A onim Bošnjacima koji će me čuti želim da poručim:“ Nemojte više nikome vjerovati“. Prepravite onu čuvenu Dekartovu: „Mislim, dakle postojim“ u bošnjačku: „ Sumnjam, dakle postojim“.
Je suis Sejo!
Moderator: Chloe
i samim tim moramo se slagati sa svim što Ugursuz kaže/napiše.shake69 wrote:Vidi ovo, te knjige promijenio te prilagodio novom vremenu, a šta ćemo o tezi da je Ibrišimović književni patuljak!?![]()
A vala i ti Piupiu bacaš bombe s 'unutarnjim plamenom, strasti itd.' i nekom neodređenom pričom. Poznavao sam čovjeka, pričao više puta, znam i nekoliko njegovih tajni, a o literaturi i javnom djelovanju nikoga nije ostavio ravnodušnim. Naravno, sve sam njegovo pročitao. Preporučujem Ugursuz, ko još nije. A tek kada u superlativima o njemu govore naši najpriznatiji pisci i to još za života, šta dalje da pričamo!
Jesi li ti čit'o ili drž'o u rukama knjigu!?Chmoljo wrote:i samim tim moramo se slagati sa svim što Ugursuz kaže/napiše.shake69 wrote:Vidi ovo, te knjige promijenio te prilagodio novom vremenu, a šta ćemo o tezi da je Ibrišimović književni patuljak!?![]()
A vala i ti Piupiu bacaš bombe s 'unutarnjim plamenom, strasti itd.' i nekom neodređenom pričom. Poznavao sam čovjeka, pričao više puta, znam i nekoliko njegovih tajni, a o literaturi i javnom djelovanju nikoga nije ostavio ravnodušnim. Naravno, sve sam njegovo pročitao. Preporučujem Ugursuz, ko još nije. A tek kada u superlativima o njemu govore naši najpriznatiji pisci i to još za života, šta dalje da pričamo!
Precijenjen pisac, a o javnom djelovanju tek ne treba govoriti. Radije čitam jednog Irfana Horozovića recimo, a Meša je neki drugi svijet...shake69 wrote:Vidi ovo, te knjige promijenio te prilagodio novom vremenu, a šta ćemo o tezi da je Ibrišimović književni patuljak!?![]()
A vala i ti Piupiu bacaš bombe s 'unutarnjim plamenom, strasti itd.' i nekom neodređenom pričom. Poznavao sam čovjeka, pričao više puta, znam i nekoliko njegovih tajni, a o literaturi i javnom djelovanju nikoga nije ostavio ravnodušnim. Naravno, sve sam njegovo pročitao. Preporučujem Ugursuz, ko još nije. A tek kada u superlativima o njemu govore naši najpriznatiji pisci i to još za života, šta dalje da pričamo!
ja ga ne cipelarim, to ti sa ultimom raspravi.shake69 wrote: Jesi li ti čit'o ili drž'o u rukama knjigu!?Pričamo o literaturi i nesumnjivom književnom kolosu koji se cipelari ovdje!
shake69 wrote:Vidi ovo, te knjige promijenio te prilagodio novom vremenu, a šta ćemo o tezi da je Ibrišimović književni patuljak!?![]()
A vala i ti Piupiu bacaš bombe s 'unutarnjim plamenom, strasti itd.' i nekom neodređenom pričom. Poznavao sam čovjeka, pričao više puta, znam i nekoliko njegovih tajni, a o literaturi i javnom djelovanju nikoga nije ostavio ravnodušnim. Naravno, sve sam njegovo pročitao. Preporučujem Ugursuz, ko još nije. A tek kada u superlativima o njemu govore naši najpriznatiji pisci i to još za života, šta dalje da pričamo!
Pamtit će ga naše generacije, neke nove već neće. Kao što neće ni Sidrana, itd. Čitat će se romani i poezija, to je važno, ono što će nadživjeti i politiku, i jedno vrijeme, svoje autore...Banksy wrote:Svako živi nekad, u ''nekom vremenu'' i nekom sistemu i svako ima priliku da se u njemu ''provaljuje''.
