Šestogodišnji Safet gladan, žedan i promrzao ide u školu!

[badalpur]

Šestogodišnji Safet Hrustić, jučer nije išao u školu zbog jakog kašlja i prehlade. Sa tridesetogodišnjom majkom Sanelom, ostao je u hladnom domu trošne kuće u tuzlanskoj ulici Akifa Šeremeta, udaljenoj stotinjak metara od Jalske džamije. Tri godine nemaju električne energije, hrane se iz Narodne kuhinje, zimi su bez ogrjeva i smrzavaju se...
Nemaju za kiriju
- Danima nemam šta da naložim! Na nas petoro dolazi jedna kantica hrane iz Narodne kuhinje. Pored mene, sina Safeta i supruga Mirsada, u drugom dijelu kuće su svekrva Nazifa i djever Mirzet - kaže Sanela Hrustić, dok šestogodišnji Safet sjedi na nezagrijanoj peći i drhtavim glasom govori: „Mama meni je zima...!".
Prije dolaska u ulicu Akifa Šeremeta živjeli su u naselju Moluhe. Dobili su otkaz jer nisu mogli plaćati kiriju.
- Preselili smo se u ovu kuću, jer gazda ne traži da mu plaćamo kiriju. Otkako smo došli, dakle tri godine, niti jedan dan nismo imali električne energije. Raniji stanari napravili su dug od 700 KM, a mi nemamo novac da dug saniramo. Živimo u vlazi, a plafoni samo što se nisu srušili - upire prstom u tavanicu ojađena Sanela.
U takvim okolnostima odrasta šestogodišnji Safet, koji u 21. vijeku, u eri Interneta, zadaće radi pod svjetlošću svijeće lojanice.
- Srećom pa nam učiteljica izlazi u susret i ne „zakida" ga. Iako, kao druga djeca nije išao u obdanište, moj Sajo, zna čitati i pisati. Prvi je razred, a vjerujte da u školu ide gladan i žedan!
Kaže kako joj je komšinica prije nekoliko dana poklonila garderobu za sina, ali pored odjeće i obuće njenoj porodici najneophodniji su hrana i ogrjev. Prognana iz Zvornika
- Nemamo nikakvih primanja. Suprug unosi ćumur, radi na dnevnicu, ali otkako je nastupila zima niko ga ne zove niti ima posla. Da nemamo obrok iz Narodne kuhinje crkli bi od gladi! - govori ona.
Njena porodica početkom agresije prognana je s područja zvorničke općine. Roditelji su se vratili u Kamenicu, a ona se u međuvremenu udala za Mirsada.
- Nije nikakvo rješenje i da se vratimo u Kamenicu. Ni tamo ne bi imali struje, vode, ogrjeva... Ne znam kako bi preživjeli, jer tamo nema Narodne kuhinje... - navodi ona.
Svojevremeno je tražila pomoć u Kantonu. Kaže kako su joj uzeli broj telefona, ali da se nikad više nisu javili.
- Ma, niko nam nikad nije pomogao. Ko ne vjeruje u moje riječi, nek' dođe i nek' na licu mjesta vidi u kakvom jadu i bijedi živimo. Nismo daleko, tek dvjestotinjak metara od centra grada. Ponavljam kako nemamo nikakvih primanja, a nedavno su nam rekli kako nemamo pravo na besplatno liječenje - kaže Sanela Hrustić, koja poziva sve dobre ljude da joj pomognu. Kontakt broj telefona je 066/302 - 167.
E.Skokić http://www.san.ba/index.php?id=17097

[strongwoman]

Voljela bih da neko iz Tuzle ili okoline ode do djecaka i vidi da li se situacija ista popravila. Ukoliko nije pomoc u odjeci, obuci i hrani bi dobrodosla, mogli bi se organizovati i odnijeti aBd....

[strongwoman]

Evo dobila sam informaciju od Humanitarnog srca Bosanski Petrovaca da su apelovali nekoliko puta preko FB grupe da neko iz Tuzle ode da obidje djecaka, ali se niko nije odazvao

[badalpur]

pa zar je moguce da nema bas niko da ode i obidje djecaka

[strongwoman]

pa zar je moguce da nema bas niko da ode i obidje djecaka

Djecaka je obisao moj prijatelj Emir Dz. i saradnik hum. organizacije Sadake, koja je upravo danas pokrenula na svojoj stranici apel za pomoc...

Svi zainteresovani mogu uplatiti preko www.sadake.com

http://www.sadake.com/index.php?option= ... mid=200004