Selimović: "Derviš i smrt" vs. "Tvrđava"

[statixx]

Da nije zbog onog "vitez pera"...

A onim Bošnjacima koji će me čuti želim da poručim:“ Nemojte više nikome vjerovati“. Prepravite onu čuvenu Dekartovu: „Mislim, dakle postojim“ u bošnjačku: „ Sumnjam, dakle postojim“.

Je suis Sejo!

[Chmoljo]

Vidi ovo, te knjige promijenio te prilagodio novom vremenu, a šta ćemo o tezi da je Ibrišimović književni patuljak!?
A vala i ti Piupiu bacaš bombe s 'unutarnjim plamenom, strasti itd.' i nekom neodređenom pričom. Poznavao sam čovjeka, pričao više puta, znam i nekoliko njegovih tajni, a o literaturi i javnom djelovanju nikoga nije ostavio ravnodušnim. Naravno, sve sam njegovo pročitao. Preporučujem Ugursuz, ko još nije. A tek kada u superlativima o njemu govore naši najpriznatiji pisci i to još za života, šta dalje da pričamo!

i samim tim moramo se slagati sa svim što Ugursuz kaže/napiše.

[shake69]

Vidi ovo, te knjige promijenio te prilagodio novom vremenu, a šta ćemo o tezi da je Ibrišimović književni patuljak!?
A vala i ti Piupiu bacaš bombe s 'unutarnjim plamenom, strasti itd.' i nekom neodređenom pričom. Poznavao sam čovjeka, pričao više puta, znam i nekoliko njegovih tajni, a o literaturi i javnom djelovanju nikoga nije ostavio ravnodušnim. Naravno, sve sam njegovo pročitao. Preporučujem Ugursuz, ko još nije. A tek kada u superlativima o njemu govore naši najpriznatiji pisci i to još za života, šta dalje da pričamo!

i samim tim moramo se slagati sa svim što Ugursuz kaže/napiše.

Jesi li ti čit'o ili drž'o u rukama knjigu!? Pričamo o literaturi i nesumnjivom književnom kolosu koji se cipelari ovdje!

[ultima_palabra]

Vidi ovo, te knjige promijenio te prilagodio novom vremenu, a šta ćemo o tezi da je Ibrišimović književni patuljak!?
A vala i ti Piupiu bacaš bombe s 'unutarnjim plamenom, strasti itd.' i nekom neodređenom pričom. Poznavao sam čovjeka, pričao više puta, znam i nekoliko njegovih tajni, a o literaturi i javnom djelovanju nikoga nije ostavio ravnodušnim. Naravno, sve sam njegovo pročitao. Preporučujem Ugursuz, ko još nije. A tek kada u superlativima o njemu govore naši najpriznatiji pisci i to još za života, šta dalje da pričamo!

Precijenjen pisac, a o javnom djelovanju tek ne treba govoriti. Radije čitam jednog Irfana Horozovića recimo, a Meša je neki drugi svijet...

[Chmoljo]

Jesi li ti čit'o ili drž'o u rukama knjigu!? Pričamo o literaturi i nesumnjivom književnom kolosu koji se cipelari ovdje!

ja ga ne cipelarim, to ti sa ultimom raspravi.

nisam ga čitao i ne da mi se, tako da bi bilo bezobrazno sa moje strane donositi sud o njegovim djelima. ja sudim o njegovim sudovima i lošem društvu u koje je upao (hint: slika).

[arzuhal]

Tvrđava je deblji roman, ako se ne varam kada sam je ono vidio na Drveniji, od Derviša, tako da je očito ona bolji roman...Mada, kada se flomasterom podvlače sve mudrosti koje su u Dervišu, opet nekako...ne znam...

Meni je Krug, nezavršeni roman, isto dobar pravo...