Ibrišimović je sam želio da ga se pamti kroz javno djelovanje, nije odolio trenutku, pa je naivno pohrlio SDA reflektorima koji su ga iskoristili i ispljunuli. Jer da jeste, pisao bi, ne bi se petljao u dnevnu politiku. To što će ga tako pamtiti, njegova je greška i ničija više.
Mislim da ti kod čitanja arzuhalovog komentara nedostaje malo smisla za humor.shake69 wrote:Eno ga, 'Tvrđava' je deblji roman pa je očigledno bolji',drugi veli ' Ibrišimovića se više čita i posmatra kroz javno djelovanje nego kroz književno djelo? (jest kod onih što nemaju vremena za knjigu nego na mahalanje i možda čitanje Avaza ili Oslobođenja, 'ta će knjige!)..., Piupiu 'udarničke vatre u daljini gore',.. fakat zabavno društvo ovdje!
Ma neka ne fali kose, a za humor nije frka. Teško intelektualce ovdje pratiti, baš. Posebno one što nemaju vremena za knjigu pa sude na osnovu novinskih polemika, i je li neko došao tobe, ubacilo ga u muslimane i slično pa ne priča uvijek o književnosti.piupiu wrote:Mislim da ti kod čitanja arzuhalovog komentara nedostaje malo smisla za humor.shake69 wrote:Eno ga, 'Tvrđava' je deblji roman pa je očigledno bolji',drugi veli ' Ibrišimovića se više čita i posmatra kroz javno djelovanje nego kroz književno djelo? (jest kod onih što nemaju vremena za knjigu nego na mahalanje i možda čitanje Avaza ili Oslobođenja, 'ta će knjige!)..., Piupiu 'udarničke vatre u daljini gore',.. fakat zabavno društvo ovdje!
![]()
Društvance je, inače, rijetko fino.
Mislim, nije da me od njih ista cudi, ali kako neko pod SDA skutima skonca u bijedi kao pas?Banksy wrote:Svako živi nekad, u ''nekom vremenu'' i nekom sistemu i svako ima priliku da se u njemu ''provaljuje''.
Ibrišimović je sam želio da ga se pamti kroz javno djelovanje, nije odolio trenutku, pa je naivno pohrlio SDA reflektorima koji su ga iskoristili i ispljunuli. Jer da jeste, pisao bi, ne bi se petljao u dnevnu politiku. To što će ga tako pamtiti, njegova je greška i ničija više.
Nije pristojno o tome, zbog njega samog, ne zbog njih._BataZiv_0809 wrote:Mislim, nije da me od njih ista cudi, ali kako neko pod SDA skutima skonca u bijedi kao pas?Banksy wrote:Svako živi nekad, u ''nekom vremenu'' i nekom sistemu i svako ima priliku da se u njemu ''provaljuje''.
Ibrišimović je sam želio da ga se pamti kroz javno djelovanje, nije odolio trenutku, pa je naivno pohrlio SDA reflektorima koji su ga iskoristili i ispljunuli. Jer da jeste, pisao bi, ne bi se petljao u dnevnu politiku. To što će ga tako pamtiti, njegova je greška i ničija više.
Jesi li ti muslimanski ili bošnjački pisac i što po tebi znači jedno a što drugo? Je li Derviš i smrt muslimanska knjiga?
Što se tiče te sintagme „muslimanski pisac“, držim da je gotovo neprimjenjiva. Ne znam da li u Hrvatskoj ima pisac uz čije ime stoji „katolički pisac“? Ta sintagma najprije vuče porijeklo iz vremena poslije stalnih ataka na bosanske muslimane da se izjašnjavaju kao Srbi, kao Hrvati, ili kao Neopredijeljeni, i potom pogrešnog narodnosnog određenja Muslimana kao naroda s velikim M.
Kulturno društvo Muslimana Preporod svojedobno je započelo ediciju Muslimanska književnost u sto knjiga, ali je potonja Bošnjačka zajednica kulture Preporod tu ediciju preimenovala onako kako je jedino i moguće, onako kako treba i kako je ispravno, u Bošnjačka književnost u sto knjiga, čija kola, od po pet knjiga, s vremena na vrijeme, još uvijek izlaze. Dakle, ja sam bošnjački pisac.
