Sjecanje na Hiroshimu

[gavrilo]

dr ... a-bomba je najvece zlo posle novca

Pa jeste...redosljed je logican.

bitno je da se razumijemo

[danas]

danas istoricari sve vise tvrde da su a-bombe bacene da bi se sovjetima pokazala americka vojna moc. isto tako postoji mnogo indicija da su japanci bili spremni da kapituliraju.

stoji to da je USA htjela pokazati da ima A-bombu, jer su svi bili u utrci da naprave istu (nijemci i sovjeti svakako, a i japanci). hirosimom su amerikanci pokazali da je imaju, a usput su sacuvali mnostvo svoga ljudstva od pogibije. hirosima je bila vojna baza od strateskog znacaja i nije odabrana da bi se pobili civili iz necijeg cejfa, vec da bi se osakatila japanska armija, koja je bila jedna od najmonstruoznijih fasistickih tvorevina toga dana. kao sto sam rekla, japan se ni dan-danas nije ogradio od svojih akcija za vrijeme WWII, a ipak treba priznati da ima dovoljno glasova u USA koji zale za zrtvama civilima iz hirosime. malo je licemjerno prozivati USA a ne ukazati na japan i ne spomenuti cinjenice koje su dovele do toga da se A-bomba ikako i koristi na prvom mjestu.

napravicu paralelu: USA je u bombardovanju beograda pobila i odredjeni broj civila, i ja njih zalim i naravno da bi bolje bilo da oni nisu izginulu, ali nikada necu napasti USA kao "iskljucivog krivca" za tu situaciju vec za te smrti krivim suludu milosevicevu politiku (isto kao sto krivim i japansku politiku), koje su obje bile spremne zrvtovati sopstveni narod iz nekog inata (i ko zna cega sve ne). i kada govorimo o bombardovanju beograda, pocnemo od aprila 1992-e i stavimo neke stvari u kontekst, pa tako i kada govorimo o hirosimi, trebamo poci od 1937-e i japanske ekspanzije u aziju i svega ostalog sto je slijedilo iza toga.

dalje, japanci nisu bili spremni kapitulirati, jer to nisu ucinili ni poslije hirosime nego tek poslije nagasakija. pa se zapitaj kome je bilo vise stalo do japanskih civila -- japanskome caru ili amerikancima. ovi civili su bili zrtve prije svega sulude fasisticke politike, pa tek onda USA bombardovanja. to je poenta koju pokusavam da komuniciram ovdje, kao i cinjenicu da je besmisleno nazivati hirosimu "najvecim zlocinom" u WWII pored jednog ausvica, lenjingrada, nankinga...

inace za ostale... danas je uvjek imala ono malo "tvrdji" stav

pa dobro... "tvrdji stav" pa sta, boze moj...
a nije ti smetao moj tvrdji stav kad sam se sa handzarom klala zbog tebe

[gavrilo]

napravicu paralelu: USA je u bombardovanju beograda pobila i odredjeni broj civila, i ja njih zalim i naravno da bi bolje bilo da oni nisu izginulu, ali nikada necu napasti USA kao "iskljucivog krivca" za tu situaciju vec za te smrti krivim suludu milosevicevu politiku (isto kao sto krivim i japansku politiku), koje su obje bile spremne zrvtovati sopstveni narod iz nekog inata (i ko zna cega sve ne).

ne spominji mi njega... jbg

naravno da optuzujem japanski fasizam i zlocine koje su pocinili nad kinezima (mozda je potrebno reci da se u japanu o tome gotovo ne govori). ali mislim da je siledzijsko rusenje dva grada bilo nepotrebno. mogli su te atomske da bace, ne znam, na kasarne ili bilo gdje drugo gdje bi civilne zrtve bile minimalne

pa dobro... "tvrdji stav" pa sta, boze moj...
a nije ti smetao moj tvrdji stav kad sam se sa handzarom klala zbog tebe

necemo sada skrecati sa teme

[gavrilo]

[danas]

Kakav god da je car Japana bio ono sto je SAD uradila nije niti moze biti opravdano.To sto se ikako spominje japanska uloga u 2 WW za opravdanje Hiroshime je zalostno.Znaci li to da bi bilo okey baciti atomsku bombu na neki grad u Njemackoj? jer ako cemo po tim onda to niko drugi ne zasluzuje vise nego Njemacka.

po tebi bi znaci bilo OK da ove bombe nisu bile A-bombe nego da su bile "obicne" bombe kao u bombardovanju njemacke? a postoje neke tvrdnje da je i njemacka mogla biti cilj, samo su se oni predali a japanci ne, iako je rat de-fakto bio izgubljen.

ja razumijem sok koji donosi tako masovno stradanje, ali ovo nije ni prvo ni zadnje masovno pogubljenje civila, pa zasto onda samo pricato o njemu? jer je A-bomba u pitanju, i "nemoralno" je ubiti ljude sa atomskom a sa puskama i bajonetima i gasnim komorama je kao OK? vec sam rekla da je japan pobio "rucno" oko 200.000 civila samo u jednom gradu u kini. meni je to mnogo, mnogo monstruoznije.

i za kraj, mislim da zaista ne shvatate moj stav u potpunosti -- USA ima mnogo cega da se stidi, i mi mozemo prezirati USA zbog mnogo stvari, od svrgavanja socijalistikih rezima u iranu ili cileu, sjebavanja citavih drzava po latinskoj americi, rasisticke lokalne politike pa do odvratnih ratova u vijetnamu i koreji, i do lizanja sa izraelom. ali uloga USA u WWII nije nesto sto se treba tako olako kritikovati, uzimajuci u obzir ko su bili protivnici i sta su oni radili u WWII. ne shvatam zasto ne treba spominjati ono sto se desavalo prije hirosime -- jer bez konteksta, ispada da je USA bacila bombu iz cejfa... i lako je nama sada "osudjivati", sa ove vremenske i istorijske distance...