[Banksy]

Za Selimovića jeste književni patuljak, tu nema dvojbe. Ali, ko nije?
Plamena i strasti je imao napretek, no šteta što ih je trošio na dnevnu politiku, pa ga se danas čita i posmatra više kroz takvo javno djelovanje nego kroz samo njegovo književno djelo.
A je li se prilagodio ili pronašao, svejedno je. Nalegao je, i to je ono po čemu ga većina pamti, nažalost.

[piupiu]

Vidi ovo, te knjige promijenio te prilagodio novom vremenu, a šta ćemo o tezi da je Ibrišimović književni patuljak!?
A vala i ti Piupiu bacaš bombe s 'unutarnjim plamenom, strasti itd.' i nekom neodređenom pričom. Poznavao sam čovjeka, pričao više puta, znam i nekoliko njegovih tajni, a o literaturi i javnom djelovanju nikoga nije ostavio ravnodušnim. Naravno, sve sam njegovo pročitao. Preporučujem Ugursuz, ko još nije. A tek kada u superlativima o njemu govore naši najpriznatiji pisci i to još za života, šta dalje da pričamo!

Ne bacam bombe, Tita mi, ja to tako stvarno mislim. Svaki čovjek ima svoja unutarnja previranja, a ovaj je bome gorio iznutra ... k'o što mu je i sopstveni roman gorio u vatri ... i takva je moja impresija o njemu. Umjetnici su poseban svijet ... na onakav život kakav je on živio (većim dijelom svog života) čovjeka nešto goni - je li strast, bol, genijalnost, bolest ili plamen, to je manje bitno. Neka je vatra. Šta sad ja da radim što se tebi ne svidjaju moji plamenovi. Ja ne bih konkretnije, veliki je pisac bio i, uopšte, umjetnik.

[arzuhal]

Ja ne bih mogao reći da je Meša književni patuljak za Ivu Andrića, iako Meša ima dva vrhunska romana ali čije se sveukupno književno stvaralaštvo ipak, budimo realni, ne može izjednačiti s Andrićevim cjelokupnim književnim opusom, a to zna svako ko je pročitao "sve" i od jednog i od drugog.
Na isti način nije ni Ibrišimović nikakav ''patuljak'' u odnosu na Selimovića. Jes' se isprofanis'o s politikom, pa i svojim okretanjem vjeri, a pogotovo ga je bošnjačka ortodoksija ''ispalila'' s ''najvećim romanom u Bošnjaka'' , ali njego talenat pretočen od ''Ugursuza'' do ''Knjige Avde Kahrimana'' pljuvati zbog političkih, estetskih ili Nedžadovih razloga...I bio nam je mnogima savremenik, živio u vremenu kada svi lajemo, Meša nije živio u takvom vremenu pa je još bolje pisao, šuteći...Nedžad je imao, u takvom vaktu kojeg je dočekao, više šanse da se isprovaljuje od Meše, pa je to uspio iskoristiti na svoju štetu, Meša nije imao tih prilika toliko...

[shake69]

Eno ga, 'Tvrđava' je deblji roman pa je očigledno bolji' ,drugi veli ' Ibrišimovića se više čita i posmatra kroz javno djelovanje nego kroz književno djelo? (jest kod onih što nemaju vremena za knjigu nego na mahalanje i možda čitanje Avaza ili Oslobođenja, 'ta će knjige!)..., Piupiu 'udarničke vatre u daljini gore',.. fakat zabavno društvo ovdje!

[Banksy]

Svako živi nekad, u ''nekom vremenu'' i nekom sistemu i svako ima priliku da se u njemu ''provaljuje''.
Ibrišimović je sam želio da ga se pamti kroz javno djelovanje, nije odolio trenutku, pa je naivno pohrlio SDA reflektorima koji su ga iskoristili i ispljunuli. Jer da jeste, pisao bi, ne bi se petljao u dnevnu politiku. To što će ga tako pamtiti, njegova je greška i ničija više.