Što se tiče sintagme „muslimanska knjiga“, 1997. godine napisao sam članak pod naslovom „Derviš i smrt nije muslimanska knjiga“. I, eto, tu je upotrijebljen taj pojam, jer mnogi muslimani drže da je Derviš i smrt muslimanska knjiga, a nije. Tamo, na početku toga članka stoji: „Roman Mehmeda Meše Selimovića (1910. – 1982.) je, po općem uvjerenju, najbolji roman bošnjačke književnosti. To je složena i lijepa književna tvorba građena kontrapunktnom rečenicom i kontrapunktom likova. Doživjela je veliku slavu i priznanja i naišla na velik odziv kritičara i čitalaca. Ali glavna ličnost knjige, derviš Ahmed Nurudin, nije derviš, a najčešće nije ni musliman.
Kada se knjiga 1966. godine pojavila, muslimanima je značila mnogo, jer je u komunističkom miljeu spominjala islam, muslimane, Kur’an, dervišku tekiju, iako su i islam i muslimani i Kur’an i derviška tekija bili i ostali samo spoljni okvir knjige, njeno vanjsko ruho, a ne njena suština.“
Svih šesnaest poglavlja romana imaju moto, kako autor navodi, „iz Kur’ana“, ali pisac Kur’an uvijek citira kao puko literarno štivo, što je sasvim blizu blasfemiji. U tom članku (vidjeti: Nedžad Ibrišimović: Izabrana djela, Sarajevo, Svjetlost komerc, 2005., Ruhani i šejtani inspiracija, strana 294.) ukazano je na oko pedesetak mjesta u romanu Derviš i smrt koja jasno pokazuju, čak kada se roman čita samo s površi, da tu ustvari nema ništa muslimanskog, naprotiv, više ima kršćanskog i hrišćanskog. Tu je islam predstavljen u negativnom svjetlu kao puka ideologija, posluživši piscu za osudu svake ideologije. I to je uredu, mislim osuditi kakovu ideologiju koja u ime tobože uzvišenih stvari ljudima nanosi zlo. Ali islam, pa pretpostavljam, ni bilo koja druga vjera u svojoj suštini, u svom poslanju i u svom postanju nisu ideologije, što ne znači da određenim ljudskim uplivom i nasilnim nastojanjem ne mogu to postati i vjere su se često koristile, a i dan-danas koriste, ili bolje rečeno, zloupotrebljavaju, u tu svrhu. Ali pisac ovog romana nije se poslužio nekim, u povijesti islama određenim izvitoperivanjem islama u ideologiju, pa to opisao i to osudio, nego je svoju ličnu dramu i iskustvo razočaranog borca i ideologa komuniste i stvarnu egzekuciju (strijeljanje) svoga brata komuniste od ideologa komunizma, formalno preobukao u orijentalni ambijet i muslimansko ruho, posluživši se islamom kao ideologijom i to tako kao da se podrazumijeva da su islam i derviški redovi ideologije.
Sam pisac Meša Selimović bio je prononsirani ateist, islam mu nije bio ni na kraj pameti, iako mu je, kako sam čuo, rahmetli mati klanjala bešvakat. (Bešvakat to je obavljanje svaki dan svih pet molitava cio život.) Volio bih znati da li je pomislio na tu svoju mater kada je otišao u Beograd i tamo srpskoj akademiji napismeno dao da je Srbin i da je srpski pisac? I da li bi bio ponosan što će se jedna četa četnika u Banjoj Luci za vrijeme agresije združene vojske bosanskih Srba i transgraničnih vojnih, paravojnih, policijskih i parapolicijskih snaga iz Srbije na Bosnu i Hercegovinu 1992. – 1995., zvati njegovim imenom?
Za mene je Meša Selimović izdajica bošnjačkog naroda, pa ma kakve god da su ga pobude nagnale na takav čin!
I, evo, već četrdeset i pet godina roman Derviš i smrt je batina kojom muslimane tuku po glavi, a ogroman broj njih to ne vidi. I sve do svoga vjerskog osvješćenja to nisam vidio ni ja. I što je još gore, mnogi muslimani sami sebe tom knjigom udaraju po glavi, vrijeđaju ono jedino u sebi po čemu jesu to što jesu – muslimani. Jedan muslimanski učenjak mi kaže: „Pa nemoj nam dirati roman Derviš i smrt, pa to je naša knjiga, šta ćemo bez nje…?“ Zar taj muslimanski učenjak, birajući između Allaha i Kur’ana i Meše i Derviša, ne uviđa šta mu je preče izabrati?