[gavrilo]

Hirošima: Sećanje i opomena

6. avgust 2005. | 09:44 -> 16:13 | Izvor: B92, BBC

Hirošima, Vašington -- U 8.15 po lokalnom vremenu u Hirošimi je obeležana 60. godišnjica prvog napada atomskom bombom u istoriji čovečanstva.

Nekoliko desetina hiljada ljudi iz celog sveta okupilo se jutros u Hirošimi kako bi uputilo još jedan poziv za ukidanje nuklearnog oružja, obeležavajući tako 60 godina od napada nuklearnom bombom na taj japanski grad.



U potpunoj tišini, u znak odavanja pošte stradalima, u 8.15 po lokalnom vremenu u Hirošimi se oglasilo zvono mira, u istom času.Održane su molitve za mrtve, a na spomenik palima položeni su venci i cveće. Više od 5.000 imena preživelih i umrlih u međuvremenu dodato je već upisanim na spomenik. Odajući poštu žrtvama, premijer Japaba Junićiro Koizumi je okupljenima u Parku mira u Hirošimi rekao da je japan jedina zemlja koja je iskusila posledice atomske bombe. "Hirošima i Nagasaki se ne smeju ponoviti. Japan će se i dalje držati izgradnje mira i nastaviće da se bori za razoružanje i potpunu zabranu nuklearnog oružja", rekao je on.

Gradonačelnik Hirošime Tadatošija Akabe optužio je nuklearne sile da se ne obaziru na mišljenje sveta i dovode u rizik opstanak čovečanstva. "Ovaj 6. avgust je vreme nasleđa, buđenja i posvećenja, u kom nasleđujemo želju žrtava bombe za ukidanje nuklearnog oružja i postizanja mira u svetu", kaže on.

140.000 mrtvih

Atomska bomba snage 13 kilotona izbačena je iz bombardera B29 zvanog "Enola gej", sa 9.300 metara, kako bi eksplodirala na 600 metara iznad grada. Bomba je Hirošimu sravnila sa zemljom, u krugu od tri kilometra od epicentra eksplozije srušene su sve građevine, a živote je izgubilo više od 140.000 ljudi. Većina ih je u eksloziji izgorela. Hitoši Takajama tada je imao 15 godina.

"Video sam ljude gole i potpuno crne od opekotina. Njihova koža je visila u fronclama. Držali su ruke prijene uz telo i stajali nepomično. U prvom trenutku samo sam želeo da pobegnem, da ih ne gledam. Žao mi je zbog toga, ali izgledali su tako groteskno, kao da nisu ljudi", kaže on.

Oni koji su preživeli eksploziju stradali su od leukemije i drugih oblika raka kao posledice radijacije. Takajami je rak dijagostifikovan 16 godina posle Hirošime. Procenjuje se da u Japanu više od 260.000 ljudi i dalje trpi posledice pada atomske bombe.

Tri dana posle napada na Hirošimu, 9. avgusta, bačena je još jedna nuklearna bomba, na japanski grad Nagasaki. Posle tih napada, 15. avgusta, Japan je kapitulirao, što je predstavljalo kraj Drugog svetskog rata u svetu. Generalni sekretar Ujedinjenih nacija Kofi Anan je upozorio na to da je 60 godina posle Hirošime svet suočen s pravom kaskadom nuklearnog naoružavanja izjavio da mu je žao što je u svetu učinjeno toliko malo u cilju sprečavanja širenja tog oružja.

"Apokalipsa uskoro"

Britanski "Indipendent" je povodom šezdesetogodišnjice bombardovanja Hirošime objavio komentar američkog profesora Noama Čomskog "Apokalipsa uskoro".

Čomski piše da su nedavne eksplozije u Londonu podsetnik da začarani krug napada i kontra napada može vrlo lako da eskalira. Naime, tokom poslednjih 60 godina, bombardovanja Hirošime i Nagasakija su proganjala svest ljudi širom sveta, ali nisu uspela da spreče dalji razvoj daleko jačeg oružja za masovno uništavanje.

Profesor Čomski citira i mišljenje Roberta Maknamare, sekretara SAD za bezbednost u vreme Kubanske krize 1962, kada je svet za dlaku izbegao nuklearnu katastrofu, koji tvrdi da je sadašnji odnos Vašingtona prema razvoju nuklearnog oružja nemoralan, ilegalan, sa vojnog aspekta nepotreban, zastrašujuće opasan i da predstavlja neprihvatljiv rizik kako za američku tako i za druge nacije. U komenataru se dalje upozorava da američke pretnje i primena nasilja na međunarodnoj sceni samo stimulišu širenje nuklearnog naoružanja, zajedno s džihadskim terorizmom.