[arzuhal]

Svako živi nekad, u ''nekom vremenu'' i nekom sistemu i svako ima priliku da se u njemu ''provaljuje''.
Ibrišimović je sam želio da ga se pamti kroz javno djelovanje, nije odolio trenutku, pa je naivno pohrlio SDA reflektorima koji su ga iskoristili i ispljunuli. Jer da jeste, pisao bi, ne bi se petljao u dnevnu politiku. To što će ga tako pamtiti, njegova je greška i ničija više.

Pamtit će ga naše generacije, neke nove već neće. Kao što neće ni Sidrana, itd. Čitat će se romani i poezija, to je važno, ono što će nadživjeti i politiku, i jedno vrijeme, svoje autore...

[piupiu]

Eno ga, 'Tvrđava' je deblji roman pa je očigledno bolji' ,drugi veli ' Ibrišimovića se više čita i posmatra kroz javno djelovanje nego kroz književno djelo? (jest kod onih što nemaju vremena za knjigu nego na mahalanje i možda čitanje Avaza ili Oslobođenja, 'ta će knjige!)..., Piupiu 'udarničke vatre u daljini gore',.. fakat zabavno društvo ovdje!

Mislim da ti kod čitanja arzuhalovog komentara nedostaje malo smisla za humor.

Društvance je, inače, rijetko fino.

[shake69]

Eno ga, 'Tvrđava' je deblji roman pa je očigledno bolji' ,drugi veli ' Ibrišimovića se više čita i posmatra kroz javno djelovanje nego kroz književno djelo? (jest kod onih što nemaju vremena za knjigu nego na mahalanje i možda čitanje Avaza ili Oslobođenja, 'ta će knjige!)..., Piupiu 'udarničke vatre u daljini gore',.. fakat zabavno društvo ovdje!

Mislim da ti kod čitanja arzuhalovog komentara nedostaje malo smisla za humor.

Društvance je, inače, rijetko fino.

Ma neka ne fali kose, a za humor nije frka. Teško intelektualce ovdje pratiti, baš. Posebno one što nemaju vremena za knjigu pa sude na osnovu novinskih polemika, i je li neko došao tobe, ubacilo ga u muslimane i slično pa ne priča uvijek o književnosti.

[Chmoljo]

samo da napomenem: imam vremena, nego mi se ne da da čitam Ibrišimovića.

[_BataZiv_0809]

Svako živi nekad, u ''nekom vremenu'' i nekom sistemu i svako ima priliku da se u njemu ''provaljuje''.
Ibrišimović je sam želio da ga se pamti kroz javno djelovanje, nije odolio trenutku, pa je naivno pohrlio SDA reflektorima koji su ga iskoristili i ispljunuli. Jer da jeste, pisao bi, ne bi se petljao u dnevnu politiku. To što će ga tako pamtiti, njegova je greška i ničija više.

Mislim, nije da me od njih ista cudi, ali kako neko pod SDA skutima skonca u bijedi kao pas?

[jao_situacije]

čmoljo ja bih ga banovo a ti vidi šta ćeš
ovo bi moglo pod komentiranje rada moderacije

[kakonako]

Ja sam imao cast da se druzim s Nedzadom u vrijeme kad smo skupa,u vise navrata,lokali po birtijama.Bio je beskrajno duhovit,ocaravao je glasom i stasom.Naravno da sam procitao sve njegove knjige,"Ugursuz","Zmaj od Bosne"...do "Bog si ove hefte"(za koji je dobuio neku sarajevsku knjizevnu nagradu) i kojoj je,kasnije,promijenio naslov u "Car si ove hefte".To je na neki nacin autobiografska knjiga i toplo je preporucujem.A imao je dara za sve,crtezi skulpture ...Vajao je i Titove biste i dobro mu je islo.
Cini mi se da poslije "Ugursuza",moja je subjektivna ocjena,njegov knjizevni (pripovjedacki dar) kao da lapi.

