Pa ne znam bas sto bih vam rekla. Bit ce da sam i ja zbunjena, pogotovo cinjenicom da sam tek postala majka.
Istina jeste da su granice dobrano pomjerene i da se "seksualna obiljezja" namecu svuda gdje god se covjek okrene.
No i kad sam ja imala nekih 14/15 godina, sve moje prijateljice, vec uveliko su eksperimentisale sa ljubljenjem, pipkanjem i mozda krajnjim cinom. A ja sam furala fol pank, smisljala ideje kako da promijenim svijet i dizala pobune u potrazi za identitetom. Valjda je malo i do karaktera ( a ovim ne svrstavam sebe u neke ispravne, a druge u neispravne) i do kojekakvih drugih faktora, mimo odgoja-iako odgoj igra je li veliku ulogu.
Ja i dan danas, uhvatim sebe, kako zmirkam na nekakve ljubavne scene i kako me obliva blaga nelagoda=jer sve mi se cini da ulazim u tudju intimu.
I iako mi ljudske potrebe apsolutno nisu strane, cesto se u sebi bunim nad pojavama te "seksualne raskalasenosti" jer sve cesce moram da se sklanjam ili mijenjam program i sl koji me gura u nesto sto ne zelim da vidim i smatram krajnjom intimom.
Takodjer mislim da ova silno eksponiranje zenskoga tijela u sebi nema nista lijepo vec mi se namece misao da je zena unosna eksploatacija i da gubi na integritetu i vrijednosti svoga postojanja. Mnoge zene to smatraju slobodom, a ja to opet vidim kao nesto primitivno.
Zene se u svijetu ( ovom zapadnom) vise ne bore za poboljsanje zivotnih uslova, boljih placa, bolje zdravstvene njege za vrijeme trudnoce, poroda, regulisanja obdanista, skolstva, uopsteno svoga mjesta i doprinosa u drustvu ( jer kako vidimo nema nas na nekim vecim funkcijama) vec za nekakve mizerne slobode u odjevanju i sl.
I naravno, brinem se za buducnost svoje kcerke, jer ma koliko joj ja probala unijeti neke zivotne vrijednosti kao postivanje sebe i svoga tijela, ne znam koliko cu uspjeti nadglasati urlanje okoline-za koju znamo da u nekom zivotnom razdoblju djeteta postaje bitnija od roditelja, jer ono potrazuje svoj identitet.
Ne vrijedi se skidati za pola sata 
i flasom