"Mogućnost da se nuklearna katastrofa uskoro desi ne može realno da se predvidi, ali je rizik trenutno toliki da SAD i Britanija kao najbliži saveznik Vašingtona, moraju nešto smesta da preduzmu da ga smanje", piše Čomski.

"Enola gej"

Šezdeset godina posle napada na Hirošimu, avion koji je bacio atomsku bombu i dalje je atrakcija za turiste, goste iz inostranstva i ratne veterane. "Enola gej" i dalje je i simbol događaja o čijoj opravdanosti postoje suprotna mišljenja na dva kraja Pacifika, ali i u samim SAD.

Avion B29, čija ga je posada nazvala "Enola gej", sada je potpuno obnovljen i izložen u okviru kolekcije Smitsonijan u muzeju vazduhlovstva u blizini Vašingtona. Na dve strane Pacifika mišljenje o napadu koji je taj bombarder izvršio su sasvim različita. Nova anketa, koju su sproveli Asošiejted Pres i Kjodo Njuz, pokazuje oprečne stavove: 68 odsto Amerikanaca, a samo 20 odsto Japanaca veruje da je nuklearno oružje bilo neophodno da bi se rat brže završio. Stariji građani su pre skloni da misle da je bacanje atomske bombe bilo neizbežno, dok mlađi ljudi to dovode u pitanje.

Ratni veteran, poručnik Herbert Ing, koji je na ostrvu Ivo džima prisustvovao fanatičnim napadima japanskih kamikaza, veruje da bi se, bez atomske bombe, Japanci borili do potpunog uništenja. "Mislim da je ovaj avion predivan. On je učinio nešto što je spasilo tolike američke živote i završilo rat koji bi inače trajao godinama", kaže on.

Za japanske posetioce Smitsonijana, kao što je porodica Izuka, “Enola gej“ nije prijatan prizor. "Zbog rata protiv SAD, Japan je imao tu nesreću da doživi bombardovanje Hirošime. To je sve bilo u prošlosti, ali nadam se da atomska bomba nikada neće ponovo biti upotrebljena", kaže Masajo Izuka.

"Kao deo mlađe generacije, ja ne osećam ništa kada vidim ovaj avion. Znam da je bacio bombu, ali za mene to nije ništa u poređenju sa odlaskom u Hirošimu i Nagasaki. Ali, sve je to samo istorija“, kaže Noriku Izuka.

U SAD 50. godišnjica napada izazvala je sukobe u vezi sa avionom „Enola gej“ i objašnjenja u okviru izložbe u Smitsonijanu za koje su mnogi veterani smatrali da su ublažila ulogu japanske agresije, koja je dovela do rata. Pre dve godine, grupa preživelih iz Hirošime i mirovnih aktivista isprskala je avion crvenom farbom. Ove godine, Smitsonijan nije organizovao nikakve posebne manifestacije da obeleži šezdesetogodišnjicu bacanja atomske bombe na Hirošimu.

[mostarac]

Japanska tradicija i kultura ne poznaje pojam predaje i kapitulacije. Ljudi su izracunali da bi poginulo sigurno toliko njihovih vojnika, koliko je poginulo civila od atomskih bombi, dok bi se Japan prislio na kapitulaciju i upitno je bi li i tada Japan potpisao. ovo je bio jedini nacin i mislim da ni Amerikancima nije bilo jednostavno donijeti takvu odluku, ali svako vise volim svome, pa su se tako Amerikanci izmedju zivota svojih i japanskih gradjana odlucili da postede zivote svojih gradjana i ja ih tu u potpunosti razumijem, sto ne umanjuje moje saosjecanje sa zrtvama u Hirshimi i Nagasakiju.

[danas]

naravno da optuzujem japanski fasizam i zlocine koje su pocinili nad kinezima (mozda je potrebno reci da se u japanu o tome gotovo ne govori). ali mislim da je siledzijsko rusenje dva grada bilo nepotrebno. mogli su te atomske da bace, ne znam, na kasarne ili bilo gdje drugo gdje bi civilne zrtve bile minimalne

pa bacili su na kasarne i vojne pogone, hirosima je bila teska vojna baza. ali ni sami ameri nisu imali konkretne ideje kakva je razorna moc A-bombe, i civili su izginuli kao kolatelarna steta (bas kao sto su civili izginuli i u japanskom napadu na vojnu bazu pearl harbour, cime je USA i uvucena u rat).

mislim da je bitno reci da USA nije isla u ove akcije sa namjerom da pobije iskljucivo civile (kao sto se to pokusava predstaviti), a muka mi je kada se japan pocne prikazivati kao neka "miroljubiva" drzava (i sam si gore napisao kakvi su)... japan je bila drzava totalno zadojena ludjackim fasizmom, i to treba reci. inace mi je zlo kada se svijet predstavlja "crno-bijelim", i stvari se diskutuju van konteksta... ja samo zelim reci da je za sve ovo najvise kriva fasisticka politika japana (za koji se inace strasno brinem u zivotu, do njih mi je ko do lanjskog snijega -- bas ko i njima do mene)...

haj', dosta gluposti i od mene...