[Banksy]

Svako živi nekad, u ''nekom vremenu'' i nekom sistemu i svako ima priliku da se u njemu ''provaljuje''.
Ibrišimović je sam želio da ga se pamti kroz javno djelovanje, nije odolio trenutku, pa je naivno pohrlio SDA reflektorima koji su ga iskoristili i ispljunuli. Jer da jeste, pisao bi, ne bi se petljao u dnevnu politiku. To što će ga tako pamtiti, njegova je greška i ničija više.

Mislim, nije da me od njih ista cudi, ali kako neko pod SDA skutima skonca u bijedi kao pas?

Nije pristojno o tome, zbog njega samog, ne zbog njih.
Ali generalno, pod SDA, najveći režiser kojeg imamo ispira se u deset voda jer je dobio stan u najam, najveći pisci umiru od gladi, akademici se iznajmljuju ćevabdžijama da bi prehranili porodicu, nobelovci imaju čikme na gradskoj deponiji, Kiko Sarajlić i Goran Čengić nemaju ulicu, a porodica zvanično najvećeg sportiste BiH ikad, ima penziju od 330 KM.
Nisu ovu Bosnu ubili Karadžić i Mladić, ali ubiće je ovi što se njome najviše busaju.
Važno je samo znati i zapamtiti da to nije slučajnost, već da se na tome sustavno i promišljeno radi.

[moke_31]

Hm..interesantno tumačenje Derviša i smrti. Profesorica bosanskog u gimnaziji (završila prije rata po programu SANU ) je lupetala o nekavim metaforama sa Isusom kristom i sl. gluposti. Naravno nikom od nas učenika nije bilo ništa jasno i brzo sam zaboravio o čemu je lupaala. Sad bih volio da sjećam više. Ovo objašnjenje romana Derviš i smrt rahmetli Ibrišimovića je vrlo zanimljivo i dobro bi bilo opet ga uzet u ruke i pročitati... Samo da je vreman naći

Jesi li ti muslimanski ili bošnjački pisac i što po tebi znači jedno a što drugo? Je li Derviš i smrt muslimanska knjiga?



Što se tiče te sintagme „muslimanski pisac“, držim da je gotovo neprimjenjiva. Ne znam da li u Hrvatskoj ima pisac uz čije ime stoji „katolički pisac“? Ta sintagma najprije vuče porijeklo iz vremena poslije stalnih ataka na bosanske muslimane da se izjašnjavaju kao Srbi, kao Hrvati, ili kao Neopredijeljeni, i potom pogrešnog narodnosnog određenja Muslimana kao naroda s velikim M.



Kulturno društvo Muslimana Preporod svojedobno je započelo ediciju Muslimanska književnost u sto knjiga, ali je potonja Bošnjačka zajednica kulture Preporod tu ediciju preimenovala onako kako je jedino i moguće, onako kako treba i kako je ispravno, u Bošnjačka književnost u sto knjiga, čija kola, od po pet knjiga, s vremena na vrijeme, još uvijek izlaze. Dakle, ja sam bošnjački pisac.



Što se tiče sintagme „muslimanska knjiga“, 1997. godine napisao sam članak pod naslovom „Derviš i smrt nije muslimanska knjiga“. I, eto, tu je upotrijebljen taj pojam, jer mnogi muslimani drže da je Derviš i smrt muslimanska knjiga, a nije. Tamo, na početku toga članka stoji: „Roman Mehmeda Meše Selimovića (1910. – 1982.) je, po općem uvjerenju, najbolji roman bošnjačke književnosti. To je složena i lijepa književna tvorba građena kontrapunktnom rečenicom i kontrapunktom likova. Doživjela je veliku slavu i priznanja i naišla na velik odziv kritičara i čitalaca. Ali glavna ličnost knjige, derviš Ahmed Nurudin, nije derviš, a najčešće nije ni musliman.



