoda oružje dijeli samo svojim ,, provjerenim ,, ljudima . Narod je još više zbunjen jer kroz selo pojedinci zveckaju oružjem , prijete , prepadaju , traže neku svoju pravdu iz prošlih vremena ali nesagledavaju trenutno stanje , ali ruku na srce i bez namjere da nekog uvrijedim nije to njima ni dozvoljavalo njihovo obrazovanje , nisu oni bili sposobni za takvo nesto . Negdje oko 10 Marta okupljamo se jedna veca grupa mjestana Potpeca na celu sa Slavkom Novakovicem i Ristom Jovanovicem i pravimo dogovor za odbranu Potpeca , nakon tog satanka stupamo u kontakt sa komandom garnizona u Tuzli sa puk.Dubajicem i trazimo savjete i pomoc za odbranu sela . Pukovnik Dubajic nam izlazi u susret daje nam pomoc u oruzju i materijalno tehnickim srestvima , povezuje nas sa komandom karaule na Majevici sa kap. Zoranom Jovanovicem . Tom prilikom u selo donosimo vecu kolicinu automatskog naoruzanja ali ne dovoljno za cijelo selo , odlucujemo da formiramo krizni stab MZ, oformimo tri voda , oruzje podijelimo po vodovima a svaki vod dobija svoja zaduzenja . Te prve akcije donekle vracaju povjerenje mjestana i pocinju i pve nocne straze i patrole , ljudi polako pocinju da nam se pridruzuju u vecem broju ali pocinju i problemi sa vojvodom i njegovim cetnicima , organizujemo sa njima satanak i privremeno resavamo probleme sa njima , dogovaramo se da je najbitnije da zastitimo narod i selo a poslecemo se svadjat izmedju sebe . Posto je geografski polozaj potpeca takav kakav jeste , kroz potpec prolazi pruga Brcko-Banovici i auto put Županja-Tuzla , znali smo dacemo brzo biti na meti muslimanske vlasti. Polovinom Marta u Potpec dolazi puk. Dubajic , zadovoljan je zatecenim stanjem i trazi od nas da krenemo u sire organizovanje i to konkretno Smolucu i Jasenicu , posto su Tinjani vec bili sa nama i maksimalno ukljuceni . Imali smo informacije da je i u Smoluci i Jasenici vec krenulo organizovanje mjestana ali su imali iste probleme kao i mi na pocetku u Potpecu . U Smoluci smo uspjeli brzo da napravimo dogovor oko zajednickio organizovanja dok u Jasenici su podjele bile mnogo vece , oni koji su tada se prestavljali kao vođe u Jasenici odbili su saradnju sa nama , pokusali smo sa drugom grupom ljudi da napravimo nekakav dogovor ali oni su bili vise uplaseni , strahovali su za svoje porodice vise od tih samozvani vođa nego od muslimana . Obecali smo im manju kolicinu oružja koju smo im i donijeli posle par dana i tako polako pocinjemo i sa organizovanjem Jasenice .Negdje oko 20Marta grupa dobrovoljaca iz Potpeca odlazi na vojnu karaulu na Majevici u pomoc tadasnjoj JNA koja drzi taj polozaj da postave odbranbenu liniju , posto postoje informacije dace biti napadnuti od strane muslimana .Nasa aktivnost se povecava , stizu i vece kolicine naoruzanja koje dijelimo i ostalim MZ I njihovim kriznim stabovima , ali u Jasenici je jos uvijek najlosije stanje , podjele su jos vece nego sto su bilie . 01.Aprila oko tri sata ujutro napadnuta je vojna karaula na Majevici i tom prilikom jedan pripadnik JNA je poginuo i jedan je ranjen . Isti dan komanda garnizona naredila je povlacenje vojske sa Majevice a sva MTS i naoruzanje da se presele u Potpec a da se potom raspodijeli i na Smolucu i Jasenicu . Poceli smo sa preseljenjem , pozvali smo Smolucane i Jasenicane ali iz Jasenice se nijepojavio niko a duzan sam da kazam da smo pozvali obadvije strane iz Jasenice . Uroku od dva dana zavrsili smo preseljenje , situacija je bila napeta , medju stanovnistvom jos veca panika i strah , pojedini vec salju svoju nejac za srbiju , tih dana stvarno je bilo tesko , niko od nas bas nije ni znao kako treba da se ponasamo , pokusavali smo da zadrzimo sposobno muško stanovnistvo sto smo i uspjeli izuzev sto nam je nas ,, vojvoda ,, vec medju prvim zdimio sa jos dvojicom svojih ,, provjerenih ,, boraca . U Potpecu vlada vec ratno stanje , formiran je odred ,,OKRESANICA ,,i svi smo stavljeni pod komandu JNA. Stanje je haoticno u selu prodavnica neradi a nacional nam sluzi samo za okupljanje i sastanke , stizu vijesti o stradanju srba u Brodu , sukobi u Bijeljini i Zvorniku u Brčkom . U Potpec dolaze prestavnici vlasti iz Srebrenika , objasnjavaju nam da je stanje u opstini dobro , da nas nece niko dirat , da mozemo ,,slobodno,, da se krecemo , da nam oruzje nije potrebno itd. Umedju vremenu pokusavamo da popravimo stanje u jasenici , oruzje koje je dovezeno sa Majevice bilo je dovoljno da se naoruzamo i Potpec i Tinja i Smoluca i Jasenica sto je i ucinjeno , imali smo vec tada i trocjevce i minobacace i par bestrzajni topova ali ne i dovoljno municije , koju smo uskoro ocekivali iz Tuzlanskog garnizona .U komandu u Potpec stize informacija da u Jasenici pojedinci se bave preprodajom oruzja koje su dobili za odbranu sela , par nas odlazi u jasenicu al nismo uspjeli nista konkretno saznat jer sve se svodilo na rekla-kazala . Oko 20 aprila u garnizon u Tuzlu odlazi grupa dorovoljaca da pomogne oko napustanja JNA iz Tuzle a sve u svrhu da povecamo svoje kolicine oruzja i municije i MTS . Opet moram da kazem daje naj slabi odziv Jasenicana . Naredni dana situacija je prilicno normalna , tiha , bez nekih pritisaka vlasti , prodavnica pocinje da radi kao i restoran nacional , tako reci monotonija. Nas nekolicina svakodnevno na smjenu sa razlicitim autima idemo do garnizona u Tuzli i u manjim kolicinama dovozimo municiju , bombe poneki pistolj . Ispostavice se da svoju naivnost i neiskustvo platicemo skupo , pocinjemo da svoje porodice koje su u izbjeglistvu po srbiji i semberiji polako vracamo kuci , mali broj je onih koji nisu vratili svoju nejac kucama . 15 Maja napadnuta je mucki Tuzlanska kolona golobradi mladica tadasnje JNA .