[danas]

pa su se tako Amerikanci izmedju zivota svojih i japanskih gradjana odlucili da postede zivote svojih gradjana i ja ih tu u potpunosti razumijem, sto ne umanjuje moje saosjecanje sa zrtvama u Hirshimi i Nagasakiju.

otprilike tako...
ali i dalje nista od ovoga ne cini amerikance i hirosimu najvecim zlocinom u WWII... svakako, zalosno je da je do hirosime moralo doci, ali mislim da kritike idu japanskom caru, njegovoj fasistickoj sviti, pa tek onda trumanu...

[gavrilo]

mislim da je bitno reci da USA nije isla u ove akcije sa namjerom da pobije iskljucivo civile (kao sto se to pokusava predstaviti)

nebi se slozio... kao sto sam vec rekao. sjeti se nürnberga

haj', dosta gluposti i od mene...

meni tvojih gluposti nikad nije dosta

[gavrilo]

Obilježeno 60 godina od upotrebe prve atomske bombe u istoriji čovječanstva

HIROŠIMA - sjećanje i opomena

Više od 55.000 ljudi iz cijelog svijeta okupilo se juče u Hirošimi kako bi minutom šutnje obilježili 60. godišnjicu bacanja atomske bombe i odali počast žrtvama tog tragičnog događaja bacanjem cvijeća u vodu, te obnovili pozive za uništenjem nuklearnog oružja.



Više od 60.000 ljudi je umrlo u prvih par trenutaka od iznenadnog napada, a u narednih pet godina još 150.000 je umrlo od povreda i ogromnog zračenja.

Preživjeli članovi porodica žrtava, te brojni drugi posjetioci okupili su se u Memorijalnom parku "Mir" u blizini mjesta gdje je pala atomska bomba 6. avgusta 1945. godine, koja je odnijela hiljade života i sravnila grad sa zemljom.

U 8.15 po lokalnom vremenu - kada je američki ratni avion bacio bombu - u potpunoj tišini, u znak odavanja pošte stradalima, u Hirošimi se oglasilo zvono mira. Više od pet hiljada imena ljudi koji su preživjeli eksploziju i umrli u međuvremenu dodato je onima koja su već upisana na spomeniku.

Ispred parka u isto vrijeme je nekoliko hiljada mirovnih aktivista, kada su zazvonila zvona, palo na zemlju praveći se da su mrtvi, na sopstveni način opominjući na prijetnju atomskom bombom i time se sjećajući poginule djece Hirošime. Na kraju ceremonije, po sunčanom danu, istom kao i prije šezdeset godina, kada je započela era atomskog ratovanja, hor od 500 djece otpjevao je "Pjesmu mira Hirošime".

Među zvaničnicima koji su prisustvovali obilježavanju 60. godišnjice bio je i japanski premijer Junićiro Koizumi, koji je ponovio volju Japana da "ostane miroljubiva zemlja bez nuklearnog oružja".

Generalni sekretar UN-a Kofi Anan upozorio je da se svijet, 60 godina nakon Hirošime, suočava sa širenjem nuklearnog oružja.

U izjavi pročitanoj na ceremoniji u Hirošimi, Anan je izrazio žaljenje zbog toga što svijet nije učinio puno kako bi to spriječio.

TRUMAN SAOPŠTIO VIJEST

Prvi koji je 1945. saopštio vijest o bacanju atomske bombe bio je američki predsjednik Hari S. Truman sa američkog nosača " Augusta ". Amerikanci su likovali pobjedu, a Japanci brojali mrtve.

On je u toj izjavi, koju su tada direktno prenijeli svi američki mediji, izjavio da je bomba sadržavala 20.000 tona TNT i da je 2.000 jača od do tada najjače korištene bombe.

Procijeniti prve učinke bombe bilo je nemoguće, jer se dugo nakon eksplozije ogroman oblak prašine dizao iznad grada. Hirošima je bila jedno od najjačih oslonaca japanske vojske.

Bombu je bacio američki bombarder B29 superfortres, poznatiji još i kao enola gej, tačno u 8.15 po lokalnom vremenu.

Posada bombardera je izjavila da se ogroman stub dima digao odmah po eksploziji.

U svojoj izjavi, predsjednik je kazao da je ovaj događaj označio početak korištenja "osnovne energije univerzuma".

Ovaj čin označio je ujedno i pobjedu SAD nad Nijemcima, koji su takođe razvijali naoružanje zasnovano na atomskoj energiji.

KIŠA KOJA UBIJA

Postdamska deklaracija, objavljena svega deset dana prije ovog događaja, pozvala je Japan na bezuslovnu predaju. To je ujedno bila i posljednja šansa za Japan da izbjegne uništenje.

"Ako ne prihvate naše uslove, mogu da očekuju kišu s neba, do sada neviđenu na Zemlji. Nakon ovog vazdušnog napada uslijediće invazija vojnih snaga sa kopna i mora, kakva još nije viđena", izjavio je američki predsjednik po usvajanju Postdamske deklaracije.