Kada se knjiga 1966. godine pojavila, muslimanima je značila mnogo, jer je u komunističkom miljeu spominjala islam, muslimane, Kur’an, dervišku tekiju, iako su i islam i muslimani i Kur’an i derviška tekija bili i ostali samo spoljni okvir knjige, njeno vanjsko ruho, a ne njena suština.“



Svih šesnaest poglavlja romana imaju moto, kako autor navodi, „iz Kur’ana“, ali pisac Kur’an uvijek citira kao puko literarno štivo, što je sasvim blizu blasfemiji. U tom članku (vidjeti: Nedžad Ibrišimović: Izabrana djela, Sarajevo, Svjetlost komerc, 2005., Ruhani i šejtani inspiracija, strana 294.) ukazano je na oko pedesetak mjesta u romanu Derviš i smrt koja jasno pokazuju, čak kada se roman čita samo s površi, da tu ustvari nema ništa muslimanskog, naprotiv, više ima kršćanskog i hrišćanskog. Tu je islam predstavljen u negativnom svjetlu kao puka ideologija, posluživši piscu za osudu svake ideologije. I to je uredu, mislim osuditi kakovu ideologiju koja u ime tobože uzvišenih stvari ljudima nanosi zlo. Ali islam, pa pretpostavljam, ni bilo koja druga vjera u svojoj suštini, u svom poslanju i u svom postanju nisu ideologije, što ne znači da određenim ljudskim uplivom i nasilnim nastojanjem ne mogu to postati i vjere su se često koristile, a i dan-danas koriste, ili bolje rečeno, zloupotrebljavaju, u tu svrhu. Ali pisac ovog romana nije se poslužio nekim, u povijesti islama određenim izvitoperivanjem islama u ideologiju, pa to opisao i to osudio, nego je svoju ličnu dramu i iskustvo razočaranog borca i ideologa komuniste i stvarnu egzekuciju (strijeljanje) svoga brata komuniste od ideologa komunizma, formalno preobukao u orijentalni ambijet i muslimansko ruho, posluživši se islamom kao ideologijom i to tako kao da se podrazumijeva da su islam i derviški redovi ideologije.



Sam pisac Meša Selimović bio je prononsirani ateist, islam mu nije bio ni na kraj pameti, iako mu je, kako sam čuo, rahmetli mati klanjala bešvakat. (Bešvakat to je obavljanje svaki dan svih pet molitava cio život.) Volio bih znati da li je pomislio na tu svoju mater kada je otišao u Beograd i tamo srpskoj akademiji napismeno dao da je Srbin i da je srpski pisac? I da li bi bio ponosan što će se jedna četa četnika u Banjoj Luci za vrijeme agresije združene vojske bosanskih Srba i transgraničnih vojnih, paravojnih, policijskih i parapolicijskih snaga iz Srbije na Bosnu i Hercegovinu 1992. – 1995., zvati njegovim imenom?



Za mene je Meša Selimović izdajica bošnjačkog naroda, pa ma kakve god da su ga pobude nagnale na takav čin!



I, evo, već četrdeset i pet godina roman Derviš i smrt je batina kojom muslimane tuku po glavi, a ogroman broj njih to ne vidi. I sve do svoga vjerskog osvješćenja to nisam vidio ni ja. I što je još gore, mnogi muslimani sami sebe tom knjigom udaraju po glavi, vrijeđaju ono jedino u sebi po čemu jesu to što jesu – muslimani. Jedan muslimanski učenjak mi kaže: „Pa nemoj nam dirati roman Derviš i smrt, pa to je naša knjiga, šta ćemo bez nje…?“ Zar taj muslimanski učenjak, birajući između Allaha i Kur’ana i Meše i Derviša, ne uviđa šta mu je preče izabrati?



