Pazi ovo:
Da bi brak bio islamski pri njegovom zaključenju mora se obaviti utvrđena procedura – šeriatsko vjenčanje. Inače, brak po učenju Islama mora biti sklopljen u ime Allaha dž. š., svjedoci pri sklapanju i osoba koja to čini moraju biti muslimani, i pri sklapanju braka mora se utvrditi iznos mehri muedždžela.
Šeriatska vjenčanja se najčešće obavljaju u džamijskim prostorijama uz prisustvo rodbine i prijatelja ili na drugom mjestu po izraženoj želji mladenaca. U džamijskim prostorijama se može organizovati i manja svečanost uz zakusku ovom prigodom.
Termin za obavljanje vjenčanja se dogovara sa imamom.
Kako je jedan od uvjeta pri sklapanju braka prisustvo svjedoka i sami svjedoci moraju biti:
- punoljetni (a ne djeca),
- umno i duševno zdravi muslimani, kada se radi o sklapanju šerijatskog braka, da znaju da se radi o braku,
- da čuju u isto vrijeme ponudu i prihvat zaručnika.
Svjedoci pri sklapanju islamsko-šerijatskog braka ne mogu biti:
- duševno i umno poremećene osobe,
- potpuno gluhe osobe koje ne mogu čuti ponudu i prihvat braka,
- totalno pijane osobe i
- nemuslimani.
Poslanik, a.s., kaže: "Sve što opija je hamr, a svaki hamr je haram."
Ovo malo opet skrecem sa teme, ali samo da napomenem ove velike vjernike koji ne vide nista lose u pijankama posle dzamijskog vjencanja.
Sve što opija u velikim količinama zabranjeno je konzumirati i u malim količinama
Ovaj propis izravno se izvodi iz hadisa Allahova Poslanika, a.s., a u kojemu stoji: "Ono što opija u velikim količinama zabranjeno je (haram) piti i u najmanjim količinama."
U hadisu se, takoder, navodi: "Ono što opija u vjedru, zabranjeno je piti koliko stane na dlan."5
I ovi hadisi, kao i oni ranije citirani, potvrđuju da je razlog zabrane svojstvo pića da opija, a ne materija iz koje je proizvedeno, ili ime koje su mu ljudi dali.
Musliman je dužan izbjegavati ona društva, skupove i mjesta u kojima se toči, služi i konzumira alkohol. Na ovu zabranu ukazuje navedeni hadis o osobama koje je prokleo Allahov Poslanik, a.s. Na nju izravno ukazuje i hadis koji prenosi Omer, r.a., u kome Poslanik, a.s., kaže: "Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka ne sjeda za stol na kome kruže čaše s alkoholnim pićima."
(prem Enesu Ljevakovicu)
Sunnet je za svadbu organizirati gozbu i slavlje (velime). Ovo je dio obaveze da se brak obznani. Poslanik, a.s., je rekao: "Obznanite brak; proslavite ga u džamiji i udarite u defove da ga obilježite!" (Et-Tirmizi) Er-Rubejji'u kći Muavvizova kazuje:
“Ujutro nakon prve bračne noći posjetio me Božiji Poslanik, a.s. On je sjedio na mom ležaju kad su neke naše sluškinje počele udarati u defove i pjevati hvalospjeve na ime mojih predaka koji su poginuli u Bici na Bedru. Onda je jedna od njih rekla: 'A među nama je Poslanik koji zna šta će sutra donijeti.' Poslanik joj tada reče: 'Nemoj to, već nastavi govoriti ono što si govorila ranije.” (El-Buhari)
Amir ibn Sa’d prenosi:
“Kada sam došao na jednu svadbu i našao Karaza sina Ka'bova i Ebu Mes'uda el-Ensarija kako slušaju sluškinje koje su pjevale, rekao sam: 'Zar se ovo radi u prisustvu vas dvojice koji ste drugovi Božijeg Poslanika i učesnici Bedra?' Oni su mi odgovorili: 'Sjedi ako hoćeš i slušaj sa nama, ili idi ako hoćeš, jer nama je dozvoljeno da se veselimo na svadbi.” (En-Nesai)
Stvarni izgled svadbe uveliko zavisi od kulturne pozadine mladenaca, a one su danas često neislamske zbog insistiranja na ekstravaganciji i pokazivanju. Dobra muslimanska praksa je uvijek protiv rasipanja i razmetanja u bilo kojoj formi, i istinski muslimanske svadbe su veseli ali jednostavni događaji. Često se dešava da mladi moraju odložiti brak jer ne mogu priuštiti proslavu, a ponekad se traži i previsok mehr za mladu. Obje ove prakse potkopavaju društvo i nisu islamske. Očito je važno da mlada dobije velikodušan mehr, kao osiguravajuću policu u slučaju razvoda i radi osiguranja njene finansijske neovisnosti. Ali, to je ustupak ljudskoj slabosti. Hadisi koje su zabilježili Ebu Davud i Et-Tirmizi pokazuju da je Poslanik, a.s., zabranio davanje pretjerano visokih mehrova.
(tako mi rekose).