U zajedničkoj izjavi saveznika tada je rečeno da projekat atomskog naoružanja ima ogroman potencijal i da se treba nastaviti sa naučnim istraživanjima na tom polju.

Posljedice atomske bombe bile su katastrofalne. Samo na dan bombardovanja, u Hirošimi koja je tada imala 300.000 stanovnika, poginulo je 60.000, a do decembra, od posljedica radijacije umrlo je još 45.000 ljudi. Preživjeli su patili od doživotnih posljedica radijacije.

Sve što se našlo u radijusu od pola kilometra od epicentra bilo je potpuno uništeno.

" MALI DJEČAK" I "DEBELI ČOVJEK"

Bomba bačena na Hirošimu bila je poznata i kao "Little Boy" (u prevodu " mali dječak" - nadimak koji se odnosio na bivšeg američkog predsjednika Ruzvelta). Više od 60 odsto zgrada u samom gradu je bilo uništeno.

Tri dana kasnije, SAD su bacile i drugu atomsku bombu, ali ovog puta na japanski grad Nagasaki . Bomba je i ovog puta imala svoj naziv. Nazvali su je po Vinstonu Čerčilu, "Fat Man" ("debeli čovjek"). Ta bomba je težila 4.050 kilograma, a bačena je padobranom iz američkog bombardera B29 tačno u 11 časova i dva minuta po lokalnom vremenu.

Eksplodirala je na visini od 500 metara iznad zemlje i vjeruje se da je uništila čitav grad, koji je smješten na zapadu japanskog ostrva Kjušu.

Prvi koji je objavio da je još jedna bomba bačena bio je komandant američkih strateških snaga u Pacifiku, general Karl A. Spac.

"Druga bomba je bačena nešto prije podneva, na grad Nagasaki ", rekao je Spac i dodao: "Posada je javila da su prvi rezultati dobri. Više detalja biće objavljeno po završetku misije".

Američki piloti koji su letjeli u regionu javili su da se dim iznad Nagasakija mogao vidjeti na visini od 15.240 metara. Nakon napada, skoro tri miliona letaka je bačeno širom Japana upozoravajući japanski narod da će u slučaju da se ne predaju biti još atomskih napada.

U napadu na Nagasaki poginulo je 74.000 ljudi, a još najmanje toliko je povrijeđeno. Ove dvije atomske bombe i objava rata koja je uslijedila od Rusa 8. avgusta 1945. godine Japancima nije ostavila izbora. Japan se predao 14. avgusta 1945. godine.

Dragana RADUŠKI


Istorijat razvoja atomske bombe

Ajnštajnovo pismo pokrenulo projekat "Menhetn"

"Dragi bože, šta smo to uradili", bile su riječi Roberta Luisa, kopilota enole gej, bombardera iz kojeg je 6. avgusta 1945. godine izbačena prva atomska bomba.

Iako se svjetska javnost sa razornom moći novog oružja upoznala tek tada, bio je to, međutim, rezultat višegodišnjih istraživanja i rada. Još 1939. godine, pred neposredan početak Drugog svjetskog rata Albert Ajnštajn je napisao pismo predsjedniku Frenklinu Ruzveltu u kojem ga je obavijestio o pokušajima Nijemaca da prečiste uranijum 235 koji bi mogao biti iskorišten za atomsku bombu. Nedugo zatim američka vlada je pokrenula projekat "Menhetn". Jednostavno rečeno, projekat "Menhetn" je imao za cilj proizvodnju atomske bombe.

ZAPELO NA OBOGAĆENOM URANIJUMU

Najkomplikovaniji problem, kada je u pitanju proizvodnja atomske bombe, bila je proizvodnja dovoljnih količina obogaćenog uranijuma koji bi omogućio lančanu rekaciju. U to vrijeme, ekstrakcija uranijuma 235 je bila vrlo problematična. Još jedan problem je bio što su i uranijum 235 i uranijum 238 (koji je potpuno nekoristan) bili izotopi sa skoro identičnim hemijskim sastavom. Nijedna do tada poznata hemijska metoda nije mogla da ih razdvoji - uspjeh su imale samo mehaničke metode.

Ogromna laboratorija za obogaćivanje uranijuma je napravljena u Oak Ridžu, u američkoj državi Tenesi.

U periodu od 1939. do 1945. godine na istraživanje i sam projekat "Menhetn" je potrošeno više od dvije milijarde dolara. Formule za obradu uranijuma i stvaranje atomske bombe su djelo nekih od najvećih umova prošlog vijeka. Glavni među njima bio je J. Robert Openhajmer, koji je nadgledao projekat od samog početka pa sve do kraja.

Konačno, 16. jula 1945. godine u okviru "Menhetn" projekta u Los Alamosu je izvršena prva atomska proba sa plutonijumskom bombom "gadžet" (šifra pod kojom se vodilo ovo epohalno otkriće), nakon čega je odlučeno da se novo, atomsko oružje upotrijebi kao završnica rata na Pacifiku.

Ogroman bljesak, koji se to jutro prolomio nad Meksikom, bio je takvog intenziteta da su se mještani udaljenih gradova u Meksiku mogli zakleti da je sunce tog jutra izašlo dva puta.