Ogromna većina Bošnjaka i ogromna većina ljudi u Bosni nisu muslimani (pristaše islama), mnogi su hrišćani i kršćani, a ima i mnogo onih, od sva tri naroda, koji ne vjeruju u Boga i njih se to možda i ne tiče, osim ako ih ne zanima istina. Ali kako to da se to malo muslimana nikad nije upitalo zašto roman Derviš i smrt zvanično i zdušno prihvataju baš Srbi, oni koji muslimane i islam neće i ne vole, koji muslimane malo-malo pa ubijaju i progone, kako je moguće da hvale, poštuju i svojataju jednu knjigu koja govori o Allahu, Kur’anu, tekiji i islamu? Zato što se pisac Derviša islamom i muslimanima nije ni bavio, zapravo se bavio površno, iz svojih literarnih pobuda i potreba nehotično napravivši bezbroj grešaka i ne pomišljajući da bi time mogao povrijediti istinu i uvrijediti jedan dio svoga naroda kojega se najzad odrekao.



Nije on to, dakle, učinio namjerno i meni nije teško potvrditi da je Derviš i smrt najbolji roman bošnjačke književnosti, samo što ja vidim šta u njemu piše, a mnogi ne vide, a oni koji vide, a šute, šute zato što im je u interesu da je islam tako snažno i tako lijepo literarno ocrnjen. Naravno, to nisu muslimani. A musliman koji to dvoje, da je Derviš i smrt, iako antimuslimanski, najbolji roman bošnjačke književnosti, ne može prihvatiti, pa šta mu ja mogu, mada takvih, haman, još nema!… I na kraju, najveći je nonsens kada se pišu književno-teoretski radovi o islamskim temama inspirisani romanom Derviš i smrt! Gdje su ti profesori-muslimani da upute svoje studente kako treba…? I ima li ih igdje?



I, eto, u ovom slučaju je upotrijebljeno to „muslimanska knjiga“, inače ne vidim neki smisao u tome da se knjige dijele na muslimanske i nemuslimanske, kao uostalom ni ljudi.

[sabina1]

Odavno nisam čitala ni jednu ni drugu.
Dervisa sam pročitala...jedva , jedva jedvice i kad sam ga krenula drugi put čitati odustala sam.
Tvrdjavu sam prvi put pročitala "u cugu" , ono kad nešto nabrzinu pojedes , jedva čekaš da se završe dnevne obaveze i bez spavanja.....nakon toga sam je pročitala još barem 5-6 puta tako da sam jako subjektivna.
U Tvrdjavi mi se sviđa sve u Dervisu gotovo ništa.
Tvrdjava me natjerala da pročitam ostale Mesine knjige osim-Dervisa.
Dervis i smrt na tebe je red......

[Better Man]

Ibrišimović je bio čovjek sa 2 lica. Jedno ono prije rata kada su nastala njegova najbolja djela i ono drugo u ratu i nakon rata kad se slizao s SDA. Zaista je jadno da na jedan uvredljiv način govori o književnom geniju Meši Selimoviću. Te njegove gluposti treba ignorisati, jer ko zna koliko je alkohola popio prije nego ih je izrekao.

[kakonako]

Nije ovo izrekao u alkoholu,nego kad je dosao tobe.Da je u alkoholu,moglo bi mu se i oprostiti.Rekao sam ranije da sam pijancio s njim kad smo tabirili i o Mesinom knjizevnom djelu,malo je reci da je bio odusevljen...ali eto sad.Kad je bio u stanju promijeniti naslov svoje autobiografske knjige,onda je mogao i ovako nesto reci za najbolju knjigu ikad napisanu bosanskim jezikom.Mislim,da mu je omoguceno da poslije smrti Prvog u Bosnjaka vaja njegove biste i tusi ih po mesdzidima i dzamijama ko birvaktile Titine(ali nije moglo,to religija ne dozvoljabva)drukcije bi govorio.Nesreca.I to je zakljucak.