Ogromna većina Bošnjaka i ogromna većina ljudi u Bosni nisu muslimani (pristaše islama), mnogi su hrišćani i kršćani, a ima i mnogo onih, od sva tri naroda, koji ne vjeruju u Boga i njih se to možda i ne tiče, osim ako ih ne zanima istina. Ali kako to da se to malo muslimana nikad nije upitalo zašto roman Derviš i smrt zvanično i zdušno prihvataju baš Srbi, oni koji muslimane i islam neće i ne vole, koji muslimane malo-malo pa ubijaju i progone, kako je moguće da hvale, poštuju i svojataju jednu knjigu koja govori o Allahu, Kur’anu, tekiji i islamu? Zato što se pisac Derviša islamom i muslimanima nije ni bavio, zapravo se bavio površno, iz svojih literarnih pobuda i potreba nehotično napravivši bezbroj grešaka i ne pomišljajući da bi time mogao povrijediti istinu i uvrijediti jedan dio svoga naroda kojega se najzad odrekao.
Nije on to, dakle, učinio namjerno i meni nije teško potvrditi da je Derviš i smrt najbolji roman bošnjačke književnosti, samo što ja vidim šta u njemu piše, a mnogi ne vide, a oni koji vide, a šute, šute zato što im je u interesu da je islam tako snažno i tako lijepo literarno ocrnjen. Naravno, to nisu muslimani. A musliman koji to dvoje, da je Derviš i smrt, iako antimuslimanski, najbolji roman bošnjačke književnosti, ne može prihvatiti, pa šta mu ja mogu, mada takvih, haman, još nema!… I na kraju, najveći je nonsens kada se pišu književno-teoretski radovi o islamskim temama inspirisani romanom Derviš i smrt! Gdje su ti profesori-muslimani da upute svoje studente kako treba…? I ima li ih igdje?
I, eto, u ovom slučaju je upotrijebljeno to „muslimanska knjiga“, inače ne vidim neki smisao u tome da se knjige dijele na muslimanske i nemuslimanske, kao uostalom ni ljudi.
Na početku teksta Ibrišimović ispravno tvrdi da se ne radi o muslimanskoj knjizi i da se islam i derviški red koriste samo kao ambalaža u pokušaju da pisac izrazi svoj stav o ideologijama i vlasti. Tu je negdje trebao i stati.moke_31 wrote:Hm..interesantno tumačenje Derviša i smrti. Profesorica bosanskog u gimnaziji (završila prije rata po programu SANU ) je lupetala o nekavim metaforama sa Isusom kristom i sl. gluposti. Naravno nikom od nas učenika nije bilo ništa jasno i brzo sam zaboravio o čemu je lupaala. Sad bih volio da sjećam više. Ovo objašnjenje romana Derviš i smrt rahmetli Ibrišimovića je vrlo zanimljivo i dobro bi bilo opet ga uzet u ruke i pročitati... Samo da je vreman naći
Šta li je ovdje htio reći... vidi se da su se vatre koje spominje @piupiu, baš rasplamsale, tako da je zaboravio na sintaksuA musliman koji to dvoje, da je Derviš i smrt, iako antimuslimanski, najbolji roman bošnjačke književnosti, ne može prihvatiti, pa šta mu ja mogu, mada takvih, haman, još nema!
Pa on ih maloprije podijeli... muslimani ne trebaju čitati Derviša, zato što ga čitaju Srbi.I, eto, u ovom slučaju je upotrijebljeno to „muslimanska knjiga“, inače ne vidim neki smisao u tome da se knjige dijele na muslimanske i nemuslimanske, kao uostalom ni ljudi.
Pa to sto je rekao.ultima_palabra wrote:Šta li je ovdje htio reći... vidi se da su se vatre koje spominje @piupiu, baš rasplamsale, tako da je zaboravio na sintaksuA musliman koji to dvoje, da je Derviš i smrt, iako antimuslimanski, najbolji roman bošnjačke književnosti, ne može prihvatiti, pa šta mu ja mogu, mada takvih, haman, još nema!![]()