REAKCIJE

Nakon uspješne probe, reakcije njenih tvoraca su bile oprečne. Isidor Rabi je mislio da je ravnoteža u prirodi poremećena jer je čovječanstvo postalo prijetnja za svijet koji naseljava. J. Robert Openhajmer je u stanju euforije citirao odlomak iz "Bhagavad Gita": "Postao sam smrt, razarač svjetova." Ken Bejnbridž, direktor testiranja, samo kratko je rekao: "Sada smo svi kučkini sinovi!" Nakon što su vidjeli rezultate svog rada, nekolicina tvoraca je čak potpisala i peticiju protiv bombe, izjavljujući "stvorili smo čudovište". Međutim, to nije imalo uticaj na dalji tok događaja. Postalo je sasvim jasno da Jornada del Muerto u Novom Meksiku neće biti jedino mjesto na svijetu koje će osjetiti jačinu novog "gadžeta". Na projektu "Menhetn" radili su naučnici Robert Openhajmer, Dejvid Bohm, Leo Silardm Judžin Vigner, Oto Friš, Rudolf Pierls, Feliks Bloh, Nils Bor, Emilio Segre, Džejms Frenk, Enriko Fermi, Klaus Fuhs i Edvard Teler.

D.Ra.



Potresne ispovijesti preživjelih stanovnika

Keidži Nakazava (66), kojem su u napadu poginuli otac, sestra i mlađi brat, kaže da su njegovi najmiliji ostali zatrpani u kući koja se srušila tokom napada. I dok se kuća rušila, Keidži i njegova trudna majka su bespomoćno gledali svoje voljene kako umiru. Nakazava kaže da su nekoliko dana kasnije na zgarištu kuće našli samo njihove lobanje.

Kazuo Kuroki (74), filmski režiser, kaže da je on jedan od rijetkih koji je uspio pobjeći tog dana. Njegovi prijatelji su poginuli u tom napadu.

"Još osjećam krivicu što sam preživio taj napad. Radio sam u fabrici za proizvodnju aviona. Odjednom se desio taj napad. Istračao sam iz fabrike. Ni sam ne znam koliko sam trčao", kaže Kuroki.

Vidio je, priča, ljude koji pomažu onima koji su ostali u fabrici, ali on se nije mogao zaustaviti.

"Samo sam tračao. To sjećanje me proganja i dan-danas. Ali, moja dužnost kao preživjelog je da ispričam ovu priču da se nikada ne zaboravi", kaže Kuroki. I njegov posljednji film je o mladoj djevojci iz Hirošime, koja se bori sa krivicom što je ostala živa i što je preživjela taj strašni napad.

"Tema mog filma je pronaći snagu i nastaviti sa životom. I ja baš kao i moj lik iz filma osuđen sam na život, dok u meni živi ogoromna krivica koju osjećam prema svojim prijateljima koji su tada izgubili život", kaže Kuroki.

Aki Jošikava (81) se, takođe, dobro sjeća napada. Kaže da je samo dan prije napada nebo nad Japanom bilo puno američkih bombardera B-92. Međutim, Aki kaže da nije bila mnogo zabrinuta. Tog zloslutnog jutra 6. avgusta, Aki koja je tada imala 21 godinu, krenula je s majkom van grada.

"Bio je to vreo dan. Baš kada sam htjela da otvorim suncobran, vidjela sam veliki bljesak", kaže Jošikava.

Baš tada, tačno u 8.15 bomba je eksplodirala na 580 metara iznad Hirošime. Temperatura u blzini epicentra je bila 4.000 stepeni Celzijusovih.

"Moja majka i ja smo izgubile svijest. Kada sam se probudila, shvatila sam da smo upale u kanal za navodnjavanje", priča ona. Jošikava je odmah otišla do najbliže osnovne škole da bi ukazala pomoć unesrećenima.

"Još nismo znali šta nam se desilo. Međutim, znala sam da je nešto strašno jer je prizor u školi bio neopisiv. Imala sam osjećaj da sam u paklu. Ljudi nisu ličili na sebe, koža im je visila sa lica koje je bilo totalno izobličeno", sjeća se Jošikava.

Nakon eksplozije, vazdušni pritisak je toliko pao da su očne jabučice i unutrašnji organi kod ljudi jednostavno eksplodirali. Eksplozija je uništila sve drvene kuće u prečniku od dva kilometra. Jošikava kaže da je bila obučena za pružanje pomoći, ali da tim ljudima nije bilo pomoći.

Fumiko Oki (85) o tom danu kaže:

"Šetala sam sa ocem centrom Hirošime i nebo je odjednom bljesnulo. Pokušala sam da odem do kuće, ali nisam mogla hodati zbog intenzivne eksplozije. Kada sam došla kući, moja sestra je već bila mrtva", kaže Oki.

Potom je otišla ponovo do grada da potraži brata koji je radio u banci i majku. Dok je išla, primijetila je da joj je kosa počela otpadati. Bio je to jedan od prvih simptoma radijacije.

"Konačno sam našla majku kako leži u robnoj kući. Umrla je nakon nekoliko dana. Nakon nje, umro je i otac. Brata nikada nisam našla. On se i danas vodi kao nestao", sjeća se Fumiko Oki.

[PR80.]