[ultima_palabra]

Hm..interesantno tumačenje Derviša i smrti. Profesorica bosanskog u gimnaziji (završila prije rata po programu SANU ) je lupetala o nekavim metaforama sa Isusom kristom i sl. gluposti. Naravno nikom od nas učenika nije bilo ništa jasno i brzo sam zaboravio o čemu je lupaala. Sad bih volio da sjećam više. Ovo objašnjenje romana Derviš i smrt rahmetli Ibrišimovića je vrlo zanimljivo i dobro bi bilo opet ga uzet u ruke i pročitati... Samo da je vreman naći

Na početku teksta Ibrišimović ispravno tvrdi da se ne radi o muslimanskoj knjizi i da se islam i derviški red koriste samo kao ambalaža u pokušaju da pisac izrazi svoj stav o ideologijama i vlasti. Tu je negdje trebao i stati.

Odakle teza da u romanu ima više kršćanskog nego islamskoj, ako je ranije utvrđeno da se radi o knjizi sa univerzalnom porukom u islamskom ruhu? Meša je bio ateista, o kakvoj blasfemiji onda govorimo? Izražava zabrinutost zbog toga što muslimani prihvataju tu knjigu, pa se onda pita kako to da je prihvataju Srbi? Možda je prihvataju i jedni i drugi i treći i četvrti zato što je vrhunsko umjetničko djelo? Ali nacionalizmom zadojen um ne vidi dalje od granica zacrtanih u glavi.

A musliman koji to dvoje, da je Derviš i smrt, iako antimuslimanski, najbolji roman bošnjačke književnosti, ne može prihvatiti, pa šta mu ja mogu, mada takvih, haman, još nema!

Šta li je ovdje htio reći... vidi se da su se vatre koje spominje @piupiu, baš rasplamsale, tako da je zaboravio na sintaksu

I, eto, u ovom slučaju je upotrijebljeno to „muslimanska knjiga“, inače ne vidim neki smisao u tome da se knjige dijele na muslimanske i nemuslimanske, kao uostalom ni ljudi.

Pa on ih maloprije podijeli... muslimani ne trebaju čitati Derviša, zato što ga čitaju Srbi.

Vrlo konfuzan, i za jednog književnika, sramotan tekst. Vjerovatno je pikirao na poziciju koju su Ćosić i Aralica imali u Beogradu i Zagrebu... nažalost, stranka za koju je agitovao je sama po sebi anti-kulturna i anti-literarna, i do njih ne drži ni formalno, kao što su držale Miloševićeva i Tuđmanova diktatura. Tu negdje i leži odgovor na pitanje zašto je umro relativno siromašan.

[m_l]

A musliman koji to dvoje, da je Derviš i smrt, iako antimuslimanski, najbolji roman bošnjačke književnosti, ne može prihvatiti, pa šta mu ja mogu, mada takvih, haman, još nema!

Šta li je ovdje htio reći... vidi se da su se vatre koje spominje @piupiu, baš rasplamsale, tako da je zaboravio na sintaksu

Pa to sto je rekao.

Roman je:
-antimuslimanski
-najbolji roman bosnjacke knjizevnosti

Vrlo jasno, ne?!

Selimovic jeste bio nesporni talenat. Znao je iskoristiti neka vec vidjena djela, tacnije plagirati (npr. Rumijev Gazel o smrti), do granice koju je sam odredjivao, i ukomponovati u jednu cjelinu. Koristio je dijelove Kur'ana kao inspiraciju da bi napisao knjizevno djelo, koje opet, s obzirom na njegovo nacionalno opredjeljenje, svojataju neki drugi .

Iz vjerske/muslimanske perspektive, s obzirom na skrnavljenje ajeta, npr. "Zaista je svaki covjek na gubitku" (Selimovic) vs. "Zaista je svaki covjek na gubitku osim onih koji vjeruju i cine dobra djela, koji jedni drugima preporucuju istinu i koji jedni drugima preporucuju strpljenje" (Kur'an), roman jeste antimuslimanski.
Ibrisimovic javno i priznaje: "I sve do svoga vjerskog osvješćenja to nisam vidio ni ja."

Iz perspektive Selimovica, ateiste, sasvim nebitno. Iskoristio, da li namjerno ili ne - ne znam.