Zalosno je da uvijek tu cijenu placaju neduzni, tj civili...
Sta reci nego: bez komentara! Neka im je la`ka zemlja!

[SD-6]

ne ulazim u opravdanost akcije, no, cifra od chini mi se 100 hiljada poginulih djeluje isto tako zastrashujuce.

200.000...onako gratis ih sprtžili ...zivila amerika koliejvka humanizma

[Maga]

Kakav god da je car Japana bio ono sto je SAD uradila nije niti moze biti opravdano.To sto se ikako spominje japanska uloga u 2 WW za opravdanje Hiroshime je zalostno.Znaci li to da bi bilo okey baciti atomsku bombu na neki grad u Njemackoj? jer ako cemo po tim onda to niko drugi ne zasluzuje vise nego Njemacka.

Bilo je i to u opciji 1943. Medjutim naucnici ( medju njima 6 dobitnika
Nobelove nagrade za fiziku) su se protivili ovoj ideji, jer su se bojali
da bomba ne eksplodira , tako da bi Nemci mogli na osnovu ove bombe
da naprave "Svoju" atomsku bombu.

Inace bomba je imala za cilj i da se bacuskama malo pokaze ko je
gazda na ovom svetu. Kao sto vidimo nije se ni do danas nista
promenilo. Hvala Bogu!

Lep pozdrav
Maga

[Maga]

treba spomenuti da je wwII donio josh par "interesantnih" saveznichkih akcija. npr., bombardovanje drezdena je takodjer rezultiralo ogromnim civilnim stradanjiima. ne ulazim u opravdanost akcije, no, cifra od chini mi se 100 hiljada poginulih djeluje isto tako zastrashujuce.

oko 200.000...onako... halal prženje ...zivila ahmerika ... kolijevka humanizma

Ne zna se koliko je ljudi poginulo(izgorelo u Dresdenu) . Broj se nije
mogao utvrditi jer je Dresden u januaru 45 bio pun izbeglica iz Slezije,
i Istocne Pruske .Medjutim smatra se da se radi o ca 40-50.000 ljudi.
Veliki deo familije mog muza ( Prababe, tetke,baba,neka sitna deca)
su izgorela u sklonistima i podrumima Dresdena.
Dresden su bombardovali Englezi kao odmazdu za bombardovanje
engleskog grada Coventry odmah na pocetku rata.

Interesantno je da se ljudi sa strane ( mislim na one koji nisu Nemci)
vise uzbudjuju zbog ovog bombardovanja nego sami Nemci .
(u ovo ukljucujem i mog muza). Nemci su dobro prosli sto se zrtava
tice. Ne sme se zaboraviti koja su zlodela oni napravli. 20.000 miliona
ljudi iz SSSR-a je ubijeno. Neki u ratnim dejstvima, ali neki i zapaljeni
u crkvama. Opsada Lenjingrada je trajala 900 dana. Umrlo je 1.000.000
ljudi. Od gladi i zime. A kao sto je poznato prvo umiru najslabiji,deca.

Rat je bio de facto zavrsen, ali ne i zvanicno.

[Maga]

pa su se tako Amerikanci izmedju zivota svojih i japanskih gradjana odlucili da postede zivote svojih gradjana i ja ih tu u potpunosti razumijem, sto ne umanjuje moje saosjecanje sa zrtvama u Hirshimi i Nagasakiju.

otprilike tako...
ali i dalje nista od ovoga ne cini amerikance i hirosimu najvecim zlocinom u WWII... svakako, zalosno je da je do hirosime moralo doci, ali mislim da kritike idu japanskom caru, njegovoj fasistickoj sviti, pa tek onda trumanu...

Poptpuno se slazem s tobom! Upravo je tako!
Japanci su na najstrasniji moguci nacin pobili oko 15 miliona ljudi
(Kineza,Koreanaca). Osim toga da su potpisali kapitulaciju
mozda ne bi bilo ni bombe. Ovo je jednostavno bilo ratno dejstvo
vodjeno sa malo drugacijim bombama.

Nekoliko meseci pre Hirosime Amerikanci su po stoti i jubilarni put
bombardovali Tokio. Samo za jedan dan poginulo je 100.000 ljudi.
Ali obzirom da su to bile samo " konvencionalne" bombe pove zrtve nisu
tako vazne.

[SD-6]

treba spomenuti da je wwII donio josh par "interesantnih" saveznichkih akcija. npr., bombardovanje drezdena je takodjer rezultiralo ogromnim civilnim stradanjiima. ne ulazim u opravdanost akcije, no, cifra od chini mi se 100 hiljada poginulih djeluje isto tako zastrashujuce.

oko 200.000...onako... halal prženje ...zivila ahmerika ... kolijevka humanizma

Ne zna se koliko je ljudi poginulo(izgorelo u Dresdenu) . Broj se nije
mogao utvrditi jer je Dresden u januaru 45 bio pun izbeglica iz Slezije,
i Istocne Pruske .Medjutim smatra se da se radi o ca 40-50.000 ljudi.
Veliki deo familije mog muza ( Prababe, tetke,baba,neka sitna deca)
su izgorela u sklonistima i podrumima Dresdena.
Dresden su bombardovali Englezi kao odmazdu za bombardovanje
engleskog grada Coventry odmah na pocetku rata.

Interesantno je da se ljudi sa strane ( mislim na one koji nisu Nemci)
vise uzbudjuju zbog ovog bombardovanja nego sami Nemci .
(u ovo ukljucujem i mog muza). Nemci su dobro prosli sto se zrtava
tice. Ne sme se zaboraviti koja su zlodela oni napravli. 20.000 miliona
ljudi iz SSSR-a je ubijeno. Neki u ratnim dejstvima, ali neki i zapaljeni
u crkvama. Opsada Lenjingrada je trajala 900 dana. Umrlo je 1.000.000
ljudi. Od gladi i zime. A kao sto je poznato prvo umiru najslabiji,deca.

Rat je bio de facto zavrsen, ali ne i zvanicno.

aha kazu isto tako da je stradalo jedva pola milona jevreja u 2 svjetskom,manje od 20.000 u jasnovcu,manje od hiljadu u srebrenici i td...

[Bosanac sa dna kace]

Zalosno je da uvijek tu cijenu placaju neduzni, tj civili...
Sta reci nego: bez komentara! Neka im je la`ka zemlja!

Da zalosno je to... u Japanu nevini civli cijenu atomske bombe i danas placaju, jos uvijek se radjaju djeca sa poremecajima kao posljedica atomske bombe....

[Maga]

Ko sta kaze?
Za Jevreje se broj tacno zna i taj broj iznosi 6 miliona. Ko su ti "oni"
koji umanjuju taj broj? Neonacisti? Po njima koncentracionih logora
nije ni bilo.

Nazalost drugovi Hrvati odnosno NDH nije bila tako uredna i nije upisivala
u knjige ubijene u Jasenovcu, tako da je svaka spekulacija i dozvoljena.
Za Dresden se zaista ne zna broj mrtvih.

Pravo da ti kazem ne razumem sta si hteo da kazes gornjom recenicom?

Ko umanjuje te brojeve.
Ja?

[Maga]

Zalosno je da uvijek tu cijenu placaju neduzni, tj civili...
Sta reci nego: bez komentara! Neka im je la`ka zemlja!

Da zalosno je to... u Japanu nevini civli cijenu atomske bombe i danas placaju, jos uvijek se radjaju djeca sa poremecajima kao posljedica atomske bombe....

Izvini molim te a koji su to bili "humani" ratovi u kojima stradaju
"zlikovci" a civili ne.

[Bosanac sa dna kace]

Zalosno je da uvijek tu cijenu placaju neduzni, tj civili...
Sta reci nego: bez komentara! Neka im je la`ka zemlja!

Da zalosno je to... u Japanu nevini civli cijenu atomske bombe i danas placaju, jos uvijek se radjaju djeca sa poremecajima kao posljedica atomske bombe....

Izvini molim te a koji su to bili "humani" ratovi u kojima stradaju
"zlikovci" a civili ne.

Ratvovi sami po sebi ne mgo biti HUMANI!!!
U ovom slucaju sa atomskom bombom ujka Sem je iskoristio civile da postigne svoje ciljeve....

[mostarac]

Da zalosno je to... u Japanu nevini civli cijenu atomske bombe i danas placaju, jos uvijek se radjaju djeca sa poremecajima kao posljedica atomske bombe....

Izvini molim te a koji su to bili "humani" ratovi u kojima stradaju
"zlikovci" a civili ne.

Ratvovi sami po sebi ne mgo biti HUMANI!!!
U ovom slucaju sa atomskom bombom ujka Sem je iskoristio civile da postigne svoje ciljeve....

imao je jednostavan izbor americki vojnici ili japanski civili. Odlucio se za japanske civile. Ne vidim sta je tu sporno. On je bio predsjednik amerike i donio je logicnu odluku, koju bi svako od nas donio.

[Maga]

imao je jednostavan izbor americki vojnici ili japanski civili. Odlucio se za japanske civile. Ne vidim sta je tu sporno. On je bio predsjednik amerike i donio je logicnu odluku, koju bi svako od nas donio.[/quote]

Tako idilicno i humano kako ti to vidis i nije bas sve islo.

Ili cenis da su drugovi Amerikanci ( Trumani i Ruzvelti incl) onako rodjeni
filantropi. Na atomskoj bombi je radilo 22.000 ljudi ( i slovima dvadeset-
idvehiljade) od toga stotine naucnika, Ne mislis valjda da je cilj toliko
ulozene love bio samo to da Japan potpise kapitulaciju?

Svetu je trebalo da se pokaze i dokaze ko je od tog dana ( ali i od
ranije) gazda na ovom belom svetu?

I kao sto vidis uspelo je.

A Japance ne treba preterano zaliti!

Dobili su sta su zasluzili!

[Bosanac sa dna kace]

Da da jako humano, nemam rijeci....

[Maga]

[quote="Bosanac sa dna kace"]Da da jako humano, nemam rijeci....

Dobro ajde sada svi da glumimo kako nas dve suze guse
u vezi japanskih civila koji su pre 60 godina izgubili zivote!

Mislim malo realnosti i iskrenosti ne bi skodilo nikome pa ni tebi?